Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-388/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Š., OIB: ..., iz P., zastupane po punomoćnici M. T., odvjetnici iz O., protiv tuženika M. B., OIB: ..., iz N. V., zastupanog po punomoćniku N. T., odvjetniku iz P., radi brisanja uknjižbe, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču, poslovni broj P-1131/2019-30 od 10. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice D. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču, poslovni broj P-1131/2019-30 od 10. veljače 2020.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Poreču-Parenzo brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom dijela rješenja Općinskog suda u Poreču-Parenzo poslovnog broja Z-2243/00 zaprimljenog u sudu 29. rujna 2000. godine i uspostava stanja kakvo je bilo prije provedbe tog rješenja u zemljišnim knjigama tako da se na nekretninama sada upisanim u zk.ul. broj 874 k.o. P. kao k.č.br. 1917/1 gospodarska zgrada, pašnjak, dvorište i kuća od 1549 m2 vraća upis zabilježbe da je prijenos odobren pod B-6, radi osiguranja potraživanja B. M. prema korisniku kredita Š. Đ., iznos od 150.200,00 DEM."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je pobijana prvostupanjska presuda nezakonita jer sud prvog stupnja tijekom postupka nije primijenio odredbe čl. 377. Zakona o parničnom postupku, već je sudio kao da se ne radi o ponovljenom postupku, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude, jer odredba čl. 377. Zakona o parničnom postupku obvezuje prvostupanjski sud da u ponovljenom postupku izvede one parnične radnje i raspravi pitanja na koja ga je upozorio drugostupanjski sud u svojoj odluci. Umjesto da raspravi sva sporna pitanja na koja je ukazao žalbeni sud i izvede parnične radnje koje su od njega zatražene, prvostupanjski je sud raspravio predmet spora kao da je rasprava tek otpočela. Prvostupanjski sud je nepravilno primijenio odredbu čl. 7. i čl. 8. Zakona o parničnom postupku, jer nije potpuno i istinito utvrdio sporne činjenice i svoju odluku nije utemeljio na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza. Isto tako, nije razmotrio revizijsku odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1785/11-2 od 17. ožujka 2015. koja sadrži shvaćanje tog suda o institutu zamjene ispunjenja, a ni odluku istog suda broj Rev-995/2004 u kojoj je sadržano shvaćanje o primjeni materijalnog prava u slučaju kad je proveden zemljišnoknjižni upis prava vlasništva na temelju ugovora bez prave predaje posjeda. Zaključio je da je upis prava vlasništva tuženika valjano proveden na temelju Ugovora o zajmu i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine potpisanom od strane prednika tužiteljice i tuženika i na temelju tabularne izjave prednika tužiteljice. Prvostupanjski sud zanemaruje da je institut zamjene ispunjenja reguliran Zakonom o obveznim odnosima koji je u odnosu na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propis "sui generis". Zamjena ispunjenja moguća je nakon dospjelosti tražbine samo na način da obveznik preda u posjed i vlasništvo stvar umjesto tražbine, pa je predaja posjeda jedna od pretpostavki za realizaciju zamjene ispunjenja. U vrijeme sastavljanja Ugovora i Sporazuma, a ni u vrijeme podnošenja prijedloga za upis u zemljišne knjige nije došlo do prave predaje nekretnine, što znači da nije došlo ni do realizacije Ugovora i Sporazuma prema odredbama čl. 274.j Ovršnog zakona te čl. 307. st. 1. i čl. 308. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Ispunjenjem prenesene tražbine predlagatelj osiguranja stječe vlasništvo stvari samo predajom u posjed i vlasništvo stvari kojom je tražbina ispunjena, pa je bilo moguće da prednik tužiteljice i tuženik zaključe Ugovor o podmirenju duga nakon njegove dospjelosti na način da tužitelj ispuni svoju obvezu predajom tuženiku u posjed i suvlasništvo dio od 10/24 dijela predmetne nekretnine. Okolnost da do prave predaje stvari nije došlo čini upis prijenosa suvlasništva nevaljanim, jer se uknjižbom prava vlasništva ne može nadomjestiti prava predaja stvari. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 - dalje: ZID ZPP) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud u postupku izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, za koje se može provjeriti imaju li pravnu i činjeničnu osnovu.

5.2. Isto tako, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 7. ZPP jer prvostupanjski sud nije utemeljio svoju odluku na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne.

5.3. Tužiteljica u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 377. ZPP jer tvrdi da prvostupanjski sud nije izveo parnične radnje i raspravio sva pitanja na koja ga je upozorio ovaj drugostupanjski sud u svom rješenju poslovni broj Gž-240/17-2 od 17. siječnja 2009.

5.4. Po ocjeni ovog suda drugog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 377. ZPP, time što sud prvog stupnja nije izveo dokaze na okolnosti na koje ga je uputio ovaj drugostupanjski sud u odluci broj Gž-240/17-2 od 17. siječnja 2019. (l.s. 85), jer se ne radi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka koja je imala utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude. Pri tome je za kazati i to da pravni stav izražen u ukidnom rješenju žalbenog suda ne veže prvostupanjski sud. Takav je stav iznesen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2443/82 od 26. svibnja 1983.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi nalaganja Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu, Stalnoj službi u Poreču brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom rješenja Općinskog suda u Poreču poslovni broj Z-2243/00 zaprimljenog 29. rujna 2000. i uspostava stanja kakvo je bilo prije provedbe tog rješenja u zemljišnoj knjizi, tako da se u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. 1917/1 upisane u zk. ul. 874 k.o. P. vrati upis zabilježbe da je prijenos prava vlasništva odobren pod B-6, radi osiguranja potraživanja M. B. prema korisniku kredita Đ. Š. i to iznosa od 150.200,00 DEM.

7. Nije sporno među strankama da je prednik tužiteljice Đ. Š. kao zajmoprimac 16. ožujka 2000. s tuženikom kao zajmodavcem zaključio Aneks broj 1 Ugovora o zajmu i Sporazum o osiguranju novčane tražbine, temeljem kojeg su ugovorne strane utvrdile da su zaključile tri Ugovora o zajmu i to: 16. lipnja 1999. za iznos zajma od 85.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna s dospijećem na dan 16. studenog 1999; 10. listopada 1999. za iznos zajma od 15.000,00 DEM u protuvrijednosti u kunama s dospijećem na dan 10. siječnja 2000. i 20. siječnja 2000. zajam od 30.000,00 DEM u protuvrijednosti u kunama s dospijećem 1. veljače 2000.

7.1. Prednik tužiteljice kao zajmoprimac se spomenutim Aneksom broj 1 Ugovora o zajmu i Sporazumu o osiguranju novčane tražbine od 16. ožujka 2000. suglasio da se u korist tuženika kao zajmodavca na nekretnini navedenoj u toč. II Ugovora izvrši fiducijarni prijenos vlasništva, koji je Ugovor ovjeren kod javnog bilježnika I. M. iz P., pod brojem OV-2486/2000 te nije sporno da su istog dana stranke zaključile i Ugovor o podmirenju duga koji je Ugovor ovjeren kod istog javnog bilježnika pod brojem OV- 2483/2000 (l.s. 5 - 7). U toč. II Ugovora o podmirenju duga ugovorne strane su se sporazumjele da umjesto dugovanog iznosa od 150.200,00 DEM u protuvrijednosti u kunama iz ranije navedenog Ugovora prednik tužiteljice kao dužnik umjesto isplate "sporazumno utvrđenog duga" (l.s. 5) tuženiku preda u posjed i vlasništvo nekretninu na koju se Ugovorom tuženik i uknjižio kao "punopravni vlasnik na 10/24 dijela na č.kat.br. 1917 upisane u zk. ul. broj 874 k.o. P.".

8. Isto tako, nije sporno da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-400/10 od 3. svibnja 2011. djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Poreču - Parenzo broj P-565/06 od 8. prosinca 2009. kojom je odbijen tužbeni zahtjev Đ. Š. radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o podmirenju duga i Aneksa broj 1 Ugovora o zajmu i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 16. ožujka 2000. kojim je Ugovorom i Aneksom dopuštena uknjižba vlasništva tuženika na nekretninama Đ. Š. (u naravi 10/24 dijela čest. zem. 1917 k.o. P.) i utvrđeno je da je djelomično ništav Ugovor o podmirenju duga koji su 16. ožujka 2000. zaključili prednik tužiteljice Đ. Š. i tuženik kojim je dopuštena uknjižba punopravnog vlasništva tuženika na nekretninama prednika tužiteljice koje su bile predmetom ugovora i to u dijelu kojim je ugovorom dopuštena uknjižba "punopravnog vlasništva tuženika na nekretninama tužitelja upisanim u zk. ul. 874 k.o. P., k.č.br. 1917, u 20/360 dijela", te je određeno brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom predmetnog Ugovora o podmirenju duga od 16. ožujka 2000. za 20/360 odnosno brisanje prava suvlasništva tuženika za 20/360 dijela te uspostava zemljišnoknjižnog stanja u tom dijelu kakvo je bilo prije tog upisa (list 104 spisa P-565/06).

9. Zbog zakašnjenja ispunjenja obveze povrata zajma od strane prednika tužiteljice, tuženik je, sukladno odredbi čl. 274.f st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99 i 42/00 - dalje: OZ), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 339. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine, broj 139/10) mogao zatražiti unovčenje predmeta osiguranja samo preko javnog bilježnika. Bio je ovlašten da sukladno odredbi čl. 277. st. 1. OZ zatraži od protivnika osiguranja (prednika tužiteljice), nakon dospijeća osigurane tražbine, da ga u roku od 30 dana, obavijesti preko istog javnog bilježnika, zahtijeva li da se preneseni predmet osiguranja unovči, uz upozorenje o pravnim posljedicama neočitovanja navedenim u stavku 7. istog članka OZ.

9.1. Ovršnim zakonom reguliran je prijenos prava vlasništva na stvari radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika, te se taj Zakon ima smatrati lex specialis. Međutim, odredbom čl. 19. st. 2. OZ propisano je da se na materijalnopravne pretpostavke i posljedice provedbe ovršnoga postupka i postupka osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obvezni odnosi.

10. S obzirom na vrijeme nastanka osiguranja potraživanja tuženika te njegovog upisa u zemljišne knjige, mjerodavan je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. temeljem kojeg je fiducijarno vlasništvo ograničeno, oročeno, odnosno uvjetovano vlasništvo, te se u zemljišne knjige upisuje prethodni i potonji vlasnik te suspenzivni ili raskidni uvjet.

11. Valjanost fiducijarnog prijenosa bilo je potrebno utvrđivati prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme upisa fiducijarnog prijenosa prava vlasništva.

12. Na spornoj nekretnini oznake čest. zem. 1917/1 upisane u zk. ul. 874 k.o. P. izvršen je fiducijarni prijenos prava vlasništva radi osiguranja tražbine prednika tužiteljice Sporazumom od 16. ožujka 2000., pa je mjerodavna odredba čl. 274. st. 1. OZ prema kojoj odredbi se prenosi pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sporazumom radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja na nekoj stvari protivnika osiguranja.

13. Riječ je o ugovoru kojim dužnik radi osiguranja određene tražbine vjerovnika, na vjerovnika prenosi vlasništvo na nekoj svojoj stvari ili ga, ako se radi o predmetu osiguranja upisanom u javne knjige, ovlašćuje da u javnim knjigama obavi prijenos prava vlasništva u svoje ime, odnosno kojim mu prenosi neko svoje pravo radi osiguranja, dok se vjerovnik istovremeno obvezuje da će mu natrag prenijeti vlasništvo na stvari čim njegova tražbina prestane.

14. Tuženik je kao predlagatelj osiguranja, sukladno odredbi čl. 274.f st. 1. OZ, s obzirom da tuženiku nije izvršen povrat zajma po dospijeću, bio ovlašten otuđiti na njega prenesenu stvar. Međutim, odredbom čl. 274.f st. 3. OZ predlagatelj osiguranja mogao je unovčiti predmet osiguranja samo preko javnog bilježnika.

15. Pobijanom je presudom sud prvog stupnja odbio postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, jer je zaključio da je u konkretnome između stranaka, s obzirom na dug prednika tužiteljice koji je dospio 16. studenoga 1999., došlo do zamjene ispunjenja, na temelju Ugovora o podmirenju duga od 16. ožujka 2000., jer su prednik tužiteljice Đ. Š. i tuženik, čl. III tog Ugovora ugovorili da je "dužnik suglasan i dozvoljava da vjerovnik temeljem ovog ugovora i Ugovora o zajmu i osiguranju novčane tražbine, te Aneksa tog Ugovora od 10. ožujka 2000.g., a bez daljnjeg pitanja ili odobrenja, odmah i bezuvjetno ishodi u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Poreču uknjižbu cijelog suvlasničkog dijela nekretnine iz čl. II. ovog Ugovora, na svoje ime i u svoju korist, uz istodobno brisanje tog prava s imena dužnika, odnosno brisanje da je upis prava vlasništva izvršen zbog osiguranja tražbine" (l.s. 6).

16. Sporazumom o osiguranju prijenosa vlasništva o kakvom je ovdje riječ, iz čl. 274. st. 1. OZ, vlasništvo se prenosi radi osiguranja određene novčane tražbine, a odnos između predlagatelja osiguranja i protivnika osiguranja može biti okončan na različite načine.

16.1. Ako protivnik osiguranja u roku ispuni svoju obvezu prema predlagatelju osiguranja, predlagatelj osiguranja dužan mu je, bez odgode, vratiti vlasništvo stvari ili prenijeti natrag stečeno pravo (čl. 276. st. 1. OZ).

16.2. U konkretnome, nije sporno da prednik tužitelja Đ. Š. nije ispunio obvezu prema tuženiku jer nije vratio zajam utvrđen Ugovorom o podmirenju duga od 16. ožujka 2000.

16.3. Druga je mogućnost da se stvar na kojoj je vlasništvo preneseno unovči na način propisan odredbom čl. 274.f st. 3. OZ, odnosno unovčenje predmeta izvrši preko javnog bilježnika i to na način da, sukladno odredbi čl. 277. st. 1. OZ, predlagatelj osiguranja zatraži od protivnika osiguranja nakon dospijeća osigurane tražbine da ga u roku od 30 dana obavijesti (preko javnog bilježnika) zahtijeva li da se preneseni predmet osiguranja unovči putem javnog bilježnika, uz upozorenje o pravnim posljedicama neočitovanja navedenih u stavku 7. istog članka OZ.

16.4. U konkretnome, do toga nije došlo. Naime, prednik tužiteljice i tuženik su u Ugovoru o podmirenju duga u čl. II ugovorili da "dužnik ispunjava svoju obvezu namirenja duga prema vjerovniku koji je opisan u čl. I ovog Ugovora u iznosu od 150.200,00 DEM u protuvrijednosti kuna, na način da mu umjesto isplate sporazumno utvrđenog duga, za taj dug, predaje u posjed i vlasništvo nekretninu iz čl. II Aneksa broj 1 Ugovoru o zajmu i Sporazumu o osiguranju novčane tražbine od 16. ožujka 2000. i to: dio suvlasništva dužnika od 10/24 dijela u cijelosti, nekretnine na k.č. br. 1917 iz zk. ul. br. 874 u k.o. P., a koja se cijela u naravi sastoji od kuće, gospodarske zgrade i dvorišta u površini od 1643 m2" (l.s. 6), pa se na takav način osigurana tražbina tuženika kao vjerovnika smatra namirenom.

17. Odredbom čl. 308. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) propisano je da obveza prestaje ako vjerovnik u sporazumu s dužnikom primi nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje.

18. Predlagatelj osiguranja, tuženik M. B. i protivnik osiguranja, prednik tužiteljice Đ. Š. nakon dospijeća tražbine imali su mogućnost da Ugovorom o podmirenju duga ugovore zamjenu ispunjenja tužiteljeve obveze, odnosno drugačiji način ispunjenja te tražbine tako da prednik tužiteljice Đ. Š. tu obvezu ispuni predajom nekretnine u (su)vlasništvo što je on i učinio, za udio od 10/24 dijela.

19. Odredbom čl. 119. ZVDSP propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

20. Odredbom čl. 120. ZVDSP propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

21. Brisovna tužba, o kakvoj je ovdje riječ, podnosi se protiv osobe u čiju je korist provedena nevaljana ili neistinita uknjižba. Tužiteljica u tužbi tvrdi da nakon sklapanja Ugovora o podmirenju duga od 16. ožujka 2000., kojeg su zaključili njezin prednik Đ. Š., kao dužnik i tuženik M. B., kao vjerovnik te Aneksa broj 1 Ugovora o zajmu i Sporazumu o osiguranju novčane tražbine od 16. ožujka 2000. nije izvršena predaja 10/24 dijela nekretnine oznake čest. zem. 1917 k.o. P. (kuće, gospodarske zgrade i dvorišta).

21.1. Činjenica da do predaje nekretnine tuženiku nije došlo, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, ne čini upis prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini nevaljanim.

21.2. Izostanak predaje nekretnine u posjed tuženika nije razlog zbog kojeg se može tražiti brisanje uknjižbe i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

21.3. Sukladno odredbi čl. 120. st. 1. ZVDSP te odredbe čl. 30. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99,114/01, 100/04, 107/07, 152/08,126/10, 55/13, 60/13 i 108/17), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19) uknjižba je upis kojim se pravo vlasništva nad nekretninom stječe bez posebnog naknadnog opravdanja i predaja nekretnine u posjed nije uvjet za njezinu uknjižbu, kako to u žalbi ističe tužiteljica.

22. Ovdje je za kazati i to da revizijska odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1785/2011-2 od 17. ožujka 2015. u pravnoj stvari tužitelja Đ. Š., suprotno žalbenim navodima tužiteljice, ne sadrži pravno shvaćanje glede instituta zamjene ispunjenja već pravno shvaćanje u odnosu na ništavost Ugovora o podmirenju duga i Aneksa broj 1 Ugovora o zajmu i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine, dok se revizijska odluka broj Rev-995/2004-2 od 4. listopada 2005. bavi pitanjem valjanosti darovnog ugovora bez prave predaje stvari pa činjenično, a ni pravno nema sličnosti s predmetnim sporom.

23. Prvostupanjski je sud stoga, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno odlučio kada je odbio postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice jer je osnovano zaključio da je Ugovorom o podmirenju duga od 16. ožujka 2000. došlo do zamjene ispunjenja u smislu odredbe čl. 308. st. 1. ZOO i to na način da se dužnik, prednik tužiteljice Đ. Š. obvezao tuženiku M. B. kao vjerovniku predati mu u posjed i vlasništvo sporni suvlasnički dio nekretnine.

24. Stoga žalba tužiteljice nije osnovana.

25. Na osnovi iznesenog, trebalo je, po čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

U Zadru, 21. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.