Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-11/2022-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. V., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19. - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv-I-Us-125/2021. (Kov-Us-3/2021.) od 22. prosinca 2021. u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog I. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu na temelju članka 498. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) odbijen je zahtjev za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka osuđenog I. V., koji je osuđen zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11. i članka 329. KZ/11. presudom Županijskog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2021., broj Kov-Us-3/2021., pravomoćnom 6. travnja 2021.

1.1. Naime, presudom na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-3/2021. od 11. siječnja 2021. osuđenik I. V. je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11. i članka 329. stavka 1. točke 4. KZ/11. i osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne na koju je osuđen izvršava devet mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od 11 mjeseci neće izvršiti ako osuđenik u roku od 4 godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Protiv rješenja, kojim je odbijen zahtjev za obnovu postupka, žalbu je podnio osuđenik I. V. po braniteljici, odvjetnici V. D. L., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se preinači pravomoćna presuda u odluci o kazni i podnositelja osudi na blažu kaznu, podredno da ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1.

ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u pravu je prvostupanjski sud kada je okolnosti koje je osuđenik naveo u zahtjevu za obnovu postupka razmatrao u kontekstu izrečene mu kazne, koja je maksimalno ublažena u skladu sa odredbama članka 48. stavka 3. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., uz okolnost da je dio kazne uvjetovan, a neuvjetovani dio kazne je manji i iznosi 9 (devet) mjeseci kazne zatvora.

6. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje navodeći da prvostupanjski sud nije kao novonastalu okolnost cijenio malignu bolest sina osuđenika, R. V., kojem je vještačenjem dana 29. siječnja 2021., dakle nakon donošenja presude, utvrđeno ukupno oštećenje funkcionalnih sposobnosti stupnja 4. Naime, djetetu R. V. dijagnosticiran je T-limfoblastični limfom još u studenom 2020., dakle prije donošenja presude, a vještačenje je provedeno radi ostvarivanja prava na osobnu invalidninu. Također, iz medicinske dokumentacije koja se odnosi na kćer osuđenika, I. V., razvidno je da je istoj dijagnoza R01-srčani šumovi i ostali srčani zvukovi postavljena 2014. godine, dok priložena liječnička dokumentacija datira zaključno sa 2019. godinom.

7. Slijedom navedenog, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je i zakonito prvostupanjski sud odbio zahtjev osuđenika za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka, s obzirom da okolnosti na koje se isti poziva ne predstavljaju okolnosti koje su nastale nakon pravomoćnosti presude (6. travnja 2021.), a koje bi dovele do blaže osude, odnosno u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

8. Pritom valja istaknuti da je u konkretnom slučaju donesena presuda na temelju priznanja, da se osuđenik, kojem su bile poznate sve okolnosti zdravstvenog stanja vlastite djece, posebno teške bolesti dječaka R., sporazumio o izrečenoj kazni, dok okolnost što je supruzi osuđenika priznato pravo na dopust radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju te ista nije u mogućnosti preuzeti upravljanje tvrtkom u kojoj su ona i osuđenik zaposleni, slijedom čega je prema žalbenim navodima ugrožena materijalna egzistencija obitelji, predstavlja logičan slijed gdje odlazak na izdržavanje kazne zatvora sa sobom povlači i neželjene posljedice u vidu financijske deprivacije.

9. Kako, dakle, žalbom osuđenika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.