Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac 21000 Split

Pr-976/2020-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. K., O.: …, S., K. kojeg zastupaju punomoćnice E. K.-B. i M. B.

P., odvjetnice u S., protiv tuženika Z. z. h. m. S.-

d. ž., S., S. 1, O.: …, kojeg zastupa

punomoćnik T. L., odvjetnik u S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 10.ožujka 2021.god. u nazočnosti zamjenika punomoćnica tužitelja, a u izočnosti punomoćnika tuženika, dne 21.travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, na ime razlike plaće te razlike naknade plaće, ukupan iznos od 5.544,70 kuna, odnosno pojedinačno po mjesecima iznose kako slijede:

- za prosinac 2015. iznos od 191,74 kn,

- za ožujak 2016. iznos od 127,83 kn,

- za travanj 2016. iznos od 63,91 kn,

- za lipanj 2016. iznos od 573,71 kn,

- za srpanj 2016. iznos od 21,99 kn,

- za rujan 2016. iznos od 176,25 kn,

- za prosinac 2016. iznos od 148,40 kn,

- za siječanj 2017. iznos od 24,03 kn,

- za ožujak 2017. iznos od 131,02 kn,

- za rujan 2017. iznos od 119,50 kn,

- za prosinac 2017. iznos od 225,02 kn,

- za veljaču 2018. iznos od 30,00 kn,

- za ožujak 2018. iznos od 40,91 kn,

- za svibanj 2018. iznos od 12,33 kn,

- za lipanj 2018. iznos od 159,77 kn,

- za rujan 2018. iznos od 1.247,57 kn,

- za listopad 2018. iznos od 180,80 kn,

- za studeni 2018. iznos od 216,42 kn,

- za prosinac 2018. iznos od 602,94 kn,

- za ožujak 2019. iznos od 262,00 kn,

- za travanj 2019. iznos od 82,22 kn,

- za svibanj 2019. iznos od 49,36 kn,

- za lipanj 2019. iznos od 163,41 kn,

- za rujan 2019. iznos od 411,06 kn,

- za prosinac 2019. iznos od 222,65 kn,

- za siječanj 2020. iznos od 59,85 kn,

sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se od dana dospijeća svakog mjesečnog potraživanja – petnaesti dan slijedećeg mjeseca za protekli mjesec pa do isplate obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.125,00 kn sa zakonskom kamatom koja teče od 21.travnja 2022. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 7.kolovoza 2020.god. ponio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu stručni prvostupnik sestrinstva u timu 1 HM, te da je tuženik tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna u razdoblju od srpnja 2015. do podnošenja tužbe pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće i to s osnova dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a pri tome pozivajući se na Zakon o radu, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatke Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama. Temeljem prednjeg, tužitelj traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku, a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 13.rujna 2021. isplatiti tužitelju razliku plaće te razliku naknade plaće u iznosu od 5.544,70 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 4.ožujka 2021.godine tuženik poriče navode iz tužbe, protivi se tužbenom zahtjevu u pogledu osnova i visine, jer je tuženik tužitelju obračunavao plaću sukladno važećim propisima uz napomenu da se obračun plaće vrši preko jedinstvenog registra zaposlenih u javnom sektoru. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja na snašanje troškova postupka. Ujedno ističe i prigovor zastare.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih listića plaće za utuženo razdoblje, evidencije o radnom vremenu tužitelja, obračunskih isprava za isplatu plaće-naknade za travanj 2016., obračuna razlike dodataka za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje dostavljeno od strane tuženika, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove D. K., dipl.oec od 14.lipnja 2021.god. i dopune vještačenja vještaka D. K., dipl.oec od 10.studenoga 2021. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu stručni prvostupnik sestrinstva u timu 1 HM.

5. Prijeporna je između parbenih stranaka osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, temeljem odredbe čl. 57.st.1. i 2. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, temeljem čl. 59. Dodatka KU-a, odnosno čl. 57. KU/18, te za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a sve zbog pogrešnog načina obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

8. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove D. K., dipl.oec od 14.lipnja 2021. utvrđeno je da tužitelju za razdoblje od 1.kolovoza 2015.god. do 31.ožujka 2020.god. tuženik nije obračunao i isplatio dodatke na plaću za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 3.126,95 kn (kolona broj 13. Tablice 1, kao prilog vještačenja ), te razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 1.kolovoza 2015.god. do 30.lipnja 2020.god. u iznosu od 2.417,75 kn (kolona br. 19. Tablice 1.kao prilog vještačenja), sveukupno 5.544,70 kn, kako je prikazano u koloni 20. Tablice broj 1. Vještak je obračun izvršio na način da je dodatak za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunao na sve sate prekovremenog rada, a ne samo na redovnu satnicu kako je to tuženik radio, posljedica čega jer pogrešno izvršen obračun naknade plaće tužitelju za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja.

8.1. Na nalaz i mišljenje vještaka K. punomoćnik tužitelja nije imao primjedbi, dok je tuženik prigovorio vještačenju pa je vještak K. u dopuni vještačenja od 10.studenoga 2021. naveo kako je obračun naknade za godišnji odmor vršio sukladno Zakonu o radu, KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i TKU za službenike i namještenike u javnim službama, uzimajući u obzir prosjek zbroja bruto plaća koje su tužitelju obračunate i isplaćene u tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, u ovisnosti što je povoljnije za tužitelja, a i sam tuženik je obračun naknade za godišnji odmor u spornom razdoblju vršio na isti način kao i vještak u svom obračunu pa je stoga razlika naknade za godišnji odmor nastala samo zbog pogrešno obračunatih dodataka na plaću za posebne uvjete rada i za odgovornost. Također i obračun naknade za bolovanje vršen je sukladno Zakonu o radu, te TKU za službenike i namještenike uzimajući u obzir tri mjeseca prije nego je tužitelj započeo koristiti bolovanje. U odnosu na plaćeni dopust koji je obračunat za mjesec rujan 2018. vještak korigira svoj obračun i umanjuje ga za obračunati iznos naknade za plaćeni dopust u iznosu od 881,57 kn budući da je naknada za plaćeni dopust obračunata kao vrijeme provedeno na radu. Vještak navodi kako je ukupna manje isplaćena naknada tužitelju po utuženim osnovama u razdoblju od 1.8.2015. do 30.6.2020. u iznosu od 4.382,44 kn (3.126,95 kn na ime dodatka za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi + 1.255,49 kn naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad).

8.2. U odnosu na dopunu vještačenja, tuženik se nije očitovao, dok je tužitelj istakao kako obrazloženje vještaka da je naknada za plaćeni dopust obračunata kao vrijeme provedeno na radu radi čega je korigirao svoj obračun i umanjio ga za obračunati iznos naknade za plaćeni dopust za rujan 2018. u iznosu od 881,57 kn je nelogično i nejasno te odudara od same biti plaćenog dopusta i naknade plaće pa ga tužitelj osporava, dok je vještačenje od 14.lipnja 2021. matematički točno i ispravno pa stoga ostaje pri uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 13.rujna 2021.

8.3. Ovaj sud vještačenje vještaka K. od 14.lipnja 2021. kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo, te dano u skladu s pravilima struke u cijelosti prihvaća, dok dopunu vještačenja od 10.studenoga 2021.god. u kojoj je umanjio utvrđeni iznos naknade za iznos od 881,57 kn na ime naknade za plaćeni dopust navodeći da se naknada za plaćeni dopust obračunava kao vrijeme provedeno na radu sud ne može prihvatiti.

9. Naime, odredbom čl. 86. st. 5. Zakona o radu propisano je da se za stjecanje prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, razdoblja plaćenog dopusta smatraju vremenom provedenim na radu.

9.1. Iz sadržaja te odredbe proizlazi kako je za stjecanje nekog prava iz ili u svezi s radnim odnosom bitno vrijeme provedeno na radu, te da će se razdoblje plaćenog dopusta smatrati takvim vremenom, što ne znači da je plaćeni dopust vrijeme provedeno na radu i da se plaća kao i vrijeme provedeno na radu. Odredbom čl. 86. st. 1. Zakona o radu određeno je kako radnik ima pravo na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust), a naknada plaće regulirana je čl. 95. st.5. Zakona o radu prema kojoj radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

10. Tužitelj je na plaćenom dopustu proveo 32 radna sata te mu je rujnu 2018. na ime naknade plaće za plaćeni dopust isplaćen iznos od 1.262,13 kuna, a trebalo je isplatiti 2.143,68 kn (66,99 x 32 = 2.143,68), kako proizlazi i iz vještačenja vještaka K. od 14.lipnja 2021. Tuženik mu je međutim isplatio iznos od 1.262,13 kn, iz čega proizlazi da postoji neisplaćena razlika plaće u iznosu od 881,55 kn, upravo onoliko koliko je vještak utvrdio u svom vještačenju od 14. lipnja 2021. u Tablici 1. kolone 19.

11. Člankom 57. st. 1. i 2. KU/2013 određeno je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima.

12. Dana 01. listopada 2015. stupio je na snagu Dodatak I. KU/13 ("NN" br. 96/15., dalje Dodatak I. KU) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja.

13. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26.ožujka 2018.god. (NN broj 29/18, dalje KU/2018), a primjenjuje se od 26. ožujka 2018.god., te sadrži identične odredbe kao KU/2013, odnosno odredba čl. 55. KU/2018 sadržajno je identična kao i odredba čl. 57. KU/2013, dok je odredba čl. 57. KU/2018 sadržajno ista kao i odredba čl. 59. KU/2013.

14. Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN broj 35/19) ugovoreno je da će se KU/2018 nastaviti primjenjivati do 27.ožujka 2019., Izmjenom Dodatka I. KU/2018 (NN broj

78/19) do 31.listopada 2019., a Dodatkom II. KU/2018 (NN broj 92/19)

nadalje do 31.prosinca 2022.

15. Stoga, kako tužitelju kolektivni ugovori daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, odnosno čl. 55. i čl. 57. KU/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

15.1. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, odnosno čl. 55. i čl. 57. KU/18, budući da tužitelj i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU, odnosno čl. 55. KU/18, te u svojstvu radnika s položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15, odnosno čl. 57. KU/18. Tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za živote i zdravlje ljudi neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, te iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi, tada oni postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

15.2. Ovo pravo tužitelja je utvrđeno i KU i čl. 94. Zakona o radu ("NN" br. 93/14., dalje ZR/14) kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodatci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate.

15.3. Dakle, tužitelj, a kako mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka po osnovu čl. 57. i 59. KU/2013 i Dodatka I. KU, odnosno čl. 55. i čl. 57. KU/2018, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad (jedini izuzetak je zabrana kumuliranja položajnog dodatka iz odredbe čl. 58. KU/2013 s dodacima iz odredbe čl. 57. KU/2013, a što ovdje nije slučaj). Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka VS R. H. br.

Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g., kojom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

16. Također, tužitelj potražuje i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), a koji zahtjev je također osnovan, a sve u smislu odredbi čl. 36 KU/13 i čl. 59. TKU/12. I odredbom čl. 81. ZR-a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

15. Imajući u vidu prednje, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu ukupnog iznosa od 5.544,70 kn (3.126,95 kn po osnovu dodatka na plaću za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te 2.417,75 kn po osnovu naknade plaće za godišnji odmor, plaćeni dopust i bolovanje) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („NN“ br.: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu od 5.544,70 kn temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak pa je u tom dijelu tužitelj odbijen u svom zahtjevu, a kao u točki I izreke presude.

16. Tuženik je istakao prigovor zastare, a koji po ocjeni ovog suda nije osnovan. 16.1. Naime, u smislu odredbi čl. 139. Zakona o radu potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovog prednika.

16.2. Tužba je podnesena 7.kolovoza 2020.god., a tužitelj potražuje razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 1.kolovoza 2015.god. do 31.ožujka 2020., što dalje znači da nije protekao zastarni rok od 5 godina pa ni za najstarije potraživanje za kolovoz 2015.god., a koje dospijeva na naplatu 15.rujna 2015.

17. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i 155. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,

88/05., 02/07., 84/08., 25/13. , 89/14. i 70/19 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 69/93., 87/93.,

16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa). Budući da tužitelj nije samo u neznatnom dijelu uspio, za koji dio nije ni nastao poseban trošak, tužitelj je dosuđen trošak u cijelosti, to istome pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 75 bodova, za sastav podneska od 13.rujna i 3.prosinca 2021. po 75 bodova, za zastupanje na ročištima od 4.ožujka i 4.studenoga 2021.god., te 10.ožujka 2022.god. po 75 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 4.500,00 kn, na ime PDV-a iznos od 1.125,00 kn, te na ime troškova financijskog vještačenja iznos od 1.500,00 kn, ukupno iznos od 7.125,00 kn. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 21.travnja 2022.god., kao dana presuđenja, do isplate (točka II izreke presude).

U Splitu 21.travnja 2022.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika