REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U SAMOBORU
Obrtnička 2
44 SSS Povrv-1044/2021 - 14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu Ines Golešić-Plašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.d.,
OIB: … , Z., R. F. M. 9, zastupanog po
punomoćniku D. H. Ž., odvjetnici iz O. društva H.
i P. d.o.o., Z., protiv tužene M. A., OIB: … , zastupane po punomoćnici I. A. J., odvjetnici iz O. društva A., S. i T. d.o.o., Z., radi
isplate, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 09. ožujka 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja A. P., odvjetničke vježbenice iz O. društva H. i P. d.o.o., Z. i
punomoćnika tužene, dana 21. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika I. M. iz V. G., , poslovni broj OVRV-2774/14 od
22. svibnja 2014. u dijelu u kojem se nalaže tuženoj M. A., OIB: … , platiti tužitelju H.
T. d.d., OIB: … , Z., R. F. M. 9, iznos od
1.885,57 kn, kao i iznos od 3,15 kn.
II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika I. M. iz V. G., poslovni broj OVRV-
2774/14 od 22. svibnja 2014. u dijelu u kojem se nalaže tuženoj M. A.,
OIB: … , platiti tužitelju
H. T. d.d., OIB: … , Z., zakonsku zateznu kamatu tekuću:
- na iznos od 734,31 kn od 17. rujna 2013.,
- na iznos od 403,50 kn od 17. listopada 2013., - na
iznos od 391,83 kn od 19. studenog 2013., - na
iznos od 105,50 kn od 19. prosinca 2013.,
- na iznos od 67,50 kn od 18. siječnja 2014.,
- na iznos od 182,93 kn od 17. travnja 2014., do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 25. lipnja 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita 44 SSS Povrv-1044/2021 - 14
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženoj M. A., OIB: … , platiti tužitelju H. T. d.d., OIB: … ,
Z., trošak parničnog postupka u iznosu od
1.350,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 21. travnja 2022. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 546,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi, tj. od
22. svibnja 2014., kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa stanjem na dan 20. svibnja 2014. podnio prijedlog za ovrhu radi nepodmirene tražbine tuženika u iznosu od 1.885,57 kn na ime glavnice, uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od 734,31 kn od 17. rujna 2013., na iznos od 403,50 kn od 17. listopada 2013., na iznos od 391,83 kn od 19. studenog 2013., na iznos od 105,50 kn od 19.
prosinca 2013., na iznos od 67,50 kn od 18. siječnja 2014. i na iznos od 182,93 kn od 17. travnja 2014. do isplate, kao i u iznosu od 3,15 kn na ime obračunate kamate na iznos glavnice od 403,50 kn, koja je dospjela 16. listopada 2013., a koja tražbina tužitelja je dospjela.
2. Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika I. M. iz V. G., poslovni broj OVRV-2774/14 od 22. svibnja 2014. godine,
određena je predložena ovrha na cjelokupnoj imovini ovršenika, ovdje tužene, te je tuženoj naložen platež utužene tražbine zajedno s troškom ovršnog postupka u iznosu od 986,50 kn.
3. Na takovo rješenje o ovrsi tužena je uložila pravovremeno prigovor, pa je ovaj sud, rješenjem poslovni broj Povrv-1044/2021 od 09. rujna 2021. godine, temeljem odredbe članka 58, stavak 3 Ovršnog zakona, rješenje o ovrsi poslovni broj OVRV-
2774/14 od 22. svibnja 2014. u dijelu u kojem je određena ovrha, stavio van snage,
te je odlučio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
4. U prigovoru, koji se sada ima smatrati odgovorom na tužbu, tužena navodi da je odmah po zaprimanju rješenja o ovrsi podmirila glavnicu u iznosu od 1.885,57 kn,
kao i nastali trošak postupka odnosno trošak sastava ovršnog prijedloga uvećanog za PDV, javnobilježničku nagradu uvećanu za PDV, te trošak dostave uvećane za
PDV u sveukupnom iznosu od 2.328,92 kn, te je priložila dokaz (izvod iz Zagrebačke banke d.d. od 22. lipnja 2021. - list 15 spisa). Međutim, da pobija predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem joj se nalaže plaćanje kamata koje su tekle nakon donošenja
44 SSS Povrv-1044/2021 - 14
rješenja o ovrsi, i to preko 7 godina, zbog grube povrede i nezakonitog postupanja tužitelja, ali i javnog bilježnika. Prvenstveno, tužitelj da ju nije pozvao na plaćanje dugovanog iznosa odnosno glavnice, kako bi podmirenje za nju bilo što manje otegotno. Kao drugo, rješenje o ovrsi da je od strane javnog bilježnika doneseno 22. svibnja 2014., a poslano joj (prvi puta) na njenu adresu tek u mjesecu lipnju 2021.
Drugim riječima, nezakonitim postupanjem prvo tužitelja, a onda i javnog bilježnika, za nju da su kamate na dugovani iznos tekle preko 7 godina, čime je, bez ikakvog obzira prema njoj, nastao trošak kamate koji gotovo premašuje iznos glavnice.
Obzirom da joj je rješenje o ovrsi dostavljeno tek u mjesecu lipnju 2021., a da tražbine datiraju iz 2013. i 2014. godine, to da je ostala neugodno iznenađena, jer je pretpostavljala da su navedene tražbine odavno namirene. No, u konkretnom slučaju da se radi o dugovanjima koje je (iako glase na nju) uzrokovala treća osoba, koja je ujedno i preuzimala sve račune u vezi s predmetnom uslugom. Dugim riječima,
budući nije dobila opomenu za plaćanje, nije niti bila svjesna postojanja dugovanja odnosno činjenice da su predmetni računi ostali nepodmireni. Dakle, u proteklih 7
godina do nje da nije stigla niti jedna obavijest tužitelja, niti javnog bilježnika da postoje bilo kakva neplaćena potraživanja zbog kojih će biti ili već je, pokrenuta ovrha.
Posebno ističe da joj se sada stavlja na teret zatezna kamata koja teče preko 7
godina, isključivo iz razloga jer javni bilježnik nije postupio zakonito, niti u skladu s pravilima ovršnog postupka, te nije dostavio dostavu rješenja o ovrsi u razumnom roku. Takvo postupanje da predstavlja težak propust u radu javnog bilježnika, koji je upravo svojim načinom vođenja ovršnog postupka uzrokovao nastanak štete u vidu zateznih kamata, koje gotovo premašuju iznos podmirene glavnice i koje i dalje teku.
Takvo postupanje da je u potpunoj suprotnosti s odredbom čl. 6 Ovršnog zakona, a koji nalaže da će se pri provedbi ovrhe i osiguranja, paziti na dostojanstvo ovršenika odnosno protivnika osiguranja, te na to da ovrha odnosno osiguranje za njega, budu što manje nepovoljni, ali i u suprotnosti s odredbom čl. 29 Ustava Republike Hrvatske, koji svakome jamči da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, te su njime grubo povrijeđena prava nje kao ovršenika i time da joj je nastala šteta u iznosu zateznih kamata. Svrha zaštite ovršenika iz čl. 6 Ovršnog zakona odnosno zaštita dostojanstva ovršenika i osiguranje podmirivanja dugovanja na najmanje otegotan način da je za nju, kao ovršenika, potpuno izgubljena takvim postupanjem, te su grubo povrijeđena ovršenikova prava. Da je takvo postupanje u potpunoj suprotnosti i s odredbom čl. 29 Ustava Republike Hrvatske, proizlazi iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-IIIA/2603/2002 od 26. listopada 2004., kojom je odlučeno da prekid postupka zbog kojeg je za okončanje parničnog postupka za naknade štete trajalo više od 7 godina apsolutno neprimjeren,
te se ne može smatrati razumnim rokom rješavanja određene pravne stvari. Stoga drži da nije dužna snositi utužene zatezne kamate, budući iste nije uzrokovala sama, već prvenstveno javni bilježnik, nezakonitim vođenjem ovršnog postupka, a onda i tužitelj, ne pozivajući je da ispuni dugovanje. Opisanim ponašanjem da je nastala šteta koja premašuje iznos dugovane glavnice, koja je, odmah po saznanju za istu, podmirena od njene strane. Stoga osporava postojanje bilo kakvog dugovanja, a bude li isto dosuđeno, to da će biti primorana štetu, koja joj je nastala, utužiti od sudionika ovog postupka, da joj uzrokovanu štetu nadoknade, budući je ista nastala njihovim nezakonitim postupanjem.
5. Tijekom postupka provođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, u izvod Zagrebačke banke d.d. od 23. lipnja 2021., u zahtjev tužene od 20. srpnja 2012., u zahtjev - lista pretplatničkih brojeva, u
44 SSS Povrv-1044/2021 - 14
utužene račune za mjesece kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2013., te mjesec ožujak 2014. godine sa specifikacijom i detaljnim ispisom usluga (list 44-57 spisa), u analitičku karticu - izvod stavaka za razdoblje od 31. srpnja 2012. do 23.
rujna 2021., u specifikaciju obračuna kamata i u Opće uvjete poslovanja tužitelja (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti).
6. Druge dokaze sud nije provodio, jer ih stranke nisu predlagale i jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka, sukladno članku 10 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
7. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je kako je to navedeno u izreci ove presude.
8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.885,57 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od 734,31 kn od 17. rujna 2013.,
na iznos od 403,50 kn od 17. listopada 2013., na iznos od 391,83 kn od 19. studenog 2013., na iznos od 105,50 kn od 19. prosinca 2013., na iznos od 67,50 kn od 18.
siječnja 2014. i na iznos od 182,93 kn od 17. travnja 2014. do isplate, na ime tražbine po neplaćenim računima tužitelja za mjesece kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2013. i mjesec ožujak 2014. godine, te iznosa od 3,15 kn na ime obračunate zatezne kamate po računu za mjesec rujan 2013., a sve temeljem pruženih usluga temeljem Ugovora zaključenog između stranaka od 20. srpnja 2012.
9. Nesporno je da su stranke bile u ugovornom odnosu, a temeljem Ugovora zaključenog sukladno zahtjevu tužene, za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 20. srpnja 2012. na razdoblje obveznog trajanja pretplatničkog odnosa na razdoblje od 24 mjeseca (članak 17 Općih uvjeta), po isteku kojeg razdoblja se smatra da je pretplatnički odnos zasnovan na neodređeno vrijeme (članak 16 Općih uvjeta), da je tužena potpisivanjem navedenog zahtjeva, prihvatila Opće uvjete i da isti predstavlja pretplatnički ugovor, da se ugovor sastoji od zahtjeva prihvaćenog od tužitelja i Općih uvjeta, a s kojima je tužena bila upoznata u vrijeme potpisivanja zahtjeva (članak 7
Općih uvjeta), da tužena, kao pretplatnik, nije raskinula pretplatnički odnos ni na koji način, pa tako niti na način propisan odredbom čl. 86 Općih uvjeta, da je tužena uredno zaprimila rješenje o ovrsi posl. br. OVRV-2774/14 od 22. svibnja 2014. od strane javnog bilježnika I. M. iz V. G. dana 18. lipnja 2021., a
dana 25. lipnja 2021. da je podmirila tužitelju ukupno iznos od 2.328,92 kn putem Zagrebačke banke d.d., koji iznos se sastoji od glavnice u iznosu od 1.885,57 kn i troška ovršnog postupka odnosno troška sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 250,00 kn uz PDV od 25 % u iznosu od 62,50 kn, javnobilježničke nagrade u iznosu od 80,00 kn uz 25 % PDV u iznosu od 20,00 kn i troška dostave u iznosu od 22,20
kn uz 25 % PDV u iznosu od 5,55 kn odnosno 440,25 kn (tužena navodi da se radi o iznosu od 443,35 kn), a sve po osnovi neplaćenih, a utuženih računa za isporučene telekomunikacijske usluge u utuženom razdoblju, neplaćanje kojih su predmetom ovog postupka.
10. Sporno je je li tužena dužna platiti zatezne kamate koje su tekle od dospijeća svakog pojedinog utuženog računa odnosno, kako to tužena navodi, nakon donošenja rješenja o ovrsi posl. br. OVRV-2774/14 od 22. svibnja 2014, i to preko 7
godina, zbog postupanja ovrhovoditelja i javnog bilježnika odnosno je li javni bilježnik izvršio dostavu navedenog rješenja o ovrsi u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 6
Ovršnog zakona i, shodno tome, je li tužena dužna podmiriti utužene zatezne kamate.
44 SSS Povrv-1044/2021 - 14
11. Sporno je i je li tužitelj pozvao tuženu na plaćanje dužnog iznosa odnosno glavnice.
12. Uvidom u utužene račune (br. 01824069433001130901 od 31. kolovoza 2013. s dospijećem 16. rujna 2013. u iznosu od 734,31 kn, br. 01824069433001131001 od
30. rujna 2013. s dospijećem 16. listopada 2013. u iznosu od 406,65 kn, br. 01824069433001131101 od 31. listopada 2013. s dospijećem 18. studenog 2013. u iznosu od 391,83 kn, br. 01824069433001131201 od 30. studenog 2013. s dospijećem 18. prosinca 2013. u iznosu od 105,50 kn, br. 01824069433001140101
od 31. prosinca 2013. s dospijećem 17. siječnja 2014. u iznosu od 67,50 kn, br. 01824069433001140401 od 31. ožujka 2014. s dospijećem 16. travnja 2014. u iznosu od 182,93 kn) sa specifikacijom usluga i naknada, utvrđeno je da isti glase na tuženu,
s naznačenom adresom u R., kao i u tužbi odnosno prijedlogu
za ovrhu, a iz čega proizlazi da je tužitelj postupao sukladno odredbi čl. 34 Općih uvjeta odnosno za svaki navedeni mjesec (kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2013., te ožujak 2014.) ispostavio tuženoj račun za obavljene usluge, a temeljem koje odredbe je tužena, kao pretplatnik, obvezna podmiriti račun do datuma dospijeća naznačenog na računu. Uz svaki račun prileži specifikacija usluga i naknada, iz čega proizlazi da je tužena koristila usluge tužitelja, koje je isti pak automatski zabilježio (članak 44 Zakona o elektroničkim komunikacijama), a koju obvezu tužena nije podmirila po dospijeću, u smislu odredbe čl. 34 Općih uvjeta (već dana 25. lipnja 2021. (nakon primitka predmetnog rješenja o ovrsi dana 18. lipnja 2021.), zbog čega je tužitelj izvršio privremeno isključenje dana 06. studenog 2013.,
a trajnog dana 24. ožujka 2014., time da tužena ni sa čim nije dokazala da bi eventualno postupila sukladno odredbi čl. 56-71 Općih uvjeta odnosno podnijela prigovor kao korisnik usluga tužitelja.
13. Uvidom u ispis Zagrebačke banke d.d. od 25. lipnja 2021., utvrđeno je da je tužena sa zakašnjenjem, nakon dospijeća utuženih računa podmirila tužiteljevu tražbinu u iznosu od 2.328,92 kn (glavnica i trošak prema rješenju o ovrsi posl. br. OVRV-2774/14 od 22. svibnja 2014., time da tužena pojašnjava da se radi o iznosu glavnice od 1.885,57 kn i troška ovršnog postupka u iznosu od 440,25 kn, odnosno ovršnog troška od 443,35 kn, što tužitelj ne poriče, a kojom uplatom je tužena priznala dugovanje u smislu odredbe čl. 240, stavak 2 Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), no nije podmirila zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog utuženog računa do plateža, tj. do 25. lipnja 2021. Slijedom navedenog,
valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, pod točkom I., obzirom je glavnica nesporno podmirena (članak 4 i 9 ZOO), a temeljem odredbe čl. 29, stavak 1 i 2 ZOO valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude. Naime, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje, pored glavnice, i zatezne kamate (članak 29, stavak 1 ZOO), dok se visina stope zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29, stavak 2 ZOO.
14. Iako tužena tvrdi da nije primila utužene račune, valja istaknuti da ne postoji obveza tužitelja iste dostavljati preporučenom pošiljkom ili uz povratnicu, a isto tako ne postoji zakonska obveza dostave opomene. Obzirom da je tužena u utuženom razdoblju bila u ugovornom odnosu s tužiteljem i koristila njegove usluge, kako to i proizlazi iz sadržaja utuženih računa sa specifikacijom uz svaki pojedini račun, to tuženoj nije mogla ostati nepoznata mjesečna obveza podmirenja usluga tužitelja. Sve da tužena i nije primila utužene račune tužitelja, istoj je predstojala mogućnost
44 SSS Povrv-1044/2021 - 14
interesirati se izravno kod tužitelja o visini mjesečnog dugovanja na ime pruženih usluga tužitelja i iste podmiriti. Ukoliko je navedeno dugovanje uzrokovala treća osoba, kako to tužena ističe, to istoj eventualno predstoji pravo regresnog potraživanja prema trećoj osobi, što nije predmetom ovog postupka.
15. Nadalje, tužena se poziva na odredbu čl. 6 Ovršnog zakona i Odluku Ustavnog suda RH posl. br. U-IIIA/2603/2002 od 26. listopada 2004., pri čemu ističe da nije dužna snositi utužene zatezne kamate, jer ih nije uzrokovala, već da je iste uzrokovao prvenstveno javni bilježnik, nezakonitim vođenjem ovršnog postupka, a onda i tužitelj, ne pozivajući je da ispuni dugovanje. Pri tome valja ukazati na odredbu čl. 8 Ovršnog zakona iz koje proizlazi da se dostava fizičkoj osobi koja ne obavlja određenu upisanu djelatnost, te fizičkoj osobi koja obavlja određenu upisanu djelatnost, ako se dostava ne obavlja u vezi s tom djelatnošću, dostava obavlja na adresi prebivališta u Republici Hrvatskoj, prema podacima o prebivalištu, koji će sud, odnosno javni bilježnik, pribaviti iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova.
16. Uvidom u spis, utvrđeno je da je dostava predmetnog rješenja o ovrsi od strane javnog bilježnika tuženoj, prvi puta bila pokušana dana 09. lipnja 2014. (napomena dostavljača) na adresu tužene u R.,B., te je dostava
vraćena s napomenom dostavljača: "Obavješten nije podigao pošiljku" (vraćena dostava prileži na listu 4 spisa). Iduća dostava pokušana je dana 11. srpnja 2014. na istoj adresi (napomena dostavljača), te je vraćena s istom napomenom dostavljača:
"Obavješten nije podigao pošiljku" (vraćena dostava prileži na listu 7 spisa), time da je tek dana 18. lipnja 2021. uredno izvršena dostava tuženoj na istoj adresi. Slijedom navedenog proizlazi da je tužena izbjegavala primitak rješenja o ovrsi, obzirom da je iza svake pokušane dostave tuženoj dostavljena obavijest dostavljača upravo o pokušanoj dostavi. Vrijeme koje je proteklo od dana donošenja rješenja o ovrsi do uredne dostave tuženoj dana 18. lipnja 2021. i postupanje javnog bilježnika, ne može ići na teret tužitelja, dok se odluka Ustavnog suda, na koju se tužena poziva, ne može primijeniti u ovoj pravnoj stvari, jer se radi o parničnom postupku za naknadu štete odnosno suđenje u razumnom roku.
17. Temeljem odredbe čl. 164, stavak 4 ZPP proizlazi da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.
18. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, održanog 02. lipnja 2017. u
Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od dana donošenja prvostupanjske presude.
19. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154, stavak 1
ZPP, a odnosi se na trošak sastava podnesaka tužitelja od 29. rujna 2021. i 07. prosinca 2021. u iznosu od po 250,00 kn za svaki (Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-u daljnjem tekstu: Tarife), te zastupanja na ročištima od 15. veljače 2022. i 09. ožujka 2022. u iznosu od po 250,00 kn za svako (Tbr.9.1. Tarife) uz 25 % PDV u iznosu od 250,00 kn, te troška sudske pristojbe na
44 SSS Povrv-1044/2021 - 14
presudu u iznosu od 100,00 kn, odmjereno u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama, pa je valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.
20. Tužena je nesporno podmirila trošak ovrhe za sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 250,00 kn uz 25 % PDV od 62,50 kn, javnobilježničku nagradu u iznosu od 80,00 kn uz 25 % PDV od 20,00 kn, i trošak dostave u iznosu od 22,20 kn uz 25 % PDV od 5,55 kn odnosno 440,25 kn dana 25. lipnja 2021. Tužitelj ničim nije dokazao materijalni trošak u iznosu od 40,00 kn, time da nije nastao trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 250,00 kn uz 25 % PDV od 62,50 kn,
budući rješenje o ovrsi nije niti postalo pravomoćno i ovršno. Isto tako tužitelj ničim ne dokazuje trošak sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi sudionicima u provođenju ovrhe u iznosu od 125,00 kn uz 25 % PDV od 31,25 kn, kao niti trošak klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 30,00 kn uz 25 % PDV od 7,50 kn,
budući ista klauzula nije niti izdana, pa je valjalo odlučiti kao pod točkom IV. izreke ove presude.
U Samoboru 21. travnja 2022.
Sudac
Ines Golešić-Plašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismen o u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena,
rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i
11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
DNA:
1. D. H. Ž., odvj.
uz rješenje o pristojbi tužitelju na presudu 100,00 kn
2. I. A. J., odvj.
Broj zapisa: eb30a-be010
Kontrolni broj: 01dcb-74b3a-5a792
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=INES GOLEŠIĆ PLAŠIĆ, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Novom Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.