Poslovni broj: UsI-3868/21-14
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja pod 1) D. V. i pod 2) I. K., oboje iz S., oboje zastupani po opunomoćeniku C. R., odvjetniku u D., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu pod 2) Ministarstva financija, Sektora za naknadu
oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, pod 3) Grada S., S., kojeg zastupa generalni opunomoćenik-radnik I. G., dipl.prav., i pod 4) E. K. iz S., zastupane po opunomoćenicima P. J. i J. P., odvjetnicima u S., radi naknade za oduzetu imovinu, 12. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-942-01/…, Urbroj: 514-04-02… od 5.
listopada 2021. i poništenje rješenja prvostupanjskog tijela Ureda državne uprave u … županiji, Službe za imovinsko-
pravne poslove Klasa: UP-I-942-04/…., Urbroj: 2181-05-… od 30. svibnja 2018.
II. Nalaže se tužiteljima pod 1) i 2) da, u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o naknadi troška ovoga spora, isplate zainteresiranoj osobi pod 4) iznos 6.250,00 kn na ime naknade troška ovoga spora; dok se zahtjev tužitelja pod 1) i 2) za naknadu troška ovoga spora odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje) odbijena je žalba tužitelja pod 1) i 2) (dalje: tužitelji) protiv navedenoga rješenja prvostupanjskog tijela (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim je tužiteljima na jednake dijelove utvrđeno pravo na naknadu u novcu (49.877,61 kn. tj po 24.938,80 kn) i obveznicama RH (109.087,85 kn tj. po 54.543,92 kn) za stan broj 2, površine 94,59 m[2] , položen u prizemlju stambene zgrade anagrafske oznake B. … a zk oznake č.zgr. … z.u. … k.o.
S., koja je nacionalizirana rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri NOO S.broj N-… od 10. studenoga 1959. prijašnjim (su)vlasnicima (na jednake dijelove) pok. M. K. pok. M. i pok. A. K. ž. M.; te je odlučeno da će se
o preostalom dijelu zahtjeva odlučiti posebnim rješenjem, kao i da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Tužitelji, u pravodobnoj tužbi, i na raspravi, u bitnome, prigovaraju sljedeće. U osporenom odn. prvostupanjskom rješenju, i postupku prije njihovoga donošenja, da su počinjene bitne postupovne povrede, i da nije postupljeno po uputi iz ranije u ovoj stvari donesen poništajne presude ovoga suda. Ovo jer da, iako su to tužitelji predlagali, nisu pribavljeni spisi koji se odnose na odluka kojom se sada pok. M. K. priznaje nositeljicom stanarskog prava na predmetnome stanu, te na ugovor kojim je ista otkupila taj stan. Stoga da, u tomu postupku, nisu pravilno utvrđene sve činjenice pravno odlučne za rješavanje ove upravne stvari. Tužitelji da nisu sudjelovali kao stranke u postupku donošenja navedene odluke o priznanju stanarskog prava. Navedeni ugovor o otkupu stana da je nezakonito sklopljen nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02; dalje: Zakon o naknadi) i nakon podnošenja ovdje predmetnoga zahtjeva za naknadu oduzete imovine. Prigovaraju izračunu visine naknade i odluci o troškovima upravnog postupka iz prvostupanjskog rješenja. Tužbenim zahtjevom traže poništenje osporenog i prvostupanjskog rješenja.
Zahtijevaju naknadu troška ovoga spora.
3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. Na temelju članka 19. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje: ZUS), ovaj sud je pozvao zainteresirane osobe pod 1) do 4) da sudjeluju u ovome sporu, dostavivši im tužbu na odgovor.
5. Zainteresirane osobe pod 1) do 4), u svojim odgovorima na tužbu, a one pod 3) i 4) i na raspravi, u bitnome, navode i predlažu kao i tuženik, a ona pod 4) zahtijeva i naknadu troška ovoga spora.
6. Dostavom svih prethodno navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 1. travnja 2022., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora (članak 6. ZUS-a).
7. Rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe pod 1) koji nisu opravdali izostanak (članci 37. stavak 3. i 39. stavak 2. ZUS-a) te bez prisutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe pod 2) koja je opravdala izostanak i predložila održavanje iste bez njene prisutnosti.
8. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog i prvostupanjskog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnoga upravnog postupka KLASA: UP-I-942-04/… koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.
9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Osporeno i prvostupanjsko rješenje su doneseni u ponovnom postupku nakon poništajne presude ovoga suda broj UsInoi-… od 2. listopada 2017. kojom se, u bitnome, obrazlaže:
"Među strankama ovoga spora je nesporno, da su tužitelji, koji su podnijeli predmetni zahtjev za naknadu oduzete imovine, ovlaštenici naknade na jednake dijelove za ovdje predmetni stan u predmetnoj zgradi, koja zgrada je oduzeta (nacionalizirana) njihovome djedu i baki (pok. M. i A. K.) kao prijašnjim suvlasnicima na jednake dijelove, pri čemu ovdje predmetni stan nije bio izuzet od nacionalizacije.
Među strankama ovoga spora, isključivo je sporno, utvrđenje tuženika i prvostupanjskog tijela da bi pok. M. K. (nakon čije smrti je uknjižbom po osnovi ugovora o doživotnom uzdržavanju vlasništvo predmetnoga stana stekla zainteresirana osoba pod 3)) bila stanarka (nositeljica stanarskog prava) na predmetnome stanu koji da je kao takva i otkupila.
Ovo utvrđenje tužitelji osporavaju u ovome sporu, kao i u žalbenom stadiju upravnog postupka koji mu je prethodio.
Ovo sporno utvrđenje pravno je odlučno baš za oblik naknade, jer, u smislu članaka 22. i 26. te 28. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02; dalje: Zakon o naknadi):
- ako na stanu postoji stanarski odnos, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu (u novcu i obveznicama ili dionicama odnosno udjelima) a stanaru pravo na otkup stana;
- ako stanar ne podnese zahtjev za otkup stana u roku ili ako stanar pravomoćnom sudskom odlukom bude odbijen sa tužbenim zahtjevom za donošenje presude koja nadomješta ugovor o otkupu stana, stan se protekom toga roka odnosno danom pravomoćnosti te sudske odluke po sili zakona daje u vlasništvo prijašnjem vlasniku, a stanar i članovi njegovoga obiteljskog domaćinstva nastavljaju koristiti stan, pri čemu davanjem stana u vlasništvo prijašnjem vlasniku stanar stječe pravni položaj (zaštićenog) najmoprimca.
Kod prethodno izloženih prigovora tužitelja, ovaj sud, za sada, ne može pravilnim ocijeniti utvrđenje tuženika i prvostupanjskog tijela da bi pok. M. K. bila stanarka (odn. nositeljica stanarskog prava) na predmetnom stanu koji
da je kao takva i otkupila.
To stoga što za ovo utvrđenje nema dostatnoga uporišta u stanju spisa upravnog postupka koji je prethodio ovome sporu, a stranke s tim u vezi ni ovome sudu u ovome sporu nisu ponudile kakve dokaze.
Naime, vezano za otkup predmetnoga stana, iz stanja spisa upravnog postupka razvidno je jedino da je punomoćnica zainteresirane osobe pod 4) na usmenoj raspravi kod prvostupanjskog tijela 1. listopada 2010. usmeno na raspravni zapisnik izjavila da je taj stan otkupila nositeljica stanarskog prava M. K. ugovorom od 30.
srpnja 1997. Isto se navodi i u dopisu zainteresirane osobe pod 4) od 25. veljače 2011. kojemu prileže „Podaci o stanu“ od 30. srpnja 1997. vezano za izračun otkupne cijene za predmetni stan.
Međutim, tijekom upravnog postupka koji je prethodio ovome sporu, kao i tijekom ovoga spora, nije priložen ugovor o otkupu predmetnoga stana.
Zato ovaj sud u ovome sporu nije mogao otkloniti prethodno izložene prigovore tužitelja u vezi otkupa predmetnog stana, a koji se prigovori tiču okolnosti pravno odlučnih baš za oblik naknade, u smislu kako je prethodno obrazloženo. Slijedom navedenog, u upravnom postupku prethodno ovome sporu činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno. To nije otklonjeno osporenim rješenjem, mada su tužitelji žalbom istaknuli identične prigovore kao i u ovome sporu. Te prigovore ni ovaj sud nije mogao otkloniti u ovome sporu, jer u tomu pravcu stranke nisu predložile kakve dokaze (članak 33. ZUS-a).
Stoga se osporeno, kao i prvostupanjsko, rješenje, ne može ocijeniti zakonitim, pa je na temelju članka 58. stavak 1. u vezi članka 31. stavak 1. ZUS-a, usvajanjem tužbenog zahtjeva, presuđeno kao pod točkama 1. i 2. izreke.
Najzad je navesti tužiteljima pod 1) i 2) da ovaj sud u ovome sporu ne može razmatrati njihove prigovore koji se tiču drugih stanova odn. dijelova predmetne zgrade s obzirom da o tomu nije odlučeno osporenim odn. prvostupanjskim rješenjem, a predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti osporenog odn. prvostupanjskog rješenja. U ponovnom postupku nakon ove presude, prvostupanjsko tijelo će, sukladno prethodno izloženim pravnim shvaćanjima i primjedbama ovoga suda kojima je vezano (članak 81. stavak 2. ZUS-a), pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, te će pravilnom primjenom materijalnog prava (iz članaka 22. do 28. Zakona o naknadi) ponovno riješiti o predmetnome zahtjevu tužitelja za naknadu oduzete imovine, u dijelu koji se odnosi na ovdje predmeti stan."
11. Iz stanja spisa predmetnoga upravnog postupka je razvidno da je, u ponovnom postupku, nakon navedene poništajne presude, prije donošenja prvostupanjskog rješenja, pribavljana odluka kojom se sada pok. M. K. priznaje nositeljicom stanarskog prava na predmetnome stanu, kao i ugovor kojim je ona otkupila taj stan.
11.1. Riječ je o odluci Komisije za stambene poslove Skupštine Općine S. od 18. siječnja 1990. i Ugovoru o kupoprodaji stana na kojemu postoji stanarsko pravo od 30. srpnja 1997.; koja odluka i ugovor su u spisu predmetnoga upravnog postupka.
11.2. Time je, suprotno tvrdnjama tužitelja, postupljeno po citiranoj uputi iz navedene poništajne presude; a budući da su pribavljeni dostatni i odgovarajući dokazi iz kojih nedvojbeno proizlazi da je na predmetnome stanu postojao stanarski odnos sada pok. M. K. koja je taj stan i otkupila.
11.3. Slijedi da je ovdje riječ o denacionalizaciji oduzetog nekonfisciranog stana na kojemu je postojao stanarski odnos.
11.4. Zato, prema članku 22. Zakona o naknadi, u konkretnom slučaju, prijašnjem vlasniku stana pripada pravo na naknadu a stanaru pravo na otkup stana.
11.5. To je pravo navedena sada pok. stanarka konzumirala, sklapanjem navedenoga ugovora o otkupu, na temelju kojega se i uknjižila kao vlasnica predmetnoga stana; a koje pravo vlasništva je, za života, ugovorom, prenijela na zainteresiranu osobu pod 4) koja se, na temelju toga ugovora, i uknjižila kao vlasnica predmetnoga stana, te je, kao takva, uknjižena i sada. Sve navedeno u ovoj točki obrazloženja ove presude nije sporno među strankama ovoga spora.
11.6. Suprotno tvrdnjama tužitelja, nije pravno odlučno to što je navedeni ugovor o otkupu sklopljen nakon podnošenja predmetnoga zahtjeva za naknadu oduzete imovine i nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi. To tim više što je kupac iz toga ugovora stanarsko pravo na tomu stanu stekao na temelju navedene odluke donesene 1990. tj. prije donošenja Zakona o naknadi.
12. Nisu od pravnog značaja za ovaj spor, gore izloženi navodi tužitelja, kojima se dovodi u pitanje zakonitost navedene odluke kojom se priznaje sada pok. M. K. nositeljicom stanarskog prava na predmetnom stanu i pravnu valjanost navedenoga ugovora kojim je ista taj stan i otkupila.
12.1. S tim u vezi, i suprotno tvrdnjama tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka, time što prvostupanjsko upravno tijelo nije prihvatilo dokazni prijedlog tužitelja za pribavljanjem spisa koji se odnose na navedenu odluku i navedeni ugovor, koji dokazi na prijedlog tužitelja nisu izvedeni ni u ovome upravnom sporu. To iz razloga što nije riječ o dokazima kojima bi se utvrdile činjenice pravno odlučne za rješavanje ove upravne stvari, a s obzirom da je odlukom o priznanju stanarskog prava i ugovorom o otkupu stana nedvojbeno dokazano da je ovdje riječ o stanu koji je tim ugovorom otkupila ona osoba kojoj je tom odlukom priznato stanarsko pravo na tomu stanu; pri čemu ocjena zakonitosti te odluke nije predmet ovoga upravnog spora, dok se po pitanju pravne (ne)valjanosti toga ugovora pravna zaštita ni ne pruža u upravnom postupku i sporu nego u parničnom postupku kod redovnog odn. općinskog suda.
13. Neosnovano tužitelji prigovaraju izračunu visine naknade iz prvostupanjskog rješenja budući da je isti izvršen sukladno odredbama članka 28. Zakona o naknadi, i sukladno podacima o stanu koji su za taj izračun relevantni u smislu tih odredba, a koje je dostavila zainteresirana osoba pod 3) uz podnesak od 25. veljače 2011. te se isti nalaze u spisu predmetnoga upravnog postupka.
14. Neosnovano tužitelji prigovaraju i odluci da svaka stranka snosi svoje troškove upravnog postupka, sadržanoj u prvostupanjskom rješenju.
14.1. To stoga što je, ta i takva odluka o trošku upravnog postupka, pravilno utemeljena na članku 117. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91 i 103/96) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju članka 168. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, dalje: ZUP), i sukladna pravnom shvaćanju iskazanom u više odluka Upravnog suda Republike Hrvatske odn. Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u pogledu toga istoga pitanja i to baš u upravnim stvarima iste vrste kao ova.
15. Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje da je osporeno, kao i prvostupanjsko, rješenje zakonito, te da nije ostvaren koji od razloga ništavosti (članak 128. stavak 1. ZUP-a) na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 31. stavak 2. ZUS- a).
15.1. Stoga je, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, presuđeno kao u točki I. izreke. 17. S obzirom na uspjeh zainteresirane osobe pod 4) u ovome sporu, trebalo je tužitelje obvezati da joj naknade zatraženi trošak sastavljanja odgovora na tužbu i zastupanja na navedenome ročištu za raspravu, sve po opunomoćeniku odvjetniku (2 radnje po 250 bodova, ukupno 500 bodova), što zbrojeno (500 bodova) i pomnoženo vrijednošću boda (10,00 kuna) iznosi 5.000,00 kuna, a uvećano za zatraženi 25% PDV-a (1.250,00 kuna) daje ukupan iznos 6.250,00 kuna, sve sukladno Tbr. 23. točke 1. i 2. te te Tbr. 42. i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22). Zahtjev tužitelja za naknadu troška ovoga spora, zbog njihovoga neuspjeha, odbijen je kao neosnovan.
17.1. Stoga je, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a, odlučeno kao u točki II. izreke.
U Splitu 12. travnja 2022.
SUDAC
Milan Franić,
v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 7 primjeraka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
- opun. tužitelja pod 1) i 2), uz zapisnik o objavi
- tuženiku, uz zapisnike o raspravi i objavi
- z. o. pod 1), uz zapisnike o raspravi i objavi
- z. o. pod 2), uz zapisnike o raspravi i objavi
- z. o. pod 3), uz zapisnik o objavi
- opun. z. o. pod 4)
Rj/: 1. Naplatiti sudsku pristojbu nakon pravomoćnosti.
2. Spis u kal 50 dana.
