Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

P o s l o v n i broj: Gž-1141/2020-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K A  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to:Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija člana vijeća i suca izvjestitelja te Marije Šimičić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) D. B., OIB: ... i pod 2) B. B., OIB: ..., oboje iz S. i oboje zastupani po punomoćnici A. L. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika pod 1) S. B., OIB: ..., pod 2) V. B., OIB: ... i pod 3) B. B., OIB: ..., svi iz R. i svi zastupani po punomoćnici D. T. K., odvjetnici u S., radi predaje, iseljenja i isplate, odlučujući o žalbi svih tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ps-50/18 od 30. siječnja 2020., na sjednici vijeća 21. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika pod 1) S. B., pod 2) V. B. i pod 3) B. B. kao neosnovana, a djelomično se prihvaća pa se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ps-50/18 od 30. siječnja 2020.

a) potvrđuje u dijelu pod točkom I. izreke i to baš u dijelu koji se odnosi na iseljenje tuženika pod 1) S. B., pod 2) V. B. i pod 3) B. B. i predaju u posjed tužiteljima dijela predmetne zgrade označena kao čest. zgr. 563/2 k.o. S., a koji se dio nalazi u sjeveroistočnom dijelu prizemlja i koji u naravi predstavlja stan površine oko 40 m[2] , koji stan ima zaseban ulaz, te se sastoji od dvije male sobe, kuhinje sa dnevnim boravkom i WC-a,

b) preinačuje u dijelu pod točkom I. izreke, i to u dijelu u kojem se nalaže iseljenje tuženika pod 1) S. B., pod 2) V. B. i pod 3) B. B., iz čest. zgr. 563/2 k.o. S. te predaju u posjed tužiteljima čest. zgr. 563/2 k.o. S., izuzev u dijelu čest. zgr. 563/2 k.o. S. koji je točno označen pod točkom I. a) izreke ove drugostupanjske presude, na način se tužbeni zahtjev u ovom dijelu (koji dio dakle ne obuhvaća predmetni stan površine oko 40 m[2] u prizemlju), odbija kao neosnovan.

II. Djelomično se odbija žalba tuženika pod 1) S. B., pod 2) V. B. i pod 3) B. B. kao neosnovana, a djelomično se prihvaća pa se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ps-50/18 od 30. siječnja 2020:

a) potvrđuje u djelu pod točkom II. izreke i to baš u dijelu u kojem je naloženo tuženicima pod 1) S. B., pod 2) V. B. i pod 3) B. B. da isplate tužiteljima pod 1) D. B. i pod 2) B. B., ukupan iznos od 65.000,00 kuna sa zateznom kamatom kako je to navedeno u točki II. izreke prvostupanjske presude,

b) preinačuje u dijelu pod točkom II. izreke i to baš u dijelu koji se odnosi na solidarnu isplatu dosuđenog iznosa od 65.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, na način da se u odnosu na solidarnost obveze tuženika pod 1) S. B., pod 2) V. B. i pod 3) B. B., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Djelomično se odbija žalba tuženika pod 1) S. B., pod 2) V. B. i pod 3) B. B. kao neosnovana, a djelomično se prihvaća pa se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ps-50/18 od 30. siječnja 2020.

a) potvrđuje u djelu pod točkom III. izreke i to baš u dijelu u kojem je naloženo tuženicima pod 1) S. B., pod 2) V. B. i pod 3) B. B. da s osnove nadoknade parničnog troška isplate tužiteljima pod 1) D. B. i pod 2) B. B., ukupan iznos od 12.575,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

b) preinačuje u dijelu pod točkom III. izreke i to baš u dijelu koji se odnosi na solidarnu isplatu dosuđenog iznosa nadoknade parničnog troška od 12.575,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, na način da se u odnosu na solidarnost obveze tuženika pod 1) S. B., pod 2) V. B. i pod 3) B. B., zahtjev za nadoknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio sada pobijanu presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženicima da isele iz nekretnine čest. zgr. 563/2 k.o. S., te ju slobodnu od osoba i stvari predaju tužiteljima u zakoniti i materijalni posjed.

2. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke naložio tuženicima da s osnova uporabe nekretnine u svoju korist solidarno isplate tužiteljima ukupan iznos od 65.000,00 kuna za razdoblje od srpnja 2011. do zaključno listopada 2019. sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose od po 650,00 kuna teče od petnaestog dana u mjesecu do isplate, a što je sve precizno i točno navedeno u točki II. izreke pobijane presude.

3. Također prvostupanjski je sud u točki III. izreke odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženicima da s ovog osnova solidarno nadoknade tužiteljima ukupan iznos od 12.750,00 kuna sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 23. siječnja 2020. do isplate.

4. Konačno, prvostupanjski je sud rješenjem odbio prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere slijedećeg sadržaja:

"1. Nalaže se tuženicima da odmah tužiteljima predaju u posjed predmetnu nekretninu čest. zgr. 563/2 Z.U. 656 k.o. S. u zakoniti i materijalni posjed slobodan od osoba i svojih stvari.

2. Nalaže se tuženicima da za korištenje predmetne nekretnine plaćaju iznos od po 2.000,00 kn mjesečno počev od 28.06.2011.godine pa ubuduće do iseljenja, svakog prvoga a najkasnije do 10.tog u mjesecu za tekući mjesec.

3. Rješenje o privremenoj mjeri u slučaju da tuženi odbiju dragovoljno izvršiti obvezu provest će Općinski sud u Sinju.

4. Žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri ne odgađa ovrhu."

5. Protiv prvostupanjske presude svi tuženici su podnijeli žalbu i to iz svih žalbenih razloga dakle, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.

- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH i 70/19, dalje ZPP). Tužitelji predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno, da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Tužitelji su podijeli odgovor na žalbu tuženika u kojem u bitnome predlažu da drugostupanjski sud odbije njihovu žalbu kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

7. Žalba tuženika pod 1) S. B., pod 2) V. B. i pod 3) B. B. djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

8. Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka jest zahtjev tužitelja da im tuženici predaju u posjed i isele iz nekretnine označene kao čest. zgr. 563/2, Z.U. 656, k.o. S. Također predmet spora je i zahtjev tužitelja da im tuženici isplate solidarno iznose od po 650,00 kuna mjesečno počev od srpnja 2011. do zaključno sa listopadom 2019., tj. ukupno iznos od 65.000,00 kuna, a ovo radi stjecanja bez osnova. U predmetnom slučaju radi se upravo o slučaju uporabe tuđe stvari (konkretno nekretnine) u svoju korist.

9. Predmetni postupak pokrenut je pravom vlasničkom tužbom (rei vindicatio) koju vlasnici/suvlasnici stvari, ovdje nekretnine, podnose protiv osoba koje posjeduju njihovu stvar. Naime odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. dalje ZVDSP), je propisano kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Da bi vlasnik ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva u njegovom vlasništvu te da se nalazi u tuženikovu posjedu, što je propisano odredbom članka 162. stavak 1. ZVDSP-a.

10. S druge pak strane posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), što je propisano odredbom članka 163. stavak 1. ZVDSP-a.

11. Prije svega je za reći kako je u ovom predmetu prvostupanjski sud, Općinski sud u Sinju, dana 11. travnja 2012. , pod poslovnim brojem P-301/11 donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Odlučujući o žalbi tužitelja, Županijski je sud u Splitu, dana 15. svibnja 2014. pod poslovnim brojem Gžst -269/2012 donio rješenje kojim je ukinuo navedenu prvostupanjsku presudu i vratio predmet općinskom sudu na ponovno suđenje.

13. Nakon provedenog ponovljenog postupka, Općinski je sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, dana 10. travnja 2015., pod poslovnim brojem Ps-39/15 donio presudu kojom je naložio tuženicima da predaju tužiteljima u suposjed predmetnu nekretninu čest. zgr. 563/2 k.o. S. S druge pak strane navedenom presudom prvostupanjski je sud djelomično odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem su tužitelji zahtijevali iseljenje tuženika iz predmetne nekretnine i isplatu mjesečnog iznosa od 2.000,00 kuna radi korištenja predmetnog objekta.

14. Protiv ove presude prvostupanjskog suda i tužitelji i tuženici su podnijeli žalbu. Odlučujući o njihovim žalbama Županijski je sud u Splitu, dana 22. ožujka 2018., pod poslovnim brojem: Gž-849/2015 donio rješenje kojim je ukinuo pobijanu presudu od 10. travnja 2015. i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku Općinski je sud u Splitu, dana 30. siječnja 2020., pod poslovnim brojem Ps-50/18 donio sada pobijanu presudu, već citiranu u obrazloženju ove drugostupanjske presude.

15. U obrazloženju „ukidnog rješenja“ od 22. ožujka 2018. Županijski je sud u Splitu, pored ostalog naveo i slijedeće:

„Prije svega načelno je za istaknuti i svrnuti pozornost prvostupanjskom sudu, a s obzirom na njegove navode iz pobijane presude, kako na temelju odredbi članka 55. ZVDSP-a, a koje propisuju pravne učinka razvrgnuća suvlasničke zajednice, sudska odluka o razvrgnuću jest tek titulus (pravni temelj) stjecanja. Modus je za nekretnine njihova uknjižba u zemljišnoj knjizi (članak 55. stavci 1. i 2. ZVDSP-a). Dakle, dok suvlasnici ne zatraže ovršnu uknjižbu prava vlasništva, ne prestaje suvlasništvo i ne nastaje vlasništvo.

Ponovno je za reći, kao i prilikom donošenja rješenja ovog drugostupanjskog suda pod poslovnim brojem Gžst - 269/2012 od 15. svibnja 2014. (kojim je ukinuta prvostupanjska presuda donesena u ovom predmetu 11. travnja 2012.) kako je radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja i potom pravilne primjene materijalnog prava bilo potrebno utvrditi kakvo je zemljišno knjižno stanje bilo u trenutku kada su tužitelji podnijeli prijedlog za uknjižbu prava suvlasništva temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 9. rujna 2009. godine i ugovora o kupoprodaji od 7. prosinca 2010. uključujući i eventualne plombe, a sve ovo kako bi se došlo do pravilnog zaključka jesu li tužitelji prilikom spornog stjecanja bili u dobroj vjeri. Naime odredbom članka 8. stavak 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98.,137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17., dalje ZZK), propisano je kako stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Ovdje je svrnuti pozornost prvostupanjskom sudu da se načelo povjerenja u zemljišne knjige ne tiče samo poznavanja zemljišnoknjižnog već i poznavanje izvanknjižnog stanja, pa se stoga na povjerenje u zemljišne knjige može pozvati samo onaj koji nije znao, a nije ni morao znati, da se izvanknjižno stanje ne slaže s knjižnim stanjem. Međutim prvostupanjski sud ove činjenice i okolnosti nije raspravio. Također je za ponoviti kako pod pretpostavkom da je prednik tuženika B. B. bio suvlasnik predmetne nekretnine to je njegovo pravo suvlasništva moglo eventualno prestati (naravno na jedan od Zakonom predviđenih načina) i prije nego su tužitelji ishodili upis prava suvlasništva na cijeloj predmetnoj nekretnini.“

16. Prvostupanjska presuda od 10. travnja 2015. ukinuta je i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje rješenjem drugostupanjskog suda na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a, zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

17. S obzirom na prijedlog tuženika iz sada predmetne žalbe da drugostupanjski sud, podredno, ukine pobijanu presudu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ps- 50/18 od 30. siječnja 2020. i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, za reći je slijedeće. Odredbom članka 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 57/11.) koji je stupio na snagu 2. lipnja 2011. i koji se primjenjivao na postupke u kojima na dan stupanja na snagu ovog Zakona nije bila donesena prvostupanjska odluka, bio je dodan ZPP-u članak 437 a. koji je propisivao kako u postupku u parnicama iz radnih odnosa prvostupanjska se odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput. Kasnije je odredbom članka 80. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 25/13.. dalje ZID ZPP/13), koji je stupio na snagu 1. travnja 2013. dodan ZPP-u novi 366.a članak kojim je propisano da se prvostupanjska odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput.

18. Kako se u sudskoj praksi postavilo pitanje na koje se predmete odnosi zabrana dvostrukog ukidanja prvostupanjskih presuda to je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenog 2020., pod poslovnim brojem Su-IV-308/2020, zauzeto slijedeće pravno mišljenje: „Zabrana dvostrukog ukidanja iz čl. 366. a Zakona o parničnom postupku odnosi se na sve parnične postupke u tijeku, a ne samo na one u kojima je po prvi put prvostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2013.“ I ovaj drugostupanjski sud prihvaća navedeno pravno shvaćanje.

19. Slijedom navedenog razvidno je kako ovaj drugostupanjski sud ni u kom slučaju više ne može ukinuti predmetnu prvostupanjsku presudu od 30. siječnja 2020. te predmet vratiti prvostupanjskom sudu.

20. Nakon razmatranja žalbe tuženika, pobijane presude i dokazne građe koja se nalazi u predmetnom spisu prije svega je za istaknuti kako ispitujući predmetnu prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Dakle, prvostupanjski je sud u ponovljenom postupku otklonio uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju je Županjski sud u Splitu ukazao u svom rješenju od 22. ožujka 2018. (poslovni broj: Gž-849/2015).

21. Nakon provedenog ponovljenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno iz isprava koje se nalaze u spisu proizlazi slijedeće:

- da su tužitelji pod 1) D. B. i pod 2) B. B. suvlasnici predmetne nekretnine označene kao čest. zgr. 563/2 k.o. S., u naravi zgrada površine 122 m[2] , (iz izvatka iz zemljišnih knjiga za k.o. S., Z.U. 656, razvidno je kako je tužitelj pod 1) D. B., suvlasnik za 11/16, a tužitelj pod 2) B. B. suvlasnik za 5/16 dijela predmetne nekretnine),

- da su se tužitelji pod 1) D. B. i pod 2) B. B. uknjižili kao suvlasnici na predmetnoj čest. zgr. 563/2 k.o. S., na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 8. rujna 2009., a koji su kao davatelji uzdržavanja zaključili sa M. S. kao primateljicom uzdržavanja (uknjižili su se svaki za po 60/192 dijela što odgovara 5/16 dijela predmetne nekretnine),

- da se pravna prednica tužitelja, njihova majka M. B. na predmetnoj čest. zgr. 563/12 k.o. S., uknjižila kao suvlasnica na temelju ugovora o kupoprodaji koji je 6. prosinca 2010., kao kupac zaključila sa prodavateljicom L. B. I. (uknjižila se za 6/16 dijela),

- da je nakon smrti M. B., rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: O-3025/16 od 13. rujna 2016. istu u odnosu na njen suvlasnički dio na predmetnoj čest. zgr. 563/12 k.o. S. (6/16 dijela) naslijedio njen sin D. B., tužitelj pod 1) koji je na taj način postao suvlasnik predmetne nekretnine za ukupno 11/16 dijela, dok je tužitelj pod 2) B. B. suvlasnik za 5/16 dijela (rješenje o nasljeđivanju na str. 159., 160. i 161. spisa),

- da su tužitelji u vrijeme zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 8. rujna 2009. kao i prilikom podnošenja prijedloga za uknjižbu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te njihova majka i pravna prednica M. B. prilikom zaključenja ugovora o kupoprodaji od 6. prosinca 2010. kao i prilikom podnošenja prijedloga za uknjižbu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju navedenog pravnog posla, postupali sa povjerenjem u zemljišne knjige, odnosno da nisu znali niti morali znati da se eventualno izvanknjižno stanje ne slaže sa knjižnim,

- da se predmetna nekretnina sastoji od prizemlja, jednog kata i krovišta, no da ista nije etažirana,

- da se u sjeveroistočnom dijelu prizemlja nalazi stan površine oko 40 m[2] , koji se stan, koji ima zaseban ulaz, sastoji od dvije male sobe, kuhinje sa dnevnim boravkom i WC-a,

- da se tuženici, svakako od 1. srpnja 2011., nalaze u posjedu predmetnog dijela prizemlja stana površine oko 40 m[2] , a da se tužitelji ne nalaze u posjedu ovog dijela nekretnine čest. zgr. 563/2 k.o. S.,

- da tuženici nisu vlasnici odnosno suvlasnici predmetne nekretnine čest. zgr. 563/2 k.o. S., te da se u posjedu spornog dijela ove nekretnine nalaze bez valjanog pravnog osnova,

- da tuženici odbijaju iseliti i predati tužiteljima posjed spornog dijela nekretnine, stana u prizemlju površine oko 40 m[2] .

22. Slijedom navedenih i utvrđenih činjenica, prvostupanjski je sud pobijanom presudom u točki I. izreke naložio tuženicima da isele iz predmetne čest. zgr. 563/2 k.o. S., te da ju tužiteljima predaju u posjed., očigledno na temelju odredbe članka 161. stavak 1. ZVDSP-a.

23. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

24. Tuženici u žalbi u bitnome osporavaju da su tužitelji i njihova pravna prednica, sada pok. majka M. B., prilikom uknjižbe prava suvlasništva u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini, a na temelju već navedenih ugovora o dosmrtnom uzdržavanju odnosno ugovora u kupoprodaji, bili pošteni stjecatelji. Štoviše tvrde da su tuženici također suvlasnici predmetne nekretnine.

25. S tim u svezi u bitnome je za kazati slijedeće. Prijenos prava vlasništva zbiva se provedbom upisa, odnosno uknjižbe. Već je navedeno kako su u zemljišnim knjigama za k.o. S., na predmetnoj čest. zgr. 563/2 k.o. S., uknjiženi tužitelji i to tužitelj pod 1) D. B. za 11/16 dijela, a tužitelj pod 2) B. B. za 5/16 dijela. Dakle, nedvojbeno je da su isti suvlasnici predmetne nekretnine, a tuženici su bili ti na kojima je bio teret dokaza da na nedvojben način, izvan svake realne sumnje dokažu da tužitelji nisu suvlasnici odnosno da nisu u dijelu kako je to upisano u zemljišnim knjigama.

26. Zbog sigurnosti u pravnom prometu nekretnina ustanovljene su zemljišne knjige koje uživaju javnu vjeru (načelo povjerenja). Postavljena je zakonska predmnjeva da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje. Naime da sve ono što je upisano u zemljišnu knjigu pravno postoji (istinitost) i da ništa što nije upisano (a moglo bi biti) pravno ne postoji (potpunost), a ovo u suglasju sa odredbom članka 8 ZZK-a. Svatko ima pravo osloniti se na to da su zemljišne knjige zaista istinite i potpune. Mogućnost da glede nekretnina postoje i neka nevidljiva, izvanknjižna tuđa prava, tereti i ograničenja veoma teško opterećuje pravni promet , pa zato od opasnosti koje odatle prijeti zakon pruža zaštitu onima koji nekretninu stječu, oslanjajući se u dobroj vjeri na to da su zemljišne knjige potpune, dakle da ne postoje neupisana kakva prava trećih osoba ili ograničenja.

27. U svakom slučaju tuženici nisu dokazali, pogotovo ne na potreban nedvojben način, da tužitelji i njihova pok. majka i pravna prednica M. B., ne bi stekli predmetnu nekretninu u dobroj vjeri, te nisu dokazali da bi prilikom stjecanja prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini tužitelji i njihova pravna prednica znali ili morali znati za eventualna vlasnička prava tuženika na spornoj zgradi. Sukladno pravilu o teretu dokaza (članak 7. stavak 1., članak 219. stavak 1., članak 220. stavak 2. i članak 221.a ZPP-a), kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

28. Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude dao dostatno i logično obrazloženje iz kojih razloga nije prihvatio tvrdnje tuženika da tužitelji kao i njihova pravna prednica prilikom stjecanja predmetne nekretnine nisu postupali u dobroj vjeri, odnosno da su znali za vlasnička/suvlasnička prava tuženika. Zbog nepotrebnog ponavljanja žalitelji se u ovom dijelu upućuju na obrazloženje pobijane presude.

29. Ipak prvostupanjski je sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u točki I. izreke pobijane presude naložio tuženicima da isele iz predmetne zgrade te ju slobodnu od osoba i stvari predaju tužiteljima u posjed. Naime, tijekom dokaznog postupka je nedvojbeno utvrđeno kako se tuženici ne nalaze u posjedu cijele nekretnine, pa po logici stvari ne mogu iseliti iz dijela nekretnine u kojem se uopće ne nalaze niti mogu predati tužiteljima u posjed dio nekretnine koji nije u njihovom posjedu. Dakle, kako se tuženici nalaze u posjedu točno određenog dijela predmetne nekretnine čest. zgr. 563/2 k.o. S. i to baš stana površine oko 40 m[2] , koji se stan, koji ima zaseban ulaz, sastoji od dvije male sobe, kuhinje sa dnevnim boravkom i WC-a, a koji se nalazi u sjeveroistočnom dijelu prizemlja, te uzimajući u obzir da kondemnatorne presude moraju biti ovršive, to je žalbu tuženika trebalo djelomično odbiti kao neosnovanu te djelomično potvrditi pobijanu presudu. Stoga je presuđeno kao u točki I. a) izreke ove drugostupanjske presude, a u suglasju sa odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

30. S druge pak strane pobijanu presudu u dijelu pod točkom I. izreke je trebalo djelomično preinačiti, pa je odlučeno kao u točki I. b) izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

31. Prvostupanjski je sud, a kao što je već navedeno u obrazloženju ove drugostupanjske presude, u točki II. izreke pobijane presude naložio tuženicima da s osnova uporabe nekretnine u svoju korist isplate tužiteljima ukupan iznos od 65.000,00 kuna za razdoblje od srpnja 2011. do zaključno listopada 2019. sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose od po 650,00 kuna teče od petnaestog dana u mjesecu do isplate. Prethodno je prvostupanjski sud pribavio od Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Sinj, cijene najamnine za stan površine predmetnog stana i to cijene najamnine za 3 usporedna stana koji se u odnosu na predmetni nalaze u susjednim ulicama u Sinju. Na taj je način prvostupanjski sud, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a pravilno utvrdio kako bi u predmetnom razdoblju mjesečna cijena najamnine za sporni stan iznosila 650,00 kuna. Tuženici u žalbi nisu osporavali pravilnost utvrđenja visine najamnine za predmetni stan.

32. Iako se tuženici u žalbi nisu posebno osvrtali te posebno pobijali prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke, potrebno je reći slijedeće.

33. Na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/09) održanoj 26. listopada 2009. zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i 165. stavak 1. ZVDSP-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi korist od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120 ZOO-a, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje“.

34. Ponovno je na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/13) održanoj 14. studenog 2013. zauzeto pravno shvaćanje po kojem: „ Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi korist od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120 Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje“.

35. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten u trenutku kada je primio tužbu na predaju u posjed, naravno ako je postupak dovršen donošenjem presude kojom se nalaže tuženiku da stvar-nekretninu preda u posjed vlasniku- tužitelju.

36. Slijedom navedenog, a s obzirom da predmetni stan u prizemlju čest. zgr. 563/2 k.o. S. nije izgubio identitet, to se na konkretni pravni odnos parničnih stranaka primjenjuje odredba članka 165. stavak 1. ZVDSP-a, prema kojoj je nepošten posjednik tuđe stvari, osim predaje stvari i naknade svih šteta koje su na njoj nastale, dužan naknaditi vlasniku i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Dakle, upravo na temelju odredbe članka 165. stavak 1. ZVDSP-a, prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke nalazi svoje pravno uporište (osim u dijelu u kojem se traži baš solidarna isplata).

37. Kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističu tuženici kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a (osim u dijelu zahtjeva za solidarnom isplatom) to je trebalo žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. a) izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki II. a) izreke ove drugostupanjske presude.

38. Tužitelji su zatražili, a prvostupanjski sud u točki II. izreke pobijane presude dosudio da su tuženici dužni tužiteljima isplatiti baš solidarno iznos od 65.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

39. Solidarna obveza je vrsta obveze s više subjekata i djeljivom činidbom. Iako je činidba djeljiva, ona se u solidarnoj obvezi pretvara u pravno nedjeljivu jer ju je svaki od više dužnika dužan ispuniti u cijelosti. To znači da je u solidarnoj obvezi odnos između više vjerovnika ili između više dužnika uređen po načelu svi za jednoga, jedan za sve. Odnos solidarnosti može nastati na temelju zakona, ugovora, oporuke ili odluke suda. Kako u konkretnoj pravnoj stvari odnos solidarnosti nije nastao ni na jedan način, to je pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, pobijanu presudu trebalo djelomično preinačiti u dijelu pod točkom II. izreke, i to baš u dijelu u kojem su tužitelji tražili od tuženika solidarnu isplatu utuženog iznosa. Dakle, kako solidarnosti nema, to je odlučeno kao u točki II. b) izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

40. Odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a je propisano da kada sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a, propisano je da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova. Odredbom članka 154. stavak 5. ZPP-a propisano je kako sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

41. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio kako su tužitelji koji su bili zastupani po punomoćniku koji je odvjetnik imali parnični trošak u iznosu od ukupno 12.575,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, a u suglasju sa odredbom članka 155. stavci 1. i 2. ZPP-a. Ovaj iznos je i dosuđen tužiteljima u točki III. izreke pobijane presude uz napomenu kako prvostupanjski sud ponovno polazi od pogrešne pretpostavke da u predmetnom slučaju postoji odnos solidarnosti pa nalaže tuženicima da baš solidarno isplate tužiteljima iznos od 12.575,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

42. Slijedom navedenog žalbu tuženika na odluku o parničnom trošku je djelomično trebalo odbiti kao neosnovanu, te djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom III. izreke. Stoga je odlučeno kao u točki III. a) izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavak 1. u svezi sa odredbom članka 154. stavak 5. i odredbama članka 155. stavci 1. i 2. ZPP-a. Usput je za napomenuti kako tužiteljima nije priznat parnični trošak sastava odgovora na žalbu jer nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

43. Odluka iz točke III. b) izreke ove drugostupanjske presude donesena je na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

U Splitu 21. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.