REPUBLIKA HRVATSKA
Posl. br. 25 Povrv-129/2020-9
OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI
Ulica Kralja Tomislava 85 A
Crikvenica
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. T. D. I. d.o.o., N. V., OIB ..., zastupan po direktoru A. B., zastupano po punomoćnicima iz OD V. i parteri d.o.o. R., protiv tužene A. B. iz G., OIB ..., nakon rasprave zaključene 24.ožujka 2022. kojoj je prisustvovao punom. tužitelja, a u odsutnosti tužene, 21.travnja 2022.
p r e s u d i o j e:
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik J. T. iz N. V., 19.listopada 2020. posl.br. Ovrv- 274/2020.
Obrazloženje
1.Tužitelj je prijedlog za ovrhu predao javnom bilježniku J. T. 19.listopada 2020., na temelju vjerodostojne isprave-izvoda iz poslovnih knjiga, te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-274/2020 19.listopada 2020. Na zaprimljeno rješenje o ovrsi tužena je pravovremeno izjavila prigovor te je sud 3.siječnja 2022. donio rješenje kojim je stavljeno izvan snage rješenje ovrsi posl. br. Ovrv-274/2020, u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.
2.U svojoj tužbi tužitelj od tužene potražuje ukupan iznos od 315,19 kuna sa pripadajućom zakonskom kamatom koja teče na pojedine iznose po dospijeću istih. Tužitelj u podnesku od 11.siječnja 2022. navodi da se radi o obvezi plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada temeljenoj na odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (94/13, 73/17, 14/19, 98/19), Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada N. V. (SN PGŽ 2./2018, 9/2019). Nadalje, tužitelj navodi da je propisano čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom da je korisnik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada članka na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Tužitelj je naveo da je tužena u svom prigovoru i sama navela da je u nekretnini za koju se tereti za neplaćanje usluga odvoza otpada živio njezin sin do prije 4 godine, a da je ona plaćala dospjele obveze, te da ne spori da bi isti bio evidentiran kao korisnik usluge u evidencijama tužitelja. Članak 27. iste odluke određuje da se cijena obvezne minimalne javne usluge naplaćuje za minimalnu javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila, te glomaznog komunalnog otpada u okviru javne usluge, a čine ju sljedeći troškovi: troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje komunalnog otpada, troškovi prijevoza komunalnog otpada, troškovi obrade komunalnog otpada u dijelu koji se odnose na postupke prije oporabe ili zbrinjavanja, troškove zbrinjavanja otpada (izuzev miješanog komunalnog otpada), troškovi nastali radom reciklažnih dvorišta, trošak rada pretovarne stanice, troškove prijevoza i obrade glomaznog otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge, troškovi vođenja propisanih evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom, te druge nepredviđene troškove gospodarenja otpadom. Cijenu minimalne javne usluge davatelj usluge određuje cjenikom kao cijenu za volumen pojedinog spremnika koji se dodjeljuje pojedinom korisniku usluge prilikom zaključivanja ugovora o korištenju usluge. Tužitelj ističe da je račune za javnu uslugu od mjeseca rujna do prosinca 2019. g. izdao sukladno citiranoj odluci. Na računima je obračunata samo cijena obvezne minimalne javne usluge koju su korisnici usluge obvezni podmiriti u svakom obračunskom razdoblju. Tužitelj je naveo da tužena u podnesku navodi da s obzirom da u navedenoj nekretnini nitko ne živi, niti koristi bilo kakve komunalne usluge nema osnove da se bilo kakve usluge obračunavaju te kako je do prije 4 godine u nekretnini živio njezin sin, a sada da su u nekretnini isključeni i struja i voda. Tužitelj je naveo da tuženik nikad nije povratno dostavio tužitelju potpisanu Izjavu o načinu korištenja javne usluge na način da se očitovao da nekretninu trajno ne koristi niti je tužitelju dostavio dokaze da se nekretnina ne koristi, što znači da je u obvezi podmiriti predmetne račune. No osim toga navedena korespondencija odvijala se u travnju 2020., a predmet ovog postupka su računi za period od lipnja 2019. do srpnja 2020. Slijedom iznijetog, tužitelj predlaže da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev, te potražuje trošak parničnog i ovršnog postupka.
3.U svojem odgovoru na tužbu tužena je navela da predmetna nekretnina nije u njenom vlasništvu, da u istoj ne živi već 25 godina, i s tim podatkom da je upoznat tužitelj, u toj nekretnini da je do prije 4 godine stanovao njen sin, kojem da je ona pomagala plaćati obveze. Navedena nekretnina da se ne koristi za stanovanje, da su isključene struja i voda. Da stanuje u domaćinstvu svojeg zeta te da se ne smatra odgovorna za dug. U podnesku od 24.ožujka 2022., tužena je navela da prigovara zastari potraživanja, da nije vlasnik niti korisnik kuće u G., da ne stanuje u toj kući niti ju koristi, da je vodomjer neaktivan od 2020., te da tužitelj nije mogao tuženoj pružati uslugu. Osim toga, tužena i njen zet da su više puta bili reklamirati račun, ali da to nije prihvaćeno.
4.U tijeku postupka sud je izvršio uvid ugovora o darovanju ( str. 3-5 spisa ), izvod iz zemljišnih knjiga ( str. 954 spisa ), izvod iz zemljišnih knjiga ( str. 8 spisa ), ispis elektroničke pošte ( str. 9 spisa), izvod iz stavaka kupaca ( str. 16 spisa), račune ( str. 55-61 spisa ), te karticu potrošnje ( str. 69 spisa ).
5.Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP), sud je odlučio kao u izreci ove presude.
6. Tužitelj u svojoj tužbi tvrdi da se radi o obvezi plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada temeljenoj na odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (94/13, 73/17, 14/19, 98/19), Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada N. V. (SN PGŽ 2./2018, 9/2019). Nadalje, tužitelj navodi da je propisano čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom da je korisnik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada članka na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.
7.U bitnom, tužena je prigovorila zastari potraživanja, navela je da nije vlasnica predmetne nekretnine na koju se odnosi usluga za koju ju tužitelj tuži, te da u predmetnoj nekretnini ne stanuje niti ju koristi. Također, tužena je prigovorila da je tužitelj pružao uslugu, navodeći da u kući nitko ne stanuje.
8. Potraživanje tužitelja odnosi se na period za lipanj 2019. te od veljače 2020. do srpnja 2020., sve prema izvodu otvorenih stavaka od 7.listopada 2020. i računima koji se odnose na lipanj 2019. te za veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, i srpanj 2020.
9. U tijeku postupka, sud je izvršio uvid u ugovor o darovanju iz 1994., iz kojeg je vidljivo da je tužena nekretninu iz z.k.ul. ... darovala D. C., a prema vlasničkom listu, sada su vlasnici ove nekretnine treće osobe, koje su nekretninu stekle nasljeđivanjem. U tijeku ovog postupka nije bilo sporno da je nekretnina na koju se odnosi usluga tužitelja upravo ova upisana u z.k.ul. ... k.o. G.. Tužena dakle nije vlasnica predmetne nekretnine, niti je to bila od 1994. Tužena u ovom postupku ne spori da je u predmetnoj nekretnini stanovao njen sin do prije nekoliko godina, te da je ona za njega plaćala uslugu tužitelju, ali je tužena dokazala da nije vlasnica nekretnine od 1994., a prema njenoj osobnoj iskaznici, niti ne stanuje u istoj. Tužena je osporila da je tužitelj pružao uslugu za plaćanje koje sada tereti tuženu, a tu činjenicu tužitelj nije dokazao, premda je teret ovog dokaza na tužitelju temeljem čl. 219. ZPP. Tužitelj je jedino dostavio račune koji za predmetni period glase na tuženu, ali nije dokazao niti da je uslugu pružao, niti da je tužena bila korisnica te usluge. Osim toga, iz cjelokupnog postupka nije niti vidljivo kako je tužena evidentirana kao korisnica usluge tužitelja koja se odnosi na predmetnu nekretninu u G..
10. Nadalje, odredbom čl. 22. st. 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. N. V. od 31. siječnja 2018. i 9.travnja 2019. propisano je da davatelj usluge vodi evidenciju o preuzetom otpadu za svakog pojedinog korisnika. Stavkom 2. istog članka propisano je da davatelj usluge vodi evidenciju korištenja javne usluge za obračunsko mjesto u digitalnom obliku, na način da se svaki spremnik elektronski bilježi, a podaci potom prebacuju u knjigovodstveni program evidencije korištenja javne usluge te je stavkom 3. propisano da podaci iz evidencije korištenja javne usluge za obračunsko mjesto u digitalnom obliku smatraju se dokazom izvršenja javne usluge. Budući da tužitelj tijekom postupka nije niti na jedan od načina iz odredbe čl. 5. i čl. 22. citiranih Odluka dokazao da je izvršio navedenu uslugu, niti je predložio kakav drugi dokaz na tu okolnost sud je odlučio kao u izreci ove presude te je platni nalog ukinuo. Zaključno, navod tužitelja da tužena nije potpisala Izjavu o načinu korištenja javne usluge na način da se očitovala da nekretninu trajno ne koristi niti je tužitelju dostavila dokaz da se nekretnina ne koristi, sud ne prihvaća jer tužena nije vlasnica predmetne nekretnine, a ovo prema čl. 39 Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. N. V. od 31. siječnja 2018. i 9.travnja 2019.
U Crikvenici, dana 21.travnja 2022.
S U D A C:
Kristina Pavelić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi rješava Županijski sud.
