Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-444/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz N., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik iz L., protiv tuženice B. K. iz L., OIB: …, koju zastupaju punomoćnice odvjetnice iz Z. O. U. A. V. i I. V. iz R., radi isplate po zahtjevu tužbe te po zahtjevu protutužbe, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P-656/2020- 26 od 7. veljače 2022., 21. travnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P-656/2020-26 od 7. veljače 2022. u toč. I., II. i III. izreke.
Obrazloženje
1.) Prvostupanjski sud je donio rješenje kojim je dopustio ponavljanje postupka u ovom predmetu i po prijedlogu tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) od 25. siječnja 2018. (toč. I. izreke) i po prijedlogu tuženice-protutužiteljice (dalje: tuženica) od 11. listopada 2018. (toč. II. izreke), te je ukinuo presudu istog suda poslovni broj P- 953/15 od 26. listopada 2015. (točka III. izreke).
Ujedno je odlučeno da će se glavna rasprava odrediti nakon pravomoćnosti tog rješenja (toč. IV. izreke).
2.) Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tužitelj, i to u odnosu na toč. II. izreke te toč. III. izreke u dijelu u kojem je ukinuta presuda poslovni broj P-953/15 od 26. listopada 2015. u toč. I. izreke, tj. u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u ovoj pravnoj stvari. U žalbi tužitelj ne određuje zakonske razloge za žalbu, a iz sadržaja žalbe se zaključuje da je izjavljena zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - proč. tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a). Tužitelj predlaže rješenje ukinuti u toč. II. izreke odnosno preinačiti rješenje u pobijanom dijelu u smislu navoda žalbe.
3.) Žalbu podnosi i tuženica, iz čijeg sadržaja proizlazi da ju pobija u toč. I. izreke i u odnosnom dijelu toč. III. izreke, zbog svih razloga za žalbu iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, a predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti u smislu navoda žalbe odnosno ukinuti ga i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4.) Na žalbe nije odgovoreno.
5.) Žalbe nisu osnovane.
6.) Ispitujući rješenje u pobijanom dijelu u smislu čl. 365. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
6.1.) Posebno nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju upiru stranke u žalbama, jer je rješenje jasno i razumljivo, sadrži valjane, potpune i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, te nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.
7.) Nije sporno da je u ovom pravomoćno dovršenom predmetu Županijski sud u Puli- Pola presudom poslovni broj Gž-2256/15-2 od 24. listopada 2016. odbio žalbe stranaka kao neosnovane i potvrdio presudu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-953/15-23 od 26. listopada 2015., kojom je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 95.522,70 kn s pripadajućim zateznim kamatama (po osnovi ½ dijela anuiteta stambenog kredita koji je tužitelj otplatio umjesto tuženice kao bivšeg bračnog druga), dok je tužitelju naloženo isplatiti tuženici iznos od 121.167,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama (na ime naknade za korištenje tuženičinog suvlasničkog dijela nekretnine).
7.1.) Navedena prvostupanjska presuda donesena je na temelju utvrđenja da je presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2863/10-2 od 21. svibnja 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Labinu broj P-50/08 od 17. veljače 2010., u parnici radi utvrđenja bračne stečevine stranaka, utvrđeno da su stranke suvlasnici k.č. 147/1 kuća, dvorište i pašnjak površine 1986 m2, upisane u zk.ul. br. 1145 k.o. N., svaka u ½ dijela; da tužitelj nakon prestanka bračne zajednice stranaka sam otplaćuje dospjele anuitete kredita utrošenog za izgradnju kuće na k.č. 147/1 k.o. N.; da tuženica zbog teško poremećenih odnosa s tužiteljem nije u mogućnosti koristiti istu nekretninu, već ju koristi isključivo tužitelj, te da odgovarajuća mjesečna naknada za korištenje tuženičinog suvlasničkog dijela nekretnine iznosi 1.425,50 kn.
8.) Neosnovano tuženica u žalbi osporava činjenicu da se tužitelj u svrhu dopuštanja ponavljanja pravomoćno okončanog spora po zahtjevu protutužbe tuženice u ovom predmetu pozvao i na presudu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-2/18 od 18. travnja 2018. kojom je na zahtjev tužitelja utvrđeno da je nedopušten i bez pravnog učinka upis prijenosa suvlasničkog udjela k.č. 147/1 k.o. N. od ½ dijela s imena i vlasništva tužitelja na ime i suvlasništvo tuženice, te je naloženo brisanje navedenog prava suvlasništva s imena tuženice, uz obvezu tuženice da trpi upis tog prava na ime tužitelja. Točno je da se tužitelj inicijalno, u svom prijedlogu od 25. siječnja 2018. (list 157-158 spisa), nije pozvao na navedenu presudu kao razlog za ponavljanje ovog postupka, jer ista u vrijeme podnošenja tog prijedloga još nije bila ni donesena, već je ponavljanje postupka zatražio iz razloga što je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2042/12-2 od 25. siječnja 2017. ukinuta presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2863/10-2 od 21. svibnja 2012. kojom su stranke utvrđene suvlasnicima k.č. 147/1 k.o. N. svaka u ½ dijela, a na kojoj se temeljila odluka o zahtjevima tužbe i protutužbe u ovom predmetu. S pozivom na isto rješenje Vrhovnog suda RH ponavljanje postupka je zatražila i tuženica svojim prijedlogom od 11. listopada 2018., no istodobno se pozvala i na naprijed citiranu presudu od 18. travnja 2018., donesenu u parnici radi brisanja upisa suvlasništva tuženice na nekretnini (P-2/18). Tuženica gubi iz vida da je kasnije tijekom postupka (na ročištu 18. rujna 2020.) i tužitelj svoj prijedlog za ponavljanje postupka dodatno potkrijepio činjenicom da je u međuvremenu donesena sudska odluka o brisanju tuženičinog prava suvlasništva na nekretnini (očito je da se radi o presudi poslovni broj P-2/18 od 18. travnja 2018. koju je najprije tuženica dostavila uz svoj prijedlog za ponavljanje postupka), kao i činjenicom da je podnio zk. odjelu suda prijedlog za brisanje prava suvlasništva tuženice na predmetnoj nekretnini. Podneskom od 21. rujna 2020. tužitelj je izvijestio prvostupanjski sud da je pravo suvlasništva tuženice na nekretnini brisano te da je uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje (vlasništvo nekretnine u cijelosti je upisano u korist tužitelja).
8.1.) S obzirom da je tužitelj prijedlog za ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari podnio iz razloga što se pravomoćna odluka u ovom predmetu temelji na drugoj odluci suda koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2042/12- 2 od 25. siječnja 2017., čime se nedvojbeno ostvario razlog za ponavljanje postupka iz čl. 421. st. 1. toč. 8. ZPP-a, pri čemu nije sporno da je prijedlog tužitelja podnesen u roku 30 dana od dana primitka navedenog rješenja Vrhovnog suda RH, a naknadno je tužitelj svoj prijedlog potkrijepio i s pozivom na pravomoćnu presudu donesenu u parnici radi brisanja upisa prava suvlasništva tuženice na predmetnoj nekretnini, a zatim i dokazima da je u zemljišnoj knjizi provedeno brisanje navedenog upisa, to neosnovano tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio manjkavo i pogrešno u pogledu razloga zbog kojih je tužitelj zatražio ponavljanje postupka (čl. 421. st. 1. toč. 8. i 10. ZPP-a), odnosno da je dopuštanjem ponavljanja postupka po prijedlogu tužitelja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 421. ZPP-a i pogrešno primijenio materijalno pravo.
9.) Što se tiče prijedloga tuženice za ponavljanje postupka u ovom predmetu podnesenog 11. listopada 2018. (list 171 spisa), iz sadržaja tog prijedloga proizlazi da je također podnesen zbog razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 8. ZPP-a, s obzirom na navode u kojima se obrazlaže da je rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-2042/12 od 25. siječnja 2017. ukinuta sudska odluka kojom je utvrđen suvlasnički udio tuženice u predmetnoj nekretnini, a koja je bila temelj za odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja u ovom predmetu. Tuženica se, kako je naprijed navedeno, u svom prijedlogu pozvala i na presudu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-2/18 od 18. travnja 2018., donesenu po zahtjevu tužitelja radi brisanja upisa suvlasništva tuženice na nekretnini, koja u vrijeme podnošenja tog prijedloga još nije bila pravomoćna budući da je tuženica protiv te presude podnijela žalbu, a istakla je i da se u predmetu radi utvrđenja bračne stečevine pod brojem P Ob-78/18 (raniji broj: P-50/08) nakon ukidne odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-2042/12 od 25. siječnja 2017. vodi ponovljeni postupak, o čijem ishodu ovisi odluka suda o tužbenom zahtjevu tužitelja u ovom predmetu, radi čega je predložila odrediti prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja parnice u predmetu broj P Ob-78/18, kojem prijedlogu je prvostupanjski sud i udovoljio.
10.) Osnovano tužitelj u žalbi ističe da prvostupanjski sud povodom njegovog prigovora prekluzije nije uvidom u spis predmeta poslovni broj P Ob-78/18 (raniji broj: P-50/08) utvrdio kada je tuženica zaprimila rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev- 2042/12 od 25. siječnja 2017. U tom kontekstu tužitelj ukazuje na činjenicu da se je tuženica u drugom parničnom postupku koji se vodi kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-329/2019 (raniji broj: P-1602/2017) pozvala na navedeno rješenje Vrhovnog suda RH u podnesku od 12. veljače 2018., iz čega slijedi da je to rješenje zaprimila najkasnije dana 12. veljače 2018. pa je očigledno da je do podnošenja prijedloga tuženice od 11. listopada 2018. u ovom predmetu protekao rok od 30 dana iz čl. 423. st. 1. toč. 5. ZPP-a u kojem je mogla zahtijevati ponavljanje postupka. Međutim tužitelj gubi iz vida da se je tuženica u svom prijedlogu za ponavljanje postupka pozvala i na druge okolnosti odnosno nove činjenice i dokaze, i to presudu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-2/18 od 18. travnja 2018., kojom je određen upis brisanja njenog prava suvlasništva na k.č. br. 147/1 k.o. N. (u to vrijeme još nepravomoćnu), kao i na činjenicu da je povodom odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2042/12 od 25. siječnja 2017. pred Općinskim sudom u Puli-Pola, Stalna služba u Labinu u tijeku ponovljeni postupak radi utvrđivanja bračne stečevine stranaka, pod poslovnim brojem P Ob- 78/18, o čijem ishodu ovisi odluka o tužbenom zahtjevu tužitelja u ovom predmetu, a što je bio i razlog za prekid ovog postupka po prijedlozima stranaka. Postupak je nastavljen nakon pravomoćnosti nove presude donesene u parnici pod brojem P Ob- 78/18 dana 26. studenog 2018., kojom je utvrđeno suvlasništvo stranaka na predmetnoj nekretnini i to tužitelja u 3/5 dijela, a tuženice u 2/5 dijela. S obzirom da je tuženica u svom prijedlogu za ponavljanje postupka iznijela činjenice o drugim postupcima koji bi po redovitom tijeku stvari bili razlog za određivanje prekida postupka po zahtjevima tužbe i protutužbe kakvi su postavljeni u ovom predmetu i čiji ishod bi utjecao na odluku o glavnoj stvari u ovom predmetu na način da bi ta odluka - o tužbenom zahtjevu tužitelja - za tuženicu, zbog utvrđenja njenog suvlasništva na nekretnini u manjem omjeru, bila povoljnija od one koja je u ovom predmetu donesena dana 26. listopada 2015. pod poslovnim brojem P-953/15-23, to se navedene činjenice na kojima tuženica temelji svoj prijedlog mogu podvesti pod razlog za ponavljanje postupka iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a.
11.) Imajući u vidu da je u vrijeme podnošenja prijedloga tuženice od 11. listopada 2018. postupak radi brisanja upisa suvlasništva tuženice na predmetnoj nekretnini (broj P-2/18) bio u tijeku, kao i ponovljeni postupak radi utvrđenja bračne stečevine stranaka pod brojem P Ob-78/18 nakon donošenja rješenja VSRH broj Rev-2042/12 od 25. siječnja 2017., da su u međuvremenu ti postupci pravomoćno okončani te su iznova utvrđeni suvlasnički udjeli stranaka na predmetnoj nekretnini na način da je udio tuženice manji (2/5) od onog koji je bio osnova za donošenje odluke o zahtjevima tužbe i protutužbe u ovom predmetu - presudu broj P-953/15-23 od 26. listopada 2015. (1/2 dijela), a ujedno će se povodom prijedloga tužitelja za ponavljanje postupka ponoviti postupak po protutužbi tuženice, suprotno žalbenim tvrdnjama tužitelja neopravdano bi i nepravično bilo odbiti odnosno odbaciti prijedlog tuženice kojim predlaže da se istodobno ponovi postupak i po tužbi tužitelja.
11.1.) U tom smislu, prema ocjeni ovog suda, inzistiranje na tumačenju procesnih odredbi na način da je tuženica bila dužna prijedlog za ponavljanje postupka podnijeti u roku od 30 dana od saznanja za nove činjenice i dokaze na koje se poziva u svom prijedlogu (nepravomoćnu presudu donesenu u predmetu poslovni broj P-2/18 te ponovni postupak u predmetu poslovni broj P Ob-78/18), odnosno da bi prijedlog za ponavljanje postupka u ovom predmetu bila ovlaštena podnijeti samo u roku od 30 dana od stjecanja mogućnosti upotrijebiti pravomoćne odluke iz povezanih postupaka, kojima bi činjenice odlučne za ovaj predmet bile izvjesno utvrđene, kako ukazuje tužitelj u žalbi, u okolnostima konkretnog slučaja značilo bi primjenu procesnih odredbi na suviše formalistički način, pretjerano strogo, neproporcionalno cilju same odredbe o roku u kojem je stranka dužna podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka i na način koji onemogućava samu bit prava na pristup sudu. Naime, nakon podnošenja prijedloga tuženice za ponavljanje postupka 11. listopada 2018., donesene su pravomoćne odluke u postupcima na kojima je tuženica temeljila svoj prijedlog, a koje je tuženica prema podacima iz e-spisa zaprimila u 2019. godini, dok je pobijanu odluku o prijedlogu tuženice od 11. listopada 2018. u ovom predmetu prvostupanjski sud donio tek 7. veljače 2022. U takvim okolnostima zauzimanje pravnog shvaćanja prema kojem bi tuženica imala osnovan razlog za ponavljanje postupka tek donošenjem pravomoćnih presuda u povezanim postupcima, te bi po toj osnovi bila dužna podnijeti novi prijedlog za ponavljanje postupka (zbog razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 8. ZPP-a), i to u roku od 30 dana propisanom odredbom čl. 423. st. 1. toč. 5. ZPP-a, značilo bi primjenu procesnih odredbi na način kojim bi se spriječilo da sud odluči o osnovanosti zahtjeva tuženice, u tolikoj mjeri da bi bila narušena sama bit njezinog prava na pristup sudu, čime bi se ostvarila povreda čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
11.2.) Konačno, postupak se u ovom predmetu svakako ima ponoviti povodom prijedloga tužitelja, u kojem postupku se odluka o protutužbenom zahtjevu tuženice ne može donijeti bez uvažavanja ishoda postupka koji se vodio pod poslovnim brojem P Ob-78, na koji se upravo pozvala tuženica u svom prijedlogu od 11. listopada 2018., pa je i svrsishodno i razumno, radi cjelovitog rješenja spornog odnosa između stranaka iz ovog predmeta, dopustiti ponavljanje postupka i povodom prijedloga tuženice od 11. listopada 2018.
12.) Iz svih navedenih razloga s pravom je prvostupanjski sud dopustio ponavljanje postupka i po prijedlogu tužitelja i po prijedlogu tuženice, te je ukinuo ranije donesenu presudu poslovni broj P-953/15 od 26. listopada 2015. Stoga su žalbe obje stranke ocijenjene neosnovanima te su odbijene, a rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu potvrđeno na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
13.) U nepobijanom dijelu (toč. IV. izreke) rješenje prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjeno.
Bjelovar, 21. travnja 2022.
Sudac
Antun Dominko
