Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 P-560/2020-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V., G.-upravni odjel, protiv tuženika M. T. iz V., OIB: …, zastupanog pod punomoćniku A. P., odvjetniku iz Z., nakon održane glavne i javne rasprave 27. siječnja 2022., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Ž. B.-M., zamjenice državnog odvjetnika na Općinskom državnom odvjetništvu u V. i zamjenika punomoćnika tuženog, F. Š., odvjetničkog vježbenika s položenim pravosudnim ispitom kod A. P., odvjetnika iz Z., 20. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 280.450,24 (dvjesto osamdeset tisuća četiristo pedeset kuna i dvadeset četiri lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2020. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u bruto iznosu od 167.477,99 kn (sto šezdeset sedam tisuća četiristo sedamdeset sedam kuna i devedeset devet lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, a od 01. srpnja 2011 pa do 31. srpnja 2015. do isplate po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do dana donošenja ove odluke, odnosno do 20. travnja 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 6.246,96 kn od 16. lipnja 2006.,

- na iznos od 6.630,81 kn od 16. kolovoza 2006.,

- na iznos od 6.499,02 kn od 16. rujna 2006.,

- na iznos od 6.852,74 kn od 16. listopada 2006.,

- na iznos od 3.151,79 kn od 16 studenog 2006.,

- na iznos od 6.458,58 kn od 16. prosinca 2006.,

- na iznos od 4.245,89 kn od 16. siječnja 2007.,

- na iznos od 2.514,61 kn od 16. veljače 2007.,

- na iznos od 10.723,74 kn od 16. ožujka 2007.,

- na iznos od 6.846,11 kn od 16. travnja 2007.,

- na iznos od 3.213,11 kn od 16. svibnja 2007.,

- na iznos od 3.064,68 kn od 16. lipnja 2007.,

- na iznos od 3.499,99 kn od 16. srpnja 2007.,

- na iznos od 5.337,77 kn od 16. listopada 2007.,

- na iznos od 4.264,35 kn od 16. studenog 2007.,

- na iznos od 3.203,98 kn od 16. prosinca 2007.,

- na iznos od 4.652,69 kn od 16. siječnja 2008.,

- na iznos od 7.313,42 kn od 16. veljače 2008.,

- na iznos od 4.354.68 kn od 16. ožujka 2008.,

- na iznos od 7.018,57 kn od 16. travnja 2008.,

- na iznos od 3.448,47 kn od 16. svibnja 2008.,

- na iznos od 11.864,12 kn od 16. lipnja 2008.,

- na iznos od 5.561,34 kn od 16. srpnja 2008.,

- na iznos od 3.898,27 kn od 16. kolovoza 2008.,

- na iznos od 7.050,20 kn od 16. rujna 2008.,

- na iznos od 6.471,97 kn od 16. listopada 2008.,

- na iznos od 5.570,86 kn od 16. studenog 2008.,

- na iznos od 8.506,22 kn od 16. prosinca 2008.,

- na iznos od 9.013,05 kn od 16. siječnja 2009.,

- u iznosu od 39.947,80 kn (trideset devet tisuća devetsto četrdeset sedam kuna i osamdeset lipa) na ime troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. studenog 2017. pa do dana donošenja ove odluke, odnosno do 20. travnja 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Prebija se tražbina tužiteljice sa tražbinom tuženika do visine utvrđenog potraživanja tužiteljice.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku M. T., OIB: … iz V., da tužiteljici R. H. , OIB: … isplati:

- 113.017,05 kn bruto (stotrinaest tisuća sedamnaest kuna i pet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2020. pa do isplate,

- 118.498,92 kn (stoosamnaest tisuća četristodevedestosam kuna i devedestdvije lipe) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2020. pa do isplate,

- 48.934,27 kn (četrdesetosam tisuća devetstotridesetčetiri kune i dvadeset sedam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2020. pa do isplate,

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja je propisana člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, te da joj naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana“.

V. Svaka strana snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Karlovcu donesena presuda poslovni broj P-1747/2009-45 od 15 veljače 2011. kojom je naloženo tuženoj R. H. da tužitelju, ovdje tuženiku M. T. isplati bruto iznos od 49.362,77 kn, bruto iznos od 63.654.30 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 41.710,00 kn, a koja odluka je potvrđena drugostupanjskom odlukom, presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-988/2011-3 od 15. travnja 2015. i to u odnosu na odluku u glavnoj stvari, dok je u odnosu na dosuđujuće troškove prvostupanjska odluka preinačena na način da je u korist tužitelja dosuđen iznos od 31.061,00 kn. Nadalje tužiteljica navodi kako je protiv prije spomenute odluke Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-988/2011-3 od 15. travnja 2015. izjavljena revizija tuženice, ovdje tužiteljice R. H. temeljem koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio odluku poslovni broj Revr-1079/2015-2 od 22. veljače 2017. godine kojom je usvojio izjavljenu reviziju i ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku i parnični postupak vratio na ponovni postupak. Tužiteljica nadalje navodi kako je po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1747/2009-45 od 15 veljače 2011., preinačenoj u odnosu na troškove postupka odlukom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-988/2011-3 od 15. travnja 2015. tužitelju, odnosno ovdje tuženiku M. T. dana 28. prosinca 2015. u njegovu korist prenesen ukupan iznos od 280.450,24 kn, slijedom čega se poziva na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima koja uređuje pravni institut stjecanja bez osnove, te odredbu iz čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima koji uređuje način vraćanja onoga što je stečeno bez osnove. U tom smislu tužiteljica upire i na pravni stav izražen u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 109/2019-2 od 23. siječnja 2019. godine prema kojem budući da je tuženik primio namirenja po pravomoćnim presudama koje su naknadno ukinute u revizijskom postupku, dužan je vratiti sve što je primio u svoju korist po tim presudama, budući su ukinute i sve pravne posljedice koje su ranije presude proizvele. Također, tužiteljica ukazuje i na pravnu praksu u istovrsnoj pravnoj stvari zauzetoj u odluci Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-244/2020-2 od 19. svibnja 2020. Tužiteljica naposljetku ukazuje i na činjenicu kako tuženik unatoč zaprimljenom zahtjevu za mirno rješenje spora tužiteljici nije podmirio predmetno dugovanje niti je sa istom sklopio nagodbu. Tužba sa prilozima nalazi se na listu 1-59 spisa.

2. Tuženik M. T. po punomoćniku je u odgovoru na tužbu prvotno istaknuo kako se predmetna pravna stvar treba tretirati kao radni spor budući da je potraživanje tužiteljice proizašlo iz radnog odnosa, a od pravilne kvalifikacije predmetnog postupka kao radnog spora ovisi nadležnost suda, vrsta postupka, plaćanje sudskih pristojbi itd. Nadalje, tuženik M. T. ne osporava da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj: Revr-1079/2015-2 od 22. veljače 2017. ukinuo i presudu Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-988/2011-3 od 15. travnja 2015. i presudu Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P-1747/209-46 od 15. veljače 2011., a temeljem koji se tužitelj, odnosno ovdje tuženik M. T. naplatio. Međutim, tuženik M. T. ističe kako je obzirom da je postupak vraćen na ponovno suđenje, donesena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-171/2017-76 od 08. studenog 2017. koja je djelomično preinačena odlukom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj: Gž R-31/2017-2 od 03. travnja 2019., a kojom je ovdje tuženiku dosuđeni glavnični iznos od 167.477,99 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i troškovi postupka u iznosu od 39.947,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a što je u odnosu na ukinute odluke u glavničnom iznosu više dosuđeni iznos za 54.460,92 kn bruto i parnični trošak veći za 8.886,80 kn bruto, slijedom čega je tuženik M. T. u odgovoru na tužbu pozivajući se na odredbu čl. 195. Zakona o obveznim odnosima istaknuo prigovor prebijanja. Također, tuženik je u odnosu na zatražene troškove ovog parničnog postupka u odgovoru na tužbu naveo kako je tužiteljica u trenutku pokretanja ovog postupka bila upoznata sa odlukama u ponovljenom postupku, te kako tuženik svoje potraživanje nije niti pokušao naplatiti, slijedom čega je predmetna tužba bespredmetna. Odgovor na tužbu sa prilozima nalazi se na listu 62-104 spisa.

3. U podnesku od 03. studenog 2011. godine tuženik M. T., između ostalog, specificirao je svoje potraživanje u odnosu na koje je izjavio prigovor radi prijeboja sukladno odredbi iz čl. 195. Zakona o obveznim odnosima (podnesak tuženika nalazi se na listu 109-111 spisa).

4. Tužiteljica je u podnesku od 14. prosinca 2021., obzirom na izjavljeni prigovor radi prijeboja, postavila podredni kumulirani tužbeni zahtjev sukladno odredbi iz čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku (podnesak tužiteljice nalazi se na listu 147- 148 spisa).

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u presudu Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P-1747/2009-46 od 15. veljače 2011., presudu Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj: Gž-988-/2011-3 od 15. travnja 2015., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr- 1079/2015-2 od 22. veljače 2017., dopis Ministarstva obrane klasa: 120-01/09- 01/315 od 08. veljače 2016. na listu 6 spisa, dopis Ministarstva obrane klasa; 120- 01/15-01/296 od 21. siječnja 2016. sa financijskim izvješćem na listu 25-28 spisa, specifikacija naplate Ministarstva obrane klasa: 120/01/19-01/79 od 05. rujna 2019. na listu 29-38 spisa, sudsku praksu na listu od 39-59 spisa, dokumentaciju tuženika na listu 67-106 spisa, dopis tuženika upućen Ministarstvu financija od 15. rujna 2021. na listu 136 spisa, dokumentaciju tuženika na listu 137-146 spisa, dokumentaciju tužiteljice na listu 150-155 spisa.

6. Temeljem odredbe iz članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19: dalje u tekstu: ZPP) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud je odlučio kao u izreci

7. Valja istaknuti kako među strankama u tijeku postupka nije bilo sporno kako:

- potraživanje tužiteljice u ovom postupku proizlazi iz radnog spora (raspravni zapisnik od 28. listopada 2021. (list 105-106 spisa),

- je temeljem presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1747/2009- 45 od 15 veljače 2011., djelomično preinačenoj presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-988/2011-3 od 15. travnja 2015. tuženiku isplaćen iznos od ukupno 280.450,24 kn,

- su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr- 1079/2015-2 od 22. veljače 2017., ukinute odluke Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1747/2009-45 od 15 veljače 2011. i Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-988/2011-3 od 15. travnja 2015., te je predmet vraćen na ponovni postupka,

- je u ponovljenom postupku donesena odluka nova odluka Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pr-171/2017-76 od 08. studenog 2017., koja je djelomično preinačena odlukom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj: Gž R- 31/2017-2 od 03. travnja 2019., temeljem kojih odluka je ovdje tuženiku M. T. dosuđeni novčani iznos veći u glavničnom dijelu za 54.460,92 kn, a u odnosu na parnični trošak veći za 8.886,80 kn u odnosu na novčane iznose koje je ovdje tuženik naplatio temeljem ukinutih odluka,

- ovdje tuženik M. T. temeljem pravomoćno utvrđenih i dosuđenih iznosa iz ponovljenog postupka (odluka Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pr- 171/2017-76 od 08. studenog 2017., koja je djelomično preinačena odlukom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj: Gž R- 31/2017-2 od 03. travnja 2019.) dosuđene novčane iznose nije namirio od ovdje tužiteljice.

8. U tijeku postupka spornim se ukazalo može li tužiteljica temeljem odredbe iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima potraživati od tuženika M. T. vraćanje novčanih iznosa stečenih u vrijeme stjecanja na valjanoj pravnoj osnovi (pravomoćna sudska odluka), a obzirom na ukidno rješenje Vrhovnog suda poslovni broj Revr- 1079/2015-2 od 22. veljače 2017., a uzevši u obzir i odluke u ponovljenom postupku temeljem kojeg tuženik M. T. izjavljuje prigovor prijeboja potraživanja sukladno odredbi iz čl. 195. Zakona o obveznim odnosima.

9. Odredbom iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje u tekstu: ZOO-a) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. istog članka određeno da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. U tom smislu, ovaj sud ukazuje na ukidno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1079/2015-2 od 22. veljače 2017. temeljem kojeg su ukinute odluke Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1747/2009-45 od 15 veljače 2011. i Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-988/2011-3 od 15. travnja 2015. i temeljem kojeg rješenja je predmet vraćen na ponovni postupak, a što nedvojbeno ukazuje na osnovu (odnosno osnove) koja je (su) otpala(e), a temeljem koje je tuženik primio određeni novčani iznos, što pak u predmetnom postupku nije ni bila sporna činjenica. Obzirom je ukinuta pravna osnova, jasno je da su ukinute i pravne posljedice sada već otpale pravne osnove, a što bi u konkretnom slučaju bio nalog tužiteljici da tuženiku M. T. isplati određeni novčani iznos. U tom smjeru ukazuje i aktualna sudska praksa, pa tako i tužiteljica ispravno ukazuje na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u rješenju poslovni broj Rev-109/2019-2 od 23. siječnja 2019. Kako je već ranije istaknuto, nespornim se tijekom postupka ukazala činjenica da je tužiteljica temeljem (ukinute) presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1747/2009-45 od 15 veljače 2011., djelomično preinačenoj presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-988/2011-3 od 15. travnja 2015. tuženiku isplatila iznos od ukupno 280.450,24 kn za koji iznos je povećana njegova imovina i istovremeno umanjena imovina tužiteljice. Slijedom svega navedenog, prema mišljenju ovog suda, jasno je kako su se ispunile sve pretpostavke za primjenu pravnog instituta stjecanja bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a.

9.1. U odnosu na opseg vraćanja, valja ukazati na odredbu članka 1115. ZOO-a prema kojem kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom se u konkretnom predmetu prema mišljenju ovog suda i uzevši u obzir sve odlučne činjenice spora, tuženika ne može etiketirati kao nepoštenog, ispravno je tužiteljica zatražila povrat stečenog novčanog iznosa u iznosu od 280.450,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja zahtjeva (za mirno rješenje spora) i to od dana 19. veljače 2020., obzirom da tuženik ne osporava činjenicu podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora od 19. veljače 2020., a što je i procesna pretpostavka za podnošenje predmetne tužbe. Iako novčani iznos kojeg tužiteljica potražuje temeljem pravne osnove iz čl. 1111. ZOO-a nije sporan, valja naglasiti kako visina tužbenog zahtjeva tužiteljice proizlazi i iz dokumentacije u spisu i to npr. iz dopisa Ministarstva obrane Klasa: 120-01/15- 01/296 od 21. siječnja 2016. sa financijskim izvješćem na listu 25-28 spisa, te i iz specifikacije naplate Ministarstva obrane Klasa: 120/01/19-01/79 od 05. rujna 2019. na listu 29-38 spisa.

10. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika radi prebijanja koji je procesno-pravni zahtjev o kojem sud odlučuje jednako kao i o zahtjevu tužitelja, valja naglasiti kako sud odlučuje o istome jednako kao i o tužbenom zahtjevu samo ako utvrdi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a što je utvrđeno i u aktualnoj sudskoj praksi kao npr. u odluci Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj od 21. ožujka 2017. Obzirom je ovaj sud utvrdio postojanje tražbine tužiteljice, koja je kako je već više puta naglašeno i nesporna, valja utvrditi je li osnovan i tuženikov prigovor radi prijeboja.

10.1. Odredbom članka 195. ZOO-a propisane su opće pretpostavke prijeboja (kompenzacije) prema kojoj dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Tuženik M. T. u odnosu na potraživanje tužiteljice ističe prigovor radi prebijanja za pravomoćno mu dosuđene tražbine temeljem presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pr-171/2017-76 od 08. studenog 2017., koja je djelomično preinačena odlukom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj: Gž R- 31/2017-2 od 03. travnja 2019., i to na ime glavničnog potraživanja u iznosu od 167.477,99 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako ih je tuženik specificirao u svojem podnesku od 03. studenog 2021. (na listu 109-111 spisa), kao i na ime troškova postupka u iznosu od 39.947,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. studenog 2017 (kao danom donošenja odluke) pa do isplate. Prema navedenom, a svakako uzevši u obzir i navode tužiteljice iznesene na pripremnom ročištu 29. listopada 2021. (zapisnik na listu 105 spisa), kako ne osporava tražbine tuženika M. T. temeljem gore spomenutih pravnih osnova, mišljenje je ovog suda kako je osnovano i potraživanje tuženika radi kojeg je i istaknuo prigovor radi prijeboja u ovom postupku, odnosno kako su ispunjene pretpostavke za prijeboj utvrđene tražbine tužiteljice sa osnovanom tražbinom tuženika. Dakle, za primjenu instituta prigovora radi prijeboja ispunjene su zakonom propisane pretpostavke u vidu istovrsnih tražbina koje se prebijaju, njihove dospjelosti kao i postojanju izjave o prijeboju (izjavljenu od strane tuženika).

11. Dakle, kad tuženik u parnici istakne prigovor radi prebijanja, dužnost je suda, a obzirom je nesporno postojanje tražbine tužiteljice prema tuženiku M. T., kao i tuženikove tražbine prema tužiteljici, konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbina do iznosa tužiteljeve tražbine. Prema odredbi čl. 338. st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., dalje u tekstu: ZPP-a) izreka presude sadrži uz ostalo i odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja time da se samo u slučaju da se utvrdi postojanje tražbine tužitelja i postojanje tražbine tuženika koja se stavlja tužitelju u prijeboj, vrši prijeboj utvrđenih međusobnih tražbina i obvezuje tuženika na plaćanje razlike ako je utvrđeno potraživanje tuženika stavljeno u prijeboj manje od tražbine tužitelja ili se odbija tužbeni zahtjev ako su međusobna potraživanja jednaka. Za slučaj utvrđenja da je tražbina tuženika veća od tražbine tužitelja, tužitelju se ne nalaže obveza isplate razlike niti se utvrđuje postojanje tražbine tuženika u većem iznosu od tražbine tužitelja. Potraživanje tuženika u ukupnom iznosu, uključujući glavnicu i troškove postupka, ali i kamate koje na pojedine iznose teku i od 2006., veće je od potraživanja tužiteljice, a na što ukazuje i tužiteljica u svojem podnesku od 12. studenog 2021. (list 112-114 spisa).

12. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom članka 29. st. 2. ZOO-a, s time da je obzirom da je sudskom odlukom odlučeno o prijeboju međusobnih potraživanja, valjalo kao zaključni dan do kojeg teku kamate označiti upravo dan donošenja odluke.

13. Odluka o parničnom trošku u skladu je sa odredbom iz čl. 154. st. 4. ZPP-a, kao i načelom pravičnosti, slijedom čega je odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom III.

14. U odnosu na prigovor tuženika da ovaj parnični predmet treba biti zaveden u upisnik Pr, obzirom se radi o radnom sporu, odnosno o potraživanju proizašlom iz radnog spora, ovaj je sud stava da se ne radi o radnom sporu. Naime, postupak u parnici iz radnog odnosa uređen je kao posebni postupak u glavi dvadesetsedam Zakona o parničnom postupku i to u čl. 433. – čl. 437. ZPP-a. Uz odredbe ZPP-a, pravila postupka u parnici iz radnog odnosa sadržana su i u Zakonu o radu. Stoga je parnični postupak reguliran općim pravilima ZPP-a za rješavanje građanskopravnih sporova u kompetencijsko – funkcionalnom smislu (čl. 1. ZPP-a), te posebnim pravilima ZPP-a za postupak u parnicama iz radnog odnosa u slučaju sporova iz radnog odnosa. Posebne karakteristike postupka u parnicama iz radnog odnosa očituju se u tzv. predsudskom postupku ostvarivanja prava iz radnog odnosa i rokovima za traženje zaštite povrijeđenog prava pred sudom, naglašenoj hitnosti u postupanju i oficijelnim ovlastima suda, zastupanju i parničnoj sposobnosti određene kategorije stranaka, teretu dokazivanja, pitanjima nesuspenzivnosti žalbe, te kriterija za ulaganje revizije u pojedinim od tih sporova. Razloge tog posebnog reguliranja procedure u ovoj vrsti građanskopravnih sporova treba tražiti u zaštiti procesno pravne pozicije radnika kao slabije strane u sporu. Međutim, u konkretnom sporu ne radi se o tražbini proizašloj iz radnog odnosa, iako je točno da tražbina tužiteljice potječe iz presude donijete u radnom sporu.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Varaždin, 20. travnja 2022.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnik tužiteljice - Općinsko državno odvjetništvo u V., G.-upravni odjel,

– na br. P-DO-143/2020

2) Punomoćnik tuženika - A. P., odvjetnik iz Z.,