Poslovni broj: Gž-461/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-461/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. N. M.-L., OIB: ... i pod 2. M. M.-L., OIB: ..., oboje iz S., koje zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u S., protiv tuženika pod 1. D. M. pok. B., OIB: ... iz S., pod 2. Z. M. pok. B., OIB: ... iz S., pod 3. A. B. pok. B., OIB: ... iz S., (ovi pod 1-3 kao nasljednici sada pok. B. M., OIB: ..., iz S.) zastupani po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z. Odvjetničkom uredu M. B. i N. B. iz S., pod 4. A. J., OIB: ... iz R., pod 5. N. J., OIB: ..., iz R., tuženici pod 4. i 5. zastupani po punomoćniku A. K., odvjetniku u S. i pod 6. Z. J. pok. K., zastupanog po privremenoj zastupnici N.

V., odvjetnici u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1. i 2. protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P- 2545/2020 od 27. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja pod 1. N. M.-L. i pod 2. M. M.-L. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna Služba u Sinju poslovni broj P- 2545/2020 od 27. siječnja 2022. u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, te u dosuđujućem dijelu odluke o trošku.

II. Odbija se zahtjev tužitelja pod 1. i 2. za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je odgovarajući suvlasnički dio nekretnine tužitelja pod 1) N. M.-L. i pod 2) M. M.-L. kao uknjiženih suvlasnika posebnog dijela zgrade označene kao čest. zgr. 763 Z.U. 674 k.o. S. i baš dijela prizemlja, kata i tavana u nacrtu označenog plavom bojom jednak 3075/10000 dijela čest. zgr. 763 i čest. zem. 578/8 Z.U. 674 k.o. S., dok je odgovarajući suvlasnički dio nekretnine tuženika B. M. pok. P. kao uknjiženog vlasnika dvosobnog stana na I (prvom) katu, potkrovlja, te dijela podruma u prizemlju zgrade označene kao čest. zgr. 763 Z.U. 674 k.o. S. jednak 6925/10000 dijela čest. zgr. 763 i čest. zem. 578/8 Z.U. 674 k.o. S.

II. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Sinju da u zemljišnoj knjizi za k.o. S. u Z.U. 674 2-go i 3-će zemljišnoknjižno tijelo spoji u jedno, iz 3-eg zemljišnoknjižnog tijela izbriše pravo vlasništva s imena A. J. i N. J., te K. J. te u to spojeno zemljišnoknjižno tijelo upiše posebne dijelove čest. zgr. 763 i baš: dio prizemlja, kata i tavana u nacrtu označenog plavom bojom koji je povezan i jednak 3075/10000 dijela čest. zgr. 763 Z.U. 674 k.o. S. na ime N. M.-L. i M. M.-L. svakome za po ½ toga posebnog dijela, te dvosoban stan na I (prvom) katu, dio potkrovlja i dio podruma u prizemlju zgrade u nacrtu označenog tamnocrvenom bojom koji je povezan i jednak 6925/10000 dijela čest. zgr. 763 Z.U. 674 k.o. S. na ime B. M. pok. P. za cijelo, a na posjedovni list da stavi natpis: Etažno vlasništvo, te u 6-tom zemljišnoknjižnom tijelu Z.U. 764 k.o. S. i baš na čest. zem. 578/8 upiše 3075/10000 dijela te čestice na ime N. M.-L. i M. M.-L. svakome za po ½ toga dijela i 6925/10000 dijela te iste čestice na ime B. M. pok. P. uz istodobno brisanje prava korištenja 6.-og ZK tijela čest. zem. 578/8 sa njegova imena.“

2. Odlukom o trošku naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima pod 4. i 5. troškove parničnog postupka u iznosu od 15.181,25 kuna i tuženicima pod 1., 2. i 3. u iznosu od 33.187,50 kuna dok se za više traženo u iznosu od 7.975,00 kuna zahtjev tuženika pod 1., 2. i 3. odbija kao neosnovan.

3. Protiv prvostupanjske presude žale se tužitelji pod 1. i 2. pobijajući istu u dijelu kojim je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev, te u dosuđujućem dijelu odluke o trošku i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), uz prijedlog da se ista u tom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražili su i trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Tužitelji pod 1. i 2. tvrde da su vlasnici posebnog dijela zgrade označene kao čest. zgr. 763 Z.U. 674 k.o. S., a koje vlasništvo je stečeno na temelju prijašnjih propisa, dok čest. zem. 578/9 Z.U. 674 k.o. S. predstavlja zemljište na kojem je zgrada izgrađena odnosno nužno je za redovitu uporabu građevine. Tužbenim zahtjevom traže da se vlasništvo posebnih dijelova nekretnine poveže sa suvlasničkim (idealnim) dijelom cijele nekretnine uz provedbu istog u zemljišnim knjigama.

7. U ovoj pravnoj stvari među strankama je nesporno da je predmetna zgrada sagrađena u vrijeme kada je naš pravni poredak omogućavao uspostavu različitih pravnih vlasti na pojedinim dijelovima nekretnine.

8. Prema odredbama Zakona o prometu zemljišta i zgrada („Službeni list“ broj 26/54, 19/55, 30/62, 53/62, 15/65, 57/65, „Narodne novine“ broj 52/73, dalje: ZPZZ) posebni dijelovi zgrade (stanovi i poslovne prostorije) mogli su biti predmetom prava vlasništva. Isto tako, mogućnost postojanja prava vlasništva na stanu i poslovnoj prostoriji kao posebnom dijelu zgrade predviđao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ broj 6/80, „Narodne novine“ broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZOVO), dok je šire pravno uređenje etažnog vlasništva sadržavao Zakon o vlasništvu na dijelovima zgrada („Službeni list“ broj 16/59, 43/65, 57/65, „Narodne novine“ broj 52/73, dalje: ZVDZ). Prema ovom sustavu (suprotno načelu pravnog jedinstva nekretnine) stan ili poslovni prostor kao poseban dio zgrade predstavljali su samostalan pravni objekt s kojeg su se određena prava širila na zemljište i zajedničke dijelove zgrade, pa se etažno vlasništvo definiralo kao pravo vlasništva na stanu ili poslovnoj prostoriji kao posebnom dijelu zgrade.

9. Stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) i Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 108/17, dalje: ZZK-a) u naš sustav stvarnih prava ponovno se uvode temeljna načela jednovrsnosti i nepovredivosti prava vlasništva, zaštite povjerenja u zemljišne knjige i pravnog jedinstva nekretnine. U tom smislu, jedna od opsežnijih značajnih promjena koje su u naše stvarno pravo unijete upravo je u sustavu etažnog vlasništva. Naime, ZV-e vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) izvodi iz suvlasništva nekretnine koju čini zemljište sa zgradom. Temelj vlasništva posebnog dijela nekretnine čini suvlasništvo tako da vlasništvo posebnog dijela nekretnine proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim (idealnim) dijelom nekretnine na kojem je uspostavljeno. Prijelaznim odredbama ZV-a posebno je uređeno pretvaranje etažnog vlasništva koje je stečeno po prijašnjim propisima u vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva prema odredbama ZV-a).

10. Normativa na kojoj se temeljilo etažno vlasništvo do stupanja na snagu ZV-a je napuštajući načelo pravnog jedinstva nekretnine dopuštala stjecanje prava vlasništva, odnosno prava korištenja na stanovima i poslovnim prostorijama kao samostalnim objektima stvarnih prava na kojima su se mogli osnivati stvarnopravni odnosi. U tom smislu vlasnik stana odnosno poslovne prostorije kao posebnog dijela zgrade, shodno općoj stvarnopravnoj normativi, imao je pravo svoje etažno vlasništvo posjedovati, koristiti se i raspolagati njime u skladu s ovlastima vlasnika nekretnine kao objekta stvarnopravnog odnosa. Tako je predmet etažnog vlasništva prema navedenoj normativi mogao biti pojedini stan, odnosno pojedina poslovna prostorija kao posebni dio zgrade, dok su se tek određena prava protezala na zajedničke dijelove zgrade i zemljište na kojem je zgrada izgrađena.

11. Šire tumačenje objekta (predmeta) etažnog vlasništva nije dopuštala niti sudska praksa koja je zauzela pravna shvaćanja da: - predmet etažnog vlasništva mogu biti samo pojedini stanovi ili pojedine poslovne prostorije, ali ne i pojedini fizički određeni dijelovi stanova i poslovnih prostorija, te - da se određene prostorije smatraju stanom tek kada su kumulativno ispunjene pretpostavke: - skupa prostorija, - koje su namijenjene za trajno stanovanje, - koje imaju prijeko potrebne sporedne prostorije, - da sve te prostorije, u pravilu, čine jednu građevinsku cjelinu i imaju poseban glavni ulaz. Ovi posebni dijelovi zgrade mogli su biti u građanskom vlasništvu (a kao takvi u isključivom vlasništvu određene osobe, suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu) ili u društvenom vlasništvu.

12. Na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade koja su služili zgradi kao cjelini (temelji, glavni zidovi, tavan, fasada, stube, hodnici, nadstojnički stan, dizalice, električna, kanalizacijska, vodovodna i telefonska mreža, bunari, prostorije za pranje i sušenje rublja, krov, podrum, uređaji za zagrijavanje, svjetlarnici, dimnjaci i sl.), svi vlasnici posebnih dijelova imali su trajno pravo korištenja, dok su na zajedničkim dijelovima koji su služili samo nekim, a ne svim posebnim dijelovima zgrade trajno pravo korištenja imali vlasnici tih posebnih dijelova. Dijelovi porodične stambene zgrade koji su služili zgradi kao cjelini ili samo nekim njenim posebnim dijelovima, smatrali su se zajedničkim nedjeljivim vlasništvom svih vlasnika posebnih dijelova, odnosno vlasnika čijim posebnim dijelovima služe. U tom smislu je i u sudskoj praksi zauzeto pravno shvaćanje da se na zajedničkim dijelovima zgrade koji služe zgradi kao cjelini ne mogu utvrđivati idealni suvlasnički dijelovi etažnih vlasnika.

13. Kada je riječ o zemljištu na kojem je zgrada bila izgrađena, ako je zemljište bilo društveno, svaki vlasnik posebnog dijela zgrade imao je trajno pravo korištenja, a ako je zemljište bilo u građanskom vlasništvu, svaki vlasnik posebnog dijela zgrade imao je vlasništvo na idealnom dijelu građevinske čestice razmjerno vrijednosti svoga posebnog dijela prema ukupnoj vrijednosti cijele zgrade.

14. Prava koja je vlasnik imao na građevinskoj čestici na kojoj je zgrada bila izgrađena i na dijelovima zgrade koji su služili zgradi kao cjelini ili samo nekim njezinim posebnim dijelovima bila su nedjeljivo povezana s njegovim posebnim dijelom zgrade, pa su se sve promjene u pravima na tom dijelu zgrade odnosile i na ta prava.

15. Etažno vlasništvo stjecalo se po pravnim osnovama i načinu stjecanja koji su prema općoj normativi bili predviđeni za stjecanje prava vlasništva nad nekretninama. Posebno je bilo regulirano da svaki suvlasnik idealnog dijela zgrade ima pravo zahtijevati da se njegovo idealno vlasništvo pretvori u etažno vlasništvo na određenom posebnom dijelu zgrade, ako je to bilo moguće s obzirom na vrijednost tog idealnog dijela, na veličinu zgrade, broj njezinih prostorija i njihov raspored.

16. Uknjižba etažnog vlasništva u posebnu zemljišnu knjigu koja je nosila oznaku „Etažno vlasništvo“ („E“) posebno je bila uređena. Za uknjižbu je bilo potrebno zemljišnoknjižnom sudu podnijeti plan posebnih dijelova zgrade koji je morao sadržavati: zemljišnoknjižnu oznaku zemljišta na kojem je zgrada sagrađena, površinu tog zemljišta, oznaku zgrade po ulici, kućnom broju i posebnom nazivu, crteže iz kojih se jasno vidi raspored zgrade prije diobe, oznaku, položaj i mjere posebnih dijelova zgrade na kojima se traži uknjižba etažnog vlasništva, kao i oznaku, položaj i mjere dijelova zgrade koji su služili zgradi kao cjelini ili samo nekim posebnim dijelovima zgrade. Ako je zgrada u etažnom vlasništvu bila podignuta na građevinskoj parceli u građanskom vlasništvu, plan posebnih dijelova zgrade morao je sadržavati i vrijednost svakog posebnog dijela izračunatu u postocima prema ukupnoj vrijednosti cijele zgrade koja je služila za izračunavanje dijela kojim pojedini vlasnici posebnih dijelova sudjeluju u idealnom vlasništvu građevinske parcele na kojoj je zgrada izgrađena.

17. Pretvaranje etažnog vlasništva stečenog na temelju prijašnjih propisa u vlasništvo posebnog dijela nekretnine sukladno odredbama ZV-a, regulirano je prijelaznim i završnim odredbama ZV-a.

18. ZV-e u članku 370. i 372. propisuje pravila o uspostavi jedinstva nekretnine i posebnih dijelova. U članku 370. stavak 1. ZV-a propisano je da vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ZV-a vlasništvo je posebnih dijelova nekretnine i to kako je propisano odredbama ZV-a, ako prijelaznim odredbama nije što drugo određeno.

19. Prema stavku 2. članka 370. ZV-a vlasnik posebnog dijela zgrade iz stavka 1. ovoga članka nakon stupanja na snagu ZV-a ostaje vlasnikom svog posebnog dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom tog posebnog dijela, time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka. U stavku 3. i 4. je pak, propisano da vlasniku posebnog dijela zgrade pripada, stupanjem na snagu ZV-a, odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto prava koja je isti do tada imao, time da će se veličina odgovarajućeg suvlasničkog dijela utvrditi na temelju pravila ZV-a o veličini odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svom vlasništvu posebni dio zgrade. Dok se to ne utvrdi, smatra se da su suvlasnički dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki suvlasnik ima pravo tražiti od suda da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova.

20. Glede upisa tih prava u zemljišnoj knjizi u članku 370. stavak 6. ZV- a propisano je da se ta prava upisuju u zemljišnoj knjizi uz odgovarajuću primjenu odredaba ZV-a o uspostavi vlasništva na posebnom dijelu zgrade, time da se do tada već provedeni upisi vlasništva na posebnom dijelu zgrade, odnosno upisi prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, smatraju upisima prava vlasništva posebnog dijela nekretnine povezanog sa suvlasničkim dijelom te nekretnine.

21. U situaciji kada su po ranijim propisima provedeni upisi etažnog vlasništva, valja naglasiti da ZV-e, a niti ZZK-a ne sadrže odredbe o postupku usklađivanju tih upisa s odredbama ZV-a o vlasništvu posebnog dijela nekretnine i načinu upisa tog vlasništva u zemljišnu knjigu.

22. Naime, izvršeni upisi etažnog vlasništva u zemljišnim knjigama u pravilu ne odražavaju načelo pravnog jedinstva nekretnine. Zbog nepostojanja načela jedinstva nekretnine često je jedna osoba upisana kao nositelj odgovarajućeg prava iz društvenog vlasništva na zemljištu, dok su druge osobe stekle prava glede same zgrade, odnosno posebnih dijelova.

23. U konkretnom slučaju kako je riječ je o etažnom vlasništvu na posebnom dijelu zgrade stečenom na temelju prijašnjih propisa do primjene dolaze prijelazne odredbe ZV-a o uspostavi jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade.

24. Obzirom na propise koji reguliraju pretvorbu prava vlasništva, obilježja na kojima se temelji etažno vlasništvo prema ZV-u, te pravila o pretvaranju etažnog vlasništva na posebnom dijelu zgrade stečenog na temelju prijašnjih propisa u vlasništvo posebnog dijela nekretnine, pasivno su legitimirani svi suvlasnici nekretnine, a kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja.

25. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da radi se o građevini koja se sastoji od više posebnih dijelova stečenih na temelju prijašnjih propisa, koje etažno vlasništvo je već upisano u zemljišnoj knjizi,

- da pored tužitelja pod 1. i 2. i druge osobe imaju pravo na određene posebne dijelove, odnosno da tužitelji nisu tijekom postupka dokazali da bi im to pravo prestalo, a kako se to u odnosu na neke od njih tvrdi u tužbi i tijekom postupku,

- da utoliko ni utužena veličina suvlasničkog dijela nije odgovarajuća vrijednosti posebnog dijela u etažnom vlasništvu,

- da navedenim ni provedba takvog upisa u zemljišne knjige nije osnovana.

26. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje svoj osnov ima u sadržaju dokaza provedenih u postupku (posebno u rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-1334/87 iza pok. I. J., Diobenom ugovoru između I. J. i V. J. iz 1979., Ugovoru o darovanju od 12. travnja 1979.) sud prvog stupnja ispravno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

27. To stoga što tužitelji pod 1. i 2. nisu dokazali da tuženici pod 4. A. J. i pod 5. N. J., mada upisani kao suvlasnici u zemljišnoj knjizi, uopće nisu suvlasnici ove nekretnine, pa se postojeći odnosi moraju respektirati.

28. Naime, pravno sjedinjenje zemljišta i zgrade odnosno uspostava jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade i povezivanje etažnog vlasništva sa suvlasništvom u smislu članka 367. stavak 1. i 370. ZV-a, i s tim u vezi nalog zemljišnoknjižnom sudu za provođenje odgovarajućih upisa, trebaju biti utemeljeni na stvarnom vlasničko pravnom stanju zemljišta i zgrade (i posebnih dijelova) koji se sjedinjuju osnovom Zakona, dok postavljeni tužbeni zahtjev takvo utvrđenje ne pretpostavlja već neosnovano zahvaća u vlasništvo tuženika, uključujući i njihovo brisanje iz zemljišnih knjiga.

29. Nadalje, suprotno tvrdnjama žalitelja, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje i razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, koji nisu ni nejasni niti proturječni, pa ta presuda nema nedostataka na koje se tužitelji pozivaju (ona je jasna, određena u svome sadržaju - i iz nje se može utvrditi o čemu je njome odlučeno i zbog čega) - tako da nije ostvarena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a ili relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa odredbama članka 8., članka 7. stavak 1., članka 219. i članka 221.a ZPP-a, na koju samo opisno ukazuje.

30. Pritom je za istaći da sud ima ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelji ocjenom dokaza nisu zadovoljni i smatraju da je već i iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što on tvrde i njihovo tumačenje istinitog, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jedno njegovo pravo.

31. Pored toga, tužiteljima je omogućeno raspravljanje o predmetu spora i dana prilika da predlože dokaze za svoja shvaćanja i činjenice na koje se pozivaju i da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluju u njihovoj ocjeni, a na okolnosti što nije prihvaćeno njihovo shvaćanje o ocjeni dokaza - a sve jer u postupku u kojemu su to mogli nisu predložili dokaze za to shvaćanje i jer provedeni dokazi nisu ocijenjeni onako kako bi oni htjeli, ne mogu u postupku ostvariti povoljniju poziciju.

32. Inače, u parničnom postupku sve ono iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora može imati značaj dokaza (i to odlučnog), pa to mogu biti i oni koji su u ovome predmetu provedeni.

33. Odluka o troškovima postupka je pravilna, kako u pogledu osnove (članak 154. ZPP-a) tako i u pogledu visine budući je obračun izvršen sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Pored toga, prvostupanjski sud je pri odlučivanju, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, pravilno uzeo u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice, a kako to nalaže odredba članka 155. stavak 1. ZPP-a.

34. Zbog navedenih razloga valjalo je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tužitelja pod 1. i 2. kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

35. Zahtjev tužitelja pod 1. i 2. za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer isti nisu uspjeli sa svojom žalbom.

U Splitu 21. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić, v. r.