REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-254/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Z. Š. kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja osiguranje d. d. Z. , OIB …, kojeg zastupa punomoćnica M. B. V., odvjetnica u P., protiv tuženika …Lovačkog društva, B., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik A. P. odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-1331/2019-29 od 20. siječnja 2022., 21. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u pobijanom dijelu – toč. I, II i IV izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-1331/2019-29 od 20. siječnja 2022.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužitelju isplati 15.761,47 kn i pripadajuće zatezne kamate prema iznosima i rokovima dospjelosti pobliže navedenima u izreci pobijane presude (I), tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.760,40 kn (II), a u preostalom dijelu taj zahtjev tužitelja je odbijen (III), a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u cjelini (IV).
2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik, istu pobija u cijelosti i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tuženik navodi da postoji mogućnost da je za štetni događaj suodgovorna i vozačica, da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je utvrdio da vozačica vozila osiguranika tužitelja nije doprinijela nastanku štete kada je u trenutku uočavanja divljači na cesti vozila brzinom od oko 85 km/h a što da je 15 km/h više od dopuštene brzine kretanja na toj prometnici od 70 km/h, da je 1300 metara prije mjesta naleta uz kolnik bio postavljen znak opasnosti naleta na divljač i da onda vozačica vozila nije pridala dovoljno pozornost i nije prilagodila brzinu kretanja vozila, da je provedeno vještačenje utemeljeno na podacima iz policijskog izvida, a da taj izvid nije potpun jer da nije utvrđeno je li cesta propisno ograđena, tko upravlja cestom, je li vozačica vozila u skladu sa propisima i je li vožnja prilagodila uvjetima i stanju na cesti, da se ona, izvjesno, obzirom na stanje prometnice, kretala i većom od one utvrđene prometno-tehničkim vještačenjem, da onda nisu dostatno utvrđene činjenice glede doprinosa vozača nastanku štete, da je tuženik doveden u izrazito nepovoljan položaj i da nije bio u mogućnosti dokazivati isključenje od odgovornosti, da je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno, da je pogrešna i odluka o troškovima postupka jer da su tužitelju priznati i oni troškovi koji nisu bili potrebni za vođenje parnice pa tuženik predlaže da se žalbu usvoji, da se pobijanu presudu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a tuženik potražuje i trošak žalbe.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. ZPP-a.
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Pobijanom prvostupanjskom presudom, u njenom pobijanom dijelu tuženiku je naloženo da tužitelju isplati 15.761,47 kn i pripadajuće zatezne kamate te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.706,40 kn, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.
8. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Nadalje, prvostupanjski sud nakon valjano provedenog dokaznog postupka utvrđuje slijedeće pravnorelevantne činjenice:
- da je 7. veljače 2018. na županijskoj cesti B. – V. kod naselja M., oko 18,20 sati došlo do prometne nezgode kada je vozilo kojim je osiguranica kod tužitelja naletjela na divljač – srnu na cesti.
- da se mjesto naleta vozila na divljač nalazi na području kojim gospodari tuženik kao lovovolaštenik,
- da je na mjestu nastanka prometne nezgode brzina kretanja vozila ograničena na 70 km/h te da je ista bilo obuhvaćeno i prometnim znakom divljači na cesti,
- da je vozačica vozila osiguranika tužitelja bila ovlašteni vozač, da se u času uočavanja divljači svojim vozilom kretala brzinom od oko 85 km/h, a u času naleta od oko 74 km/h,
- da vozačica vozila osiguranika tužitelja ni vožnjom od 70 km/h nije mogla izbjeći udar u srnu,
- da šteta na vozilu osiguranika tužitelja iznosi (ukupno) 15.761,47 kn i da je tužitelj tu štetu i nadoknadio svom osiguraniku.
10. Za to utvrđenje prvostupanjski sud daje jasne, logične i uvjerljive razloge, pa iste prihvaća i ovaj sud.
11. Glede žalbenih navoda tuženika u tom dijelu valja navesti da je zadatak policijskog izvida nakon nastanka prometne nezgode utvrditi činjenice koje postoje u trenutku tog izvida, a da se naknadno, u dokaznom postupku pred sudom utvrđuju činjenice koje se ne mogu utvrditi samim izvidom, a što se prvenstveno odnosi na brzinu kretanja vozila, zbog čega se u tom kasnijem postupku saslušavaju svjedoci, provode vještačenje i drugi dokazi.
12. Isto tako, ako je tuženik smatrao da je kod tog izvida propušteno utvrditi određene, odlučne činjenice (postojanje ograde oko ceste i sl.) za to je mogao tijekom postupka isticati primjedbe, na tu činjenicu ukazivati i tijekom uviđaja koji je obavljen 17. rujna 2020. (59 – 64), a kako to nije bio učinio, pa ni imao primjedbe na sam nalaz i mišljenje vještaka, već je isti prihvatio (92) to onda, sada, ne može valjano osporavati te činjenice pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.
13. Konačno, prvostupanjski sud je i valjanom primjenom materijalnog prava odlučio o zahtjevu tužitelja za isplatu navedenog iznosa.
14. Naime, u konkretnom slučaju glede odgovornosti tuženika za štetu tužitelja prvostupanjski sud ispravno primjenjuje odredbe čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) jer je srna na cesti opasna stvar i na tuženiku je bio teret dokaza da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (čl. 1067. ZOO-a), a što tuženik, i po ocjeni ovog suda, nije dokazao.
15. Naime, iako je vozačica vozila osiguranika tužitelja u predmetnom štetnom događaju se kretala vozilom brzinom većom od dopuštene (85 km/h / 70 km/h) dakle više za nekih 15 km/h to njena "povećana" brzina nije u uzročno – posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja jer da se ona tada kretala i ograničenom brzinom od 70 km/h ona prometnu nezgodu ne bi mogla izbjeći (79), pa onda, to njeno prekoračenje brzine koje je, izvjesno, prometni prekršaj, nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom predmetne prometne nezgode i ne može tuženika osloboditi odgovornosti za predmetnu štetu.
16. Tuženik je po pravilu o teretu dokaza, eventualno, mogao dokazivati, da bi vozačica vozila osiguranika tužitelja, da je vozila ograničenom brzinom pretrpjela manju štetu od one utvrđene, ali to tuženik niti je isticao tijekom postupka niti je predlagao dokaze na navedene okolnosti pa onda to ne može biti valjan osnov ni za utvrđenje da bi ona time dijelom doprinijela nastanku štete.
17. Ni samo postojanje prometnog znaka opasnosti "divljač na cesti", kod postojanja i prometnog znaka ograničenja brzine od 70 km/h ne "suspendira" to ograničenje brzine i samo postojanje toga znaka ne može samo po sebi isključivati i (ili) ograničiti odgovornost tuženika za štetu koju prouzroči divljač na cesti.
18. Kako visina štete na vozilu, u osnovi, nije ni osporena, to je onda prvostupanjski sud valjano udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.
19. Konačno, prvostupanjski sud je kod odluke o troškovima postupka istu pravilno utemeljio na primjeni odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tu svoju odluku je i valjano obrazložio pa kako u tom dijelu ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a tuženik ne obrazlaže koji su to troškovi priznati tužitelju a da nisu bili potrebni to se onda žalba tuženika u tom dijelu nije moglo valjano ni ispitati.
20. To stoga, što su tužitelju opravdano dosuđeni troškovi uviđaja i vještačenja po vještaku prometne struke u ukupnom iznosu od 4.065,40 kn (65, 73, 74) troškovi sudskih pristojbi za tužbu i presudu od po 1.016,00 kn te 4.609,00 kn na ime troškova zastupanja po punomoćniku prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.
21. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.
22. Odluka o troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1, a u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.
U Puli – Pola 21. travnja 2022.
Sudac
Zoran Šarić
