Poslovni broj: Usž-1605/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća, uz višeg sudskog savjetnika Tomislava Jukića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja P. M., D., kojeg zastupa opunomoćenik V. M., odvjetnik u Z., protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa S. T., dipl. iur., radi utvrđivanja poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2138/21-5 od 17. siječnja 2022., na sjednici održanoj 21. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2138/21-5 od 17. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje tuženikovog rješenja KLASA: UP/II-410-20/20-01/814, URBROJ: 513-4-21-3 od 7. travnja 2021. kojim je odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv privremenog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostave D.

KLASA:UP/I-410-20/2019-1-1619, URBROJ: 513-7-19-1-2019-3 od 27. studenoga 2019. kojim je tužitelju utvrđen porez na promet nekretnina.

2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u tekstu: ZUS).

3. Tužitelj u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud u cijelosti zanemario odlučnu činjenicu da se u predmetnom slučaju ne radi o pravnom poslu uobičajene kupoprodaje nekretnine usmjerene na naplatno stjecanje nekretnine od strane tužitelja kao kupca, nego o posebnom slučaju sklapanja ugovora o kupoprodaji 1/8 idealnog suvlasničkog dijela nekretnina u isključivom cilju razvrgnuća suvlasničke zajednice. Tvrdi da su se nasljeđivanjem iza pok. P. B. u suvlasničkoj zajednici našle njegove kćeri pok. O. M. rođ. B. i pok. A. M. rođ. B., a da je Ugovor u kupoprodaji nekretnina od 16. listopada 2019. koji predstavlja ispravu o stjecanju sklopljen između nasljednika pok. O. M. rođ. B. njenog sina V. M. iz Z., kao prodavatelja i nasljednika pok. A. M. rođ. B. njenog supruga tužitelja kao kupca.

4. Tužitelj tvrdi da predmetni ugovor po svom smislu i sadržaju predstavlja sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice isplatom u skladu s člankom 51. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP). Tvrdi da je iz preslike rješenja o nasljeđivanju iza pok. P. B., pok. O. M. rođ. B. i pok. A. M. rođ. B. očito da je došlo do razvrgnuća suvlasničke zajednice nasljednika pok. P. B.. Posebno smatra neutemeljenim zaključak prvostupanjskog suda da nije primjenjiva odredba članka 13. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 115/16., 106/18., dalje: ZPPN) jer da prodavatelj V. M. prema tom ugovoru dobiva od tužitelja kao kupca samo ugovoreni novčani iznos, a da ne dobiva posebne dijelove te ili drugih nekretnina. Navodi da su suvlasnici pravnim poslom pristupili razvrgnuću suvlasničke zajednice isplatom. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar.

5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

6. Žalba je osnovana.

7. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

8. Tako je utvrđeno da su V. M. (sin pok. O. M., nasljednice 1/8 nekretnine iza pok. P. B.) i P. M. (suprug pok. A. M., također nasljednice 1/8 nekretnine iza pok. P. B.) sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 16. listopada 2019. tako da je V. M. prodao P. M. svoj suvlasnički dio nekretnine (svoju 1/8), a što je i nespono.

9. U žalbenom stadiju predmetnog upravnog spora i nadalje je sporno je li tužitelj dužan platiti porez na promet nekretnina za stečeno vlasništvo.

10. Tužitelj se u žalbi poziva na odredbu članka 51. stavka 1. ZVDSP-a, a koji citira i prvostupanjski sud, koji propisuje da je razvrgnuće suvlasništva moguće i isplatom novčanog iznosa drugom suvlasniku.

11. ZPPN, koji je lex specialis u odnosu na odredbe ZVDSP-a, odredbom članka 13. točke 8. ZPPN-a propisuje da porez na promet nekretnina ne plaćaju osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili diobom zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili zajedničkog vlasništva.

12. Ovaj sud je ocijenio da je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski upravni sud pravilno primijenio mjerodavne odredbe članka 4. stavka 1. točke 1. i 2. i članka 13. točke 8. ZPPN-a koje reguliraju institut razvrgnuća suvlasničke zajednice.

13. Naime, člankom 4. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZPPN-a propisano je da je promet nekretnina svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj, a pod stjecanjem se nekretnine, između ostaloga, smatra i kupoprodaja.

14. S obzirom na to da je tužitelj stekao vlasništvo 1/8 dijela predmetnih nekretnina razvrgnućem suvlasničke zajednice s isplatom, koje po prirodi stvari ima sva bitna obilježja kupoprodaje, a što se prema članku 4. stavku 1. točkama 1. i 2. ZPPN-a smatra stjecanjem nekretnina i predmetom oporezivanja, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se predmetno razvrgnuće suvlasničke zajednice ne može smatrati razvrgnućem suvlasništva u smislu odredbe članka 13. točka 8. ZPPN-a slijedom koje bi tužitelj mogao biti oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina. Isto stajalište je zauzeto u presudi ovog suda poslovni broj: Usž-3240/20 od 28. travnja 2021.

15. Dakle, prvostupanjski upravni sud je ocjenjujući tužbene navode na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, a prema ocjeni ovoga suda nije počinio bitne povrede odredaba postupka jer su dovoljno jasno obrazloženi razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva.

16. Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

17. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 73. st. 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 21. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović