Poslovni broj: UsI-3654/2021-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić i zapisničarki Pameli Jerković, u upravnom sporu tužitelja S. d.o.o., …, zastupana
po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva G.N., Z., …, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje,
zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Božidara Petranovića 8, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada P., P., …, zastupanog po
opunomoćeniku odvjetni H. B., O., …, radi
komunalne naknade, 21. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Klasa: UP/II-363-01/21-01/98 urbroj: 2198/1-07/2-21-7 od 1. listopada 2021. godine i rješenja Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno uređenje Grada Paga Klasa: UP/I-363-03/21-01/41, Urbroj: 2198/24-03/04-21-1 od 29. siječnja 2021. godine.
II. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi trošak ovog spora u iznosu od 3.125,00 kuna u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog spora.
Obrazloženje
1.Osporenim rješenjem tuženika, odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno uređenje Grada Paga Klasa: UP/I-363-03/21-01/41, Urbroj: 2198/24-03/04-21-1 od 29. siječnja 2021. godine. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelja se, za u istome opisani poslovni prostor, utvrđuje obveznikom plaćanja komunalne naknade, u godišnjem iznosu 633,60 kuna (28,80 kn/m[2] ) počevši od 1. siječnja 2021., a plativo u 12 jednakih obroka koji dospijevaju 20-og u mjesecu za protekli mjesec.
2.Tužitelj u tužbi ističe kako osporeno rješenje tuženika uopće ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa se isto ne može ispitati, što predstavlja bitnu povredu odredbi upravnog postupka. Nadalje, tužitelj navodi kako prvostupanjsko rješenje ne sadrži sve podatke iz članka 101. st.1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, stoga da je isto ništavo, te ga je sukladno odredbi čl. 128.st.1.toč.6 ZUP-a takvim valjalo i oglasiti. Nadalje, tužitelj navodi kako se obveza komunalne naknade ne može određivati za period koji prethodi donošenju rješenja, već samo za period nakon donošenja rješenja. Osim toga, ističe kako se u obrazloženju rješenja navodi kako žalba ne odgađa izvršenje na temelju članka 186. st.2. općeg poreznog zakona, a da pritom ne citira navedeni članak, pa stoga u rješenju nedostaje obrazloženje na koji način je prvostupanjsko tijelo utvrdilo zbog čega žalba u konkretnom slučaju ne odgađa izvršenje rješenja. Posebno ističe kako kao stranka nije bio obaviješten, niti pozivan da se očituje radi zaštite svojih prava i pravnog interesa, čime je povrijeđena odredba čl. 30. st.1, čl. 51 i čl. 52. ZUP-a
Obzirom na navedeno traži poništenje osporenog, kao i prvostupanjskog rješenja.
Zahtijeva naknadu troška ovoga spora.
3.Tuženik, u odgovoru na tužbu, ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja i predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
4.Zainteresirana osoba, koju je ovaj sud, u smislu članka 19. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, 110/21; dalje: ZUS-a), pozvao da sudjeluje u ovome sporu u odgovoru na tužbu navela je kako je rješenje tuženika u cijelosti zakonito te je predložila da sud obije tužbeni zahtjev kao neosnovan i da joj naknadi trošak spora.
5.Dostavom navedenih podnesaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje: ZUS).
6.S obzirom na sadržaj tužbe i činjenicu da stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, to je primjenom odredbe članka 36. stavak 1. točka 4. ZUS odlučeno spor riješiti bez rasprave.
7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8.Komunalna naknada je novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture. Prihod je proračuna jedinice lokalne samouprava. Plaća se, među ostalim, i za poslovni prostor. Plaća je vlasnik odnosno korisnik. (članci 91. do 93. Zakona o komunalnom gospodarstvu, „Narodne novine“ broj 68/18, 110/18 i 32/20).
Odredbom članka 100. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.
Stavkom 2. da rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade.
Stavkom 3. da rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
9. U konkretnom slučaju osporeno rješenje doneseno je u izvršenju presude ovog suda UsI-1940/21 od 29. rujna 2021. godine, kojom je po tužbi ovdje zainteresirane osobe poništeno prethodno rješenje tuženika Klasa: UP/II-363-01/21- 98 urbroj: 2198/1-07/2-21-2 od 9. travnja 2021. godine, te predmet vraćen na ponovno odlučivanje tuženiku.
10. Iz prvostupanjskog rješenja o komunalnoj naknadi, i dostavnice toga rješenja za tužitelja, proizlazi da je to rješenje doneseno 29. siječnja 2021. godine, te da se istim tužitelja utvrđuje obveznikom plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor na adresi …, P., površine 109m2, u godišnjem iznosu od 633,60 kuna (28,80kn/m2) počevši od 1. siječnja 2021. godine plativo u 12 jednakih obroka koji dospijevaju 20-og u mjesecu za protekli mjesec. navedeno rješenje je tužitelju uredno dostavljeno dana 8. veljače 2021. godine.
11. Među strankama je prije svega sporno je li prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno na dan 29. siječnja 2021. godine (dan donošenja prvostupanjskog rješenja) obvezati tužitelja na plaćanje komunalne naknade i za mjesec siječanj 2021. ili je to bilo ovlašteno isključivo za mjesece koji slijede nakon donošenja rješenja.
12. Uzimajući u obzir prethodno navedeno nesporno činjenično stanje te citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda pravilno je postupio tuženik kada je osporenim rješenjem, odbio žalbu tužitelja, te potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor u godišnjem iznosu 633,60 kuna, počevši od 1. siječnja 2021., plativo u 12 jednakih obroka koji dospijevaju 20-og u mjesecu za protekli mjesec.
13. U odnosu na tužbene navode tužitelja kako u konkretnom slučaju nije bilo moguće utvrditi obvezu plaćanja komunalne naknade retroaktivno, odnosno s obzirom da je prvostupanjsko rješenje doneseno u siječnju 2021. da takvu obvezu nije bilo moguće utvrditi i za mjesec siječanj iste godine, valja reći da je prvostupanjskim rješenjem donesenim u siječnju 2021. godine utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade i za siječanj 2021. godine, ali na način da takva obveza dospijeva 20. veljače 2021. godine, dakle, neosporno nakon donošenja rješenja, odnosno nakon što je rješenje dostavljeno tužitelju, što je po ocjeni ovog suda pravilno, te se u konkretnom slučaju ne radi o retroaktivnom učinku rješenja.
14. Nadalje, a glede tužbenih navoda tužitelja o tome da prvostupanjsko rješenje nema sadržaj propisan odredbom čl. 101. st.1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, valja reći kako je isti neosnovan jer po ocjeni ovog suda rješenje sastavljeno i ima sve elemente propisane čl. 101. st.1. Zakona. Što se pak tiče navoda tužitelja o tome da u rješenju nije navedeno na temelju čega je upravno tijelo utvrdilo kako žalba ne odgađa izvršenje rješenja, valja reći kako u točki 4. navedenog rješenja stoji da žalba ne odgađa izvršenje rješenja sukladno odredbi članka 186. st.2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/16, 106/18, 121/19, dalje OPZ), a što je navedeno i u obrazloženju rješenja uz navođenje brojeva Narodnih novina u kojem je navedeni zakon objavljen, pri čemu okolnost da sama odredba čl. 186. st. 2. nije citirana, ne utječe na zakonitost rješenja.
15. Glede navoda tužitelja o tome da mu tijekom postupka nije omogućeno sudjelovanje, valja reći kako je odredbom članka 87. OPZ-a, propisano da porezno tijelo može riješiti stvar bez provedbe ispitnog postupka u slučaju da je porezni obveznik u poreznoj prijavi naveo činjenice ili podnio dokaze na podlozi kojih se utvrđuje stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na podlozi općepoznatih činjenica koje su poreznom tijelu poznate, odnosno ako se stanje stvari može utvrditi na temelju podataka iz službenih evidencija kojima porezno tijelo raspolaže ili ih je pribavilo od drugih nadležnih tijela, a nije potrebno posebno saslušanje stranke radi zaštite njezinih prava, odnosno pravnih interesa tijela. Ovdje se posebno napominje kako je u postupku koji se vodio radi utvrđivanja obveze tužitelja za plaćanje komunalne naknade za prethodno razdoblje proveden ispitni postupak te je održavanjem usmene rasprave te očevida utvrđeno da je tužitelj vlasnik i obveznik plaćanja komunalne naknade, između ostalog i za poslovni prostor u P., …, površine 22,00m2. U navedenom postupku doneseno je rješenje koje je
postalo pravomoćno presudom Visokog upravnog suda RH Usž-2746/20 od 30. listopada 2020. godine. Tužitelj nije, u odnosu na poslovni prostor za kojeg je utvrđen obveznikom komunalne naknade prvostupanjskim rješenjem od 29. siječnja 2021. godine upravnom tijelu prijavio nikakvu promjenu promjenu, niti u tužbi ističe da je glede korištenja navedenog poslovnog prostora došlo do kakve promjene, pa je stoga po ocjeni ovog suda, prvostupanjsko tijelo, koje raspolaže podacima potrebnim za donošenje rješenja, bilo ovlašteno isto donijeti bez provođenja ispitnog postupka, temeljem prethodno citirane odredbe čl. 87. OPZ-a. Slijedom navedenog nedvojbeno je da u smislu odredbe čl. 186. st.2. OPZ-a, žalba ne odgađa izvršenje prvostupanjskog rješenja.
16. Obzirom na sve navedeno, stav je ovog Suda da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo tužitelja obveznikom plaćanja komunalne naknade za predmetni poslovni prostor, te je stoga osporenim rješenjem tuženika zakonito i pravilno odbijena žalba tužitelja kao neosnovana.
17. Nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.
18. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj spor, obvezan je zainteresiranoj osobi naknaditi trošak odvjetničkog sastavljanja tužbe, u iznosu 3.125,00 kn, sukladno Tbr. 23. točka 1. i Tbr. 42. te Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), te sam nema pravo na naknadu troška spora.
Stoga je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao pod točkom II. i III. izreke.
U Splitu, 21. travnja 2022. godine
SUTKINJA
Ana
Jurišić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. opun. tužitelja Odvjetničkom društvu G. N., Z., …,
2. tuženiku Zadarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Božidara Petranovića 8,
3. opun. zainteresirane osobe odvjetniku H.B., O., …,
4. u spis.
