Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-426/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku F. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., Zagreb, OIB: ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na posao, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: 18 Pr-7432/2020-32 od 24. veljače 2022., u sjednici održanoj 21. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, pa se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: 18 Pr-7432/2020-32 od 24. veljače 2022. u izreci, i sudi:

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju broj: DP-04/1/2-026934/19 koju je donio tuženik HP - Hrvatska pošta d.d., Zagreb, OIB: ... nije dopuštena te da je nedopuštena Odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava broj: HP-02/4-030715/19 od. 02.09.2019.g. te da radni odnos tužitelja D. M., S. nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku HP - Hrvatska pošta d.d., Zagreb, OIB: ... da tužitelja D. M., S. vrati na rad, na poslove radnog mjesta operater za poštanske procese, Divizija pošta, Sektor sortiranja, Služba sortiranja Z., Odjel kartiranja Z. na području Grada Z. i Z. županije ili druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku 8 dana."

II. Nalaže se tuženiku HP - Hrvatska pošta d.d., Zagreb, OIB: ... da tužitelju D. M., S., naknadi troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju broj: DP-04/1/2-026934/19 koju je donio tuženik HP - Hrvatska pošta d.d., Z., OIB: ... nije dopuštena te da je nedopuštena Odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava broj: HP-02/4-030715/19 od. 02.09.2019.g. i da radni odnos tužitelja D. M., S. nije prestao. Istom presudom odbijen je i zahtjev da se nalaži tuženiku HP - Hrvatska pošta d.d., Zagreb, OIB: ... da tužitelja D. M., S. vrati na rad, na poslove radnog mjesta operater za poštanske procese, Divizija pošta, Sektor sortiranja, Služba sortiranja Z., Odjel kartiranja Z. na području Grada Z. i Z. županije ili druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku 8 dana.

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka USRH i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači tako da se prihvati njegov tužbeni zahtjev. Tužitelj je zatražio i troškove postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. kolovoza 2019. (pogrešno je naznačen datum 2. srpnja 2019.), zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena ni odluka tuženika od 2. rujna 2019. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava i zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na posao.

4. U ovom stadiju postupka nije sporno da je odlukom tuženika o izvanrednom otkazu tužitelju otkazan ugovor o radu, da je tužitelj pravovremeno podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke i da je tuženik odgovorio na taj zahtjev tako što ga je odbio, kao što nije sporno ni da je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu svojih prava.

5. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika 18. srpnja 2016. proizlazi kako je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu operater za poštanske procese, Divizija pošta, Sektor sortiranja, Služba sortiranja Z., Odjel kartiranja Z. na području Grada Z. i Z. županije,

- da je tužitelju ugovor o radu otkazan odlukom o izvanrednom otkazu uz obrazloženje da je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa narušavanjem ugleda Društva, istupanjem u javnosti bilo putem medija ili društvenih mreža, a što je u članku 45. stavku 1. točki 10. Pravilnika o radu poslodavca kvalificirano kao osobito teška povreda iz radnog odnosa,

- da dalje, iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi kako se tužitelju stavlja na teret komentar dan ispod fotografije koja je kružila na Facebooku, na društvenoj mreži, a taj komentar da predstavlja blaćenje poslodavca koji je cinično intoniran, i to u trenutku kada je započeo s radom novi sortirni centar, najveća kapitalna investicija u povijesti HP, počevši od 15. srpnja 2019.,

- da se u odluci o otkazu ocjenjuje kako je komentar tužitelja krajnje neprimjeren te je potaknuo kolegice na slanje novih slika s velikim količinama pošiljaka,

- da je sliku poslala A. B., također radnica tuženika, a na kojoj se slici vide razbacane pošiljke u poslovnom prostoru tuženika,

- da komentar tužitelja glasi " Indija ili nsc" i potom još jedan komentar "Slika danas, pa da vide neki",

- da nije sporno da je tužitelj dao komentare ispod slike putem svojeg Facebook profila na društvenoj mreži u grupi radnika tuženika HP-Hrvatske pošte, kao što nije sporan ni njegov sadržaj,

- da iz iskaza svjedokinje A. B., koja kod tuženika radi kao operater, proizlazi da je ona na Facebooku, unutar zatvorene grupe, objavila spornu fotografiju gdje se vide pošiljke i paketi kako stoje u jednoj prostoriji u Pošti; da tu fotografiju nisu mogle vidjeti treće osobe već samo članovi grupe, koji su većinom djelatnici HP-a i ima ih oko 50 članova; da je tužitelj bio član grupe i on da je na objavljenu fotografiju dodao svoje komentare, a koje da su mogli vidjeti samo članovi grupe; da joj je poznata odredba etičkog kodeksa poslodavca po kojoj se na Facebooku ne može objavljivati ništa što bi moglo štetiti ugledu poslodavca, ali da u konkretnom slučaju nije razmišljala predstavlja li objavljivanje fotografije povredu etičkog kodeksa; da je zbog objavljivanja fotografije upozorena pisanim putem; da je spornu fotografiju preuzela s jedne javne grupe, a ne zatvorene i znala je da se radi o prostoru HP-a jer se na paketima vide oznake HP-a,

- da iz iskaza svjedoka A. V., izvršnog direktor Sektora sortiranja u HP, proizlazi kako je tekst kojega je tužitelj napisao ispod fotografije doživio kao izrugivanje HP-u, jer je situaciju koju prikazuje fotografija uspoređivao sa situacijom u Indiji; da u poštanskim krugovima Indija ne kotira kao zemlja primjerena za usporedbu; da su fotografija i tekst tužitelja objavljeni u zatvorenoj grupi zaposlenika HP-a,

- da iz iskaza svjedoka I. Š., u bitnom proizlazi kako je zaposlen kod tuženika kao pomoćnik izvršnog direktora Divizije pošta u Z., a ujedno obnaša i dužnost izvršnog direktora sektora sortiranja u kojemu je bio zaposlen i tužitelj; da je tužitelj bio upoznat sa svojim obvezama i dužnostima, pa tako i obvezom da ne iznosi komentare, pa niti u elektronskim medijima, niti na društvenim mrežama te da je upoznat s etičkim kodeksom; da su u konkretnom slučaju na zatvorenoj Facebook grupi stavljene fotografije dijela procesa unutar nove sortirnice tuženika s adresom u Velikoj Gorici, koje sugeriraju da u sortiranju paketa i pošiljaka vlada nered i nekompetencija te da je tužitelj uz fotografiju dometnuo komentar "je li ovo pošta ili Indija, što je ovo"; da to predstavlja neprimjereno ponašanje; da je stavljanje takvog komentara nanesena šteta poslodavcu jer da je svaki od tih članova privatne grupe mogao u svakom trenutku napraviti daljnju javnu objavu komentara i fotografije i činiti daljnju štetu ugledu poslodavca; da radnica koja je stavila fotografije na Facebook grupu, a koju je tužitelj komentirao, nije dobila otkaz zbog činjenice da je zakonom zaštićeni radnik, a da je šteta koja je nastupila poslodavcu vezana za narušavanje njegovog poslovnog ugleda, dok da uspoređivanje Hrvatske pošte s Indijom nesumnjivo predstavlja povredu,

- da je tužitelj dao pisanu obranu zbog postupka koji mu se stavlja na teret u pisanom obliku, a u kojoj je potvrdio da je napisao komentare ispod objavljene slike na društvenoj mreži Facebook te se očitovao da mu je slika bila zapravo smiješna, pa kako u Indiji ljudi hodaju po paketima da ga je to ponukalo da napiše komentar; da komentare čita grupa radnika Hrvatske pošte, odnosno oni radnici koji su u grupi; da ne zna što je loše napravio i da se ne osjeća krivim, a ni u rečenicama koje tvore njegov komentar ne vidi da je rekao bilo što loše o Pošti, direktorima ili radnicima, niti je koga osobno imenovao te da mu je žao što je poslodavac njegove komentare protumačio na krivi način te da ima više od 30 godina radnog staža i da do sada nije nikada bio upozoravan na bilo kakve povrede radne obveze,

- da se tuženik savjetovao s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci o otkazu.

6. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud smatrao je da je tuženik, a na kojem je teret dokaza u ovom postupku, dokazao da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa propisanu odredbom članka 45. stavkom 1. točkom 10. Pravilnika o radu tuženika, iz razloga što je izrazio komentar na društvenoj mreži Facebook grupi radnika tuženika, tako što je na početku rada novog sortirnog centra (u daljnjem tekstu: NSC) u Velikoj Gorici u navedenoj grupi ispod slike koju je objavila članica grupe također, radnica tuženika A. B., a koja je već kružila navedenom društvenom mrežom, napisao:"Indija ili nscć?" i ""slika danas pa da vide neki". Prvostupanjski je sud zaključio da je to negativan načni komentiranja početka rada NSC na novoj lokaciji, i da je time nanesena ili je mogla biti nanesena šteta ugledu poslodavca među radnicima tuženika jer da to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka. Stoga se po stavu prvostupanjskog suda takvo postupanje tužitelja može smatrati osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, propisanom odredbom članka 45. stavkom 1. točkom 10. Pravilnika o radu, na koju se tuženik poziva i da je to dopušten razlog za izricanje izvanrednog otkaz, pa je smatrao da su se ispunili uvjeti za izvanredni otkaz iz odredbe članka 116. stavka 1. („Narodne novine“, broj 93/14., 27/17. i 98/19. – u daljnjem tekstu: ZR), zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

7. Navedene zaključke prvostupanjskog suda glede dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju od strane tuženika u ovom slučaju ne prihvaća ovaj sud, jer su i žalbenim navodima tužitelja dovedeni u sumnju.

7.1. Naime, prema odredbi članka 116. stavka 1. ZR-a, poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede radne obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavka radnog odnosa nije moguć, dok je stavkom 2. istog članka, propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

7.2. Odredbom članka 45. stavkom 1. točkom 10. Pravilnika o radu tuženika, propisano je da je osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa postupanje radnika protivno zakonu, drugim propisima, odredbama kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu i drugim aktima društva, zbog kojeg, uz prihvaćanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, a osobito, i zbog narušavanja ugleda Društva istupanjem u javnosti bilo putem medija ili društvenih mreža kao i davanje izjava medijima o radu i poslovanju poslodavca bez suglasnosti Društva.

8. Iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu u bitnom proizlazi kako se tužitelju stavlja na teret komentar dan ispod fotografije koja je kružila na Facebooku, na društvenoj mreži između radnika tuženika, a taj komentar da predstavlja blaćenje poslodavca koji je cinično intoniran, i to u trenutku kada je započeo s radom novi sortirni centar, najveća kapitalna investicija u povijesti tuženika, a koji komentar ispod slike na kojoj se vide razbacane pošiljke u poslovnom prostoru tuženika da glasi "… Indija ili nsc…" i "…Slika danas, pa da vide neki…", i da to predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa, koja za posljedicu ima otkaz.

8.1. U smislu citirane odredbe članka 116. stavka 1. ZR-a, poslodavac može izvanredno otkazati ugovor o radu u slučaju kada radnik počini težu povredu radne obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenica, ako uz uvažanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pritom je potrebno da povreda radne obveze svojom težinom, a osobito važna činjenica svojom okolnošću, opravdava trenutni prestanak radnog odnosa, kakav je kod izvanrednog otkaza.

8.2. U konkretnom slučaju radi se o izvanrednom otkazu ugovora o radu u kojem je prvostupanjski sud ocijenio, a uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja da je tužitelj navedenim komentarima počinio osobito tešku povredu obveze propisanu citiranom odredbom tuženikovog Pravilnika o radu i citiranom odredbom ZR-a.

8.3. U ovom slučaju prema utvrđenju prvostupanjskog suda, a što nije ni sporno, tužitelj je napisao navedene komentare ispod već objavljene slike na društvenoj mreži od strane druge radnice tuženika A. B. (koje je dobila opomenu za objavu, kako to proizlazi iz njezinog iskaza), unutar zatvorene grupe radnika tuženika, a na kojoj se vide razbacane pošiljke i paketi u jednoj prostoriji tuženika, i time da je prema zaključku toga suda postupio na neprimjeren način jer da je na negativan način komentirao početak poslovanja tuženika na novoj lokaciji rada i čime da je nanio ili je mogao nanijeti štetu tuženiku, a što da predstavlja razlog za izvanredni otkaz.

9. Međutim, po mišljenju ovoga suda osnovano tužitelj tvrdi da njegovi komentari točnoga sadržaja: :"Indija ili nscć?" i ""slika danas pa da vide neki", na već objavljenu sliku od strane druge radnice tuženika (A. B.) na društvenoj mreži Facebook unutar zatvorene grupe radnika tuženika, koja prikazuje dio složenih, a dio razbacanih pošiljki, ne mora obvezatno predstavljati razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, i to iz razloga što iz izvedenih dokaza proizlazi da to nema značaj osobito teške povrede radne obveze, odnosno da ne predstavlja tako osobitu važnu činjenicu, da uz uvažanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć.

9.1. Naime, osnovano tužitelj tvrdi da tuženik nije dokazao da je sadržaj navedenih komentara takav da za posljedicu treba imati najteži oblik otkaza (izvanredni) i potpuni gubitak povjerenja u tužitelja kao radnika i da to predstavlja osobito važnu činjenicu radi koje nastavak radnog odnosa više nije moguć, posebno da bi time nanio štetu ugledu tuženika kao poslodavca, kada je tuženik taj koji je trebao organizirati svoj rad na odgovarajući način.

9.2. Posebno se ukazuje da iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi je tužitelj radnik koji ima više od 30 godina radnog staža, koji nikada nije kršio obveze iz radnog odnosa, znači, dobar je radnik, da više nije član nikakve grupe na društvenim mrežama, da mu je žao zbog komentara i načina kako ga je shvatio tuženik te da nije upozoren od strane tuženika nakon navedenih komentara (radnica tuženika koja je sliku objavila pismeno je opomenuta), pa ti komentari prema mišljenju ovoga suda ne moraju obvezatno predstavljati razloge za izvanredni otkaz u okolnostima cijelog slučaja.

9.3. Činjenica je da su svjedoci, i to direktori tuženika (A. V. i I. Š.) u svojim iskazima naveli da su komentari tužitelja imali za posljedicu narušavanje ugleda poslodavca među samim radnicima tuženika i da su izazvali negativne reakcije, ali je činjenica i da sama objavljena slika (list 31. spisa) bez komentara tužitelja prikazuje razbacane pošiljke u prostoriji.

10. Stoga, prema mišljenju ovoga suda u navedenim okolnostima osnovano tužitelj tvrdi da tuženik nije dokazao, a na kojem je teret dokaza prema odredbi članka 135. stavku 3. ZR-a, da je imao opravdan razlog za izvanredni otkaz.

10.1. Budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao dopuštenost sporne odluke o izvanrednom otkaz ugovora o radu, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da odluka o otkazu ugovora o radu tuženika nije dopuštena, zbog čega je na temelju odredbe članka 124. stavka 1. ZR-a, valjalo utvrditi i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i naložiti tuženiku da ga vrati na posao.

11. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

11.1. U ovom slučaju tužitelju zastupanom po punomoćniku u osobi odvjetnika pripada na temelju odredbe Tbr. 7. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira koliko je radnji poduzeo u visini od 200 bodova, jer se radi o postupku iz radnog odnosa radi utvrđenja da nije dopušten otkaz ugovora o radu, pa je tužitelju valjalo na ime prvostupanjskog postupka dosuditi iznos 2.000,00 kuna, što uvećano za pripadajući PDV-e, daje iznos od 2.500,00 kuna, a koji iznos tužitelj i potražuje. Tom iznosu valjalo je pribrojiti i iznos od 750,00 na ime troška žalbenog postupka, zbog čega je naloženo tuženiku da naknaditi tužitelju trošak u ukupnom iznosu od 3.250,00 kuna.

12. S obzirom na navedeno, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja kao osnovanu i na temelju na temelju odredbe članka 373.a stavka 2. ZPP-a, preinačiti pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 21. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.