REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 11 Us I-387/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja A. I. d.o.o., R., kojeg zastupa opunomoćenik G. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Službe za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, radi zabrane izvođenja rudarskih radova, 21. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski postupak, Službe za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-310-09/20- 01/4, URBROJ: 443-01-17-02-21-6 od 15. veljače 2021. i rješenje Državnog inspektorata, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva KLASA: UP/I-310-09/20-04/2, URBROJ: 443-01-14- 01/6-20-14 od 5. studenog 2020.

II. Odbija se tužbeni zahtjev radi oglašivanja ništavim rješenja Državnog inspektorata, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva KLASA: UP/I-310-09/20-04/2, URBROJ: 443-01-14- 01/6-20-14 od 5. studenog 2020.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovoga upravnog spora u iznosu od 5.000,00 kn (pet tisuća) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora odbija.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva KLASA: UP/I-310-09/20- 04/2, URBROJ: 443-01-14-01/6-20-14 od 5. studenog 2020. zabranjeno je trgovačkom društvu A. I. d.o.o. R., ovdje tužitelju, izvođenje rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena oplemenjivanjem na eksploatacijskom polju M. P., bez ugovora o koncesiji, uz prateća utvrđenja u toč. 2. i 3. izreke tog rješenja.

2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu i prijedlog za odgodu izvršenja navedenog rješenja. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-310-09/20-01/4, URBROJ: 443-01-17-02-21-6 od 15. veljače 2021. odbio žalbu tužitelja, kao i zahtjev za odgodu izvršenja rješenja od 5. studenog 2020.

3. Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi i u tijeku spora osporava zakonitost rješenja tuženika prvenstveno iz razloga što tuženik nije odlučio o njegovom zahtjevu za izuzeće službene osobe prvostupanjskog tijela i njegovog čelnika tijela (načelnika Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom) pa su posljedično navedenome počinjene povrede odredaba upravnog postupka. Nadalje ističe da je u postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno čl. 13. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojim je propisana zaštita stečenih prava, a koja su, prema njegovom mišljenju, stečena na temelju rješenja KLASA: UP/I-310-01/93-01/1 od 14. siječnja 1994. Navodi da rješenje od 14. siječnja 1994. sadrži odobrenje za oplemenjivanje jer je oplemenjivanje uži pojam od pojma eksploatacije, a kojim pojmom je obuhvaćeno i oplemenjivanje. Nadalje pojašnjava da je 2003. godine, nakon što mu je zabranjen rad jer prilikom provedbe inspekcijskog nadzora nije mogao pronaći uporabnu dozvolu za drobilicu, ishodio predmetnu uporabnu dozvolu te je dopunskim projektom ishodio sva potrebna odobrenja za daljnji rad u skladu s dobivenim uputama inspektora. Dodatno pojašnjava da drobilično postrojenje posluje u navedenom polju od 1968. godine i da su dopunskim projektom iz 2003. godine utvrđeni svi ostali nuzgredni detalji, navodeći da je od ishođenja uporabne dozvole pa sve do 2020. godine provedeno nekoliko inspekcijskih nadzora u kojima nisu utvrđeni nedostaci koji bi za posljedicu imali zabranu rada. Poziva se na provedeni inspekcijski nadzor iz 2008. godine kojim je konstatirana zakonitost rada, dok u niti jednom provedenom nadzoru nije utvrđena povreda propisa o zaštiti na radu, nedostaci dokumentacije ili pak neplaćanje oplemenjivanja kao zasebno iskazane stavke, ukazujući da je navedeno nužna pretpostavka da bi se moglo utvrditi da je poslovao bez koncesije za oplemenjivanje. Stoga smatra da tuženik pogrešno tumači da radove oplemenjivanja vrši bez ugovora o koncesiji jer uživa stečena prava prema rješenju iz 1994. godine. Posebno upire na činjenicu da je postupak sklapanja ugovora o koncesiji prekinut pa smatra da su pobijana rješenja zbog pogrešnog tumačenja mjerodavnog materijalnog prava nezakonita. Naposljetku, poziva se i na primjenu čl. 49. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 26/01, 76/10 i 5/14, dalje: Ustav) prema kojem se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom. Slijedom svega navedenog, predloženo je sudu donijeti presudu kojom će se poništiti pobijano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, odnosno potonje rješenje oglasiti ništavim. Potražuje i naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu i kasnije u tijeku spora ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja navodeći da su rješenjem o davanju koncesije od 6. studenog 2018. tužitelju priznata sva stečena prava koja se odnose na izvođenje rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko- građevnog kamena na eksploatacijskom polju M. P., a koja prava se prema njegovom mišljenju odnose na otkopavanje/pridobivanje mineralne sirovine iz ležišta, ali ne i na oplemenjivanje. Stoga smatra da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena stečena prava tužitelja iz čl. 13. ZUP-a i prava stečena ulaganjem kapitala iz čl. 49. Ustava. Nadalje, navodi da se prema čl. 164. st. 1. t. 5. Zakona o rudarstvu ("Narodne novine" broj 56/13 i 14/14, dalje: ZR) protupravnom eksploatacijom smatra svaka eksploatacija mineralnih sirovina bez valjane dokumentacije propisane Zakonom ili protivno valjanoj dokumentaciji, a osobito: eksploatacija mineralnih sirovina izvan obuhvata utvrđenog provjerenim rudarskim projektom na temelju kojeg je dodijeljena koncesija, odnosno protivno ugovoru o koncesiji za eksploataciju mineralnih sirovina. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da tužitelj izvodi rudarske radove oplemenjivanja bez ugovora o koncesiji to mu je pravilno izrečena zabrana rada pa su stoga pobijano rješenje i prvostupanjsko rješenje zakoniti. Stoga predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Među strankama ovog spora nije sporno da je rješenjem o davanju koncesije Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta KLASA: UP/I-310-01/18- 03/259, URBROJ: 526-03-03-02/1-18-2 od 6. studenog 2018. zamijenjeno odobrenje za izvođenje rudarskih radova i da je istim utvrđeno eksploatacijsko polje tehničko- građevnog kamena "M. P.", da je tim rješenjem tužitelj određen ovlaštenikom navedenog eksploatacijskog polja, prijenosom svih prava i obveza iz Zakona o rudarstvu koje se odnose na eksploatacijsko polje tehničko-građevnog kamena "M. P." koje je tužitelj, odnosno njegov pravni prednik stekao. Nadalje, nije sporno niti da je istim rješenjem određeno da je tužitelj dužan podnijeti zahtjev i s Ministarstvom gospodarstva, poduzetništva i obrta do 31. prosinca 2019. sklopiti Ugovor o koncesiji za eksploataciju mineralnih sirovina na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena "M. P." i da će tužitelj tek sklapanjem navedenog ugovora steći pravo za izvođenje rudarskih radova radi gospodarskog korištenja mineralnih sirovina na navedenom eksploatacijskom polju. Također, nije sporno da je rješenjem Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta KLASA: UP/I-310-01/19-03/303, URBROJ: 526-03-03-02/1-19-2 od 11. studenog 2019. prekinut postupak za sklapanje ugovora o koncesiji radi rješavanja prethodnog pitanja koje se odnosi na spor pokrenut pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem UsI-… i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa za zemljišne čestice na eksploatacijskom polju.

6. Međutim, sporna je primjena materijalnog prava, odnosno od kakvog je utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari činjenica da je postupak sklapanja ugovora o koncesiji na predmetnom eksploatacijskom polju prekinut rješenjem od 11. studenog 2019. do donošenja odluke o prethodnom pitanju.

7. Budući da su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužitelj osporava samo primjenu prava, da je predloženo da se spor riješi bez rasprave i da je tužitelj odustao od izvođenja predloženih dokaza, sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), donio odluku u ovom sporu.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Odredbom čl. 164. st. 1. t. 5. ZR-a propisano je da se pod protupravnom eksploatacijom u smislu ovoga Zakona smatra svaka eksploatacija mineralnih sirovina bez valjane dokumentacije propisane Zakonom ili protivno valjanoj dokumentaciji, a osobito eksploatacija mineralnih sirovina na zemljišnim česticama na kojima nije dodijeljena koncesija i/ili izvan obuhvata utvrđenog provjerenim rudarskim projektom na temelju kojeg je dodijeljena koncesija, odnosno protivno ugovoru o koncesiji za eksploataciju mineralnih sirovina.

10. Odredbom čl. 166. st. 1. ZR-a propisano je da se fizičkoj osobi ili pravnoj osobi koja je na temelju pravomoćnog akta - odobrenja za izvođenje rudarskih radova izdanog po prijašnjim propisima stekla pravo na eksploataciju mineralne sirovine, to odobrenje zamjenjuje za rješenje o davanju koncesije radi usklađenja s propisima o koncesijama i odredbama ovoga Zakona do isteka roka navedenog u tom odobrenju.

11. Odredbom čl. 166. st. 3. ZR-a propisano je da na temelju rješenja kojim se zamjenjuje odobrenje za koncesiju tijelo nadležno za rudarstvo sklapa ugovor o koncesiji.

12. U prvom redu valja navesti da nije osnovan prigovor tužitelja koji se odnosi na povredu odredaba upravnog postupka iz razloga što tuženik zaključkom nije odlučio o njegovom zahtjevu za izuzeće službene osobe prvostupanjskog tijela i čelnika tijela. Naime, iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je da je tuženik dopisima KLASA: 050-02/250-01/35, URBROJ: 443-01-24-03/3-20-2 od 8. listopada 2020. i KLASA: 050-02/20-01/35, URBROJ: 443-01-24-03/3-20-3 od 26. listopada 2020. obaviješten da razlozi navedeni u zahtjevu za izuzeće nisu razlozi zbog kojih bi se u skladu s čl. 24. ZUP-a (kojim je propisan institut izuzeća u upravnom postupku) službena osoba prvostupanjskog tijela ili čelnik tijela (načelnik Sektora) morali ili mogli izuzeti, odnosno da nije utvrđeno postojanje uvjeta iz čl. 24. ZUP-a. Činjenica da dopis tuženika nema naziv zaključak ne utječe na zakonitost provedenog postupka iz razloga što je o zahtjevu tužitelja odlučeno dopisima te je tužitelj upoznat s razlozima zbog kojih zahtjev nije osnovan. Osim toga, protiv odluke o izuzeću nije dopušten poseban pravni lijek u skladu s čl. 77. st. 5. ZUP-a, već se odluka može osporavati žalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari. Iz navedenih razloga sud ne nalazi da je zakon povrijeđen na štetu tužitelja.

13. Međutim, sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja iz sljedećih razloga.

14. Naime, iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je da je tužitelju na temelju čl. 164. st. 1. toč. 5. ZR-a zabranjeno izvođenje rudarskih radova oplemenjivanjem na eksploatacijskom polju "M. P." budući da tužitelj iste vrši bez ugovora o koncesiji. Tuženik svoju odluku obrazlaže činjenicom da niti rješenjem od 14. siječnja 1994. čiji je sastavni dio Glavni rudarski projekt eksploatacije tehničko- građevnog kamena ležišta "M. P." niti Uporabnom dozvolom od 14. kolovoza 2003. i Dopunskim rudarskim projektom, strojno-tehnološkim projektom drobljenja i klasiranja tehničko-građevnog kamena iz kamenoloma "M. P."- R. iz veljače 2003. tužitelj nije stekao pravo izvođenja rudarskih radova oplemenjivanjem budući da nije sklopljen ugovor o koncesiji.

15. Međutim, ovakvi navodi tuženika se ne mogu prihvatiti osnovanima jer sud nije našao opravdane razloge za činjeničnu i pravnu osnovu utvrđenu u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu. Sud smatra da je tuženik u postupku koji je prethodio donošenju rješenja propustio pravilno cijeniti značaj činjenice da je postupak sklapanja ugovora o koncesiji prekinut rješenjem Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta od 11. studenog 2019. sve do donošenja rješenja o prethodnom pitanju koje se odnosi na spor koji se vodio pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem UsI-.. i rješavanje imovinskopravnih odnosa između tužitelja i Grada Rovinja, a rješavanje kojih odnosa je još uvijek u tijeku.

16. Naime, stupanjem na snagu trenutno važećeg ZR-a prestao je važiti Zakon o rudarstvu ("Narodne novine" broj: 75/09 i 49/11) (čl. 174. ZR-a). Odredbom čl. 166. ZR-a normirana je situacija zamjene izdanih odobrenja za izvođenje rudarskih radova prema ranijim propisima, slijedom čega je nadležno ministarstvo rješenjem o koncesiji od 6. studenog 2018. zamijenilo odobrenje za izvođenje rudarskih radova te je istim rješenjem utvrđeno eksploatacijsko polje tehničko- građevnog kamena "M. P.". Tužitelj je tim rješenjem određen ovlaštenikom navedenog eksploatacijskog polja i to prijenosom svih prava i obveza iz Zakona o rudarstvu koje se odnose na eksploatacijsko polje tehničko-građevnog kamena "M. P." koje je tužitelj, odnosno njegov pravni prednik stekao. Istim rješenjem je tužitelju određen rok u kojem je dužan podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o koncesiji, kao i rok u kojem je dužan sklopiti ugovor o koncesiji, odnosno tužitelj je bio dužan do 31. prosinca 2019. sklopiti ugovor o koncesiji.

17. Iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je da je tužitelj podnio nadležnom tijelu (Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta) zahtjev za sklapanje ugovora o koncesiji, slijedom čega je tužitelj postupio u skladu s rješenjem o koncesiji 6. studenog 2018. Postupak sklapanja ugovora o koncesiji je, kao što je već navedeno, prekinut na temelju rješenja od 11. studenog 2019. Stoga, imajući u vidu navedenu nespornu činjenicu, tuženik u provedbi inspekcijskog nadzora nije bio ovlašten ispitivati zakonitost ranijih rješenja o odobrenju izvođenja rudarskih radova od 14. siječnja 1994., kao i uporabne dozvole od 14. kolovoza 2003. te utvrđivati je li na temelju tih isprava tužitelj bio ovlašten izvoditi rudarske radove oplemenjivanjem. Ukoliko bi se prihvatio stav tuženika da je tužitelj izvodio rudarske radove nezakonito bez ugovora o koncesiji na temelju čl. 164. st. 1. toč. 5. ZR-a tada bi izvođenje rudarskih radova, a koje je tužitelj izvodio od 1994. godine i nadalje bilo nezakonito, a koja nezakonitost nije utvrđena niti jednim provedenim inspekcijskim nadzorom sve do 2020. godine, kako je to razvidno iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

18. Dakle, tuženik je u provedbi inspekcijskog nadzora bio dužan utvrditi na temelju koje dokumentacije je tužitelj ovlašten izvoditi rudarske radove (rješenje o koncesiji od 6. studenog 2018.) i cijeniti činjenicu da je postupak sklapanja ugovora o koncesiji prekinut te primijeniti mjerodavno materijalno pravo imajući u vidu da se pravna pravila ne smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti.

19. Navedeno prije svega znači da pravna sigurnost, zajedno s načelom supremacije prava, podrazumijeva da je pravo stvoreno kao bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno je za ostvarenje načela vladavine prava. Međutim, kategoričnost objektivnog prava nikako ne podrazumijeva da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5989/2014 od 9. veljače 2016.).

20. Dakle, po ocjeni ovoga suda u postupku koji je prethodio donošenju rješenja pogrešno je primijenjeno materijalno pravo budući da je tuženik odredbe mjerodavnog materijalnog prava tumačio toliko formalistički i nefleksibilno, što je za posljedicu imalo izricanje zabrane izvođenja rudarskih radova, a da pri tom nisu uvaženi imperativi razumnosti i pravičnosti. Stoga je sud sam riješio ovu upravnu stvar na temelju čl. 58. st. 1. ZUS-a i poništio rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje bez vraćanja predmeta na ponovni postupak i odlučio kao pod toč. I. izreke presude.

21. Ovdje valja napomenuti kako sud nije našao u konkretnom slučaju ispunjenim niti jedan od zakonom propisanih razloga za oglašivanje prvostupanjskog rješenja ništavim propisanih odredbom čl. 128. ZUP-a, slijedom čega je sud odbio prijedlog tužitelja za oglašivanje ništavim prvostupanjskog rješenja, kao pod toč. II. izreke presude.

22. Odluka o troškovima spora tužitelja se temelji na odredbi čl. 79. ZUS-a u svezi s Tbr. 23. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa). Kao radnje u odnosu na koje tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznati su sastav tužbe i podneska od 21. srpnja 2021. (2 x 2.500,00 kn = 5.000,00 kn), što sveukupno iznosi 5.000,00 kn. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 21. svibnja 2021. jer isti po ocjeni suda nije bio nužan i opravdan budući da je tužitelj ponovio navode iznesene u tužbi. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. III. izreke presude.

23. Zaključno, tužitelj je u okviru tužbe predložio i određivanje odgodnog učinka tužbe. Međutim, kako je usvojen tužbeni zahtjev i pobijano rješenje i prvostupanjsko rješenje su poništeni, to je bilo bespredmetno odlučivati o prijedlogu za odgodni učinak tužbe pa je odlučeno kao u rješenju.

U Rijeci 21. travnja 2022.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Protiv rješenja nije dopuštena žalba.