Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-339/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P., OIB: …, iz S., K. P., OIB:…, iz S., maloljetnog N. P. O.:.., iz S., zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici J. P., svi zastupani po opunomoćeniku J. C., odvjetniku iz S., protiv tuženika trgovačkog društva B. g. d.o.o., OIB: …, S., zastupanog po opunomoćeniku S. G., odvjetniku iz S., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1652/2021-6 od 21. listopada 2021., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Tužiteljeva žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana dok se tuženikova žalba odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1652/2021-6 od 21. listopada 2021.:

- potvrđuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju I. P. plati iznos od 77.878,02 kn (sedamdeset i sedam tisuća osamsto sedamdeset i osam kuna i dvije lipe), da tužitelju K. P. plati iznos od 19.469,50 kn (devetnaest tisuća četiristo šezdeset i devet kuna i pedeset lipa) te da tužitelju N. P. plati iznos od 19.469,51 kn (devetnaest tisuća četiristo šezdeset i devet kuna i pedeset i jednu lipu) sa zateznim kamatama kako je to određeno prvostupanjskom presudom

- potvrđuje u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva svih tužitelja radi plaćanja zakonskih kamata na dosuđene iznose u razdoblju od 11. srpnja 2007. do 30. srpnja 2011.

- preinačuje u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva svih tužitelja radi plaćanja zakonskih kamata na dosuđene iznose u razdoblju od 31. srpnja 2011. do 13. ožujka 2016. na način da se tuženiku nalaže da tužiteljima na dosuđene iznose plati zatezne kamate u razdoblju od 31. srpnja 2011. do 13. ožujka 2016. u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 39.794,87 kn (trideset i devet tisuća sedamsto devedeset i četiri kune i osamdeset i sedam lipa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, te se sudi :

„1.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju I. P. iznos od 77.878,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. ožujka 2016 g. po stopi sukladno čl.29 st.2 Zakona obveznim odnosima, dok se za više zatražene kamate za razdoblje od 11. srpnja 2007 g do 13. ožujka 2016 g. tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju K. P. iznos od 19.469,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od teče od 14. ožujka 2016 g. po stopi sukladno čl.29 st.2 Zakona obveznim odnosima, dok se za više zatražene kamate za razdoblje od 11. srpnja 2007 g. do 13. ožujka 2016 g. tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

3. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju N. P. iznos od 19.469,51 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od teče od 14. ožujka 2016 g. po stopi sukladno čl.29 st.2 Zakona obveznim odnosima, dok se za više zatražene kamate za razdoblje od 11. srpnja 2007 g. do 13. ožujka 2016 g. tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 16.250,00 kn uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od presuđenja 21. listopada 2021 g. po stopi sukladno čl.29 st.2 Zakona o obveznim odnosima."

2. Protiv presude žale se obje stranke.

2.1. Tužitelji se žale protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sve iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) i predlažu da se pobijani dio preinači.

2.2. Tuženik se žali protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i predlaže da se pobijani dio preinači.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su tuženik i pravna prednica tužitelja V. P. 2. srpnja 2007. sklopili ugovor kojim su suglasno utvrdili:

- da je V. P. nositeljica prava stanovanja u stanu u obiteljskoj stambenoj zgradi u S., koja je vlasništvo T. K.-G. i D. K.-G. i da je V. P. sa vlasnicima zgrade sklopila sporazum da u slučaju rušenja zgrade ima pravo na dobivanje u vlasništvo zamjenskog stana u površini od 40 m2,

- da je navedenu stambenu zgradu tuženik kupio za svrhu rušenja da bi mogao na istom mjestu izgraditi stambenu zgradu,

- da je, obzirom na to, V. P. sa članovima njene obitelji potrebno iseliti iz stana.

6.1. Sukladno tim utvrđenjima V. P. je pristala iseliti se iz stana, a tuženik se je obvezao dati joj u vlasništvo stan u novosagrađenoj stambenoj zgradi površine 79,05 m2. Obzirom da je taj stan koji je V. P. trebala dobiti umjesto stana u zgradi koja će se rušiti veće površine od tog stana, stranke su ugovorile da će V. P. tuženiku platiti iznos od 16.000,00 eura na ime razlike u površini stanova, a tuženik se je obvezao novoizgrađeni stan predati V. P. najkasnije u roku od 18 mjeseci računajući od dana pravomoćnosti građevne dozvole za novu zgradu.

6.2. Nadalje je utvrđeno da je V. P. tuženiku uplatila iznos od 16.000,00 eura uplativši mu iznos od 116.817,03 kn 12. srpnja 2007.

6.3. Utvrđeno je da tuženik V. P. nije predao novoizgrađeni stan u roku od 18 mjeseci od dana pravomoćnosti građevinske dozvole za zgradu u kojoj se je taj stan nalazio pa je stoga V. P. protiv tuženika pokrenula parnični postupak 2011. godine koji se je vodio pod poslovnim brojem Pst-839/2011, a završen je pod poslovnim brojem Pst- 990/14. U tom parničnom postupku V. P. je tražila da se tuženiku naloži da joj preda novoizgrađeni stan kako se je to obvezao učiniti gore navedenim ugovorom. Međutim, tužbeni zahtjev V. P. je u konačnici u tom postupku bio odbijen jer je sud utvrdio da je gore navedeni ugovor stranaka sklopljen pod odgodnim uvjetom, dakle pod uvjetom da dođe do rušenja zgrade u kojoj se je nalazio stan u kojem je V. P. stanovala, a kako do rušenja zgrade nije došlo nisu nastupili niti pravni učinci tog ugovora pa tuženik nije bio dužan V. P. predati stan u novosagrađenoj zgradi.

6.4. Tužiteljica je tada podnijela tužbu u ovom predmetu kojom je zatražila da se tuženiku naloži da joj vrati iznos od 116.817,03 kn kojeg mu je, kako je to gore objašnjeno, platila na ime razlike kvadrata stana u kojem je stanovala i stana kojeg je trebala dobiti u novosagrađenoj zgradi.

6.5. Prvostupanjski sud je također zauzeo stav da je gore navedeni ugovor stranaka sklopljen pod uvjetom. Takav stav prihvaća i ovaj sud budući da je tim ugovorom prihvaćen sporazum V. P. i vlasnika zgrade da V. P. ima pravo na dobivanje u vlasništvo zamjenskog stana samo za slučaj rušenja zgrade. Kako se je tuženik obvezao tužiteljici predati u vlasništvo zamjenski stan u slučaju rušenja zgrade, a kako do rušenja zgrade nije došlo zbog gore opisanih okolnosti, uvjet se nije ostvario i stoga je prvostupanjski sud pravilno na temelju članka 297. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO) zaključio da se ima smatrati da učinci tog ugovora nisu ni nastali.

6.6. Međutim, prvostupanjski sud nije utvrdio sve činjenice koje su potrebne za presuđenje pa stoga ovaj sud na temelju članka 373. a stavak 1. i 2. ZPP-a utvrđuje na temelju rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje S.-d. županije od 29. lipnja 2011., a koje se nalazi u spisu prvostupanjskog suda poslovni broj Pst-990/14 koji je priložen ovom spisu, poništena potvrda glavnog projekta prometnice zbog čije izgradnje se je trebala rušiti kuća u kojoj je V. P. stanovala. Pravomoćnošću tog rješenja je postalo jasno da do izgradnje prometnice koju je trebao izgraditi Grad S. neće doći, a posljedično zbog toga neće doći niti do rušenja zgrade pa je prema stavu ovog suda pravomoćnošću rješenja otpala pravna osnova po kojoj je tuženik stekao sporni iznos i od tada je postao nepošten stjecatelj, a istoga dana je dospjela tražbina V. P. na povrat tog iznosa i od toga dana je počeo teći rok zastare njezine tražbine.

6.7. Prvostupanjski sud nije utvrdio kojeg dana je navedeno rješenje Upravnog odjela za prostorno uređenje S.-d. županije od 29. lipnja 2011. postalo pravomoćno pa tu činjenicu utvrđuje ovaj sud. Iz preslike spisa S.-d. županije, Grada S., Odjela za komunalne djelatnosti, gospodarstvo i upravljanje prostorom, Službe za izgradnju, održavanje, prostorno uređenje i komunalni red proizlazi da je gore navedeno rješenje od 29. lipnja 2011. dostavljeno Gradu S. koji je protiv tog rješenja mogao izjaviti žalbu, no to nije učinio. Spisu ne prileži dostavnica za navedeno rješenje pa točan datum nastupanja pravomoćnosti nije moguće utvrditi, niti su taj datum tužitelji dokazali, tako da ovaj sud utvrđuje da je navedeno rješenje svakako postalo pravomoćno tijekom srpnja 2011. jer je rok za žalbu protiv tog rješenja iznosio 15 dana, a dostava se je trebala izvršiti Gradu S. i nema razloga vjerovati da dostava nije izvršena u roku od 15 dana. Na temelju toga ovaj sud utvrđuje da je navedeno rješenje postalo pravomoćno najkasnije 31. srpnja 2011.

7. Na temelju gore iznesenog ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužitelji na temelju članka 1111. stavak 1. i 3. ZOO-a imaju pravo tražiti od tuženika povrat iznosa kojeg je njihova prednica V. P. platila tuženiku kako je gore obrazloženo.

7.1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom naložio tuženiku da tužitelju I. P. plati iznos od 77.878,02 kn, tužitelju K. P. iznos od 19.469,50 kn, a tužitelju N. P. iznos od 19.469,51 kn time da su svim tužiteljima na dosuđeni iznos dosuđene zatezne kamate i to od 14. ožujka 2016. do isplate, što znači da su zatezne kamate dosuđene od dana podnošenja tužbe, a odbijen je dio tužbenog zahtjeva svih tužitelja za dosudu zateznih kamata u razdoblju od 11. srpnja 2007. do 13. ožujka 2016. Tužitelji su dosudu zateznih kamata tražili od 11. srpnja 2007. kao datuma kada je njihova prednica tužitelju uplatila sporni iznos od 116.817,03 kn.

7.2. Tužitelji se žale protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude pozivajući se na odredbu članka 368. stavak 5. ZOO-a kojom je propisano da je stranka koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kada je isplatu primila pa stoga smatraju da imaju pravo na zatezne kamate od dana kada je njihova prednica tužitelju uplatila sporni iznos. Međutim, članak 368. stavak 5. ZOO-a regulira pravo na zatezne kamate na plaćeni iznos u slučaju raskida ugovora zbog neispunjenja. U ovom predmetu se ne radi o takvoj situaciji već je tuženik dužan tužiteljima sporni iznos platiti na temelju stečenog bez osnove, a zatezne kamate je dužan na temelju članka 1115. ZOO-a platiti od dana kada je postao nepošteni stjecatelj kako je to gore već obrazloženo, tj. od dana kada je postalo pravomoćno rješenje Upravnog odjela za prostorno uređenje S.-d. županije od 29. lipnja 2011., a ovaj sud je utvrdio da je to rješenje postalo pravomoćno najkasnije 31. srpnja 2011. pa stoga tužitelji imaju pravo na zatezne kamate od tog datuma.

7.3. Tuženik u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i to stoga što nije postupio po presudi ovoga suda poslovni broj Gž-1429/2020-2 od 1. travnja 2011. i nije utvrdio da li je tuženik podigao iznos od 116.817,03 kn kojeg je 17. siječnja 2013. deponirao kod Javnog bilježnika B. J. iz S. s uputom da taj iznos isplati V. P.. Međutim, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik taj iznos uzeo natrag zatraživši od javnog bilježnika da mu taj iznos vrati pa se stoga s obzirom na odredbu članka 190. stavak 5. ZOO-a ima smatrati da polaganja nije ni bilo zbog čega se tuženik polaganjem navedenog iznosa kod javnog bilježnika nije mogao osloboditi isplate spornog iznosa V. P., odnosno sada tužiteljima kao njezinim pravnim slijednicima.

7.4. Tuženik se također žali protiv utvrđenja prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara predmetne tražbine. Prvostupanjski sud je utvrdio da je polaganjem spornog iznosa kod javnog bilježnika kako je to gore opisano tuženik kao dužnik priznao dug pa je stoga na temelju članka 240. stavak 1. ZOO-a prekinut tijek zastare i zastara je na temelju članka 245. stavak 2. ZOO-a počela teći iznova od priznanja, a kako je tužba podnesena 14. ožujka 2016., nije istekao zastarni rok. Takvo utvrđenje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud tako da je zastara naplate glavnice predmetne tražbine doista počela teći iznova od tuženikovog priznanja duga pologom kod javnog bilježnika, a što je bilo 2013. godine tako da do podnošenja tužbe nije istekao opći zastarni rok od pet godina. Međutim, priznanjem glavnice tuženik nije priznao i zatezne kamate. No, kako je gore već rečeno, tražbina V. P. je dospjela pravomoćnošću rješenje Upravnog odjela za prostorno uređenje S.-d. županije od 29. lipnja 2011., a ovaj sud je utvrdio da je pravomoćnost tog rješenja nastupila 31. srpnja 2011. pa bi zastara tražbine po osnovi zateznih kamata nastupila 31. srpnja 2016., a kako je tužba podnesena 14. ožujka 2016., do podnošenja tužbe nije došlo do zastare.

7.5. Zbog iznijetih razloga je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđen je dosuđujući dio prvostupanjske presude, a žalba tužitelja je djelomično odbijena kao neosnovana i potvrđen je dio prvostupanjske presude kojim je odbijen dio njihovog tužbenog zahtjeva za platež zateznih kamata u razdoblju od 11. srpnja 2007. do 30. srpnja 2011., a usvojena je njihova žalba protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odbijen dio njihovog tužbenog zahtjeva za platež zateznih kamata u razdoblju od 31. srpnja 2011. do 13. ožujka 2016. te je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a taj dio prvostupanjske presude preinačen na način da su tužiteljima dosuđene zatezne kamate i za to razdoblje.

8. Budući da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena na temelju članka 166. stavak 2. ZPP-a je potrebno odlučiti o trošku postupka. Tužitelji su u postupku uspjeli sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na glavnicu i djelomično su uspjeli sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na plaćanje zateznih kamata, a nisu uspjeli samo u dijelu koji se odnosi na plaćanje zateznih kamata u razdoblju od 11. srpnja 2007. do 30. srpnja 2011. što znači da nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva pa im stoga na temelju članka 154. stavak 5. ZPP-a pripada naknada parničnog troška u cijelosti.

8.1. Tužiteljima pripada trošak za zastupanje njegovog opunomoćenika za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn na temelju Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 37/22. - dalje: Tarifa), za ročište od 17. listopada 2016. u iznosu od 1.250,00 kn na temelju Tbr. 9. toč. 2. Tarife, od 9. veljače 2018. u iznosu od 1.250,00 kn na temelju Tbr. 9. toč. 2. Tarife, od 23. travnja 2018. u iznosu 1.250,00 kn na temelju Tbr. 9. toč. 2. Tarife, od 28. svibnja 2018. u iznosu od 1.250,00 kn na temelju Tbr. 9. toč. 2. Tarife, od 4. rujna 2018. u iznosu od 1.250,00 kn na temelju Tbr. 9. toč. 2. Tarife što ukupno iznosi 8.750,00 kn.

8.2. Nakon toga su u parnicu zbog smrti tužiteljice V. P. stupili tužitelji te u odnosu na daljnji trošak imaju na temelju Tbr. 36. toč. 1. Tarife pravo na povećanje troška za 20% pa im stoga u nastavku postupka pripada trošak ročišta od 17. listopada 2019. u iznosu od 600,00 kn na temelju Tbr. 9. toč. 5. Tarife, od 18. studenog 2019. u iznosu od 1.500,00 kn na temelju Tbr. 9. toč. 2. Tarife, od 16. prosinca 2019. u iznosu od 600,00 kn na temelju Tbr. 9. toč. 5. Tarife, od 3. veljače 2020. u iznosu od 1.500,00 kn na temelju Tbr. 9. toč. 2. Tarife, od 6. ožujka 2020. u iznosu od 3.000,00 kn na temelju Tbr. 9. toč. 1. Tarife, od 10. lipnja 2020. u iznosu od 3.000,00 kn na temelju Tbr. 9. toč. 1. Tarife, od 1. srpnja 2021. u iznosu od 1.500,00 kn na temelju Tbr. 9. toč. 2. Tarife i za ročište od 30. kolovoza 2021. u iznosu od 3.000,00 kn na temelju Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Tužiteljima nadalje pripada trošak podnesaka od 31. kolovoza 2018. i 23. srpnja 2019., svaki u iznosu od 625,00 kn na temelju Tbr. 8. toč. 3. Tarife te trošak podneska u iznosu od 1. srpnja 2020. u iznosu od 750,00 kn na temelju Tbr. 8. toč. 3. Tarife kao i trošak žalbe protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-1590/2020-5 od 6. srpnja 2020. u iznosu od 3.000,00 kn što ukupno s PDV-om iznosi 35.562,50 kn. Tom iznosu treba pribrojiti sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 1.214,20 kn te trošak žalbe u iznosu od 1.500,00 kn i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.518,17 kn pa se dobije ukupni trošak od 39.794,87 kn koliko je tužiteljima i dosuđeno.

Koprivnica, 21. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić v.r.