Posl. br. 17 Povrv-495/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23., Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. M. I S. d.o.o., OIB:…, D., zastupan po punomoćnici K. H., odvjetnici u D., protiv tuženika D. T. d.o.o., OIB:…, D., zastupan po punomoćniku L. M., odvjetniku u OD Ž. i p. d.o.o. iz Z., radi isplate, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 3. ožujka 2022. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 21. travnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. B. iz D., posl. br. Ovrv-1951/2019 od 16. listopada 2019. godine, te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"Na temelju vjerodostojne isprave računa ovrhovoditelja broj 130/1000/1 od 30. prosinca 2016.g. nalaže se ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju; iznos od 57.347,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 7. siječnja 2017. do isplate po stopi određenoj čl. 29 st.2 ZOO-a i 12.A Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zajedno s odmjerenim troškovima ovog postupka uvećanim za zatezne kamate od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, a na iznos predvidivih troškova od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku trošak postupka u visini od 8.523,00 kuna.

O b r a z l o ž e n j e

1. Ovaj postupak ovrhovoditelj sada tužitelj pokrenuo je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojeg je javni bilježnik L. B. iz D. donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-1951/2019 od 16. listopada 2019. godine.

2. Ovršenik sada tuženik je pravodobno izjavio prigovor protiv predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nakon čega je Trgovački sud u Dubrovniku rješenjem posl. broj Povrv-495/2019 od 14. siječnja 2020. godine rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Tuženik je u prigovoru iz dosadašnjeg ovršnog postupka naveo da ovršenik u cijelosti osporava osnovanost i visinu ovrhovoditeljevog potraživanja. Navodi da iz dokumentacije koja prileži uz rješenje o ovrsi proizlazi kako ovrhovoditelj svoje potraživanje temelji na računu iz prosinca 2016. godine. Navodi kako proizvodi i usluge naznačeni na računu nikada nisu bili isporučeni ovršeniku. Navodi kako nema nikakvih dugovanja prema ovrhovoditelju niti je u građanskopravnom odnosu s ovrhovoditeljem temeljem kojega bi nastala

obveza

koju

ovrhovoditelj

potražuje.

Navodi kako osporava visinu odmjerenih javnobilježničkih troškova iz razloga što su troškovi dostave rješenja o ovrsi s PDV-om u iznosu od 37,50 kn očigledno suviše visoko odmjereni s obzirom da slanje preporučene pošiljke s povratnicom iznosi, prema cjeniku Hrvatske pošte, 14,60 kn.

4. Na pripremnom ročištu održanom 24. lipnja 2021. godine tužitelj po svom punomoćniku navodi da u spis može dostaviti ponudu za predmetne radove tužitelja br. 640 od 10.2.2016.g., te račun za avans za kojeg navodi da je uplaćen od strane tuženika u visini od 20.000,00 kuna .

5. Raspravnim rješenjem s pripremnog ročišta posl.br. Povrv-495/2019 od 24. lipnja 2021. godine pozvan je tužitelj dostaviti u predmetni spis isprave na koje se kao dokaz pozvao na predmetnom pripremnom ročištu, a radi se o ispravama; ponuda za predmetne radove tužitelja br. 640 od 10.2.2016.g., te račun za avans za kojeg navodi da je uplaćen od strane tuženika u visini od 20.000,00 kuna, te je istim raspravnim rješenjem odlučeno da će se izvesti dokaz čitanjem i pregledanjem isprava u spisu i isprava na koje se kao dokaze na pripremnom ročištu pozvao tužitelj, kao i dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

6. Dokaz saslušanjem svjedoka predložen od strane tuženika na pripremnom ročištu posl.br. Povrv-495/2019 od 24. lipnja 2021. godine sud nije izvodio iz razloga što tužitelj na tom ročištu nije raspolagao podacima o imenu, prezimenu niti adresi svjedoka, niti je zatražio rok u kojem bi u predmetni spis mogao dostaviti takve podatke. Stoga takav dokaz kao neodređen ovaj sud nije izvodio.

7. U podnesku tužitelja zaprimljenog u ovom sudu 2. srpnja 2022. godine tužitelj navodi da dostavlja dokumentaciju iz koje da je razvidno da je tuženik platio predujam po ponudi tužitelja DP-142-13 i 640, te da dostavlja račun za predmetno potraživanje, račun za predujam, knjižnu obavijest i financijsku karticu. Tako u prilogu spomenutog podneska tužitelj dostavlja sljedeće isprave;

- Ponudu broj 640 od 10. veljače 2016. godine (l.s. 49-52). Radi se o ispravi koju je tužitelj kao dokaz predložio do zaključenja prethodnog postupka (l.s. 33),

- Knjižnu obavijest odobrenja br. 91/2016 (l.s. 53). Tužitelj navedenu ispravu nije predložio kao dokaz do zaključenja prethodnog postupka,

- E-mail od 12. svibnja 2016.g. (l.s. 54). Tužitelj navedenu ispravu nije predložio kao dokaz do zaključenja prethodnog postupka,

- Račun za predujam br. 7/1000/1 od 12. veljače 2016. godine (l.s. 55). Radi se o ispravi koju je tužitelj kao dokaz predložio do zaključenja prethodnog postupka (l.s. 33),

- Financijska kartica (l.s. 56). Tužitelj navedenu ispravu nije predložio kao dokaz do zaključenja prethodnog postupka,

- Ponudu broj DP-142-13 od 13. siječnja 2016. godine (l.s. 57). Tužitelj navedenu ispravu nije predložio kao dokaz do zaključenja prethodnog postupka,

- Račun za predujam br. 130/1000/1 od 30. prosinca 2016. godine (l.s. 58). Radi se o ispravi koju je tužitelj kao dokaz predložio do zaključenja prethodnog postupka odnosno spomenutu ispravu je priložio još prijedlogu za ovrhu kao vjerodostojnu ispravu temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi, te

- Dopis tužitelja (l.s. 6 i 59) s pozivom na plaćanje po računu broj 130/1000/1 koji je dospio 6. siječnja 2017.g., s pozivom na plaćanje na transakcijski račun, ovjeren potpisom i pečatom tužitelja, iz kojeg dopisa se ne vidi kome je upućen. Radi se o ispravi koju je tužitelj kao dokaz predložio do zaključenja prethodnog postupka odnosno spomenutu ispravu je priložio još prijedlogu za ovrhu uz račun - vjerodostojnu ispravu temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi.

8. Sud nije izvodio dokaz čitanjem i pregledavanjem isprava koje je tužitelj predložio i priložio spisu nakon zaključenja prethodnog postupka.

9. U pozivu za pripremno ročište parnične stranke su upozorene da su iste dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stoga, osnovom odredbe čl. 299. st.1. Zakona o parničnom postupku N.n. broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 sud u dokaznom postupku nije uzeo u obzir isprave koje kao dokaz nisu predložene do zaključenja prethodnog postupka i to; Knjižnu obavijest odobrenja br. 91/2016 (l.s. 53), E-mail od 12. svibnja 2016.g. (l.s. 54), Financijsku karticu (l.s. 56), te Ponudu broj DP-142-13 od 13. siječnja 2016. godine (l.s. 57).

10. U dokaznom postupku sud je pregledao sljedeće isprave:

- Račun br. 130/1000/1 od 30. prosinca 2016. godine (l.s. 5-6, 58-59) iz kojeg proizlazi da je izdan od strane tužitelja tuženiku dana 30. prosinca 2016.g. sa specifikacijom usluge i ugrađene robe, ispostavljenog na iznos od 57.347,50 kuna, s naznakom da je u konačnu cijenu uračunat i iznos plaćene akontacije od 20.000,00 kuna,

- Dopis tužitelja (l.s. 6 i 59) koji predstavlja poziv tužitelja na plaćanje po računu broj 130/1000/1 koji je dospio 6. siječnja 2017.g., na naznačeni transakcijski račun, ovjeren potpisom i pečatom tužitelja, iz kojeg dopisa se ne vidi kome je upućen,

- Ponuda – 640 od 10. veljače 2016. godine (l.s. 49-52) iz koje proizlazi da je od strane tužitelja dana tuženiku s popisom ponuđenih radova uz cijenu od ukupno 47.608,75 kuna,

- Račun za predujam br. 7/1000/1 od 12. veljače 2016. godine (l.s. 55) iz kojeg proizlazi da je izdan od strane tužitelja tuženiku dana 12. veljače 2016.g. s naznakom da se radi o računu za primljeni predujam – Avans po ponudi br. 640, ispostavljenog na iznos od 20.000,00 kuna.

U dokaznom postupku sud je izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka odnosno zastupnika po zakonu tužitelja dok se uredno pozvani zastupnik po zakonu tuženika nije odazvao na uredan poziv suda dati svoj stranački iskaz.

11. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja V. V. (l.s. 77-79) proizlazi da je on ujedno direktor i vlasnik tužitelja i kao takav da je sudjelovao u kompletnom poslu koji je predmet ovog postupka. Poslovna suradnja s tuženikom da je započela na način da je tuženik tužitelju uputio zahtjev za ponudom. Tužitelj da je tuženiku nakon toga uputio ponudu i to ponudu broj 640. Od strane tuženika po predmetnoj ponudi da je uplaćen avans od 20.000,00 kn i tom uplatom avansa tužitelj smatra da je ponuda prihvaćena. Tuženik da je od tužitelja tražio da mu se ispostavi račun za avans i tužitelj da je to učinio, a radi se o računu broj 7. Nadalje iskazuje da kada je tužitelj isporučio proizvode tuženiku da je stornirao račun za avans i fakturirao račun za od strane tuženika preuzetu robu, a sve to da je učinjeno prema standardima i knjigovodstvenim pravilima. Iskazuje da je vlasnik tuženika njemu otvoreno rekao da mu iznos utuženog računa ne može platiti već zauzvrat da mu može pružiti marketinške usluge. Međutim, on to da nije htio jer da mu marketinške usluge nisu bile potrebne. Isto tako da zna da je tada u kompjutoru tuženika bio podatak o tome da je u poslovnim knjigama tuženika zaveden iznos utuženog računa od 57.347,50 kn. Ukazuje i na to da je tužitelj po fakturiranom utuženom računu imao trošak PDV-a u visini od 4.000,00 kn. Nadalje iskazuje da je tužitelj tuženiku ugradio alu otvore i da je to bilo u zgradi u L., a tužitelj da ima bankovnu potvrdu o tome da je tuženik uplatio tužitelju avans u visini od 20.000,00 kn, a to da je iskazano i u konto kartici tužitelja koja je predana u predmetni spis. Nadalje iskazuje kako je ponuda koja je poslana tuženiku bila naslovljena na D. T., a kao kontakt osoba da je bio naveden gosp. B.. Iskazuje da su se alu otvori ugradili u stan koji se renovirao, međutim naglašava da je te radove naručila D. T..

12. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregleda navedenih isprava koje se nalaze u spisu koje su predložene odnosno priložene spisu kao dokaz do zaključenja prethodnog postupka, kao i očitovanja stranaka tijekom ovog parničnog postupka, ovaj sud je utvrdio kako nije osnovana tražbina ovrhovoditelja sada tužitelja prema ovršeniku sada tuženiku sadržana u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. B. iz D., posl. br. Ovrv-1951/2019 od 16. listopada 2019. godine koja se odnosi na novčanu tražbinu u iznosu od 57.347,50 kn s osnova računa na temelju kojega je kao vjerodostojne isprave doneseno predmetno rješenje o ovrsi.

13. S obzirom na tvrdnje tuženika iz prigovora iz dosadašnjeg ovršnog postupka, a iz kojih proizlazi da je tuženik osporio da bi mu tužitelj pružio usluge odnosno isporučio proizvode obračunate u računu koji je predmet postupka, te s obzirom na činjenicu da su sve isprave koje je sud pregledao u dokaznom postupku jednostrane isprave koje je sačinio tužitelj i koje same za sebe pa ni u odnosu jedna s drugom ne mogu biti dokaz osnovanosti utužene tražbine tužitelja. Tako tužitelj nije dokazao; da je tuženik tužitelju uputio zahtjev za ponudom, da je tužitelj tuženiku nakon toga uputio ponudu i to ponudu broj 640, te da je od strane tuženika po predmetnoj ponudi uplaćen avans od 20.000,00 kn. Tužitelj kroz postupak iznosi svoj pravni stav da se ima smatrati da je tuženikovom uplatom avansa tužitelj opravdano smatrao da je njegova ponuda prihvaćena od strane tuženika. Međutim, ovaj sud nije poklonio vjeru iskazu zastupnika po zakonu tužitelja kada isti iskazuje da je tuženik tužitelju uputio zahtjev za ponudom nakon čega da je tužitelj tuženiku uputio ponudu i to ponudu broj 640 po kojoj ponudi da je od strane tuženika uplaćen avans od 20.000,00 kn. Navedeno nepovjerenje suda je iz razloga što zastupnik po zakonu tužitelja ujedno iskazuje da tužitelj ima bankovnu potvrdu o tome da je tuženik uplatio tužitelju avans u visini od 20.000,00 kn. Ovaj sud je mišljenja da kada bi tužitelj imao bankovnu potvrdu o plaćanju avansa od strane tuženika da bi takvu potvrdu tužitelj očekivano priložio predmetnom spisu. Budući je to izostalo to se iskazu zastupnika po zakonu tužitelja ne može pokloniti vjera da postoji bankovna potvrda o uplaćenom predujmu posljedično čemu i zaključak da tužitelj nije dokazao da je tuženik platio avans za usluge i robu iz utuženog računa.

Iz dijela iskaza kada zastupnik po zakonu tužitelja iskazuje da mu je vlasnik tuženika otvoreno rekao da mu iznos utuženog računa ne može platiti već da mu zauzvrat može pružiti marketinške usluge ovaj sud zaključuje da eventualno mogući ugovorni odnos ugradnje ALU otvora nije nastao između tužitelja i tuženika već moguće između tužitelja i vlasnika tuženika koji vlasnik tuženika predstavlja sasvim različitu pravnu osobnost od tuženika. Navedeni zaključak ovoga suda potvrđuje i dio iskaza zastupnika po zakonu tužitelja kada isti iskazuje da su se ALU otvori ugradili u stan koji se renovirao i još da se taj stan nalazi u zgradi u L.. Dakle, razvidno je da se ALU otvori nisu ugrađivali u službene prostorije tuženika koji predstavlja televizijsku kuću već u stambenu jedinicu "stan u zgradi".

14. U smislu čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

U smislu čl. 221 a. ZPP-a, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

Međutim iz predloženih dokaza kao i utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi nedvojbeno da je tužitelj tuženiku izvršio isporuku roba koju je navodno tuženik od tužitelja naručio. Tužitelj o tome nije dostavio dokaz. Isprave koje je sud pregldao u dokaznom postupku nisu dokaz takvoj činjenici budući se radi o jednostranim ispravama sačinjenim od strane tužitelja i same za sebe nikako ne mogu biti dokaz.

Slijedom iznesenog, sud je na temelju odredbe članka 451. st. 3. ZPP-a ukinuo u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi navedenog u točki I. izreke presude.

15. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na trošak tuženika za zastupanje na ročištima od 24. lipnja 2021. godine, 4. studenog 2011. godine, te 3. ožujka 2022.g. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 100 bodova po ročištu (Tbr. 9. toč. 1. OT- a) odnosno 1.000,00 kuna po ročištu uvećano za 25% PDV-a u što iznosi 1.250,00 kuna po ročištu odnosno ukupno 7.500,00 kuna. Zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka je osnovan za trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 1.023,00 kuna, sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019). Ukupno osnovani trošak tuženika iznosi 8.523,00 kuna.

Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Dubrovniku, dana 21. travnja 2022. godine

S u d a c:

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Prema odredbi čl. 348 st. 4. ZPP-a rokovi za žalbu protiv presude donesene u prvom stupnju ne teku

DN-a:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćnici tuženika.

U Dubrovniku, dana 21. travnja 2022. godine

S u d a c:

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana primitka prijepisa presude, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DN-a:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika.