Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1742/2021-3

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Č., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva O. i suradnici iz R., protiv tuženice M. M. iz Č., OIB: …, zastupane po punomoćniku S. M., odvjetniku u R., radi uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-853/2020-11 od 10. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P- 853/2020-11 od 10. rujna 2021., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud u točki I. izreke presude odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev sadržaja:

„Nalaže se tuženici da prestane uznemiravati tužiteljevo suvlasništvo k.č.br. 4005/1 upisane kao stambena zgrada br. 8., garaža i dvorište od ukupno 759 m[2] u z.k.ul. 2270 k.o. C.-Č. te njegovo vlasništvo nad etažom (E-2), stanu na prvom katu te zgrade i spremišta oznake S-2 u suterenu te zgrade. Tuženici se nalaže da sa zajedničkih dijelova okućnice ukloni cijevi koje iz tuženičinog spremišta vode do otvora septičke jame, da s tužiteljevog balkona ukloni oluk kao i da makne dio oluka postavljen na zajedničku fasadu zgrade, zatim da s djela fasade iznad ulaza u tuženičin stan ukloni postavljenu nadstrešnicu, te da iz spremišta tužitelja ukloni svoje cijevi i na koncu da posebni dio nekretnine u vlasništvu tužitelja te zajedničke dijelove nekretnine dovede u prvobitno stanje te joj se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke pobijane presude naložio tužitelju da s ovog osnova nadoknadi tuženici iznos od 3.696,25 kuna, dok je za više zatraženi parnični trošak odbio zahtjev tuženice kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. i 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja da se tuženici zabrani uznemiravanje njegovog prava suvlasništva na k.č. br. 4005/1 upisane kao stambena zgrada br. 8., k.o. C. – Č., odnosno etažnog vlasništva (E-2), stana 2, na 1. katu predmetne zgrade koji stan ima površinu od 65,80 m[2] , zajedno sa sporednim dijelovima stana. Konkretno, tužitelj podnosi tužbu radi zaštite od uznemiravanja (actio negatoria) koja tužba je regulirana odredbama članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje ZVDSP), u svezi sa odredbom članka 46. stavak 2. ZVDSP-a. Tužitelj smatra kako ga je tuženica uznemiravala na način da je na zajedničkim dijelovima predmetne zgrade, a bez njegovog odobrenja, postavila oluk, nadstrešnicu i cijevi, kako je to točno navedeno u tužbenom zahtjevu.

6. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnome navodi kako je sporni oluk postavljen iznad balkona tuženice, a ispod balkona tužitelja, a da tužitelj ni na koji način nije dokazao da bi postavljanjem oluka od strane tuženice bio uznemiravan u svome pravu vlasništva. Osim toga prema mišljenju prvostupanjskog suda predmetni oluk " ne naružuje" izgled predmetne stambene zgrade.

8. U odnosu na spornu nadstrešnicu prvostupanjski sud u presudi zaključuje kako postavljanje iste iznad ulaznih vrata stana tuženice u predmetnoj zgradi ni na koji način ne uznemirava tužitelja u pravu vlasništva. Pored toga prvostupanjski sud ističe kako postavljena nadstrešnica sprječava da pred vrata stana tuženice curi voda kojom se zalijeva cvijeće tužitelja. Stoga, prema mišljenju prvostupanjskog suda ni postavljanje nadstrešnice od strane tuženice ne predstavlja uznemiravanje tužitelja u smislu odredbi članka 167. ZVDSP-a.

9. Nadalje, prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza, a posebno na temelju iskaza svjedoka inače instalatera centralnog grijanja, zaključio kako je tužitelj odobrio postavljanje cijevi za centralno grijanje od strane tuženice, pa ni tu spornu radnju nije okarakterizirao kao uznemiravanje tužitelja u smislu odredbi članka 167. ZVDSP-a.

0. Konačno, a u odnosu na sporno postavljanje kanalizacijskih cijevi od strane tuženice, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrđuje kako je tužitelj odobrio njihovo postavljanje. Kasnije da ih je unuk tuženice zamijenio cijevima šireg promjera, no da se to ne može okarakterizirati kao bitna promjena koja bi se mogla izvršiti samo uz odobrenje tužitelja. Stoga, prvostupanjski sud smatra kako ni u ovoj radnji nema uznemiravanja vlasništva/suvlasništva tužitelja.

11. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako za sve sporne radnje koje je poduzela tuženica (postavljanje oluka, nadstrešnice i cijevi) nije imala odobrenje tužitelja, a koje da je morala imati u smislu odgovarajućih odredbi ZVDSP-a kojima se reguliraju odnosi suvlasnika.

13. Nakon razmatranja žalbe, prvostupanjske presude, te dokazne građe koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće.

14. Da bi tužitelj uspio u predmetnoj parnici morao je dokazati svoje pravo vlasništva/suvlasništva na predmetnoj nekretnini (vindikacijska negatorna tužba) ili svoj kvalificirani posjed što podrazumijeva pravni temelj i istinit način stjecanja posjeda ( članak 166. stavak 1. ZVDSP-a), odnosno svoje pretpostavljeno vlasništvo sporne nekretnine (publicijanska negatorna tužba). Pored navedenog tužitelj je morao dokazati i neosnovano uznemiravanje odnosno smetanje od strane tuženice.

15. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga koji se odnosi na predmetnu nekretninu (str. 4. i 5. spisa) proizlazi kako se ista sastoji od stambene zgrade, dvorišta i garaže. Nadalje iz ove isprave proizlazi kako suvlasnički dio tužitelja na predmetnoj zgradi iznosi 510/1000, te da je isti etažni vlasnik stana 2, koji se nalazi na 1. katu zgrade kao i pripadajuće mu sporedne prostorije (spremišta) i garaže. Također iz predmetnog izvatka iz zemljišnih knjiga je razvidno kako suvlasnički dio tuženice na predmetnoj zgradi iznosi 490/1000 te kako je tuženica vlasnica posebnog dijela zgrade i to baš stana 1 u prizemlju predmetne zgrade (etažna vlasnica) kao i pripadajuće mu sporedne prostorije (spremišta) i garaže. Slijedom navedenog nedvojbeno je kako je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe.

16. Nadalje, iz isprave naslova "MEĐUVLASNIČKI UGOVOR suvlasnika zgrade u Č., (str. od 41. do 45. spisa), dalje Međuvlasnički ugovor, proizlazi kako je između suvlasnika predmetne zgrade i vlasnika posebnih dijelova nekretnine (tužitelja i tuženice) zaključen ugovor kojim reguliraju svoje odnose te postupanja u svezi sa upravljanjem i korištenjem predmetne zgrade.

17. Pored ostalog u odredbi članka 3. Međuvlasničkog ugovora, navedeno je kako zajedničke dijelove predmetne zgrade čine: pročelje zgrade (fasada), glavne vodovodne i kanalizacijske cijevi, septička jama, instalacije za odvodnju oborinskih voda, kao i drugi dijelovi zgrade koje kao zajedničke dijelove predviđa Uredba o održavanju zgrada ("Narodne novine" br. 64/97.). Odredbom članka 6. predmetnog Međuvlasničkog ugovora propisano je kako se izvanrednim poslovima na predmetnoj zgradi smatraju veći popravci, preuređenje, dogradnja ili nadogradnja. Također predmetnim ugovorom je u članku 9. propisano da kada prijeti opasnost od štete, tada da je svaki suvlasnik ovlašten poduzeti nužne mjere i bez pristanka ostalih suvlasnika.

18. U slučaju poduzimanja redovitih poslova na zajedničkim dijelovima predmetne zgrade tužitelj i tuženica kao suvlasnici, odlučuju većinom glasova, a ovo u smislu odredbi članaka 85., 86. i 40. ZVDSP-a. U slučaju poduzimanja izvanrednih poslova na zajedničkim dijelovima predmetne zgrade potrebna je suglasnost i tužitelja i tuženice.

19. Kako su u predmetnom slučaju, prema rezultatima dosadašnjeg raspravljanja, sporni radovi postavljanja oluka, nadstrešnice i cijevi, poduzimani na zajedničkim dijelovima zgrade, to je za njihovo izvođenje bila potrebna suglasnost tužitelja, neovisno o tome je li riječ o redovitim ili pak izvanrednim poslovima. Za istaknuti je kako je tužiteljeva suglasnost bila potrebna neovisno o tome da li mu poduzeti radovi na postavljanju oluka, nadstrešnice i cijevi čine kakvu štetu ili ne, kao i neovisno o tome da li sporni radovi na bilo koji način predstavljaju korist za tuženicu.

20. U tom smislu posebno je za istaknuti kako prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda okolnost da bi tužitelj dao suglasnost da tuženica postavi "odvodne cijevi" točno određenog promjera, ne znači sama po sebi da je s time dana suglasnost tuženici i na postavljanje cijevi većeg promjera, odnosno da za postavljanje drugih cijevi, većeg promjera, više nije potrebna suglasnost tužitelja.

21. Već je navedeno kako je odredbom članka 9. Međuvlasničkog ugovora određeno da kada prijeti opasnost od štete, da je svaki suvlasnik ovlašten poduzeti nužne mjere i bez pristanka ostalih suvlasnika. Iz obrazloženja pobijane presude dade se zaključiti kako je tuženica postavila nadstrešnicu na pročelju zgrade kako bi spriječila štetu ( u vidu dolaska vode i vlaženja) na dio zgrade koji je u njezinom etažnom vlasništvu. Međutim, ako je sporna nadstrešnica postavljena na pročelje zgrade koje je nedvojbeno zajednički dio zgrade, onda je za takvo postavljanje tuženica trebala imati suglasnost tužitelja, osim ako bi joj bez postavljanja nadstrešnice prijetila opasnost od štete, u kojem bi slučaju nadstrešnicu eventualno mogla postaviti i bez suglasnosti tužitelja, a ovo u suglasju sa odredbom članka 9.Međuvalsničkog ugovora. No iz rezultata dokaznog postupka, kao ni iz obrazloženja pobijane presude, ne može se nedvojbeno zaključiti kako bi postavljanje nadstrešnice na zajednički dio zgrade za tuženicu bilo nužno odnosno da bi bez njezinog postavljanja za tuženicu nastala kakva šteta.

22. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju proizlazi kako je prvostupanjski sud zbog djelomično pogrešnog pravnog pristupa nepotpuno utvrdio činjenično stanje, na način da je propustio na nedvojben način utvrditi je li tužitelj dao suglasnost tuženici za sve sporne izvedene radove, odnosno ako nije, je li takve radove tuženica mogla izvesti u smislu odredbe članka 9. Međuvlasničkog ugovora. Na ovaj način ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a.

23. Sukladno iznijetom trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo u suglasju sa odredbom članka 370. ZPP-a.

24. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud još jednom ocijeniti već izvedene dokaze, a po potrebi će izvesti i nove, naravno ako za to bude osnovanih prijedloga, te će potom, a sukladno istaknutom u ovom obrazloženju, još jednom razmotriti je li tužitelj dao suglasnost za poduzimanje spornih radova od strane tuženice, odnosno ako suglasnost nije dao je li tuženica bila ovlaštena radove poduzeti u smislu odredbe članka 9. Međuvlasničkog ugovora. Konačno, prvostupanjski će sud nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, još podrobnije cijeneći izvedene dokaze, nego je to učinio u pobijanoj presudi, a vodeći računa i o odredbama članka 7., 8. i 221. a ZPP-a uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

U Splitu, 21. travnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.