Poslovni broj Gž R-501/2020-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u
Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja
I. H. iz Z., …..
OIB:……., kojeg zastupa punomoćnik A. T., odvjetnik u O. društvu T. & partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika Klinička bolnica D., Z., OIB:…., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva R. i partneri iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: …..kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja I tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6082/2018-50 od 28. veljače 2020., 21. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika, te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6082/2018-50 od 28. veljače 2020. u točkama I., II., III., IV. izreke te u točki V. izreke u dosuđujućem dijelu i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 kn sa zateznim kamatama.
II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u dijelu točke V. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 625,00 kn sa zateznim kamatama i sudi:
Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 625,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2020. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od osam dana.
III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 83.434,86 kn (bruto) na ime razlike manje isplaćene plaće zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, te je u točki II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.738,82 kn (bruto) na ime razlike manje isplaćene naknade za godišnji odmor zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.
Točkom III. izreke djelomično je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 622,40 kn na ime razlike manje isplaćene plaće sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose opisane u toj točki izreke, te je u točki IV. izreke djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 160,11 kn na ime razlike manje isplaćene naknade za godišnji odmor sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose opisane u toj točki izreke
Točkom V. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.062,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
Protiv presude suda prvog stupnja žalbu su podnijele obje stranke.
Tužitelj pobija žalbom toč. III. i IV. izreke te odluku o trošku u toč. V. izreke presude kojim sadržajno nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.250,00 kn, zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Tuženik je podnio žalbu protiv toč. I., II. i dosuđujućeg dijela toč. V. izreke presude zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.
Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tome pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Protivno žalbenim navodima stranaka, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
Predmet spora je zahtjev tužitelja zaposlenog kod tuženika kao liječnika specijalista internista za isplatu razlike isplaćene plaće s osnove dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te dodatka za znanstveni stupanj u prekovremenom radu, te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za prekovremeni rad u dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka, u vremenskom razdoblju prosinac 2013. – veljača 2019.
U postupku temeljem provedenih dokaza te prihvaćanjem nalaza i mišljenja angažiranog financijskog vještaka u varijanti primjene zaključka broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja do 20. prosinca 2015., a nakon 21. prosinca 2015. u primjeni Zaključka broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te pozivom na odredbe iz čl. 36., čl. 47., čl. 51., čl. 57., čl. 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine " broj 143/13 i 96/15 – dalje KU/13), te nastavno čl. 34., čl. 45., čl. 49., čl. 55., čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18 – dalje KU/18), čl. 7. st. 3., čl. čl. 81. i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13), odnosno odredbe čl. 9. st. 3., čl. 90. st. 1. i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17), čl. 54. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12 – dalje: TKU/12) odnosno odredbom čl. 53. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 24/17 i 128/17 – dalje: TKU/17), odredbe čl. 1., čl. 3. i čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11 – dalje Zakon o blagdanima), sud prvog stupnja utvrđuje da su dodaci za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i za znanstveni stupanj tužitelju obračunati samo na redovan, ali ne i na prekovremeni rad, da tužitelj sukladno citiranim odredbama KU/13, KU/18, TKU/12 i TKU/17 ima pravo na kumulaciju predmetnih dodataka, te da se obračun prekovremenog rada ima izvršiti na mjesečnoj razini.
Nadalje, s obzirom da je među strankama sporno što točno ulazi u redovni mjesečni fond sati, budući da tužitelj ističe da u redovni mjesečni fond sati ne ulaze blagdani i praznici koji padaju od ponedjeljka do petka, dok tuženik protivno tome ističe da ti dani ulaze u mjesečnu radnu satnicu, sud prvog stupnja polazeći od odredbe čl. 19. st. 6. KU/13, odnosno čl. 16. st. 6. KU/18, a prema kojima tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora obvezuju, utvrđuje da je Zaključkom broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje Zajedničko povjerenstvo) zaključeno da sukladno kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, te da svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad, dok je Zaključkom broj 153., a koji je stupio na snagu 21. prosinca 2015. zaključeno da sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, mjesečni fond radnih sati da tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 osam sati, te da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti.
Prvostupanjski sud je shvaćanja da su stranke vezane odredbama kolektivnog ugovora te slijedom toga utvrđuje da tužitelj osnovano potražuje razliku plaće po osnovi neplaćenog prekovremenog rada (rad blagdanom i praznikom od ponedjeljka do petka) za razdoblje od 1. prosinca 2013. do zaključno 20. prosinca 2015., odnosno faktično do zaključno mjeseca studenoga 2015., budući da su jedina dva blagdana u prosincu 2015. bila nakon donošenja izmijenjenog zaključka Zajedničkog povjerenstva, a nakon toga razdoblja neosnovano potražuje da se redovna radna satnica umanji za neradne dane u skladu sa Zakonom o blagdanima, budući da ti dani, sukladno Zaključku broj 153. Zajedničkog povjerenstva ulaze u redovan fond radnih sati, pa temeljem rezultata financijskog vještačenja (koji u odnosu na matematički izračun nije osporen) odlučuje kao u točkama I. -IV. izreke, a odluku o parničnom trošku donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a.
Protivno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj, kada mu Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57. i čl. 59. KU/13 (čl. 55. i 57. KU/18), čl.. 54. st. 2. TKU/12 i čl. 53. st. 2. TKU/17, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po navedenim osnovama budući da tužitelj, i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i radi s istim znanstvenim stupnjem doktora znanosti.
U odnosu na žalbene navode tuženika da tužitelj za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi čl. 51. KU/13, valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: " Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15-dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57 KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59 KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."
U odnosu na način obračuna mjesečnog fonda radnih sati, tužitelj u žalbi neosnovano osporava pravilno stajalište prvostupanjskog suda o načinu obračuna mjesečnog fonda radnih sati primjenom tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora.
Naime, pravilno je stajalište suda prvog stupnja, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj odredbi tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, da je sud u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva, pri čemu ni ovaj sud nije našao da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu predmetnih tumačenja kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora.
Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 (čl. 49. st. 10. KU/18) određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.
Prema Zaključku broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, koji je donesen na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. zaključeno je:
"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.
U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."
Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi:
"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.
Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."
Stoga se Zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.
Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je
Zaključak broj 169 koji glasi:
"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."
Slijedom toga, tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148 primjenjuje se od stupanja na snagu KU/13 1. prosinca 2013., a budući da je taj Zaključak izmijenjen i stavljen izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje. O tome je radi jedinstvene primjene prava pravni stav zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske (tako rješenje poslovni broj Rev-873/2021-2 od 8. rujna 2021., poslovni broj Rev-872/2021-2 od 31. kolovoza 2021.). Osim toga, treba kazati da je u odnosu na tumačenje odredbe čl. 49. KU/18 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja Zaključkom broj 17. od 21. studenog 2018. utvrdilo da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, dakle kao i prethodno Zaključkom broj 153.
Stoga nisu prihvatljivi žalbeni navodi tužitelja o suprotnom.
Pravilna je odluka o troškovima parničnog postupka prema odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15-dalje:Tarifa) u dosuđujućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška tužitelja, što tuženik konkretnim žalbenim navodima nije doveo u pitanje. Nadalje, protivno žalbenim tvrdnjama tužitelja, pravilno sud prvog stupnja nije odmjerio tužitelju trošak sastava podnesaka od 3. lipnja 2019. i 12. studenog 2019. u iznosu od 625,00 kn, kojim je dostavio uplatnicu u dokaz plaćenog predujma za vještačenje, uz pravilan zaključak da sastav podnesaka uz dostavu predmetne uplatnice nije bio nužan u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.
Međutim, osnovano tužitelj žalbenim navodima ističe da mu je neosnovano odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška za pristup punomoćnika odvjetnika ročištu za objavu presude, koji trošak tužitelju pripada prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife, u konkretnom slučaju u visini od 50 bodova, odnosno u iznosu od 500,00 kn uz pripadajući PDV od 25% koji iznosi 125,00 kn, ukupno 625,00 kn, pa je tužitelju valjalo dosuditi daljnji trošak postupka u tom iznosu sa zateznim kamatama.
Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
Tužitelju nije dosuđen trošak sastava žalbe jer je u žalbenom stadiju uspio u odnosu na sporedno potraživanje s osnova troškova postupka zbog čega nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a), te ni tuženiku nije odmjeren trošak žalbenog postupka jer u istom nije uspio.
U Rijeci 21. travnja 2022.
Sutkinja
Barbara Bosner
