Poslovni broj: 15 UsI-2409/21-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. R., OIB: …, iz S.,, zastupanog po opunomoćeniku M. J., odvjetniku u S., , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave

Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada S., OIB: 40642464411, sa sjedištem u S., ,

zastupanog po opunomoćeniku T. S., odvjetniku u S., , radi naknade za deposedirano zemljište, nakon javne i usmene raspravezaključene 13. travnja 2022. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja iopunomoćenika zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika,objavljene 21. travnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-944-07/21-01/05, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-21-03 od 12. svibnja 2021. i rješenja Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP-I- 944-07/20-01/00001, URBROJ: 2181/1-13/07/639-21-16 od 22. veljače 2021.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora isplati zainteresiranoj osobi iznos od 10.000,00 (deset tisuća) kuna na ime naknade troškova upravnog spora, dok se u preostalom dijelu, odnosno za više zatraženo zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 29. lipnja 2021. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-944-07/21-01/05, URBROJ: 514- 04-02-01-01/08-21-03 od 12. svibnja 2021., u podnescima zaprimljenim kod ovog suda 15. listopada 2021., 4. siječnja 2022. i 10. ožujka 2022., te na raspravama održanim pred ovim sudom 28. listopada 2021., 26. siječnja 2022. i 13. travnja 2022., tužitelj u bitnom navodi kako mu osporavano drugostupanjsko rješenje nije uredno dostavljeno, niti da je on osobno potpisao dostavnicu, dakle predmetna dostava da nije obavljena sukladno čl. 85. Zakona o općem upravnom postupku, niti je dostavnica potpisana sukladno čl. 93. istog Zakona. Nadalje, rješenje tuženika da je nezakonito zbog pogrešne primjene procesnog i materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, naime "Nalaz i mišljenje S. d.o.o. izrađeno po stalnom

sudskom Vještaku Ž. Č. pod brojem: 04-20/20 od 16. rujna 2020." u cijelosti

da je promašeno iz razloga što u istom vještak daje ocjenu kako su uložena sredstva od strane Grada S. na nekretnini u vlasništvu predlagatelja veća, nego što je visina naknade za deposedirano zemljište i građevinske poboljšice, s tim da tužitelj ne osporava ovakva utvrđenja vještaka, niti da je ikada bilo sporno da je Grad S. izvršio određena ulaganja na zgradi tužitelja. Međutim, "Ugovor o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja od 28. lipnja 1995. godine" (dalje: Ugovor) da je vrlo jasan i taksativno u čl.

2. toč.1. Ugovora da se navode ulaganja koja je Grad S. bio dužan izvršiti i to: radovi koji obuhvaćaju gore navedeno odnose se na: -izvedbu nosive konstrukcije, -ugradnju stolarije na pročelju objekta, -obradu pročelja žbukanjem, -pokrov objekta kupom mediteran, -infrastrukturni priključci kanalizacije, vodovod, elektroinstalacije i telefon do objekta". Grad S. nije izvršio sve ugovorene stavke iz čl. 2. Ugovora, dakle nije ispunio svoje preuzete obveze, a što je potvrdio sam sudski vještak Ž. Č. na usmenoj raspravi od 26. studenog 2020. na kojoj je naveo da Grad S. nije izvršio ugovoreno, žbukanje, ugradnju stolarije i nije doveo infrastrukturne priključke. Na ove okolnosti da je opunomoćenik tužitelja još na usmenoj raspravi od 28. listopada 2020. zatražio da se sudskom vještaku da nalog da izvrši izračun sredstava koje je Grad

S. bio obvezan uložiti da bi izvršio ove ugovorene radove koje nije izvršio, a koja dopuna nikada nije učinjena, niti je vještak na usmenoj raspravi od dana 26. studenog 2020. u tom smislu dopunio svoj nalaz i mišljenje. Nadležna upravna tijela da su bila dužna otkloniti ovaj nedostatak i to ponovnim saslušanjem vještaka ili ponavljanjem vještačenja sa drugim vještacima, kako je to propisano čl. 66. st. 6. ZOUP-a, dok direktna posljedica ovog propusta da je to što činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari nije pravilno i potpuno utvrđeno budući da nije utvrđeno kolika je stvarna vrijednost radova ugovorenih čl. 2. Ugovora, koje Grad S. nije izvršio, čime da je došlo do povrede odredbe čl. 8. ZOUP-a. Tužitelj potom citira obrazloženje osporenog rješenja tuženika (stranica 10., 5. pasus), te ističe kako tuženik izvodi pogrešan zaključak da Grad S.nije bio obvezan izvršiti sve radove predviđene čl. 2. "Ugovora o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja od 28. lipnja 1995." jer najprije navodi da "zapisnik od 25. siječnja 1996." predstavlja izmjenu i dopunu Ugovora o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja od 28. lipnja 1995., a potom da je ugovoren novi predmet ugovora, što znači da tuženik drži da je nastala potpuno nova obveza. Kontradiktornost da se sastoji u činjenici što tuženik najprije govori o izmjeni i dopuni osnovnog Ugovora, a onda spominje novi predmet Ugovora iz čega se može zaključiti da smatra kako je došlo do novacije, što znači da se ne bi radilo o izmjeni i dopuni, već o potpuno novom Ugovoru. Stoga, tuženik da "zapisniku od 25. siječnja 1996." (kojeg neosnovano drži Ugovorom) daje učinak obnove iz čl. 147. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), pa ovakvo pogrešno utvrđenje tuženika kao posljedicu da ima pogrešku u zaključivanju u odnosu na obvezu iz čl. 2. Ugovora o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja od 28. lipnja 1995. za koju pogrešno smatra da je prestala, a da je zapisnikom od 25. siječnja 1996. nastala potpuno nova obveza, što da predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava. Daljnja povreda materijalnog prava da je sadržana u pogrešnoj primjeni čl. 146. ZOO-a u kojem stoji: "Obnova se ne predmnijeva, pa ako strane nisu izrazile namjeru da ugase postojeću obvezu kad su stvarale novu, prijašnja obveza ne prestaje, već postoji i dalje pored nove." Potpuno je jasno da "zapisnikom od 25. siječnja 1996.", kojeg tuženik drži Ugovorom, strane nisu izrazile namjeru da ugase obvezu iz čl. 2. "Ugovora o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja od 28. lipnja 1995.", a kako se obnova ne predmnijeva (čl.146. ZOO) to je nedvojbeno da uz obveze iz zapisnika, postoje i obveze iz Ugovora o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja od 28. lipnja 1995. Slijedom navedenog da je u cijelosti nezakonit zaključak tuženika kako nema ugovorne obveze tuženika na izvršavanje radova navedenih u čl. 2. Ugovora o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja od 28. lipnja 1995. jer osnovno načelo obveznog prava "Pacta sunt servanda" Grad S. da nije ispunio s obzirom da nije ispunio sve svoje obveze prema tužitelju (čl. 2. Ugovora o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja od 28. lipnja 1995.), odnosno da nije izvršio sve taksativno navedene radove na koje se obvezao, kod kojeg stanja stvari tužitelj da ima pravo potraživati naknadu za deposedirano zemljište, građevinske poboljšice i poljoprivredne kulture, a sve to iz razloga što je njegovo odricanje od naknade bilo pod uvjetom da Grad S. ispuni sve svoje preuzete obveze. Uslijed izloženog, u cijelosti da su promašena utvrđenja drugostupanjskog tijela (stranica 9., 3. i 4. pasus) koje tužitelj citira, koja su po njegovom mišljenju u cijelosti pogrešna kao što je to vidljivo iz spisu priležećeg ugovora i zapisnika, ugovorne strane da su ugovarale i taksativno navodile radove na zgradi koje je potrebno izvršiti umjesto naknade za deposediranu nekretninu, pa s obzirom na nespornu činjenicu da Grad S. kao ugovorna strana nije izvršio sve ugovorene i taksativno pobrojane radove, vještačenjem da je trebalo utvrditi točnu vrijednost ugovorenih, a neizvršenih radova jer upravo vrijednost tih neizvedenih radova predstavlja vrijednost naknade koju Grad S. treba isplatiti. U tom smislu Grad S. da je izvršio radove koji su predviđeni "zapisnikom od 25.

siječnja 1996.", ali da nije izvršio radove taksativno navedene čl. 2. Ugovora o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja od 28. lipnja 1995., dakle suprotno utvrđenjima tuženika Grad S. da nije ispunio svoju ugovoru obvezu. Tuženik na kraju u 4. pasusu, na 10. stranici navodi da je vrijednost uloženih sredstava od strane Grada S. na nekretnini u vlasništvu predlagatelja višestruko veća od vrijednosti deposedirane nekretnine - zemljišta, zajedno sa građevinskim poboljšicama na istoj, koji navodi da su u cijelosti paušalni i bez bilo kakvog značaja za rješavanje ove upravne stvari jer je čl. 2. ZOO-a propisana sloboda ugovaranja na način da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose. Stoga je potpuno nebitna i neodlučna okolnost za rješavanje ovog spora, činjenica da je Grad S. prilikom pregovaranja i ugovaranja preuzeo obvezu izvesti radove na kući tužitelja, a čija vrijednost prema nalazu i mišljenju vještaka višestruko premašuje vrijednost deposediranog zemljišta jer je Grad S. slobodno, sukladno načelu slobode ugovaranja i bez bilo kakvog pritiska preuzeo obveze na izvršenje radova te da ga pogrešna procjena glede vrijednosti tih radova ne oslobađa od ispunjenja preuzetih obveza. Nadalje, tuženik se u drugostupanjskom rješenju prvi puta poziva na presudu Županijskog suda u Splitu broj:

Gž-899/00 od 26. listopada 2001. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Rev-133/02-2 od 13. svibnja 2003., a koje presude potječu iz parničnog postupka između tužitelja i Grada S., čime naslovno tijelo u drugostupanjski postupak da uvodi nove činjenice i dokaze, što da je u suprotnosti s odredbom čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku jer tužitelju da nije onemogućeno izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje konkretne stvari, odnosno da mu nije omogućeno očitovati se na naznačene presude, što da predmetno rješenje čini nezakonitim u smislu čl. 30. i čl. 113. ZOUP-a, ujedno navodi tuženika u konkretnom slučaju da su potpuno konfuzni i kontradiktorni, jer rješenje da ne sadržava činjenično stanje, ni razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza pa da je isto u cijelosti nezakonito u smislu čl. 98. st. 5. ZOUP-a. Slijedom navedenog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te je pored toga predložio da sud naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu, u podnescima zaprimljenim kod ovog suda 28. listopada 2021. i 10. veljače 2022., te na raspravama održanim pred ovim sudom 28. listopada 2021., 26. siječnja 2022. i 13. travnja 2022., u bitnom navodi kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao nedopuštene i neosnovane s obzirom da su tužbeno traženje kao i njegovi zahtjevi u prethodno provedenom upravnom postupku u potpunosti promašeni te procesno i materijalno nedopušteni. Naime, nakon deposesije, ovdje tužitelj i zainteresirana osoba da su sklopili „Ugovor o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja" od 28. lipnja 1995., a koji ugovor je "zapisnikom" od 25. siječnja 1996. izmijenjen i dopunjen, kojim citiranim ispravama se tužitelj odrekao naknade za deposediranu nekretninu oznake čest. zem. 5188/45 k.o. S., a Grad S. da je preuzeo izvršiti određene obveze (radove) na drugoj tužiteljevoj nekretnini. Grad S. da je u potpunosti izvršio sve svoje obveze prema tužitelju što je između ostalog utvrđeno i pravomoćnom presudom tadašnjeg Općinskog suda u S. posl.br.: P-418/05 od 19. rujna 2006. kojom je u cijelosti odbijeno tužbeno traženje tužitelja koje se odnosilo na ispunjenje citiranog ugovora. S obzirom da se tužitelj navedenim ispravama odrekao naknade za deposesiju, a da je

Grad S. u potpunosti izvršio obveze spram tužitelja, on da ne može voditi postupak radi ostvarenja naknade jer se iste odrekao. Isto tako, da je neosnovano tvrditi da bi mu pravo na naknadu ipak pripadalo jer Grad S. ne bi izvršio ugovorne obveze budući je u citiranom, pravomoćno okončanom sudskom postupku utvrđeno upravo suprotno, odnosno da je Grad S. izvršio sve obveze spram tužitelja. Dodatno, sve kada bi i bilo točno da Grad S. ne bi izvršio sve obveze preuzete spram tužitelja (što nije slučaj kako je to utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom) tužitelj ni tada da ne bi imao pravo na naknadu za deposedirano zemljište jer učinjena ulaganja u nekretninu tužitelja od strane Grada S. višestruko premašuju vrijednost nekretnine koja je bila predmet deposesije, a kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem Ž. Č., dipl. ing. građ., stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 16. rujna 2020. sačinjenim za potrebe upravnog postupka. Slijedom navedenog, zainteresirana osoba predložila je odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te ga obvezati na naknadu troškova spora zainteresiranoj osobi.

4.U sporu su održane rasprave 28. listopada 2021., 26. siječnja 2022. i 13. travnja 2022. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koje su pristupili opunomoćenici tužitelja i zainteresirane osobe, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik pa su rasprave održane u njegovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP-I- 944-07/20-01/00001, URBROJ: 2181/1-13/07/639-21-16 od 22. veljače 2021., točkom 1. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja radi određivanja naknade za deposedirano zemljište označeno kao čest. zem. 5188/45, površine 34 m2, upisano u zk.ul. 3706, k.o. S., zajedno s građevinskim poboljšicama na predmetnom zemljištu,

a točkom 2. odlučeno je da će se o troškovima postupka odlučiti posebnim zaključkom, te je predmetno rješenje donijeto pozivom na odredbu članka 46. st. 1. Zakona o izvlaštenju (Narodne novine br. 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 944-07/21-01/05, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-03 od 12. svibnja 2021. postupajući po žalbi tužitelja njegova žalba je odbijena te je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, s obzirom da je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na tako utvrđeno činjenično stanje potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, u svezi s čim je li bilo mjesta donošenju rješenja kojim se odbija zahtjev tužitelja radi određivanja naknade za deposedirano zemljište označeno kao čest. zem. 5188/45, površine 34

m2, upisano u zk.ul. 3706, k.o. S., zajedno s građevinskim poboljšicama na predmetnom zemljištu, kao i je li u provedenom postupku došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenih rješenja, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

12.Odredbom čl. 37. st. 1. Zakona o građevinskom zemljištu ("Službeni list SFRJ", broj 54/80 i 48/88) bilo je propisano da prijašnjem vlasniku građevinskog zemljišta koje je postalo društveno vlasništvo pripada pravična naknada koja se određuje prema odredbama Zakona eksproprijaciji, a koja ne može biti niža od tržišne cijene takvog zemljišta.

S obzirom da je Zakon o eksproprijaciji prestao važiti danom stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju, odnosno 18. veljače 1994., u ovoj upravnoj stvari primjenjuje se Zakon o izvlaštenju („Narodne novine", broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06), čijom odredbom čl. 46. je propisano da se odredbe tog Zakona primjenjuju na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu tog Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja iz ovog spora izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, ovo stoga što i ovaj sud nalazi kako u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke da se tužitelju odredi naknada za deposedirano zemljište označeno kao čest. zem. 5188/45, površine 34 m2, upisano u zk.ul. 3706, k.o. S., zajedno s građevinskim poboljšicama na predmetnom zemljištu,

uz razloge koji su iscrpno obrazloženi najprije u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, a potom i u obrazloženju osporenog rješenja tuženika, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, pa sud cijeni kako prvostupanjsko rješenje tako i osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku nakon što je rješenjem tuženika, KLASA: UP/II- 944-07/19-01/20, URBROJ: 514-05-02-01-02/17-20-02 od 14. travnja 2020., poništeno rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-944-07/94-01/21, URBROJ: 218105/07-19-66 od 22. listopada 2019. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. To pak iz razloga što se prema mišljenju tuženika u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina, koji su stupili na snagu nakon pokretanja ovog postupka, a njihove odredbe ne mogu imati povratno djelovanje, već se tržišnu vrijednost nekretnine u konkretnom postupku, koji je pokrenut temeljem Zakona o izvlaštenju, utvrđuje isključivo na temelju obrazloženog nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka ili procjenitelja. Shodno tome, kako je od samog početka pristup stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Z.B., dipl. ing. građ., izradi nalaza pogrešan, naknada za izvlašteno zemljište nepravilno je određena pozivom na Procjembeni elaborat PR 111 od lipnja 2019., odnosno materijalno pravo pogrešno je primijenjeno, zbog čega je tuženik prigovor tužitelja koji se odnosio na pogrešno utvrđenu tržišnu vrijednost deposediranog zemljišta ocijenio osnovanim. Tuženik je također ocijenilo osnovanim prigovor tužitelja da prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno uputi iz rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 944-01/99-01/46, URBROJ: 514-02-03-04/1-99-2 od 17. studenog 1999., čime je povrijedilo odredbu članka 242. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku. Pri tome je istaknuto da, unatoč tome što je u spomenutom rješenju od 17. studenoga 1999. iznesena ocjena da o naknadi nije odlučeno u zakonom propisanoj formi (nagodbi sklopljenoj u strogo propisanoj formi pred nadležnim upravnim tijelom), odnosno da Ugovor o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja od 28. lipnja 1995., tj. Zapisnik u svezi sa rješavanjem dogradnje i nadogradnje obiteljskog objekta K. R. od 25. siječnja 1996., ne mogu predstavljati zapisnik o nagodbi koju ima u vidu članak 23. Zakona o izvlaštenju, da navedeno ne znači, budući je riječ o građanskom odnosu stranaka, kako navedene isprave ni na koji način nisu relevantne u konkretnom postupku, već da se radi o dokazima koje je prvostupanjsko tijelo dužno cijeniti, kao i sve druge dokaze, savjesno i brižljivo. Pri tome je naglašeno da je u samom Ugovoru o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja od 28. lipnja 1995. u članku 11.6. određeno da "Stranke suglasno dogovaraju da se K. R. odriče prava na naknadu za deposedirano zemljište, građevinske poboljšice i poljoprivredne kulture, koja se vodi kod Općinskog suda u S. te će ista biti vraćena Županijskom uredu za imovinsko- pravne poslove, Ispostavi S. na nadležno rješavanje, a sukladno Zakonu o izvlaštenju, a koja je u obvezi Grada S. i vezana za rješenje iz točke 1/7 tog

Ugovora". Tuženik je nadalje ocijenio da iz navedene ugovorne odredbe nesporno proizlazi da je intencija ugovornih stranaka bila da se pitanje naknade za deposedirano zemljište oznake čest. zem. 5188/45 k.o. S. riješi na način da Grad S. na ime naknade izradi projektnu dokumentaciju i obavi sve druge radnje na obiteljskoj kući K. R. u S., anagrafske oznake , u svrhu poboljšanja uvjeta

stanovanja, i to na način da izgradi kat i korisno potkrovlje na navedenoj stambenoj prizemnici. Također, tuženik je ocijenio osnovanim i prigovor tužitelja da je prvostupanjsko tijelo nezakonito odredilo naknadu za zemljište oznake čest. zem. 5188/45 k.o. S., površine 34 m2, zajedno s građevinskim poboljšicama na procjembenom elaboratu od lipnja 2019., izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Z. B., dipl. ing. građ., unatoč tome što je tužitelj na usmenoj raspravi održanoj 25. srpnja 2019. u cijelosti osporio navedeni procjembeni elaborat, a da mu pri tome nije niti omogućilo postavljanje pitanja vještaku, čime da je prvostupanjsko tijelo povrijedilo odredbe članka 8. stavka 1., članka 143. stavka 3., članka 190. stavka 1. i članka 191. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku.

15.Prvostupanjskom tijelu naloženo je u ponovnom postupku postupiti sukladno uputi iz obrazloženja rješenja tuženika od 17. studenoga 1999., odnosno radi utvrđivanja tržišne vrijednosti čestice oznake čest. zem. 5188/45, k.o. S. provesti vještačenje po vještaku građevinske struke, pri čemu je navedeno tijelo obvezano naložiti stalnom sudskom vještaku izraditi vještački nalaz primjenom ispravne metodologije. Nadalje, prvostupanjsko tijelo obvezano je po pribavljenom vještačkom nalazu omogućiti očitovanje svim strankama u postupku u smislu odredbe članka 8. stavka 1. te odredbe članka 143. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, iz kojeg razloga je to tijelo obvezano, nakon provedenog vještačenja, održati usmenu raspravu na koju je obvezno pozvati sve stranke u postupku, kako bi im se omogućilo upoznavanje sa svim činjenicama i dokazima na kojima će se temeljiti odluka. Pri tome je naglašeno da je vještaka potrebno saslušati na usmenoj raspravi, kao i da su stranke ovlaštene vještaku postavljati pitanja, na koja je vještak dužan odgovarati.

16.Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku održalo usmenu raspravu 16. srpnja 2020., nakon čega je zaključkom, KLASA: UP/I-944-07/20-01/01, URBROJ: 2181/1-13/07/639-20-7 od 27. srpnja 2020. odredilo izvođenje dokaza vještačenjem po ovlaštenom trgovačkom društvu za vještačenje za graditeljstvo i procjenu nekretnina S. d.o.o., Split, pri čemu je vještaku naloženo utvrditi tržišnu vrijednost oduzetog zemljišta označenog kao čest. zem. 5188/45 u površini od 34 m2 k.o. S., zajedno sa građevinskim poboljšicama (ogradni betonski zidovi, garaža, crna jama te betonski plato), kao i vrijednost uloženih sredstava Grada S. za navedenu parcelu, te razliku između navedena dva iznosa.

Nakon što je stalni sudski vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ž. Č.,

mag. ing. aedif. u spis predmeta dostavio procjembeni elaborat, Broj: 04-09/2020 od rujna 2020. prvostupanjsko tijelo je dostavilo isti strankama u postupku te održalo usmenu raspravu 28. listopada 2020., a potom i 26. studenoga 2020., na kojoj raspravi je omogućeno strankama vještaku postavljati pitanja i tražiti dodatna objašnjenja, nakon čega je prvostupanjsko tijelo donijelo svoje rješenje od 22. veljače 2021.

17.Prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svog rješenja navodi da je nakon svih provedenih dokaza nesporno da je vrijednost uloženih sredstava od strane Grada

S. na nekretnini u vlasništvu predlagatelja (čest. zem. 5188/12, k.o. S.,

anagrafske oznake , S.) višestruko veća od vrijednosti deposedirane nekretnine - zemljišta (nekadašnje čest. zem. 5188/45 površine 34 m2, k.o. S.)

zajedno sa građevinskim poboljšicama na istoj, i to za 433.000,00 kuna. Prvostupanjsko tijelo, nadalje, navodi da je utvrdilo da je intencija stranaka u ovom upravnom postupku bila da se pitanje naknade za deposedirano zemljište riješi na način da se naknada za deposedirano zemljišta ne isplaćuje prijašnjem vlasniku, već da Grad S. umjesto isplate navedene naknade izradi projektnu dokumentaciju i obavi druge radnje na obiteljskoj kući predlagatelja, sve u svrhu poboljšanja uvjeta stanovanja, a što proizlazi iz Ugovora o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja od 28. lipnja 1995., kao i iz zapisnika u svezi sa rješavanjem dogradnje i nadogradnja obiteljskog objekta K. R. od 25. siječnja 1996. Štoviše, prvostupanjsko tijelo ističe da je presudom Općinskog suda u S., poslovni broj: P-418/05 od 19. rujna 2006., pravomoćnom od 24. svibnja 2007., odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (K.R.) kojim je tražio da se utvrdi da je tuženik (Grad S.) dužan u roku od 15 dana

pod prijetnjom ovrhe izvršiti sanaciju stana u prizemlju objekta tužitelja u S., , sagrađenog na čest. zem. 5188/12, k.o. S., u mjeri koliko je potrebno za

normalno stanovanje, a osobito izvršiti radove na zatvaranju ugrađenih instalacija i cijevi, uklanjanju vlage, žbukanje i bojanje (vanjsko i unutarnje). Pri tome prvostupanjsko tijelo navodi da je Općinski sud u S. u obrazloženju navedene presude utvrdio da prethodno navedeni zapisnik od 25. siječnja 1996. sadržajno predstavlja izmjenu i dopunu Ugovora o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja od 28. lipnja 1995., čime je ugovoren novi predmet ugovora, i to izvesti grube građevinske radove prema projektnoj dokumentaciji i troškovniku kojeg je tužitelj (K. R.)

prema vlastitom iskazivanju primio 10. studenog 1995., a da je tuženik (Grad S.) izvršio svoju obvezu prema tužitelju (K. R.) u cijelosti.

18.Iz Ugovora o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja zaključenog 28. lipnja 1995. između Grada S., s jedne strane i K. R., s druge strane, razvidno je je da su u članku 1.6. ugovorne stranke suglasno konstatirale da je Poglavarstvo Grada S. na svojoj 11. sjednici održanoj 14. prosinca 1993. donijelo Zaključak da se pristupi izradi projektne dokumentacije i da se obave sve druge radnje na obiteljskoj kući K. R. u S., , a svrhu poboljšanja uvjeta stanovanja. Nadalje,

u članku 1.7. Ugovora određeno je da za deposedirano zemljište, te za poljoprivredne kulture i građevinske poboljšice vlasništva K. R., a koje je deposedirano pravomoćnim rješenjem Komisije za imovinsko-pravne poslove Općine S., Broj:

06/UP-I-1018/87 od 28. prosinca 1987., a u svrhu proširenja prometnice u

S., nije isplaćena naknada, te se ista nalazi na Općinskom sudu u S. na nadležnom rješavanju. Odredbom članka II.1. Ugovora obvezao se Grad S. o svom trošku, a sukladno Zaključku Poglavarstva Grada S. od 14. prosinca 1993., izgraditi kat i korisno potkrovlje na stambenoj prizemnici K. R. u S., , a sve prema lokacijskoj i

građevinskoj dozvoli. Pri tome je navedenom ugovorom

odredbom definirano da se radovi koji obuhvaćaju gore navedeno odnose na: izvedbu nosive konstrukcije, ugradnju stolarije na pročelju objekta, obradu pročelja žbukanjem, pokrov objekta kupom mediteran, infrastrukturni priključci kanalizacije, vodovod, elektroinstalacije i telefon do objekta. Svi radovi su specificirani troškovnikom Fonda u stambenom i komunalnom gospodarstvu u S.. Nadalje, odredbom II.6. Ugovora stranke su se usuglasile da se K. R. odriče prava na naknadu za deposedirano zemljište, građevinske poboljšice i poljoprivredne kulture, koja se vodi kod Općinskog suda u S. te će ista biti vraćena Županijskom uredu za imovinsko-pravne poslove

- Ispostavi S. na nadležno rješavanje, a sukladno Zakonu o izvlaštenju, a koja je u obvezi Grada S.i vezana za rješenje iz točke 1/7 tog Ugovora.

19.Iz zapisnika u svezi sa rješavanjem dogradnje i nadograđuje obiteljskog objekta K. R. od 25. siječnja 1996. razvidno je kako je u navedenom zapisniku konstatirano kako su na osnovi do tada izvršenih pripremnih radova: urbanistički uvjeti od 30. studenoga 1994, sve potrebne suglasnosti na projektnu dokumentaciju i izdanu građevinsku dozvolu od 29. lipnja 1995., regulirani svi uvjeti za početak građenja; da je Služba za gospodarenje prostorom Grada S. provela natječajni postupak za najpovoljnijeg izvođača i odabrala trgovačko društvo "A C." iz S. te

da je sačinjen ugovor o građenju, a da je usporedno s tim navedena Služba Grada

S. izabrala i nadzornu službu "A …" iz S., koja je i autor projektne dokumentacije. Nadalje, u zapisniku je navedeno da je na osnovu svih dotadašnjih radova, a posebno zadnjeg od 23. siječnja 1996, kod gradonačelnika Grada S. u prisustvu vlasnika objekta K. R., definitivno dogovoreno: da se Grad S.

obvezuje da za vlasnika K. R. izvede grube građevinske radove prema projektnoj dokumentaciji, odobrenju za građenje te provedbenom troškovniku po sistemu "ključ u ruke", na odobreni iznos od 438.688,00 kn, a da time Grad S.

izvršava svoju obvezu prema K. R.. Također je dogovoreno da je u toku građenja neophodno, zbog tehnologije rada (dogradnje objekta i intervencije u postojećim konstruktivnim elementima) da se vlasnik sa svojom obitelji privremeno preseli u adekvatan stan. Privremeni zakup stana i troškove prijevoza tokom preseljenja preuzima izvođač za vrijeme trajanja izvođenja radova, a za uzvrat će izvođač postojeći objekt koristiti za potrebe gradilišta. Navedeni zapisnik potpisali su sve uključene strane, između ostalih i Grad S. te K. R..

20.Također, spisu predmeta prilože presuda Općinskog suda u S., posl. broj: P-418/05 od 19. rujna 2006. (koja je postala pravomoćna 24. svibnja 2007., a ovršna 27. srpnja 2007.), čijom točkom 1. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe izvršili sanaciju stana u prizemlju objekta tužitelja u S., , sagrađenog na čest. zem. 5188/12,

k.o. S., u mjeri koliko je potrebno za normalno stanovanje, a osobito izvršiti radove na zatvaranju ugrađenih instalacija i cijevi, uklanjanju vlage, žbukanje i bojanje (vanjsko i unutarnje)". Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je ista donesena u ponovnom postupku nakon što je presudom Općinskog suda u S., broj: 1 P- 1149/97 od 20. listopada 1999. tuženik Grad S. obvezan na stambenom objektu tužitelja u sagrađenom na čest. zem. 5188/12 k.o. S. u skladu s Ugovorom o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja sklopljenog među strankama 28. lipnja 1995. i zapisnika od 25. siječnja 1996., glavnim projektom za rekonstrukciju, dogradnju i nadogradnju izrađenim od poduzeća A.-…, broj: TD-6/94, troškovnikom poduzeća

A. i nalazom vještaka ing. J.M. izvesti: kose i ravno armirano betonske ploče debljine 12 cm, te iste na površini plafona uredno obraditi, izvesti zidanje dimnjaka, izvesti vertikalne oluke od pocinčanog lima određenih dimenzija, koljena od pocinčanog lima, te limeni opšav dimnjaka, izvesti cementni namaz na pločnicima, limarske radove, sanirati uzdužnu pukotinu na nosivi zid s južne strane zgrade i balkon s južne strane zgrade prema nalazu nadzornog organa dipl. ing. V.A. (toč. I. c), d), c), f), g), h)).

21.Citiranom presudom Općinskog suda u S. odbijen je pak tužbeni zahtjev tužitelja K. R.upravljen na ugradnju stolarije na pročelju objekta, obradi pročelja žbukom, postavljanja strujnog mjerila na prvom katu i potkrovlju, te uređenje okoliša objekta (toč. I. a), b) i h)), sanaciju stana u prizemlju objekta tužitelja (toč. II.). isplatu 311.219,35 kn na ime izgubljene zarade za razdoblje od 1. studenog 1993. do 1. travnja 1999. (toč. III.), isplatu kunske protuvrijednosti 1.200,00 DEM na ime naknade za najamninu za razdoblje 1. ožujka 1997. do 20. lipnja 1997. (toč. IV.), te isplatu 22.942,30 kn na ime naknade štete s osnova troškova doprinosa mirovinskog i zdravstvenog osiguranju (toč. V.), kao što je odbijen u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika, te je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak od 26.072,83 kn. Presudom Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-899/00 od 26. listopada 2001. potvrđena je prethodno citirana prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na obvezu tuženika ugradnje stolarije na pročelju objekta, žbukanju pročelja i uređenju okoliša, te isplatu tužitelju 311.219,35 kn s osnova izgubljene zarade, kunsku protuvrijednost 1.200.00 DEM s osnova najamnine, te 22.942,30 kn s osnova doprinosa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, dok je rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za sanaciju stana u prizemlju i troškove spora, te u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22.Općinski sud u S. u obrazloženju presude od 19. rujna 2006., donesene u ponovnom postupku, navodi da iz Ugovora od 28. lipnja 1995. proizlazi da se tuženik Grad S. obvezao na financiranje izvođenja radova po trgovačkom društvu A. c. iz S., i

to na

izradu kata i korisnog potkrovlja na objektu u vlasništvu

tužitelja K. R., prema lokacijskoj i građevinskoj dozvoli, a koji radovi obuhvaćaju izvedbu nosive konstrukcije, ugradnju stolarije na pročelju objekta, obradu pročelja žbukanjem, pokrivanje objekta kupom Mediteran i ugradnju infrastrukturnih priključaka, dok se potpisom zapisnika od 25. siječnja 1996. tuženik Grad S. obvezao tužitelju K. R. izvesti grube građevinske radove prema projektnoj dokumentaciji i troškovniku koji je tužitelj (prema svom vlastitom kazivanju) primio 10. studenoga 1995. Pri tome je Sud ocijenio da je prilikom potpisivanja zapisnika od 25. siječnja 1996. tužitelj K. R. u cijelosti upoznat s vrstom i obimom radova koji su bili obuhvaćeni pojmom "grubi građevinski radovi", pa da takav zapisnik od 25. siječnja 1996. sadržajno predstavlja izmjenu i dopunu ugovora (članak 67. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima – Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) čime je ugovoren novi predmet ugovora, a posebno glede činjenice da je tužitelj svojim potpisom pristao na izmjenu i dopunu ugovora. Shodno tome, nakon svih izvedenih dokaza i ocjene sviju dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, Sud je odbio tužitelja s postavljenim tužbenim zahtjevom, jer obveza tuženika nije ni bila izvršiti sanaciju stana u prizemlju, već prema zapisniku od 25. siječnja 1996. izvođenje grubih građevinskih radova prema troškovniku koji je priložen, a što je izvođač radova i učinio, a tuženik je po predaji izvršenih radova izvršio svoju obvezu prema tužitelju u cijelosti. Nadalje, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-133/02-2 od 13. svibnja 2003., odbijena je kao neosnovana revizija revidenta K. R. iz S., podnesena protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-899/00 od

26. listopada 2001., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u S.,

broj: I P-1149/97 od 20. listopada 1999. U obrazloženju navedene presude Vrhovni sud Republike Hrvatske istaknuo je, s obzirom na utvrđenja da se Ugovorom o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja sklopljenog među strankama 28. lipnja 1995. (u daljnjem tekstu: Ugovor), tuženik Grad S. obvezao izvesti sporne radove na objektu tužitelja, koja obveza je zapisnikom od 25. siječnja 1996. izmijenjena u obvezu tuženika da izvede grube građevinske radove, sve prema projektnoj dokumentaciji, odobrenju za građenje i provedbenom troškovniku po sistemu ,,ključ u ruke" na odobreni iznos od 438.688,00 kn, s čim je tužitelj bio upoznat, da su pravilno nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na izvršenje spornih radova na njegovom objektu ispravno ocijenivši da je zapisnik od 25. siječnja 1996. sadržajno predstavljao izmjenu i dopunu ugovora (čl. 67. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ,,Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), na način da je ugovoren novi predmet ugovora (radi se o ugovoru o građenju u smislu odredbe čl. 630. Zakona o obveznim odnosima), a kojim ugovorom nisu obuhvaćeni utuženi radovi. Stoga nema ugovorne obveze tuženika na izvođenje utuženih radova. Pri tome je i Vrhovni sud Republike Hrvatske istaknuo da prilikom potpisivanja zapisnika od 25. siječnja 1996., a koji je isključio sporne radove, tužitelj K. R. je bio upoznat sa vrstom i obimom radova koji su bili obuhvaćeni pojmom "grubih građevinskih radova" unesenih u navedeni zapisnik (koji je faktično predstavljao novi ugovor) i potpisivanjem istog tužitelj je pristao na izmjenu i dopunu ugovora.

23.Kod izloženog nedvojbenog stanja stvari, prije svega je za kazati kako se naprijed citirana odredba članka 46. Zakona o izvlaštenju, koja se odnosi i na slučajeve deposedacije, a ne samo eksproprijacije, primjenjuje uvijek kada u postupku određivanja naknade nije donijeta pravomoćna odluka, slijedom čega se u nastavku takvih postupaka po službenoj dužnosti uvijek moralo donijeti rješenje o naknadi za deposediranu nekretninu. Međutim, iz sadržaja prethodno navedene odredbe članka

II.6. Ugovora o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja zaključenog 28. lipnja 1995., nesporno proizlazi da je intencija ugovornih stranaka bila da se pitanje naknade za deposedirano zemljište oznake čest. zem. 5188/45 k.o. S. riješi na način da Grad

S. na ime naknade izradi projektnu dokumentaciju i obavi sve druge radnje na obiteljskoj kući K. R. u S., anagrafske oznake , u svrhu

poboljšanja uvjeta stanovanja, i to na način da izgradi kat i korisno potkrovlje na navedenoj stambenoj prizemnici, to pak neovisno o tome što navedeni ugovor ne predstavlja zapisnik o nagodbi koji ima u vidu članak 23. Zakona o izvlaštenju, odnosno što o naknadi nije odlučeno u zakonom propisanoj formi (nagodbi sklopljenoj u strogo propisanoj formi pred nadležnim upravnim tijelom).

24.Stoga, o naknadi je u konkretnom slučaju bilo moguće odlučiti samo u slučaju da Grad S. nije izvršio svoju ugovornu obvezu, imajući u vidu da su se ugovorne stranke usuglasile (odredba II.6. Ugovora) da se K. R. odriče prava na naknadu za deposedirano zemljište, građevinske poboljšice i poljoprivredne kulture, koja se vodi kod Općinskog suda u S. te će ista biti vraćena Županijskom uredu za imovinsko-

pravne poslove, Ispostavi S. na nadležno rješavanje, a sukladno Zakonu o izvlaštenju, koja je u obvezi Grada S. i vezana za rješenje iz točke 1/7 tog Ugovora.

Ujedno, nedvojbeno je da stranke ovog postupka Ugovorom nisu odredile isplatu novčanog iznosa tržišne vrijednosti nekretnine kao naknadu za deposedirano zemljište, nego je istim kao naknada za deposedirano zemljište određeno izvršenje tim ugovorom definiranih građevinskih radova, iz kojeg razloga upravo ispunjenje ugovorne obveze predstavlja naknadu za deposedirano zemljište, a ne tržišna vrijednost nekretnine koja bi bila određena u novcu, slijedom čega matematičko zbrajanje tržišne vrijednosti do sada obavljenih građevinskih radova i prebijanje s tržišnom vrijednosti deposedirane nekretnine u konkretnom slučaju ne dolazi u obzir, što s pravom ističe i tuženik u osporenom rješenju.

25.Shodno naprijed izloženom, pogrešno tvrdi tužitelj da je u upravnom postupku bilo bitno utvrditi tržišnu vrijednost ugovorenih radova, a ne izvedenih radova kako je to učinilo prvostupanjsko tijelo, jer je to naknada koju se Grad S. obvezao naknaditi, iako ne u novcu, nego u radovima, pa je suprotno mišljenju tužitelja u konkretnom slučaju jedino bilo odlučno utvrditi je li Grad S.ispunio svoju ugovornu obvezu ili nije, te ovisno o utvrđenom, ocijeniti jesu li ostvarene zakonske pretpostavke za određivanje naknade za deposedirano zemljište. Međutim, iz dokumentacije priložene spisu predmeta, a posebice iz prethodno citiranih sudskih odluka, nesporno proizlazi da je Grad S. ispunio svoju ugovornu obvezu, iz kojeg razloga nisu ostvarene pretpostavke za određivanje naknade za predmetnu nekretninu u skladu s odredbom članka 46. Zakona o izvlaštenju, slijedom čega je potpuno neutemeljen prigovor tužitelja da Grad S. nije ispunio svoje ugovorne obveze, iz kojeg razloga da on nije naknađen za deposediranu nekretninu.

26.Također, tužitelj ističe da se odricanje od prava na naknadu ne može uzimati u obzir bez ispunjenja svih ugovornih obveza, pri čemu se poziva na Ugovor o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja, sklopljen s Gradom S. od 28. lipnja 1995., u kojem se Grad S. u članku 2. obvezao da će umjesto naknade u novcu obaviti jasno određene građevinske radove, te tvrdnju da Grad S. nije ispunio ugovornu obvezu temelji upravo na okolnosti da isti nije izveo do kraja Ugovorom određene radove (članak 2.1 Ugovora), i to u odnosu na ugradnju stolarije na pročelju objekta, obradi pročelja žbukom ugradnju dijela infrastrukturnih priključaka, ali presudom Općinskog suda u S., broj: I P-1149/97 od 20. listopada 1999. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja K. R. upravljen na ugradnju stolarije na pročelju objekta, obradi pročelja žbukom, postavljanja strujnog mjerila na prvom katu i potkrovlju, te uređenje okoliša objekta (toč. 1. a), koja presuda je u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-899/00 od 26. listopada 2001. Isto tako, tužitelj zanemaruje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi, broj: Rev-133/02 2 od 13. svibnja 2003. utvrdio, unatoč tome što se Ugovorom o realizaciji uvjeta poboljšanja stanovanja sklopljenog među strankama 28. lipnja 1995. Grad S.

obvezao izvesti sporne radove na objektu K. R., da je navedena obveza zapisnikom od 25. siječnja 1996. izmijenjena u obvezu Grada S. da izvede grube građevinske radove, sve prema projektnoj dokumentaciji, odobrenju za građenje i provedbenom troškovniku po sistemu "ključ u ruke" na odobreni iznos od 438.688,00 kn, s čim je K. R. bio upoznat. Dakle, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio je da su ispravno nižestupanjski sudovi ocijenili da je zapisnik od 25. siječnja 1996. sadržajno predstavljao izmjenu i dopunu ugovora (čl. 67. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), na način da je ugovoren novi predmet ugovora (radi se o ugovoru o građenju u smislu odredbe čl. 630. Zakona o obvezním odnosima), iz kojeg razloga da nema ugovorne obveze tuženika na izvođenje utuženih radova. Pri tome je i Vrhovni sud Republike Hrvatske istaknuo da prilikom potpisivanja zapisnika od 25. siječnja 1996., a koji je isključio sporne radove, tužitelj K. R.je bio upoznat sa vrstom i obimnom radova koji su bili obuhvaćeni pojmom "grubih građevinskih radova" unesenih u navedeni zapisnik (koji je faktično predstavljao novi ugovor) i potpisivanjem istog tužitelj je pristao na izmjenu i dopunu ugovora.

27.Što se pak tiče tužbenih navoda tužitelja u kojima ističe kako njemu nije na zakonit način dostavljeno osporeno rješenje tuženika, pri čemu ukazuje na procesne povrede kakve u vidu ima Zakona o općem upravnom postupku, prije svega je za kazati kako za konkretnu upravnu stvar uopće nije mjerodavan Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), na čije odredbe se tužitelj pogrešno poziva, već je mjerodavan Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 i 103/96), s čim u vezi je za istaknuti kako u neprijepornim okolnostima i to da je tužitelj u zakonskom roku podnio predmetnu tužbu protiv osporenog rješenja tuženika, dostava istog ni na koji način nije utjecala na pravodobnost njegove tužbe, o kojoj je ovaj sud meritorno odlučio, pa je potpuno jasno da dostava osporenog rješenja ne predstavlja procesnu povredu, niti je to rješenje iz razloga eventualne nepravilne dostave nezakonito.

28.U odnosu pak na tužbene navode u kojima tužitelj naglašava kako njemu u provedenom postupku nije omogućeno očitovanje o svim bitnim okolnostima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari, pri čemu apostrofira da mu nije omogućeno izjasniti se o naprijed citiranim presudama, za kazati je kako je riječ o presudama koje su doneseno upravo u postupcima u kojima je sam tužitelj bio stranka, pa je sasvim jasno da ih je on kao stranka zaprimio, kao i da su mu poznata utvrđenja iz istih, uslijed čega sud ne nalazi da bi upravna tijela bila u obvezi takve presude ponovno dostavljati tužitelju na očitovanje, ovo tim prije što je riječ o pravomoćnim sudskim odlukama koje su pravno obvezujuće za sve adresate, pri čemu upravna tijela u svojim aktima isključivo reproduciraju izreke, obrazloženja i pravna stajališta izražena u istima, što je potpuno legitimno, čime zasigurno nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

29.Konačo, vezano za pozivanje tužitelja na sudsku praksu koju je tijekom spora priložio u predmetni spis, za istaknuti je kako je ista potpuno pravno irelevantna za konkretnu upravnu stvar, te sud ne nalazi nikakvu činjeničnu ili pravnu poveznicu s predmetom ovog spora, kod kojeg stanja stvari takva sudska praksa nije od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenih rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

30.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

31.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito prvostupanjsko rješenje, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

32.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

33.Nadalje, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.

34.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je djelomično priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i to za sastav odgovora na tužbu od 20. listopada 2021. te za pristup na ročišta 28. listopada 2021., 26. siječnja 2022. i 13. travnja 2022., u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 23. st. 1. i 2.) što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50.) daje iznos od 10.000,00 kn, koji iznos je obistinjen zainteresiranoj osobi kao opravdan trošak, međutim sud nije našao opravdanim zahtjev za naknadom troškova za sastav podneska priloženog u spis na održanoj raspravi 28. listopada 2021. s obzirom da je tužitelj sve ono što je izložio u tom podnesku mogao izložiti i na toj raspravi, a za pristup na koju mu je trošak obistinjen, ujedno sud ne nalazi opravdanim niti zahtjev za naknadom troškova za sastav podneska od 10. veljače 2022. budući da taj podnesak ne sadrži nikakva nova činjenična ili pravna razlaganja, uslijed čega je u odnosu na zahtjev za naknadu troškova za citirane podneske zahtjev odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 21. travnja 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba

u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog

suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja M. J., odvjetniku u S., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 13. travnja 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćeniku zainteresirane osobe T. S., odvjetniku u

S., , uz zapisnik o objavi,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.