Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1159/2021-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz B., OIB ...., koju zastupa punomoćnik V. R., odvjetnik u Z., . protiv tuženika J. M. iz G. P. OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica I. B. A., odvjetnica u G., . radi predaje stvari, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-987/2015-53 od 5. ožujka 2020., 21. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka, kao neosnovane i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-987/2015-53 od 5. ožujka 2020. do iznosa od 2.187,50 kn.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice, preinačava se prvostupanjsko rješenje iznad dosuđenog iznosa od 2.187,50 kn te u dijelu kojim je očito odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka i rješava:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 8.552,50 kn (slovima: osamtisućapetstopedesetdvijekunepedesetlipa).

Nalaže se tuženiku J. M. da naknadi tužiteljici A. S. troškove postupka u iznosu od 5.350,00 kn (slovima: pettisućatristopedesetkuna), u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 10.740,00 kn.

2. Protiv navedenog rješenja žalbe su podnijele obje stranke.

3. Tužiteljica je podnijela žalbu iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Žalbom osporava stav prvostupanjskog suda kako tuženiku pripada pravo na naknadu troškova postupka, ističući da je tužbu povukla odmah nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu od strane tuženika pa da je sud trebao primijeniti čl. 158. st.2. ZPP-a i tužiteljici dosuditi naknadu troškova postupka. Predlaže da se prvostupanjsko rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

4. Tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenje, u dijelu kojim je očito odbijen preostali dio njegova zahtjeva za naknadu troškova postupka, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. ZPP-a. Žalbom osporava stav prvostupanjskog suda kako su troškovi izbivanja njegova punomoćnika iz pisarnice i putni troškovi nepotrebni za vođenje parnice, jer da odvjetnik tuženika ima sjedište upravo na području Općinskog suda u Bjelovaru pred kojim se vodi postupak, kao i stav suda da putni trošak tuženika za pristup na ročišta također nije bio potreban, jer da stranka u postupku ima pravo uzeti učešće u svakoj radnji pa tako i prisustvovati ročištu. Predlaže da se pobijano rješenje preinači i tuženiku dosude daljnji zatraženi troškovi postupka.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

7. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se sadržajem žalbe poziva tuženik, budući da je suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge zbog kojih smatra neosnovanim preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka, iako o tom dijelu u izreci rješenja nije izričito odlučio, ali je očito da je taj dio zahtjeva pobijanim rješenjem odbio.

7.1.Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesenih žalbi na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane odluke nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

8. Donoseći pobijano rješenje, prvostupanjski sud, cijeneći da je tužiteljica istovremeno sa povlačenjem tužbe odmah nakon što je preuzela pokretnine koje su bile predmetom spora od tuženika, preinačila tužbeni zahtjev zatraživši predaju u posjed drugih pokretnina i naknadu štete, a zbog čega nije došlo do okončanja parnice i nastali su novi troškovi postupka sve dok nije odlučeno o preinaci tužbe i dok tužiteljica nije povukla i preostali dio postavljenog tužbenog zahtjeva, pozivom na čl. 158. st.1. ZPP-a zauzima stav da tuženiku pripada pravo na naknadu troškove postupka. Stoga, tuženiku odmjerava troškove postupka prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) u ukupnom iznosu od 10.740,00 kn, dok u odnosu na preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka (izbivanje punomoćnika iz pisarnice za vrijeme putovanja i putni troškovi punomoćnika za pristup na tri ročišta održana pred Općinskim sudom u Bjelovaru te putni troškovi tuženika za pristup na dva ročišta) zauzima stav da se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice, budući da je te troškove tuženik mogao izbjeći izborom punomoćnika sa sjedištem u Bjelovaru, odnosno da osobna nazočnost tuženika na ročištima nije bila potrebna s obzirom da je za zastupanje opunomoćio odvjetnika.

9. Osnovano se tužiteljica žalbom poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu kojim je očito odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka.

10. U konkretnom slučaju, postupak je okončan povlačenjem tužbe, pa vezano za naknadu troškova postupka pozivom na čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), u primjenu dolazi odredba čl. 158. st.1. ZPP-a koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja

tužitelj koji povuče postupka (tužba od 13. ožujka 2015.), a kojom je propisano da je

tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.

11. Prema stanju spisa predmeta, tužiteljica je tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi zatražila predaju stvari – pokretnina, s time da joj je tuženik pretežni dio tih stvari (osim tri) predao tijekom postupka, nakon čega je tužiteljica u odnosu na te stvari odmah povukla tužbu i zatražila naknadu troškova postupka, istovremeno ustrajući kod zahtjeva za predaju preostale tri stvari te ujedno zatraživši predaju još nekoliko stvari i naknadu štete u iznosu od 30.000,00 kn. Dakle, tuženik je nakon podnošenja tužbe djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu, a tužiteljica je odmah nakon toga u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva djelomično povukla tužbu, pa u takvoj procesnoj situaciji kada je do djelomičnog povlačenja tužbe došlo odmah nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu, suprotno stavu prvostupanjskog suda, sukladno čl. 158. st.1. ZPP-a pravo na naknadu troškova postupka u odnosu na djelomično povučeni dio tužbenog zahtjeva pripada tužiteljici, a ne tuženiku. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku dosudio troškove postupka za radnje poduzete do djelomičnog povlačenja tužbe, a očito odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka za iste radnje.

12. Tužiteljici pozivom na čl. 155. ZPP-a i Tarifu, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora djelomično povučenog tužbenog zahtjeva (50.000,00 kn), pripada pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr.7.toč.1.), sastav podneska od 8. srpnja 2015. u iznosu od 250,00 kn (Tbr.8.toč.3.) i zastupanje na ročištima 23. listopada 2015., 17. lipnja 2016. i 28. lipnja 2016. u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn (Tbr.9.toč.1.) te 23. veljače 2017. u iznosu od 500,00 kn (Tbr.9.toč.2.). Tužiteljici pripada zatraženi trošak izbivanja punomoćnika iz pisarnice za vrijeme putovanja na uviđaje 17. lipnja 2016. i 28. lipnja 2016. u G. P., jer bi takav trošak nastao i da je tužiteljica angažirala odvjetnika iz sjedišta suda u B. pred kojim se vodio postupak pa kako putovanje na relaciji B.-G. polje traje cca 40 min, odnosno cca 1 h i 20 min u oba smjera, to tužiteljici sukladno Tbr.35. Tarife pripada naknada u iznosu od 500,00 kn. Također, osnovan je zahtjev za naknadu troškova dnevnice punomoćnika tužiteljice sukladno Tbr.47. Tarife za pristup na uviđaj 17. lipnja 2016. s obzirom na vrijeme trajanja istog od 9 h i 15 min, u visini pola dnevnice suca županijskog suda tj. u iznosu od 100,00 kn, dok taj zahtjev za uviđaj održan 28. lipnja 2016. nije osnovan budući da ukupno trajanje putovanja i samog uviđaja nije trajalo više od 8 sati. Također, zahtjev za naknadu putnih troškova punomoćnika tužiteljice za pristup na uviđaje nije osnovan, jer u tom dijelu nije određen sukladno Tbr.46. Tarife. Stoga, tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od ukupno 5.350,00kn.

13. U odnosu na ostale troškove postupka nastale nakon djelomičnog povlačenja tužbe, pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tužiteljice, primijenio materijalno pravo iz čl. 158. st. 1. ZPP-a kada je obvezao tužiteljicu na naknadu troškova postupka tuženiku. To iz razloga jer je tužiteljica ustrajala kod preostalog dijela tužbenog zahtjeva za predaju stvari i istovremeno preinačila tužbu, a nakon što preinaka pravomoćno nije dopuštena, povukla je tužbu i u preostalom dijelu, pa u takvoj procesnoj situaciji kada povlačenje tužbe nije uslijedilo nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu, sukladno čl. 158. st.1. ZPP-a tuženiku pripada pravo na naknadu troškova postupka za radnje poduzete u daljnjem tijeku postupka. nakon djelomičnog povlačenja tužbe na ročištu 23. veljače 2017.

14. Sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi tuženiku pripada pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku na ročištima 19. lipnja 2018. i 11. travnja 2019. te sastav podneska od 13. ožujka 2017., za koje radnje mu je prvostupanjski sud i dosudio troškove, međutim visinu tih troškova nije pravilno odmjerio. Naime, imajući u vidu tadašnju vrijednost predmeta spora u iznosu od 32.100,00 kn (preostali dio tužbenog zahtjeva i preinačeni tužbeni zahtjev), ujedno cijeneći da se radilo o ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, tuženiku sukladno Tbr.9.toč.2. Tarife pripada naknada u iznosu od ukupno 1.000,00 kn, dok mu za sastav podneska pripada naknada sukladno Tbr.8.toč.3. Tarife u iznosu od 250,00 kn. Također, suprotno stavu prvostupanjskog suda, tuženiku pripada pravo na zatraženu naknadu troškova izbivanja punomoćnika iz pisarnice radi pristupa na ročište 11. travnja 2019. pred Općinskim sudom u Bjelovaru sukladno Tbr.35. Tarife, budući da odvjetnik tuženika ima sjedište u G. koja se nalazi na području Općinskog suda u Bjelovaru pred kojim se vodio postupak pa kako putovanje na relaciji G.-B. traje cca 45 min, dakle ukupno cca 1 h i 30 min u oba smjera, to tuženiku pripada naknada tog troška u zatraženom iznosu od 500,00 kn. Zahtjev tuženika za naknadu putnih troškova punomoćnika radi pristupa na ročišta pred Općinskim sudom u Bjelovaru nije osnovan, budući da nije određen sukladno Tbr.46. Tarife, već je zatražen paušalni iznos od 600,00 kn. Stoga, tuženiku pripada naknada troškova postupka u iznosu od 1.750,00 kn sa PDV-om u iznosu od 437,50 kn tj. u ukupnom iznosu od 2.187,50 kn, dok je u preostalom dijelu pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 155. i čl. 158. st.1. ZPP-a zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka valjalo odbiti.

15. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 380. toč.2. ZPP-a, odbiti žalbe stranaka, kao neosnovane i djelomično potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao u točki I. izreke ovog rješenja, a pozivom na čl. 380. toč. 3. ZPP-a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice preinačiti prvostupanjsko rješenje u preostalom dosuđujućem dijelu, kao i u dijelu kojim je očito odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka, kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 21. travnja 2022.

Sutkinja

Ingrid Bučković