Broj: P-69/2017-164.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Jarmilki Kučera-Slivar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz G., V. 43, OIB…, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D., A. M. i K. B. iz G., protiv tuženika C. osiguranje d.d. Z., OIB: …, F. P. R.. H. 1a, P., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Č. & Š. d.o.o. Z., radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave dana 11. ožujka 2021. godine, u nazočnosti tužiteljice J. B. osobno, punomoćnika tužiteljice B. D., odvjetnika iz G. i Z. punomoćnika tuženika A. B. D., odvjetnice iz K., a na osnovi članka 335. Zakona o parničnom postupku, dana 20. travnja 2021. godine;

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtijev tužiteljice Jasmine Buhin iz Garešnice, Varaždinska 43, koji glasi:

"Tuženik C. osiguranje d.d. Z., F. P., R. H. 1a, P. dužan je tužitelju J. B. iz G., V. 63, platiti na ime naknade štete ukupan iznos od 206.892,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje počam od 20. listopada 2010. godine do 30. lipnja 2011. godine, te po stopi od 12% godišnje počam od 01. srpnja 2011. godine, a u slučaju promjene zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do isplate, kao i nadoknaditi mu parnični trošak ovog postupka, sve to u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici J. B. iz G., V. 43, da tuženiku C. osiguranje d.d. Zagreb, plati troškove parničnog postupka u iznosu od 28.553,75 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica J. B. po punomoćnicima odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda J. D., M. B., P. M. i H. Č., iz G., podnijela je kod ovoga S. tužbu, protiv tuženika C. osiguranje d.d. Z., F. P., radi naknade štete.

2. T. u tužbi navodi da se je nalazila na bolničkom liječenju u O. županijskog bolnici u P. u periodu od 08. listopada 2010. godine do 19. listopada 2010. godine te da je uslijed očite greške liječnika došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, tako da je isti uslijed toga morao biti podvrgnut još nekoliko puta operativnim zahvatima kod drugih bolnica, što je vidljivo iz priložene liječničke dokumentacije. N., tužiteljica u tužbi navodi da je uslijed greške u liječenju koja se ogleda u tome što je liječnik nepravilno kirurški zbrinuo bataljak apendiksa, zbog čega je postojala mogućnost ulaska patoloških crijevnih bakterija iz debelog crijeva u abdomen, što je uzrokovalo teška upalna stanja potencijalno smrtnih i indikacija za dodatna dva operacijska zahvata, to da je evidentno da postoji uzročno posljedična veza između liječničke pogreške i pogoršanja zdravlja tužitelja koje je dovelo do nastanka svih upalnih stanja u trbuhu što je zahtijevalo dvije dodatne kirurške operacije, uslijed čega je tužitelj trpio kako nematerijalnu štetu, tako i materijalnu štetu, jer duži period nije bila u mogućnosti obavljati djelatnost sa kojom se je bavila, te je morala angažirati drugu osobu da obavlja djelatnost koju je inače obavljao tužitelj, te istoj plaćati naknadu, u čemu se ogleda materijalna šteta koju je tužitelj trpio. N., tužiteljica u tužbi navodi da zahtijeva isplatu pravične naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da je činjenica da je tužitelj zbog štetnog događaja trpio fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti te da su fizički bolovi tužitelja bili jaki i dugotrajni te da je tužiteljica uslijed zadobivenih povreda trpila intenzivan i dugotrajan strah koji se osobito ogledao kao strah za ishod liječenja i za ostale posljedice. I. tko tužiteljica navodi da su njezine životne aktivnosti znatno smanjene zbog zadobivenih povreda te da je ona mlada osoba i da zbog ožiljka nakon operacija došlo je do naruženosti kod iste, zbog čega trpi duševne boli te da joj je bila potrebna i tuđa pomoć i njega, a da je vrlo često odlazila na liječničke kontrole, tako da je imala i dodatne troškove liječenja. N., tužiteljica u tužbi navodi da na ime pravične naknade zbog pretrpljene neimovinske štete potražuje od tuženika za fizičke bolove 15.000,00 kn, za strah 20.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 100.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti 15.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu 5.000,00 kn, za daljnje troškove liječenja u paušalu 15.000,00 kn, ukupno iznos od 170.000,00 kn. N., tužiteljica u tužbi navodi da ima registriranu djelatnost P. p. z. n. b. –. J. B. i. G., te da se je nalazila na bolovanju od 11. listopada 2010. godine do 10. travnja 2011. godine u kojem razdoblju je morala angažirati drugu osobu radi obavljanja, te da je isti temeljem U. o radu na određeno vrijeme zaposlio Š. M. iz H., M. 288a, i da je tužitelj zbog toga trpio materijalni trošak koji se odnosi na plaću angažiranog radnika u ukupnom iznosu od 29.930,00 kn te da je morao plaćati i za sebe doprinose prema rješenju P. uprave, koji su za sporni period iznosili ukupno 11.962,00 kn, tako da je tužitelj zbog greške liječnika pri liječenju istoga trpio materijalnu štetu u ukupnom iznosu od 36.892,00 kn, koji iznos također potražuje od tuženika. I. tako tužiteljica u tužbi navodi da je u vrijeme štetnog događaja O. županijska bolnica P. bila osigurana od odgovornosti od djelatnosti kod tuženika, temeljem police osiguranja broj: 099401000305, pa kako ista trpi neimovinsku i imovinsku štetu uslijed greške liječnika O. županijske bolnice P., to da je tuženik u obvezi nadoknaditi štetu tužitelju, te da se je tužitelj obratio tuženiku za mirno rješenje spora, no do mirnog rješenja spora nije došlo te kako isti odbija tužitelju nadoknaditi nematerijalnu i materijalnu štetu u gore navedenom iznosu, to tužitelj po svom punomoćniku iskazanim priloženom punomoći podnosi tužbu te predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže da joj tuženik plati na ime naknade štete ukupan iznos od 206.892,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te da joj nadoknadi i parnični trošak ovog postupka.

3. T. u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbenom zahtijevu tužiteljice ističući njegovu činjeničnu neutemeljenost i pravnu neosnovanost. N., tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se tužbeni zahtijev tužiteljice temelji na tvrdnji da je u liječenju tužiteljice pri O. P., osiguraniku tuženika, od strane uređujućih liječnika iste ustanove počinjena liječnička pogreška koja bi se prema navodima tužbe odnosila na nepravilno kirurško zbrinjavanje bataljka apendiksa tužiteljice. N., tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se je tužiteljica sa svojim odštetnim zahtijevom prethodno tužbi obratila tuženiku u prethodnom mirnom postupku te da je tuženik u istom postupku proveo liječničko-cenzorsku ocjenu po pitanju mogućnosti da bi u liječenju tužiteljice pri O. P. bila počinjena greška u liječenju prema navodima tužbenoga zahtijeva te da je temeljem stručne medicinske ocjene, dane po stalnom sudskom vještaku, specijalisti opće i abdominalne kirurgije doc. dr. sc. D. K., prim. dr. med., otklonjena svaka mogućnost da bi u liječenju tužiteljice pri O. P. bio počinjen bilo kakav propust u liječenju koji bi doveo do štete kod tužiteljice. N., tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se inače tuženik protivi korištenju nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. V. B. i prof. dr. sc. J. Š. priloženog uz tužbu tužiteljice kao dokaza u ovome parničnom postupku te da je isti nalaz i mišljenje izrađen po metodologiji, zadatku, te činjeničnoj osnovi nepoznatoj i tuženiku i sudu, odnosno protivno načelu neposrednosti izvođenja dokaza u parničnom postupku, te da stoga bez suglasnosti tuženika isti ne može biti korišten kao dokaz u ovome parničnom postupku no međutim da će se tuženik u odnosu na isto mišljenje medicinskih vještaka priloženo uz tužbu tužiteljice očitovati kako slijedi. P. tuženik naglašava kako je netočna identifikacija tužbe u odnosu na predmetno medicinsko mišljenje, kojom se isto mišljenje prikazuje kao očitovanje M. fakulteta te da to mišljenje nije očitovanje dano ispred ili u ime ustanove M. fakulteta, odnosno nadležnoga povjerenstva iste ustanove te da se ni u kojem slučaju ne može tretirati mišljenjem, očitovanjem te ustanove te da je predmetno mišljenje izrađeno na zahtijev opunomoćenika tužiteljice od strane imenovanih liječnika i da se radi o privatnom odnosu-nalogu između opunomoćenika tužiteljice i istih liječnika te da ukoliko se tužiteljska strana protivi prethodnoj tvrdnji tuženika, tuženik predlaže da se od M. fakulteta u Z. zatraži očitovanje je li medicinsko mišljenje priloženo uz tužbu tužiteljice dano u ime i za račun ustanove M. fakulteta. I. tako tuženik u odgovoru na tužbu navodi da kako je isto medicinsko mišljenje tužiteljica priložila uz svoj odštetni zahtijev iz prethodnog mirnog postupka tako da je i tuženik tužiteljici dostavio svoje očitovanje o istom mišljenju, utemeljeno na nalazu i mišljenju tuženikova liječnika- cenzora, u cijelosti odbacujući valjanost iste medicinske ocjene te da tuženik u privitku dostavlja na uvid očitovanje dano po stalnom sudskom vještaku, specijalisti opće i abdominalne kirurgije doc. dr. sc. D. K., prim. dr. med. od 13. lipnja 2011. godine, kao i očitovanje istoga vještaka (u odnosu na prigovor tužiteljice i priloženo medicinsko mišljenje) od 12. listopada 2011. godine te da tuženik ujedno dostavlja i odluke o otklonu odštetnog zahtijeva tužiteljice iz prethodnog mirnog postupka u kojima je tuženik tužiteljici obrazložio razloge neprihvaćanja istog zahtijeva te da je temeljem navedenog netočna konstatacija da bi u liječenju tužiteljice došlo do pogreške u liječenju, kako se to navodi u tužbi tužiteljice, pa tako i da bi šteta na strani tužiteljice bila u bilo kakvom uzročno-posljedičnom odnosu s propustom u njezinu liječenju te slijedom navedenog tuženik predlaže odbijanje tužiteljice s tužbom i tužbenim zahtijevom u cijelosti te obvezivanje tužiteljice da tuženiku nadoknadi trošak ovoga parničnog postupka, u vidu pristojbe na odgovor na tužbu.

4. S. je presudom broj P-1093/11-64. od 05. ožujka 2015. G. odbio tužbeni zahtijev tužiteljice no ista je povodm žalbe tužiteljice rješenjem Ž. suda u B. broj G.- 908/2015-2. od 12. siječnja 2017. G., ukinuta i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

5. T. postupka izvođenja dokaza S. je ispitao svjedoke D.. V. K., D.. V. B., D..

I. M., D.. Ž. R., D.. R. Š. T., D.. B. V., ispitao je tužiteljicu J. B. kao stranku, proveo je liječnička vještačenja koja je povjerio M. fakultetu u Z., M. fakultetu u O., K. bolničkom centru R. i M. fakultetu u L. ispitao je liječničke vještake D.. A. M., D.. J. Đ., koji su svoj nalaz i mišljenje dali po određenom liječničkom vještačenju koje je povjereno M. fakultetu u Z., D.. D. Ć., D.. G. K., D.. Ž. G., koji su svoj nalaz i mišljenje dali po određenom liječničkom vještačenju koje je povjereno M. fakultetu u O. D.. M. Z., D.. H. H., koji su svoj nalaz i mišljenje dali po određenom liječničkom vještačen je koje je povjereno K. bolničkom centru R., D.. A. T. i D.. B. K. P., koji su nalaz i mišljenje dali po određenom liječničkom vještačenju koje je povjereno M. fakultetu u L., izvršio je uvid u preslik liječničke dokumentacije tužiteljice (list br. 4- 42), u preslik ugovora o radu na određeno vrijeme (list br. 43-44), u preslik obračunskih isprava za isplatu plaće (list br. 45-49), u preslik odobrenja za samostalan rad tužiteljice (list br. 50), u preslik suglasnosti M. zdravstva i socijalne skrbi U.: 534-07-2-2/4-10-2 (list br. 51), u preslik rješenja M. zdravstva i socijalne skrbi U.: 534-07-2-1/1-10-12 (list br. 52), u preslik ugovora o koncesiji zaključenog između B.-bilogorske županije B. i privatne prakse zdravstvene njege bolesnika J. B. (list br. 53-55), u preslik obavijesti o upisu u registar koncesija i preslik promjene konstrukcije (list br. 56-57), u preslik registra (list br. 58), u preslik poreznog rješenja M. financija, P. uprava, P. ured B., I. G., U.; 513-07-07-04/2010-02 (list br. 50-60), u preslik ugovora o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja zdravstvene njege u kući bolesnika za 2010. i 2011. godinu zaključenog između H. Z. i P. prakse zdravstvene njege bolesnika J. B. (list br. 61-68), u preslik dopisa O. županijske bolnice P. (list br. 69), u preslik podnesaka tužiteljice (list br. 70-71), u preslik dopisa C. osiguranja (list br. 72-73), u preslik dokumentacije (list br. 79-87), u preslik osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice (list br. 95-101), pročitao je fakultetsko mišljenje M. fakulteta u Z. (list br. 118-124), izvršio je uvid u dopis O. županijske bolnice P. sa preslikom dokumentacije (list br. 154-181), u preslik dokumentacije (list br. 193-209), u preslik izvatka iz matice vjenčanih (list br. 226), u preslik rodnih listova (list br. 227 i 228), u preslik uvjerenja D. zdravlja B.-bilogorske županije broj 10-113, (list br. 229), pročitao je nalaz i mišljenje P. za sudsko-medicinska vještačenja M. fakulteta O. (list br. 252- 255), izvršio je uvid u dopis K. bolnice S. D. od 15. svibnja 2014. godine s preslikom P. nalaza (list br. 277-278), u preslik dokumentacije (list br. 291-293), u dopis sa preslikom dokumentacije K. bolnice S. D. (list br. 294-331), u preslik dokumentacije (list br. 349-352), u preslik dopisa K. bolnice S. D. Z. s privicima (list br. 417-425), u dopis O. Ž. bolnice P., G. bolnica P. od 10. ožujka 2017. godine i medicinsku – sestrinjsku dokumentaciju za tužiteljicu (list br. 427-465), u dopis K. bolnice S. D. Z. od 23. siječnja 2019. godine sa dokumentacijom (list br. 624-629), te u cjelokupan spis.

6. N. temelju tako izvedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, S. je presudio kao u izreci ove presude, a iz slijedećih razloga.

7. N. je između stranaka da je tužiteljica J. B. bila na bolničkom liječenju u O. županijskoj bolnici u P. u periodu od 08. listopada 2010. godine do 19. listopada 2010. godine, te da joj je u istoj bolnici dana 08. listopada 2010. godine izvršena laparoskopska apendektomija. N., nesporno je između stranaka da je nakon otpusta tužiteljice iz O. županijske bolnice P. 19. listopada 2010. godine, tužiteljica dana 22. listopada 2010. godine bila na kontrolnom pregledu kod kirurga u O. županijskoj bolnici u P., a nakon toga 25. listopada 2010. godine na kontroli kod ginekologa te je bolnički liječena u K. S. D. Z. u periodu od 25. listopada 2010. godine do 04. studenog 2010. godine, gdje je učinjena drenaža kolekcije pod kontrolom U. evakuacija apcesa i postavljen dren. N., nedvojbeno je utvrđeno da je u periodu od 08. siječnja 2010. godine do 23. siječnja 2011. godine, tužiteljica bila na bolničkom liječenju u K. S. D. u Z. na Z. za ginekologiju i humanu reprodukciju gdje je podvrgnuta operativnom zahvatu i to laparotomiji pri kojoj se nađu priraslice i tvorbe, a za vrijeme koje operacije je pregledana ileocekalna regija te se konstatira da je bataljak apendiksa bio inocentan. I. tako nesporno je između stranaka da je tuženik osiguravatelj O. županijske bolnice P. u predmetnom periodu i to temeljem police osiguranja broj 099401000305 dakle, O. županijska bolnica P. bila je osigurana od odgovornosti od djelatnosti kod tuženika.

8. S. je između stranaka da li je za vrijeme liječenja tužiteljice i poduzetog operativnog zahvata u O. županijskoj bolnici u P., došlo do propusta pri liječenju odnosno da li je pri poduzetoj laparoskopskoj apendektomiji počinjena greška liječnika odnosno da li je uslijed greške liječnika došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice uslijed čega je ona kasnije morala biti podvrgnuta daljnjem liječenju i operativnim zahvatima u drugoj bolnici.

9. I. iskaza tužiteljice J. B. između ostalog proizlazi da je 08. listopada 2010. godine prvi puta osjećala bolove u donjem dijelu trbuha pa se javila u hitnu ambulantu u G. i da je liječnica posumnjala da se radi o upali slijepog crijeva pa ju je poslala u bolnicu u P. gdje je obavila laboratorijske pretrage i doktor K. je rekao da se radi o upali slijepog crijeva te da mora biti operirana tako da ju je istoga dana oko 23,00 sata D.. K. laparoskopski operirao i da je ostala na bolničkom liječenju u toj bolnici još 11 dana i da je unatoč poduzetoj operaciji i dalje osjećala bolove u donjem dijelu trbuha, no da su joj objašnjavali da se radi o uobičajenim bolovima. N., iz iskaza tužiteljice proizlazi da je imala i visoku temperaturu, a da je za vrijeme operacije dobila bakteriju tako da su je podvrgli antibiotskoj terapiji i kada se ta upala smirila otpustili su je s bolničkog liječenja, a da su joj za vrijeme bolničkog liječenja učinili i ultrazvuk abdomena i ginekološki pregled, no da su zaključili da je neka upala koja je tim antibioticima malo smirena pa su je otpustili kući i zakazali pregled za tjedan dana, a da je ona i dalje osjećala bolove te se javila na pregled kod kirurga i žalila mu se na iste i na to da su laboratorijski nalazi loši, a D.. K. pri pregledu da joj nije pogledao ranu, a rekao je da je to vjerojatno neka upala pa se je vratila kući i dalje je osjećala bolove te joj je bilo sve lošije pa je otišla na privatni pregled kod ginekologa D.. T. iz B. kojoj je opisala bolove, a ona joj je rekla da ti bolovi nisu izazvani ginekološkim problemima te joj je učinjen ultrazvuk abdomena pri kojem je utvrđena slobodna tekućina u donjem desnom dijelu abdomena, a doktorica je rekla da bi trebala otići u bolnicu te se je ona 25. 10. 2010. godine javila u bolnicu S. D. gdje su je zadržali na bolničkom liječenju i tu su joj napravili sve pretrage i utvrdili da je doista prisutna neka upala pa su je pokušali antibiotskom terapijom izliječiti, ali to nisu uspjeli pa su je kirurški otvorili i očistili. I. tako iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u bolnici S. D. bila sve do 04. 11. 2010. godine kada je otpuštena kući, a zatim oko B. da su ponovo počeli bolovi te je ponovo otišla na S. D. kod D.. V. koji ju je poslao na ginekološki pregled pri kojem je utvrđeno da nešto nije u redu pa je ona obavila određene pretrage, a 08. siječnja 2011. godine je ponovo primljena na ginekološki odjel u bolnici S. D. gdje je bila sve do 23. siječnja 2011. godine i za vrijeme tog bolničkog liječenja izvršena je klasična operacija i izvađen joj je desni jajnik i jajovod, a uslijed svih upala koje je opisala je imala puno priraslica na crijevima koja su je bolila te da su joj u bolnici S. D. rekli da joj je sve ovo što joj se događalo posljedica loše obavljene laparoskopske operacije slijepog crijeva u P., a za vrijeme koje je dobila bakteriju, a da prije 08. 10. 2010. godine nije imala nikakvih zdravstvenih problema, dok je zadnji puta kod ginekologa prije operacije bila 10. rujna 2010. godine.

10. Iz iskaza svjedoka D.. V. K. između ostalog proizlazi da je kao liječnik O. županijske bolnice P. izvršio operaciju i liječenje tužiteljice, a o čemu je kompletnu dokumentaciju koju bolnica ima dostavio u spis, te da je izvršio uvid u liječničku dokumentaciju tužiteljice i može reči da je pri pregledu tužiteljice 22. listopada 2010. godine sastavljena dokumentacija u kojoj izričito stoji "subjektivno bez tegoba", a budući da je tužiteljica od ranije imala uroloških problema te je pregledana po ginekologu preporučio je učiniti urinokulturu i antibiogram te ginekološki pregled, a da se je tužiteljica pri tom pregledu kod njega žalila na kakove tegobe, odnosno bolove, visoku temperaturu i slično, sigurno je da bi to bilo evidentirano u liječničkoj dokumentaciji koju je potpisao, a preporučeni pregledi nemaju veze s liječenjem tužiteljice vezano uz poduzeti operativni zahvat već je isto preporučeno samo zbog toga što je tužiteljica ranije imala uroloških i ginekoloških problema. N., iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da se prije pristupa operaciji vrši sterilizacija instrumenata i da je to sigurno učinjeno i o tome se sastavlja određeni dokument misli izvješće te da su urološki i ginekološki problemi tužiteljice evidentirani prilikom hospitalizacije iste u njihovoj bolnici, a prije nego što je odlučeno o operaciji koju je izvršio dok je pri samoj operaciji tužiteljici odstranjen crvuljak, a bataljak slijepog crijeva je zbrinut sa dvije omče što je standardni postupak, a pri tome se nije vršilo ušivavanje šava jer se to ne poduzima kod laparoskopske operacije kod koje se stavljaju omče i to dvije na bataljak, a jedna malo dalje, a onda se između toga presjeće i odstrani crvuljak.

11. I. iskaza svjedoka R. Š. T. između ostalog proizlazi da je kao specijalist ginekolog dana 25. listopada 2010. godine pregledala tužiteljicu koja se tužila na bolove u području reza nastalog uslijed operacije poduzete 08. listopada 2010. godine te da je prilikom pregleda utvrdila da je ginekološki nalaz uredan i da je učinjen ultrazvučni pregled abdomena po radiologu koji je utvrdio da kod tužiteljice postoji apsces zbog kojeg je tužiteljica hospitalizirana te da je ona ponovo 28. prosinca 2010. godine pogledala tužiteljicu i tada da je nađeno da je desni jajnik povećan, bolan, veličine dvije ženske šake te je pretvoren u paučinastu cistu, a ispod tog desnog jajnika pronađena je suspektna tvorba gustog sadržaja te se sumnjalo da je jajovod ispunjen gnojem tako da je ona provela peronalnu terapiju antibiotikom, a budući da se smetnje nisu smanjile 07. siječnja 2011. godine je ponovo pregledala tužiteljicu i utvrdila da je desni jajnik tužiteljice pretvoren u još veću cistu i ta kobasičasta tvorba ispod desnog jajnika je isto narasla tako da je tužiteljici preporučila hospitalizaciju.

12. I. iskaza svjedoka D.. B. V. koji je kao liječnik K. S. D. liječio tužiteljicu, između ostalog proizlazi da je tužiteljica došla kod njega na pregled i da je tužiteljica imala visoku temperaturu te je utvrđena bolnost na mjestu prethodne operacije, a ultrazvučnim pregledom je utvrđeno da kod tužiteljice na mjestu gdje je vršena prethodna operacija postoji takozvana tekuća kolekcija, a što nije neuobičajeno kao posljedica prethodne operacije slijepog crijeva te je u takvim slučajevima uobičajeno da se pristupi drenaži kako bi se gnojni sadržaj istisnuo iz tijela to jest evakuirao, a što je i kod tužiteljice poduzeto te je organizam reagirao i došlo je do poboljšanja općeg stanja i do normalizacije laboratorijskih nalaza tako da on nije poduzimao operativni zahvat kod tužiteljice i nije imao uvida u eventualne posljedice ranijeg zahvata u području trbuha koji je prethodno operiran pa da se ne može očitovati o tome da li je bataljak kod prethodne operacije tužiteljice bio adekvatno zbrinut. I. iskaza ovog svjedoka isto tako proizlazi da je uvijek zbrinjavanje bataljka s obzirom na vrstu zahvata potencijalni izvor infekcije u okolini te da do infekcije može doći i u slučaju kada je operativni zahvat slijepog crijeva izveden u skladu s pravilima struke, a prema statistikama 30 – 40% rana kod klasičnog zahvata operacije slijepog crijeva završava određenim infektima koji nisu posljedica nestručnog liječenja pa dakle da je moguće i kada je bataljak uredno zbrinut da dođe do infekcije. I. iskaza ovog svjedoka nadalje proizlazi da ukoliko je loše zbrinut bataljak prilikom operativnog zahvata može se pojaviti ozbiljan problem to je da crijevni sadržaj na tom mjestu curi van to jest takozvana fistula, a kada je on vršio pregled tužiteljice i odlučio da će primijeniti drenažu kod tužiteljice je utvrdio da postoji gnoj, no da ne dolazi do izlijeva crijevnog sadržaja u trbušnu šupljinu.

13.I. iskaza svjedoka D.. I. M. koja je kao liječnica K. S. D. liječila tužiteljicu, između ostalog proizlazi da su pristupili medijalnoj eksperativnoj laparotomiji tužiteljice pri čemu su našli uvećanu gnjecastu tvorbu u području desnog jajnika i mnoštvo priraslica crijeva zbog čega su pozvali abdominalnog kirurga i došao je prof. R., a da kirurzi obično dolaze k njima na operaciju ovisno o tome tko je dežuran ili tko je šef službe te da je inače uobičajeno kada pristupaju operativnom zahvatu da ukoliko je kod pacijenata bila prije poduzeta neka operacija da očekuju priraslice u trbušnoj šupljini pa onda zatraže stručnu pomoć specijalista kirurga. I. iskaza ove svjedokinje proizlazi da je operativnom zahvatu kod tužiteljice pristupljeno zbog toga što je kod tužiteljice bio tubovarijski apsces, a prije operativnog zahvata je tužiteljica primala antibiotsku terapiju duže vrijeme i to venski tako da često dođe do negativizacije mikrobioloških nalaza, ali da je tkivo tužiteljice bilo promijenjeno i bilo je potrebno pristupiti tom operativnom zahvatu, a i njezino kliničko stanje je to zahtijevalo jer unatoč konzervativnom dugotrajnom liječenju nije došlo do rezultata i poboljšanja, a da kod tužiteljice nije bilo nikakve komunikacije između crijeva i jajovoda te da je slijepo crijevo kod tužiteljice bilo uredno prešiveno, odnosno bataljak i on je bio zbrinut te da nije bilo curenja crijevnog sadržaja i da je D.. R. našao da je bataljak slijepog crijeva bio uredno prešiven i zbrinut i on ga nije zbrinjavao. I. tako iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da kada joj je predočeno da je u otpusnom pismu od 23. siječnja 2011. godine izričito navedeno: "pozove se konziliarni kirurg prof. R. koji detaljno eksplorira crijeva, pregleda ileocekalnu regiju, bataljak apendiksa inocentan, prešije ga" može reči da iz navedenog proizlazi da je D.. R. pronašao uredan inocentan bataljak slijepog crijeva, ali opreza radi ga je prešio te da su tehnike laparoskopske operacije i klasične različite te da kod laparoskopske operacije nema tog prešivavanja već se stavljaju omće ili klipse, a da je kod tužiteljice prethodno bila učinjena laparoskopska operacija pa kada je pri njihovoj operaciji trbušna šupljina bila otvorena D.. R. je opreza radi bataljak za koji je konstatirano da je bio inocentan samo prešio.

14. Iz iskaza svjedoka D.. Ž. R. koji je kao liječnik K. S. D. prisustvovao ginekološkoj operaciji tužiteljice između ostalog proizlazi da je prisustvovao operaciji tužiteljice koju je poduzeo specijalist ginekolog, a on je bio samo pozvan kao specijalist kirurg te da prilikom tog zahvata nije primjetio niti zatekao ništa što bi mu se urezalo u pamćenje, a da je bio upoznat sa činjenicom da je tužiteljica prije tog operativnog zahvata jedan vremenski period bila liječena u njihovoj ustanovi u K. za kirurgiju, a zatim nakon nekoliko dana je ponovo zaprimljena na odjelu ginekologije i da je znao da je tužiteljica u drugoj ustanovi bila operirana te da je operacija takozvanog slijepog crijeva, odnosno crvuljka bila poduzeta laparoskopskom metodom što je malo specifičniji način operiranja, u odnosu na klasični operativni zahvat odstranjenja crvuljka. N., iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je prilikom operacije kojoj je prisustvovao zatekao stanje tužiteljice koje je nakon tog prvog operativnog zahvata bilo sukladno ranije učinjenom laparoskopskom zahvatu, bataljak crvuljka kod tužiteljice uslijed ranije operacije bio je uredno zbrinut i bio je vidljiv bataljak što je normalno nakon laparoskopske operacije te da iz njega nije izlazio crijevni sadržaj. N., iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da kod klasične operacije slijepog crijeva taj bataljak se uvrne u područje debelog crijeva, a kod laparoskopske operacije ostane jedan kratak dio bataljka crvuljka koji prominira u slobodnu trbušnu šupljinu i taj mali dio bataljka crvuljka se stisne bilo omčama, klipsom ili mehaničkim šivaćem. N., ovaj svjedok je izričito naveo da je utvrdio da je kod tužiteljice uslijed ranije operacije u drugoj ustanovi bataljak crvuljka bio uredno zbrinut i u vrijeme operacije kojoj je on prisustvovao u toj regiji trbušne šupljine nije bilo nakupine gnojnog sadržaja i crijevnog sadržaja, a on je kod tog operativnog zahvata tužiteljice taj bataljak crvuljka potisnuo u crijevo kao kod klasičnog operativnog zahvata te je to učinio iako nije bilo nužne potrebe za tim, ali da taj postupak nije naštetio tužiteljici te bi i bez tog uvrtanja s obzirom da je već došlo do cijeljenja u području bataljka navedeno područje moglo ostati kao što je učinjeno kod laparoskopskog zahvata. I. tako ovaj svjedok je naveo da kada mu je predočeno da je u otpusnom pismu od 23. siječnja 2011. godine naznačeno između ostalog: "bataljak apendiksa inocentan, prešije ga" da može reći da iz navedenog teksta proizlazi da je taj bataljak apendiksa bio uredan (nevin), a činjenica da je navedeno da je isti prešiven te može reći da to otpusno pismo on nije pisao i trebalo je zapravo stajati da je uvrnut ili utisnut, ali zapravo kada se apendiks prešiva on se automatski uvrne u lumen crijeva. I. tako iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da a kada mu je predočen iskaz svjedoka V. B., može reči da taj njegov iskaz ne odgovara istini zbog toga što prilikom operacijskog zahvata nije nađen otvor na nezbrinutom bataljku crvuljka jer u tom slučaju bi trbušna šupljina bila prepuna crijevnog sadržaja što znači da bi postojala rupa, otvor na bataljku crvuljak to jest stanje koje je akutno i u kratkom vremenskom periodu potreban je hitan operativni zahvat uz evakuaciju crijevnog sadržaja, a da u trbušnoj šupljini tužiteljice nije nađen crijevni sadržaj, a ako postoji otvor ili rupa tada je nužan izlazak crijevnog sadržaja, a da je u otpusnom pismu jasno navedeno da je bataljak crvuljka inocentan što znači da je uredno zbrinut bez otvora, rupe, odnosno komunikacije sa slobodnom trbušnom šupljinom tužiteljice.

15. T. postupka S. je proveo liječničko vještačenje koje je povjereno S. u Z., M. fakultetu u Z. i to prof. dr. sc. A. M., prof. dr. sc. J. Đ. i prof. dr. sc. J. Č. te iz njihovog nalaza i mišljenja između ostalog proizlazi da je tužiteljica zaprimljena u O. županijsku bolnicu P. 08. listopada 2010. godine pod kliničkom slikom akutnog apendicitisa te da akutna upala crvuljka (appendicits acuta) predstavlja bolesno stanje, koje se treba hitno kirurški liječiti jer može dovesti do teških komplikacija, sepse ili čak do smrtnog ishoda te se kirurg nakon postavljanja sumnje akutne upale crvuljka odlučio laparoskopskom metodom odstraniti crvuljak, a da je izbor operatera za laparoskopski način apendektomije primjeren današnjim kirurškim stavovima liječenja upale crvuljka i ne predstavlja kiruršku pogrešku. N., iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da se istog dana uradi laparoskopska apendektomija, flegmonozno promjenjenog crvuljka, a budući da je u poslije operacijskom tijeku zaostao febrilit učini se U. abdomena kojim se utvrdi manja količina slobodne tekućine uz dno cekuma te slijedi, medicinski ispravno, antibiotsko liječenje te da prema medicinskoj dokumentaciji, po antibiotskom liječenju, klinički znaci zaostale upale su nestali, a na kontrolnoj obradi U. abdomena bio je uredan i kirurg je otpustio tužiteljicu na kućnu njegu s nastavkom antibiotske terapije. I. tako iz ovog nalaza i mišljenja proizlazi da zaostala opisana tekućina u ranom poslije operacijskom tijeku, uz dno cekuma s febrilitetom, upućuje na komplikaciju operacije, koja se događa kod laparoskopskih kao i kod klasičnih apendektomija i njihovo liječenje uvijek započinje s antibioticima, a da se kod laparoskopske apendektomije opisuje više komplikacija po tipu poslijeoperacijskih apcesa nego kod otvorene apendektomije, no kako nema statistički zanačajnijih razlika u poslijeoperacijskom morbiditetu i mortalitetu danas se smatra da su oba pristupa podjednako valjana. N., iz nalaza i mišljenja ovih vještaka proizlazi da je na kontrolnom pregledu kirurga operatera 22. listopada 2010. godine, tužiteljica bila bez tegoba dok se na kontrolnom pregledu ginekologa 25. listopada 2010. godine opisuju bolovi u trbuhu pa kako je tužiteljica imala nadalje bolove u trbuhu 17 dana po laparoskopskoj apendektomiji, zaprimljena je na bolničku obradu i liječenje u K. S. D. u Z. od 25. 10. 2010. do 04. 11. 2010. godine na Z. za abdominalnu kirurgiju te je učinjena M. obrada i opisuje se ozbiljna komplikacija laparoskopske apendektomije, abscesna kolekcija desno, a u području lijeve strane u području adneksa opisuje se cistična tvorba veličine 5 x 6 cm, te se kirurg 28. 10. 2010. godine odluči na drenažu kolekcije pod kontrolom U. evakuacija abscesa i postavi dren, a budući da je u poslijeoperacijskom tijeku nakon antibiotske terapije prema antibiogramu došlo do potpune regresije simptoma i normalizacije lab., tužiteljica je otpuštena kući 04. studenog 2010. godine i u daljnjem tijeku liječenja bila je na kontroli kirurga bez tegoba, te ide na opetovane kontrole i U. obrade ginekologa te se na kontrolama ginekologa i dalje javljaju bolovi u trbuhu kao i U. parauterino desno cistična tvorba i kako dolazi do jačanja bolova u abdomenu uz febrilitet te povećanje U. opisane tvorbe abdomena zaprima se ponovo na bolničko liječenje u K. S. D. u Z. od 08. siječnja 2011. do 23. siječnja 2011. godine na Z. za ginekologiju i humanu reprodukciju s U. nalazom desnostranog tuboovarijalnog abscesa i desnostranim piosalpinskom pa se prvo započne s antibiotskom terapijom nakon čega ne dolazi do poboljašanja već pogoršanja klinički i U. te se sada odluči na operativno liječenje laparotomijom 14. siječnja 2011. godine se pristupi laparotomiji i nađu se priraslice i tvorbe veličine jabuke koje ispunjavaju D. prostor zagasito zeleno-crne boje, tvorba konzumira desna adneksa i čvrsto je srasla s sigmom, učini se adhezioloza, desnostrana adnesektomija, a mikrobiološka analiza uzorka i tkiva bila je sterilna dok je u urinokulturi izolirana K., a tijekom operacije pregleda se ileocekalna regija, bataljak apendiksa bio je inocentan, prešije se te je poslije operativni tijek uredan, u urinokulturi se izolira K. pneumoniae + E., a P. jajnika opisuje C. haemorrhagica ovarii koja nije u svezi s nastalom komplikacijom nakon laparoskopske apendektomije, a hemoragički cistični tumor desnog jajnika je nastao zbog torzije desnih adneksa te u daljnjem tijeku liječenja tužiteljica ide na kontrole ginekologa te dolazi do poboljšanja općeg stanja. N., iz ovog nalaza i mišljenja proizlazi da nastanak apcesa po klasičnoj kao laparoskopskoj apendektomiji rezultat je izlaska bakterije iz crvuljka, a pri presjecanju crvuljka može se kontaminirati predio baze crvuljka i okolina, iako je upala flegmonozna, a ako je gangrenozna ili se radi o perforaciji, tada je kontaminacija bakterijama prisutna i prije same operacije te da smatraju da je pri laparoskopskoj apendektomiji kod tužiteljice došlo do komplikacije s pojavom intraabdominalnog apcesa i da se ova komplikacija javlja kod laparoskopske kao i kod otvorene apendektomije te je tijek bolesti bio relativno spor, a zbog lokacije gnojne kolekcije, liječenje i opservacija bili su po kirurgu i ginekologu premda je osnovni supstrat bio zapravo gnojna kolekcija, kao komplikacija laparoskopske apendektomije te da je tijekom operativnog zahvata 14. siječnja 2011. godine kirurg opisao ileocekalnu regiju, bataljak apendiksa bio je inocentan te da ovaj opis govori da iz bataljka ne izlazi crijevni sadržaj i da je bataljak primjereno zbrinut tijekom laparoskopske operacije, pa da smatraju da s kirurške strane nije bilo propusta u liječenju, da je inicijalno odabrana prihvaćena metoda kirurškog liječenja, a nastala komplikacija trbušni absces mogući je neželjeni ishod kirurškog liječenja, akutne upale crvuljka i nije posljedica primjenjenog pogrešnog načina liječenja te da tijekom liječenja u O. županijskoj bolnici P. u periodu od 08. listopada 2010. do 19. listopada 2010. godine nije došlo do propusta u liječenju, odnosno nije učinjena greška liječenja, a uslijed čega bi došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice. I. nalaza i mišljenja liječničkih vještaka D.. A. M. i D.. J. Đ. koji su svoj nalaz i mišljenje dali po određenom vještačenju koje je povjereno M. fakultetu u Z., između ostalog proizlazi da se iz nalaza koji su napisali D.. B. i Š. može iščitati kako oni nisu upoznati sa metodom laparoskopskog liječenja upale apendiksa jer oni navode kako je pri operaciji akutnog upaljenog apendiksa isti prerezan i ostavljen nezbrinut – otvoren budući da je laparoskopski način liječenja apendiksa takav da se presiječe upalno promjenjeni apendiks na samoj bazi cekuma i bataljak je podvezan bilo omčom i takozvanom endogiom pri čemu sam vrh milimetar, dva ostane nezbrinut, a taj vrh se može a i ne mora termički lagano obraditi, a prije toga se resecira takozvani mezoapendiks, a da se samo kod klasične apendektomije bataljak apendiksa zbrine šavom tako da kod klasične apendektomije je točno da taj bataljak ne strši u trbuh. N., iz njihovog nalaza i mišljenja proizlazi da iz dokumentacije ne proizlazi da bi ginekološka operacija tužiteljice bila poduzeta uslijed komplikacija izazvanih laparoskopskom operacijom slijepog crijeva već da se kod tužiteljice radilo o torziji cističnoj desnog jajnika, a nije se radilo o upali, što bi ukazivalo na posljedicu izazvanu upalom slijepog crijeva, a da je moguće da cistični jajnik nastane u vremenskom periodu od tri mjeseca i kraće.

16. S. obzirom na istaknute prigovore na nalaz i mišljenje dat po vještacima M. fakulteta u Z., S. je proveo i liječničko vještačenje koje je povjerio M. fakultetu u O., a za koji su svoj nalaz i mišljenje dali prof. dr. sc. G. K., prof. dr. sc. Ž. G. i prof. dr. sc. D. Č. iz kojeg nalaza i mišljenja između ostalog proizlazi da je kod tužiteljice zbog bolova u trbuhu napravljena laparoskopska apendektomija u O. bolnici P. 08. listopada 2010. godine i da je klinički nalaz potvrđen, a otpusna dijagnoza je akutna, flegmonozna upala crvuljka i da prema opisu je operacijski zahvat učinjen na standardan način po svim pravilima struke, a izbor laparoskopske metode također je opravdan u ovakovim slučajevima te je zahvat trajao 40 minuta što je uobičajeno trajanje nekomplicirane laparoskopske apendektomije, a da je zbog febriliteta u poslijeoperacijskom periodu napravljen U. pregled koji pokazuje manju količinu tekućine na dnu ileocekalne regije, te obostrano policistične jajnike i da su tužiteljici ordinirani antibiotici što je stručno opravdan izbor liječenja u takovim slučajevima te da je pacijentica otpuštena iz bolnice 19. listopada 2010. godine uz preporuku nastavka terapije antibiotikom i kontrole za tri dana u kirurškoj ambulanti pa da obzirom na opisani lokalni nalaz i postupni pad C.-a sa 168 na 71 u posljednjih pet dana boravka o bolnici, bilo je logično i opravdano tako postupiti. N., iz ovog nalaza i mišljenja proizlazi da se tužiteljica dalje kontrolira u privatnoj poliklinici u B. gdje su U. nalazi kao i palpatorni nalazi adneksa bili uredni, no bol u području poslije operacijskog ožiljka je perzistirala, pa je dalje tužiteljica liječena od 25. listopada do 04. studenog 2010. godine u K. S. d. u Z. gdje je na M. nađen apsces 65 x 43 mm u trbušnoj stijenci koji je 28. listopada 2010. godine kirurški evakuiran i dreniran u skladu s pravilima struke, a kasnije 28. prosinca 2010. godine na U. pregledu dijagnosticirana je parauterino desno cistična tvorba veličine 49 x 42 mm zbog čega je pacijentica 14. siječnja 2011. godine operirana te je nađena hemoragična cistična tvorba veličine jabuke koja ispunjava D. prostor, a pripada desnom jajniku te je tijekom operacije pozvan abdominalni kirurg koji je pregledao abdomen i konstatirao da je bataljak crvuljka uredan te postavio sigurnosti radi još jedan red šavi na bataljak i da je nakon toga došlo do izlječenja i prestanka tegoba. N., iz ovog nalaza i mišljenja proizlazi da nakon analize medicinske dokumentacije priložene za vještačenje, a koja se nalazi u sudskom spisu tročlana komisija povjerenstva za vještačenje M. fakulteta u O., smatra da nije bilo greške u liječenju tužiteljice od strane kirurga D.. K. u O. bolnici P. te da zaključuju da je laparoskopska apendektomija suvremena metoda prvoga izbora za operaciju upale crvuljka i da je kirurg izvršio postupak u okviru propisanoga za navedenu operacijsku tehniku te da je briga o pacijentici bila pravilna i da je učinio i laboratorijski i ultrazvučni pregled nakon operacije, kada se razvila gnojna postoperacijska komplikacija u vidu manje kolekcije u desnom donjem abdomenu, tužiteljici je u drugoj ustanovi učinjena evakuacija, te da dolazi do pojave nove ginekološke bolesti u području desnih jajnika koji zahtijevaju operaciju i tu se pozove kirurg na operaciju koji potvrdi da je baza apendiksa na cekumu zarasla i da nema fistulacije te se na taj način isključi povezanost apendektomije sa bolesti desnoga jajnika, a da se radi o novoj bolesti desnoga jajnika je potvrdila patohistološka analiza izvađenoga jajnika koja nije pronašla gnojenje već cistični jajnik. I. nalaza i mišljenja D.. D. Č. i G. K. koji su svoj nalaz i mišljenje dali temeljem određenog vještačenja koje je povjereno M. fakultetu u O., između ostalog proizlazi da izričito iz patohistološkog nalaza tužiteljice u kojem se kaže da je cistična promjena na jajniku hemoragična, a ne upalna jer nisu nađene upalne stanice u patohistološkom preparatu proizlazi da kod tužiteljice u patohistološkom nalazu ne postoji dokaz o postojanju upalnih procesa, a što bi moglo biti posljedica ranije poduzete operacije, no budući da dokaze o postojanju upalnih procesa kod tužiteljice u cističnoj tvorbi prema patohistološkom nalazu nije bilo ne može se govoriti o uzročnoposljedičnoj vezi između operacije jajnika i operacije slijepog crijeva. I. tako iz njihovih nalaza i mišljenja proizlazi da nije bilo greške kod laparoskopske apendektomije već se nakon iste pojavila komplikacija koja je moguća nakon laparoskopske operacije, a koja je adekvatno sanirana dreniranjem.

17. I. nalaza i mišljenja liječničkog vještaka D.. Ž. G. koji je nalaz i mišljenje dao temeljem određenog vještačenja koje je povjereno M. fakultetu u O., između ostalog proizlazi da u konkretnom slučaju ne postoji mogućnost da je bilo istjecanja crijevnog sadržaja u trbušnu šupljinu tužiteljice, a koji ne bi bio vidljiv golom oku kirurga i to zbog toga što je od same operacije crvuljka do poduzimanja ginekološkog zahvata preteklo određeno vrijeme, a kroz koji vremenski tijek da je bilo te mikrolezije dakle, sadržaja koji nije vidljiv golom oku uslijed toga bi došlo do samog spontanog zatvaranja ili proširenja fistule, a što bi se pri toj operaciji vidjelo te da ukoliko dolazi do istjecanja bakterija kroz crijevnu mikroleziju tada to više nije mikrolezija već je to istjecanje sadržaja koji se vidi okom, no da u konkretnom slučaju kod tužiteljice nije bilo nikakvih pokazatelja koji bi to potvrđivali, a da u konkretnom slučaju iz liječničke dokumentacije ne proizlazi da bi kod tužiteljice uslijed operativnog zahvata "slijepog crijeva" došlo do toga da je u trbušnu šupljinu došlo dio crijevnog sadržaja bilo s instrumenta ili na drugi način, a što bi se smatralo komplikacijom. I. tako proizlazi da je apsces nakupina gnojnog sadržaja te da kod tužiteljice nije bilo pokazatelja da bi taj apsces postojao već je kod nje verificiran, odnosno utvrđen upalni proces u trbušnoj stjenci što nema veze s trbušnom šupljinom i taj upalni proces u trbušnoj stijenci je saniran i to je moguća uobičajena komplikacija operacije slijepog crijeva međutim ne znači da je kod operacije slijepog crijeva došlo do pogreške i da ista nije izvedena sukladno s pravilima struke i znanosti, a uzrok te upale trbušne stjenke je uvijek neka infekcija i moguća je da nastane uslijed ulaženja i izlaženja instrumenata iz trbušne šupljine, ali i kod zbrinjavanja samoga bataljka te je taj upalni proces saniran i nije doveo do svih posljedica koje su kasnije kod tužiteljice nastale, a uslijed čega su kod tužiteljice poduzete kasnije operacije, a taj upalni proces u trbušnoj stijenci tužiteljice evidentiran je 28. listopada 2010. te je u dokumentaciji navedeno da je evakuiran i dreniran te tog datuma nije poduzet operativni zahvat i otvaranje trbušne šupljine već je isto dijagnosticirano pregledom i C.-om i da upala trbušne stijenke tužiteljice je zapravo predstavljala ograničenu nakupinu gnoja apces i budući da je taj gnoj potrebno evakuirati primjenjena je drenaža i tužiteljica je uz to primala antibiotsku terapiju te da je kod tužiteljice dijagnosticirana upala desnog jajnika s velikom hemoragičnom cistom te je uslijed toga bila podvrgnuta antibiotskoj terapiji, a da ciste na jajniku kakve su utvrđene kod tužiteljice ne nastaju zbog prekida cirkulacije, odnosno prefrkanja, odnosno okreta jajovoda i da je cista na jajniku tužiteljice bila hemoragična dakle, bila je napunjena krvavim sadržajem, a nije bila gnojna cista pa samim tim se može zaključiti da rast ciste pa i nagli rast ciste nije bila posljedica poduzete operacije slijepog crijeva i zbog poduzete operacije slijepog crijeva i nekakvih komplikcija ne nastaje cista na jajniku dok apsces to jest upala trbušne stijenke tužiteljice nema nikakve komunikacije sa trbušnom šupljinom pa tako ni sa jajnicima i ne može biti u uzročnoj vezi sa upalom jajnika ili nastankom ciste na jajniku te upalom jajovoda te da je i pretragom M. potvrđen upalni proces u trbušnoj stijenci, a ne u trbušnoj šupljini, a da iz P. nalaza jajnika čiji se preslik nalazi u spisu na listu broj 278 proizlazi da nastala tvorba na jajniku tužiteljice nema nikakve veze sa poduzetom operacijom slijepog crijeva tužiteljice jer se u istom opisuje da na jajniku tužiteljice postoji nekoliko folikularnih cističnih tvorbi, a koje su zapravo posljedica hormonalnih aktivnosti, a nisu posljedica bilo kakvih upalnih procesa izazvanih poduzetom operacijom slijepog crijeva te je posebno konstatirano da se obložnog epitela ciste ne nalazi, a što zapravo potvrđuje da se ne radi o upalnom procesu na jajniku pa da sve to potvrđuje da ne postoji uzročna veza između posljedica operacije slijepog crijeva tužiteljice i nastalih ginekoloških problema kod tužiteljice uslijed čega je bila podvrgnuta ginekološkim zahvatima. I. tako iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka proizlazi da je kod tužiteljice ultrazvučnim pregledom utvrđena manja količina tekućine na dnu ileocekalne regije dakle, upravo donja desna regija međutim tekućina u tom području jasno manje količine kako i piše se neposredno iza operacije nekoliko dana gotovo redovito nalazi i taj nalaz ne upućuje da se radi o gnojnoj tekućini i takav nalaz nije neuobičajen i na sve to upućuje i nalaz od 25. 10. 2010. godine potpisan pod D.. K., gdje je izričito navedeno "u donjem desnom dijelu abdomena slobodan tekućina – kolekcija inter-impestinalno" (među crijevima širine 8 mm) dakle, da već iz navedenog proizlazi da se ne radi o gnojnoj tekućini nego o slobodnoj tekućini uobičajenoj u donjem dijelu trbušne šupljine te da je u nalazu potpisanom pod D.. K. od 28. prosinca 2010. godine (list br. 9 spisa) jasno konstatirano da se slobodna tekućina više ne zatiče u donjem dijelu trbušne šupljine tužiteljice već je samo zatečena cista na desnom jajniku, a da je već na prvom ultrazvučnom nalazu koji je učinjen u O. bolnici P. konstatirano da se kod tužiteljice zatiču obostrano policistični jajnici, time da se slobodna tekućina o donjem dijelu trbušne šupljine zadržava do nekoliko dana poslije operacije, a pojavljuje se kao reakcija samog organizma lajički rečeno zapravo da organizam ispire svoju trbušnu šupljinu, a da je slučajno kod tužiteljice postojala nekakva infekcija izazvana poduzetom operacijom crvuljka tada se u donjem dijelu trbušne šupljine ne bi zatekla slobodna tekućina već bi se ona zapravo istrošila kod same borbe tog organizma protiv infekcije, a kasnije bi se u donjem dijelu trbušne šupljine tužiteljice pojavila gnojna kolekcija to jest gnojni sadržaj. I. tako iz nalaza i mišljenja proizlazi da iz P. nalaza (list br. 273) proizlazi da kod tužiteljice nisu zatečene tumorske tvorbe i da ne postoji upalnih procesa već da se kod tužiteljice na jajniku nalaze folikularne ciste od kojih je u jednu krvareno pa se ona povečala. N., iz nalaza i mišljenja proizlazi da ukoliko kod pacijenta u trbušnoj šupljini postoje bakterije to može imati samo tri ishoda prvi je da se organizam izbori protiv tih bakterija, drugi je da dođe do upale potrbušnice (opna koja obavija trbušnu šupljinu i organe u njoj) što zatim rezultira dramatičnim posljedicama i uvjetuje neizbježno ponovno otvaranje trbušne šupljine i treći rezultat je stvaranje apscesa između crijeva ili na dnu ileocekalne regije, a da u konkretnom slučaju iz liječničke dokumentacije tužiteljice može reči da ne proizlazi da bi se bilo što od zadnje dvije nabrojane posljedice dogodilo te da može reči da s obzirom na dostavljene nalaze tužiteljice kod iste nije bila prisutna bakterija koja bi uvjetovala upalu u trbušnoj šupljini, a kada mu je predočeno da je za vrijeme bolničkog liječenja poduzeta i pretraga čiji je rezultat bilo utvrđeno prisustvo klepsielle pneumoniae + E., izričito je naveo da se to radi o mikrobiološkoj pretrazi mokraće koja je rezultat određene eventualne upale u mokračnom kanalu i bubregu, a što nema veze s trbušnom šupljinom već se radi o pretrazi dijela tijela gdje se nalazi urin, a da bris cerviksa zapravo pokazuje nalaz cerviksa koji se ne nalazi u trbušnoj šupljini, već on "strši u vaginu", dakle to je dio maternice koji strši u vaginu i ukoliko bi ti mikroorganizmi bili pronađeni brisom cerviksa to upućuje da je kod tužiteljice postojala određena ginekološka infekcija koja je zahvatila cerviks i mokraćne puteve, a da iz liječničke dokumentacije tužiteljice ne može se zaključiti da bi operacija slijepog crijeva i poduzeta drenaža 28. listopada 2010. mogle utjecati i uvjetovati uzroke zbog kojih je poduzeta ginekološka operacija kod tužiteljice, a da za bakteriju klepsiela pneumanie nije utvrđeno da je ona postojala u trbušnoj šupljini tužiteljice jer je ona evidentirana u cerviksu i urinokulturom, a da je tužiteljica dva tjedna prije predmetne operacije "slijepog crijeva" bila na ginekološkom pregledu pri kojem nije rađen mikrobiološki nalaz, ali da je na tom nalazu od 23. rujna 2010. evidentirano da je pacijentica dobila plimikol i daktarin što su lijekovi koji se u pravilu koriste protiv gljivičnih upala, pa da je dakle prije operacije slijepog crijeva tužiteljice kod tužiteljice evidentirana upala vagine, a da u spisu ne postoji dokaz da su bakterije koje su utvrđene kod tužiteljice istoj unesene tijekom predmetnog operativnog zahvata.

18. Z. istaknutih prigovora na navedene nalaze sud je po prijedlogu tužiteljice odredio liječničko vještačenje koje je povjereno K. bolničkom centru R. te iz nalaza i mišljenja dostavljenog po K. bolničkom centru R. između ostalog proizlazi da je tužiteljica zaprimljena u O. P. sa znakovima kliničke slike akutnog apendicitisa što je hitno stanje koje iziskuje hitno operativno liječenje, a laparaskopski pristup je metoda izbora za liječenje akutne upale crvuljka te je ona pravilno indicirana te je u poslije operacijskom razdoblju došlo do pojave povišene temperature, a postoperativno povišenje temnperature može biti uzrokovano različitim činbenicima, a jedno od njih je postooperativna infekcija I. one su češće kod operacija koje su učinjene zbog infektivnih stanja kao što je u ovom slučaju upala crvuljka time da laparaskopski pristup ima manji rizik od nastanke infekcije operativne rane, ali ima jednaki rizik za nastanak intraabdominalnih apscesa koji se mogu javiti kako u ranom tako i u kasnije poslijeoperacijskom razdoblju. I. nalaza i mišljenja K. bolničkog centra R. isto tako proizlazi da je tužiteljici u dva navrata učinjen posoperativno kontrolni U. abdomena a pri kojem osim minimalne količine tekućiune (što je čest postoperativni zahvat), nisu pronađene formirane kolekcije koje bi upućivale na apsces te je obično nakon operacije zbog upale crvulja propisivanje antibiotika, što je tužiteljica i dobila, time da davanje antibiotika ne garantira da se postooperativna infekcija neće javiti. I. tako iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da na kontrolnom pregledu koji je učinjen 14 dana po operaciji, prema nalazu liječnika vidljivo je da je bolesnica bez tegoba, a da je tužiteljica zbog bolova zaprimljena u hitnoj službi na kiruršku kliniku K. S. D. te je kod iste učinjena predoperativna priprema tijekom koje je učinjen i M. abdomena i na njemu je pronađena intraabdominalna kolekcija (apsces) blizu prednje trbušne stijenke i istoj je učinjena drenaža (evakuacija sadržaja) pod kontrolom ultrazvuka što je bilo indicirano prema kliničkom stanju dok je klasična operativna drenaža sa otvaranjem i ispiranjem trbušne šupljine indicirana kod težih kliničkih stanja te u slučajevima kada je potrebno učiniti kontrolu izvora infekcije, a kod tužiteljice prema podacima iz dokumentacije nije bilo potrebno revidirati operativno područje ranije apendektomiji nego je odstranjen sadržaj apscesa i to je potvrđeno i u otpusnom pismu u kojem se navodi da je došlo do potpune regresije simptoma, a na daljnjim kontrolama učinjenim od strane kirurga u K. S. D. nije zabilježeno da je bolesnica imala ikakve tegobe. I. tako iz nalaza I. mišljenja proizlazi da kao posljedica upalnih stanja u blizini zdjelice u ovome slučaju upala crvuljka, a zatim stvaranje apscesne šupljine unutar mišića prednje trbušne stijene na mjestu prethodno učinjene apendektomije može se pojaviti upalna zdjelična bolest koja može biti posljedica ulazne infekcije uslijed ulaska samih uzročnika kroz kanalni sustav ženskog spolnog sustava uzlazno u rodnicu, kroz materište i jajovode do unutrašnjih struktura zdjuelice, a drugi način nastanka uključuje prijelaz infekta sa okolnih struktura i organa dok treći način prelaska infekta je putem krvi, a obzirom na opisani klinički tijek bolesti vrlo je vjerojatno da se upalno stanje nakon rješavanja apscesa u trbušnoj stijenci, isti proširio na zdjelične organe izazivajući na taj način tipične kliničke simptome koje je pratilo i intraoperativni nalaz tijekom samog operativnog zahvata 14. 01. 2011. na ginekologiji u S. D. te se u istom nalazu izražava izrazito crveno – hiperemičnost parijetalnog peritoneuma koji oblaže zdjelicu sa desne strane i seže do područja ileocekalne regije, a sama pojava hiperemije – obilnija prokrvljenost parijetalnog peritoneuma, ovojnice koja oblaže trbušnu stijenku i zdjelicu s unutrašnje strane radi proširenih malih kapilara ukazuje na upalnu genezu, odnosno prisustva nadražajnog čimbenika koji u konkretnom slučaju nije identificiran. N. bakteriološka analiza materijala tijekom operativnog zahvata na ginekologiji je bila negativna, a posljedica upalnog stanja u trbušnoj stijenci s prelaskiom u područje zdjelice ostavilo je posljedice priraslica koje su opisane u samom intraoperativnom nalazu, a riješene su kirurškim putem dok je odstranjenje jajnika i jajovoda koji je čvrsto srastao sa sigmoidnim crijevom odstranjen sukladno procjeni operatera, a potološkom analizom jajnika i jajovoda nisu nađeni elementi koji bi ukazivali na postojanje upalnog stanja ili nekroze štoviše kako je navedeno u mikroskopskom opisu jajnika i jajovoda opisuje se uredna građa jajnika i jajovoda sa funkcionaolnim cističnim strukturama koje su uobičajene kod žena u reproduktivnom razdoblju. U. navedeno iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je za vrijeme ginekološke operacije pozvan kirurg koji je pregledao ileocekalnu regiju i prešio inocentan (nepromijenjen) bataljak ranije odstranjenog crvuljka, a bataljak ranije odstranjenog crvuljka može se pronaći nakon apendektomije i to prvenstveno nakon laparaskopskog pristupa jer se tada zbrinjavanje ostatnog dijela (bataljka) vrši sa omčom te se nakon toga crvuljak presiječe nešto iznad njegove baze na cekurmu (početnom dijelu debelog crijeva), a u operacijskom nalazu prvotne apendektomije je navedeno da je crvuljak presječen U. nožen, a koji uređaj radi na principu da zalijepi tkivo te na taj način zaustavlja krvarenje, ali i okulbira šupljine, a kad se koristi ova tehnika zatvaranja crvuljka s omčom dakle dodatno je "pojačano" i zatvaranje U. nožem i ta tehnika je standardna kada se radi o laparaskopskom pristupu. I. nalaza i mišljenja K. bolničkog centra R. proizlazi da je zaključak istih da je nastanak apscesa ili bilo koje druge intraabdominalne infekcije poznata i opisana komplikacija liječenja upalnog procesa u abdomen, u ovom slučaju upale slijepog crijeva i ona se javlja bez obzira da li se radi o operacijama koje se izvode klasičnim ili laparaskopskim putem te je upalno stanje u trbušnoj stijecni moglo dovesti do širenja upalnog stanja i u područje zdjeličnih organa gdje su se posljedično tome pojavile priraslice između zdjeličnih organa i crijeva i iz tog razloga su se javljali bolovi, a stanje je riješeno kirurškim putem tijekom operativnog zahvata na ginekologiji K. S. D. te da je liječenje na kirurgiji u O. P. i K. S. D. učinjeno prema pravilima medicinske struke i dobre liječničke prakse, a nastalo upalno stanje trbušne stijenke je moguća komplikacija odstranjenja upalno promjenjenog crvuljka.

19. S. obzirom na istaknute prigovore na navedeni nalaz sud je ispitao liječničke vještaka D.. M. Z. i H. H. koji su svoj nalaz i mišljenje dali nakon što je vještačenje povjereno K. bolničkom centru R. te su isti izričito naveli da se ne može zaključiti da liječnik koji je vršio operaciju nije zbrinuo bataljak slijepog crijeva prema pravilima struke, a isto tako niti iz daljnjeg liječenja i dokumentacije ne može se zaključiti odnosno utvrditi da pri operaciji slijepog crijeva, bataljak slijepog crijeva nije zbrinut u skladu s pravilima struke, a isto tako iz nalaza i mišljenja istih proizlazi da je predočena kompletna liječnička dokumentacija i da su zatražili dodatnu dokumentaciju te iz cjelokupne liječničke dokumentacije za tužiteljicu ne proizlazi da bi prilikom operacije slijepog crijeva tužiteljice poduzete u bolnici u P. došlo do pogreške liječenja, odnosno da prilikom te operacije bataljak ne bi bio zbrinut na propisan način te iz cjelokupne dokumentacije ne proizlazi uzročna veza između poduzimanja operacije slijepog crijeva tužiteljice u bolniciu u P. i daljnjeg tijeka liječenja i potrebe poduzimanja operativnih zahvata kod tužiteljice, a nakon što im je predočeno mišljenje dr. Š. i D.. B. jednostavno nisu mogli doći na ideju temeljem čega su isti mogli zaključiti da ostatak crvuljuka nije zatvoren na propisani način jer da taj ostatak crvuljka nije bio zatvoren na propisan način stolica bi koja je u tom dijelu crijeva uglavnom tekuća odmah izlazila u trbušnu šupljinu te bi se u vrlo kratkom vremenu razvili simptomi upale potrbušnice koji bi zahtijevali hitno kirurško liječenje, a apsces koji je nastao kod tužiteljice je posljedica upalnog zbrinjavanja crvuljka koji se može javiti u određenom broju bolesnika nakon izvršene operacije u odgođenom vremenu (radilo se o 10-tak dana) i to je poznata komplikacija svih upalnih zbivanja pa tako i apendektomije i da evidentirano stanje tužiteljice nakon poduzete sporne operacije koje je zahtijevalo daljnje liječenje tužiteljice ne ukazuje da ostatak crvuljka pri poduzetoj operaciji nije bio propisno zbrinut već ukazuje na postoperativnu komplikaciju jer da ostatak crvuljka kod tužiteljice nije bio pravilno zbrinut došlo bi do istjecanje stolice u trbuh i zahtijevalo bi hitno kirurško liječenje, odnosno u roku od 24 sata dogodila bi se upala podtrbušnice i moralo bi se kirurški zbrinuti taj otvor, a ukoliko se to ne bi učinilo u 24 sata razvila bi se sepsa time da ukoliko bi taj crvuljak ostao nezbrinut on bi takav bio vidljiv i kasnije, odnosno sam ne bi zarastao i ne bi se zatvorio i ta činjenica bi bila vidljiva prilikom slijedećeg zahvata, odnosno do tog zahvata ne bi došlo jer bi uslijed sepse došlo do mogućeg smrtnog ishoda. U. navedeno iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su zatražili reviziju nalaza M. abdomena učinjenog kod tužiteljice u bolnici S. D. i pri izradi nalaza i mišljenja citirali su ono što je napisano u tom nalazu, ali su zatražili i sliku nastalu pri činjenju tog nalaza i iz te slike su donijeli zaključak i mišljenje i kod tužiteljice se uplani proces razvio u trbušnoj stijenci prema abdomenu, ali izvan podtrbušnice dakle, ekstraperitonealno i taj upalni proces se širio prema unutra, ali je uvijek bio odvojen od peritonealne šupljine, a nalaz inocentan bataljak apendiksa znači da u tom dijelu ostatka crvuljka nema znakova upale, a na pitanje zašto je prilikom ginekološke operacije tužiteljice poduzete u bolnici S. D. pozvan kirurg hipotetski mogu odgovoriti da je isti pozvan i zbog rješavanja priraslica između desnih andeksa i sigmoidnog kolona i da često kirurzi vrše prešivanje ranijih mjesta operacije ukoliko prilikom slijedećeg operativnog zahvata misle da bi manipulacijom moglo doći do kasnijih problema na tim deseroziranim mjestima, a za vrijeme ginekološke operacije tužiteljice nije nađena teška upala peritoneuma odnosno potrbušnice u navedenom području, ali je nađena hiperemija odnosno pojačana vaskularizacija navedenog područja zajedno s opsežnim priraslicama i hipotetski se može pretpostaviti da su one nastale nakon apscesa u trbušnoj šupljini međutim svi laboratorijski i mikrobiološki nalazi za vrijeme ginekološke operacije nisu pokazali prisustvo uzročnika, a jednini pozitivni mikrobiološki nalaz bio je prisustvo bolničke bakterije u urinu, a za hipotezu da je nakon prve pojave apcesne šupljine u trbušnoj stijenci se ista širila subkliničkim tokom nema jasne poveznice jer od ginekološke operacije tužiteljice svi nalazi uključujući i patohistološku obradu odstranjenog jajnika nisu ukazivali na uzrok upale dakle nisu bili posljedica upale. U. navedeno proizlazi da je svjedokinja D.. I. M. navela da je tužiteljica prije trećeg oeprativnog zahvata primala antibiotsku terapiju duže vrijeme i to venski i da li to ukazuje na mogući razlog negativizacije mikrobiološkog nalaza mogu izričito reći da pacijent i sam po sebi vlastitim imunološkim sustavom može dovesti do samog izlječenja infekta, a kao posljedica dešavanja u zdjelici mogu zaostati opsežne priraslice međutim u konkretnom slučaju nema izravnih dokaza da su nađene priraslice izravna posljedica upalnog procesa u zdjelici, a na prvom kontrolnom ultrazvuku nakon apendektomije uočene su ciste na desnom jajniku i kao takav promjenjeni jajnik zasigurno je podložan daljnjim promjenama i teoretski je moguće da infekt u trbušnoj stijenci izravno ili neizravno putem limfnih kanala dođe do desnog jajnika i u njemu izazove upalne promjene koje u kasnijem tijeku radi primjene antibiotika ili radi imunološkog sustava osobe dođe do samoizlječenja, a posljedice koje ostaju vide se u vidu priraslica, koje mogu, a i ne moraju biti posljedica upalnog stanja time da je odstranjeni jajnik u svom dijelu imao i zdravo tkivo jajnika pa ostaje otvoreno pitanje izbora ginekologa koji je odlučio odstranjenje čitavog desnog adneksa i jajovoda dakle, ginekološki nalaz tužiteljice kakav je bio prije poduzimanja treće operacije na S. D. mogao je biti takav i da nije bilo prethodne operacije slijepog crijeva, ali vjerojatnije je to u konačnici posljedica nastalog apscesa trbušne stijenke tri mjeseca prije. M. zaključno mogu reći da prema medicinskoj dokumentaciji ne postoji dokaz o tome da bi apsces trbušne stijenke bio posljedica nepravilnog ili nepropisno provedene operacije slijepog crijeva u bolnici u P..

20. I. nalaza i mišljenja liječnika M. fakulteta u L. između ostalog proizlazi da je tužiteljica zbog akutnog flegmonoznog apendicitisa operirana u O. županijskog bolnici P. 08. 10. 2010. godine te je izvršena laparaskopska apendektomija i nakon operacije primala je antibiotsku terapiju te se vrijednost pokazatelja upale C. smanjila sa 168 na 71, a dana 19. 10. 2010. godine je otpuštena s uputom za kontrolni pregled za tri dana, a kasnije je 25. 10. 2010. primljena na liječenje u K. S. D. u Z. zbog apscesa u području desnog donjeg kvadranta trbuha te je C. pregled utvrdio 65 x 43 mm velik apsces i 28. 10. 2010. obavljena je evakuacija apscesa i drenaža te se stanje popravilo i 04. 11. 2010. godine je otpuštena, a 28. 10. 2010. obavila je kontrolni pregled kod ginekologa i navela bolove obostrano u donjem dijelu trbuha te je ultrazvuk pokazao 49 x 42 mm veliku cističnu formaciju desno parauterino, a slijedeća kontrola 07. 01. 2011. G. je pokazala multilokularnu cističnu tvorbu 101 x 54 zbog toga je 08. 01. 2011. ponovo primljena u K. S. D. u Z. i operirana 14. 01. 2011. godine, a prilikom operacije pronašli su zeleno-crnu formaciju koja zahvaća desne adnekse i veličine jabuke, a na patohistološkom pregledu navedeno je da se radi o hemoragičnoj cisti ovarija, a područje desne fose ovajke bilo je hiperemićno, bataljak crvuljka je bio normalnog izgleda, a unatoč tome kirurg je stavio još jedan red šava na bataljak te je mikrobiološka analiza uklonjenog tkiva bila sterilna. N., iz navedenog nalaza I. mišljenja proizlazi da smatraju da kod liječenja J. B. u O. bolnici P. od 08.

10. do 19. 10. 2010. nije počinjena liječnička pogreška no na žalost nakon operacije je došlo do pooperativne komplikacije, upale u području operativnog polja odnosno apscesa u trbušnoj šupljini i takva komplikacija se događa u približno 2% operiranog slučaja pa je zbog toga tužiteljica ponovno operirana 28. 10. 2010. kada su joj uklonili gnojnu tekućinu, a kasnije su 28.12. 2010. na ginekološkom pregledu otkrili cističnu promjenu desnog ovarija zbog čega je 14. 01. 2011. bila ponovno operirana i na toj operaciji su joj uklonili navedeno zajedno s desnim adneksima i s obzirom na patohistološki nalaz malo je vjerojatno da se uzrok za treću operaciju nalazi u prethodno dvije i najvjerojatnije je bio uzrok novo s operacijom crvuljka nepovezano patološko stanje desnog jajnika. S. obzirom na navedeno mišljenja su da kod liječenja tužiteljice nije došlo do liječničke pogreške. O. svoj nalaz i mišljenje liječnici A. T. i B. K. P. izričito su naveli da brojna literature potvrđuje nastanak upalnih stanja kod ovakovih operativnih zahvata to je najčešće komplikacija koja se pojavljuje kao posljedica operacije koju komplikaciju često viđaju u svakodnevnom radu i da su im predočeni nalazi i mišljenja M. fakulteta u Z. i O. te K. bolničkog centra u R. te da niti iz jednog se ne može zaključiti da je do nastale komplikacije došlo uslijed greške liječnika odnosno pogriješnog postupanja i da oni 100%-tno ne mogu reći što je dovelo do nastanka komplikacije kod tužiteljice, da li su to uzrok bakterije, ali po njima vjerojatnost da su to uzrokovale bakterije koje su bile u crvuljku te da u dokumentaciji nije pronađeno nešto što bi ukazivalo na to da navedeni postupak nije izveden sukladno pravilima struke. I. tako iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je liječenje tužiteljice u periodu od 8. listopada 2010. do 19. listopada 2010. bilo provedeno u skladu s pravilima struke i da kiururg nije na pogrešnom mjestu izvršio presjecanje apendiksa te da iz operacijskog izvješća O. Ž. bolnice P. ne proizlazi da bi kirurg pri operaciji tužiteljice presjekao apendiks na pogrešnom mijestu ili da bi ta operacija bila provedena protivno pravilima struke.

21. D., iz nalaza i mišljenja liječničkih vještaka M. fakulteta u Z., iz nalaza i mišljenja liječničkih vještaka M. fakulteta u O., iz nalaza i mišljenja liječnika K. bolničkog centra R. te iz nalaza i mišljenja M. fakulteta u L. između ostalog proizlazi da prilikom liječenja tužiteljice u O. županijskog bolnici u P. u periodu od 08. listopada 2010. godine do 19. listopada 2010. godine i prilikom poduzete operacije nije došlo do propusta u liječenju, odnosno da nije učinjena greška liječnika i da je učinjena laparoskopska operacija kojom je odstranjen crvuljak slijepog crijeva poduzeta sukladno pravilima struke, a da kasnije zdravstvene tegobe tužiteljice uslijed kojih je tužiteljica podvrgnuta operativnom zahvatu u K. S. D. u Z. na Z. za ginekologiju i humanu reprodukciju, nisu u uzročnoj vezi sa poduzetom operacijom "slijepog crijeva" u O. županijskoj bolnici u P. dok je u K. S. D. u Z. izvršena evakuacija apscesa u trbušnoj stijenci, a ne šupljini te nije poduzet operativni zahvat, a sve to uslijed pronađenog apscesa u trbušnoj stijenci, a što nije posljedica greške liječnika ili pogrešnog liječenja tužiteljice u O. Ž. bolnici P.. I. navedenih nalaza i mišljenja nedvojbeno proizlazi da je ostatak crvuljka to jest bataljak apendiksa pri poduzetoj operaciji tužiteljice u O. bolnici P. propisno zbrinut i da je isti bio inocentan to jest bez znakova upale, a prilikom ginekološke operacije tužiteljice poduzete u bolnici S. D. kirurg je izvršio prešivanje bataljka te da često kirurzi vrše prešivanje ranijih mjesta operacije da ne bi došlo do kasnijih problema na deseroziranim mjestima.

22. P. ocjeni ovoga suda tuženik je sukladno odredbi članka 1045. stavak 1. i 2. Z. o obveznim odnosima, dokazao da je šteta nastala, odnosno komplikacija u liječenju tužiteljice zbog koje je ona podvrgnuta ginekološkoj operaciji bez njegove krivnje to jest da upalni proces kod tužiteljice nije skrivljen od strane osiguranika tuženika odnosno isti nije posljedica liječničke greške. N., iz nalaza i mišljenja liječničkih vještaka koji su nalaze dali nakon što je određeno liječničko vještačenje po M. fakultetu u Z., M. fakultetu u O., M. fakultetu u L. i K. bolničkom centru R., izričito proizlazi da je tužiteljica bila zaprimljena u O. Ž. bolnicu P. radi akutne upale apendiksa što je hitno stanje koje iziskuje hitno operativno liječenje te je liječnik odabrao laparaskopski pristup i ta metoda je pravilno indicirana te je operacija pravilno izvedena dok je nastalo upalno stanje kod tužiteljice moguća komplikacija iako je liječenje i operacija tužiteljice u O. Ž. bolnici P. provedena prema pravilima medicinske struke i dobre liječničke prakse. I. navedenih nalaza izričito proizlazi da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi treća operacija tužiteljice bila poduzeta uslijed pogrešnih postupanja prilikom laparaskopske operacije u P., a pojava apscesa nakon prvog operativnog zahvata dovodi se u vezu sa samim operativnim zahvatom te se radi o jednoj od komplikacija apendektomije koja se može pojaviti i kod klasičnih apendektomija te su izričito naveli da u medicinskoj dokumentaciji ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na grešku u liječenju to jest da ne postoji podatak da bi upalni proces bio posljedica greške liječnika i do pojave apscesa moguće je doći i u slučaju ako je bataljak pravilno zbrinut. I. nalaza i mišljenja liječničkih vještaka isto tako izričito proizlazi da je pri trećoj operaciji tužiteljice pozvan specijalist kirurg R. koji je izričito rekao da nije bilo potrebe za ponovnim zbrinjavanjem bataljka međutim da kirurzi obično osiguravaju tim zbrinjavanjem da ne bi došlo do dehicence te je izričito navedeno da iz otpusnog pisma K. bolničkog centra S. D. ne proizlazi da bi bataljak slijepog crijeva pri prvoj operaciji ostao nezbrinut i kirurg koji je bio nazočan trećoj odnosno ginekološkoj operaciji tužiteljice, konstatirao je da je bataljak inocentan, a to znači zdrav te ga je samo prešio, a to znači da je istovremeno bataljak uvrnuo prema unutra prema lumenu cekuma, a to se inače radi kod klasičnih apandektomija a kod laparaskopskih se to ne radi te je liječnički vještak D.. A. M. izričito naveo da bi i on postupio kao i D.. R. premda to struka ne traži jer se to sve poduzima radi opreza, a u konkretnom slučaju za tim nije bilo potrebe jer je područje bilo inocentno. I. tako iz nalaza i mišljenja liječničkih vještaka M. fakulteta u Z. izričito proizlazi da prema patohistološkom nalazu jajnika nije bilo apscesa prema tome nema nikakove povezanosti između nastalog apscesa koji je nakon prve operacije liječen tijekom drugog zahvata i prema nalazu patologa ne mogu se kasniji operativni zahvati dovesti u vezi s posljedicama prvog operativnog zahvata, a ciste na jajniku mogu nastati bez obzira na prvu operaciju apendiksa te iz opisa prve operacije nema opisa desnih adneksa pa se ne zna da li možda i za vrijeme te prve operacije već postojala cista desnog jajnika koja može nastati u bilo kojem trenutku i relativno brzo u nekoliko dana, a nakon svake laparaskopske operacije mogu nastati priraslice. I. nalaza i mišljenja liječničkog vještaka K. bolničkog centra R. D.. M. Z. i D.. H. H., koji su dali na raspravi izričito proizlazi da se ne može zaključiti da liječnik koji je vršio operaciju tužiteljice nije zbrinuo bataljak slijepog crijeva prema pravilima struke, te da u konkretnom slučaju ne nalaze vezu između učinjene apdendektomije i ginekoloških odnosno daljnjih operativnih zahvata i da stanje tužiteljice nakon sporne operacije ne ukazuje da ostatak crvuljka pri poduzetoj operaciji nije bio propisno zbrinut već ukazuje na postoperativnu komplikaciju te da sa sigurnošću mogu reći da nitko ne bi mogao živjeti tri mjeseca da taj bataljak za vrijeme operacije nije bio zbrinut i da za vrijeme ginekološke operacije nije nađena teška upala peritoneuma odnosno potrbušnice u navedenom području, ali je nađena hiperemija odnosno pojačana vaskularizacija navedenog područja zajedno sa opsežnim priraslicama i hipotetski se može pretpostaviti da su one nastale nakon apscesa u trbušnoj stijenci međutim svi laboratorijski i mikrobiološki nalazi za vrijeme ginekološke operacije nisu pokazali prisustvo uzročnika i jedini pozitivni mikrobiološki nalaz bio je prisustvo bolničke bakterije u urinu i svi nalazi uključujući i patohistološku obradu odstranjenog jajnika tužiteljice nisu ukazivali na uzrok upale dakle nisu bili posljedica upale. I. tako iz njihovog mišljenja proizlazi da što se tiče mogućnosti izostanka tragova upalnog procesa unatoč tome što je isti bio prisutan, a zbog primjene antibiotske terapije izričito mogu reći da pacijent i sam po sebi vlastitim imunološkim sustavom može dovesti do izlječenja efekta te da kao posljedica dešavanja u zdjelici mogu zaostati opsežne priraslice međutim da u konkretnom slučaju nema izravnog dokaza da su nađene priraslice izravna posljedica upalnog procesa u zdjelici te ginekološki nalaz prije treće operacije tužiteljice je mogao biti isti i da nije bilo prethodne operacije slijepog crijeva, ali je vjerojatnije da je to u konačnici posljedica nastalog apscesa trbušne stijenke prije tri mjeseca međutim u konkretnom slučaju ne postoji dokaz o tome da bi apsces trbušne stijenke bio posljedica nepravilnog ili nepropisno provedene operacije slijepog crijeva u bolnici u P..

23. I. iskaza svjedoka D.. Ž. R. između ostalog izričito proizlazi da je prilikom operativnog zahvata tužiteljice kojem je prisustvovao utvrdio da je bataljak crvuljka uslijed ranije operacije bio uredno zbrinut i iz njega nije izlazio crijevni sadržaj te da postoji razlika kod klasične i laparaskopske operacije jer kod klasične operacije slijepog crijeva taj bataljak se uvrne u područje debelog crijeva, a kod laparaskopske operacije ostaje jedan kratak dio bataljka crvuljka koji prominira u slobodnu trbušnu šupljinu, ali se on stisne omčama – klipsom ili mehaničkim šivačem, time da je kod tužiteljice pri operaciji u drugoj ustanovi bataljak crvuljka bio ouredno zbirnut i u vrijeme operacije kojoj je on prisustvovao u toj regiji trbušne šupljine tužiteljice nije bilo nakupine gnojnog sadržaja ili crijevnog sadržaja te iz otpusnog pisma od 23. 01. 2011. između ostalog proizlazi da je bataljak apendiksa inocentan i da ga se prtešio pa da iz navedenog teksta proizlazi da je taj bataljak apendiksa bio uredan (nevin), a činjenica je da je u otpusnom pismu navedeno da je prešiven, no zapravo je trebalo stajati uvrnut ili utisnut time da kada se apendiks prešiva on se automatski uvrne u lumen crijeva, a da tvrdnje svjedoka B. nisu istinite te je on prilikom operacijskog zahvata pronašao da crijevni sadržaj u trbušnoj šupljini tužiteljice nije nađen te je crvuljak bio inocentan, a to znači uredno zbrinut bez otvora, rupe odnosno komunikacije sa slobodnom trbušnom šupljinom tužiteljice. I. iskaza svjedoka D.. I. M. koja je vršila ginekološku operaciju tužiteljice izričito proizlazi da nije bilo nikakve komunikacije između crijeva i jajovoda kod tužiteljice i da je slijepo crijevo tužiteljice bilo uredno prešiveno odnosno bataljak je bio zbrinut te nije bilo curenja crijevnog sadržaja i da je D.. R. našao da je bataljak slijepog crijeva bio uredno prešiven i zbrinut i nije ga prešivavao i zbrinjavao jer za to nije bilo potrebe, ali opreza radi ga je prešio. K. što je navedeno iz mišljenja liječničkog vještaka D.. A. M. izričito proizlazi da liječnici kirurzi kada prisustvuju ginekološkoj operaciji, a nakon operacije slijepog crijeva kao što je bio slučaj s tužiteljicom iako je bataljak uredno zbrinut i inocentan, obično se osiguravaju da ne bi došlo do deficence pa dodatno zbrinjavaju bataljak međutim da je nedvojbeno utvrđeno, a što je i svjedok D.. R. izričito naveo da je bataljak bio inocentan, a kada je D.. R. rekao da je prešio bataljak to znači da je bataljak uvrnuo prema lumenu cetuma, a što je sve poduzeto radi opreza, iako u konkretnom slučaju nije bilo potrebe za tim jer je područje bilo inocentno.

24.K. što je naprijed navedeno svjedok D.. B. V. je izričito naveo da kada je odlučio primjeniti drenažu kod tužiteljice je utvrdio da postoji gnoj, no da ne dolazi do izljeva crijevnog sadržaja u trbušnu šupljinu, a iz iskaza svjedoka D.. I. M. izričito proizlazi da kod tužiteljice nije bilo nikakve komunikcije između crijeva i jajovoda te da je bataljak slijepog crijeva kod tužiteljice bilo uredno zbrinut. I. tako iz nalaza i mišljenja liječničkih vještaka M. fakulteta u O. izričito proizlazi da je cista na jajniku tužiteljice bila hemoragična dakle bila je napunjena krvavim sadržajem, a nije bila gnojna cista pa samim tim se može zaključiti da rast ciste pa i nagli rast ciste nije bila posljedica poduzete operacije slijepog crijeva te da zbog poduzete operacije slijepog crijeva i nekakvih komplikacija ne nastaje cista na jajniku dok apsces to jest upala trbušne stijenke tužiteljice nema nikakve kumunikacije sa trbušnom šupljinom pa tako niti sa jajnicima i ne može biti u uzročnoj vezi sa upalom jajnika i nastankom ciste na jajniku i upalom jajovoda, a pretraga M. je pokazala i potvrdila upalni proces u trbušnoj stijenci, a ne u trbušnoj šupljini te P. nalaz jajnika tužiteljice ukazuje da nastala tvorba na jajniku tužiteljice nema nikakve veze s poduzetom operacijom slijepog crijeva, a kako je to sve naprijed i obrazloženo i izričito proizlazi iz nalaza i mišljenja D.. Ž. G. koji je dao nalaz i mišljenje na temelju vještačenja koje je povjereno M. fakultetu u O. i koji je na raspravi održanoj kod ovoga suda isti dodatno obrazložio.

25.D. iz nalaza i mišljenja liječničkih vještaka M. fakulteta u Z., M. fakulteta u O., K. bolničkog centra R. i M. fakulteta u L. izričito proizlazi da je operacija tužiteljice u O. županijskog bolnici P. provedena sukladno pravilima struke i da nije bilo greške liječnika no da je došlo do komplikacije to jest upalnog procesa i poduzimanja drugog zahvata dok treća operacija (ginekološka) koja je poduzeta nije posljedica operacije slijepog crijeva tužiteljice, a da je pri toj trećoj operaciji liječnik kirurg D.. Ž. R. konstatirao da je bataljak apendiksa tužiteljice bio inocentan i da je bio pravilno zbrinut no da je opreza radi kao što čini "stara garda kirurga" (kako to izričito navodi liječnički vještak dr. A. M.) kirurg opreza radi potisnuo bataljak u crijevo kako se to čini pri klasičnim operacijama. K. što je naprijed navedeno iz otpusnog pisma K. S. D. od 23. siječnja 2011. godine izričito proizlazi da je bataljak inocentan pa dakle da je isti bio zbrinut u skladu s pravilima struke, a iz nalaza i mišljenja naprijed citiranih vještaka izričito proizlazi da se iz ničega ne može zaključiti da osiguranik tuženika pri operaciju slijepog crijeva nije pravilno zbirnuo bataljak, a da je tomu tako upućuje i činjenica da ukoliko taj bataljak ne bi bio zbrinut na pravilan način došlo bi do istjecanja stolice u trbuh i to bi zahtijevalo hitno kirurško liječenje odnosno u roku od 24 sata bi se dogodila upala potrbušnice i morao bi se kirurški zbrinuti taj otvor, a ukoliko se to ne bi učinilo u roku od 24 sata razvila bi se sepsa (kako to izričito proizlazi iz nalaza i mišljenja liječničkih vještaka iz K. bolničkog centra R.) D.. M. Z. i D.. H. H.. I. tako tijekom postupka je utvrđeno da cista na jajniku tužiteljice je bila hemoragična, a ne gnojna te da nastanak iste i nagli rast te ciste kao niti nastanak priraslica kod tužiteljice nije bilo posljedica greške liječnika pri operaciji i liječenju tužiteljice u O. Ž. bolnici P., a kako je to sve naprijed detaljno obrazloženo i proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.

26. S. obzirom na sve naprijed navedeno tuženik je tijekom postupka dokazao da je prilikom operacije slijepog crijeva tužiteljice koja je učinjena u O. županijskoj bolnici u P. bataljak slijepog crijeva zbrinut u skladu s pravilima struke i da je liječenje tužiteljice u toj bolnici provedeno u skladu s pravilima struke te ne postoji odgovornost tuženika za štetu tužiteljici. D., tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da nije bilo greške liječnika i propusta u liječenju tužiteljice u O. Ž. bolnici u P. te da je drugi zahvat koji je poduzet kod tužiteljice posljedica komplikacije nastale prilikom operacije slijepog crijeva dok treća operacija tužiteljice nije u uzročnoj vezi s operacijom slijepog crijeva tužiteljice jer kako je to naprijed navedeno nije bilo apscesa prema patohistološkom nalazu jajnika pa nema nikakve povezanosti između nastalog apscesa koji je nakon prve operacije liječen tijekom drugog zahvata tako da se treći operativni zahvat ne može dovesti u vezi s posljedicama prvog operativnog zahvata te ciste na jajniku mogu nastati bez obzira na prvu operaciju apendiksa i cista na jajniku se može razviti praktički u nekoliko dana, pa je to odgovor na pitanje kolika je vjerojatnost da se u roku od tri mjeseca kod tužiteljice razvija bolest koja je imala za posljedicu treći operativni zahvat, a kako to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja liječničkih vještaka D.. A. M. i D.. J. Đ. koji su svoj nalaz i mišljenje dali kao liječnički vještaci M. fakulteta u Z. te liječničkog vještaka D.. D. Č. koji je svoj nalaz i mišljenje dao kao liječnički vještak M. fakulteta u O..

27. O. S. je poklonio vjeru nalazu i mišljenju liječničkih vještaka D.. A. M., D.. J. Đ. i D.. J. Č. koji su nalaz dali po određenom vještačenju koje je povjereno M. fakultetu u Z. te je poklonio vjeru nalazu i mišljenju liječničkih vještaka D.. G. K., D.. Ž. G. i D.. D. Č. koji su nalaz i mišljenje dali po osnovi određenog vještačenja koje je povjereno M. fakultetu u O., ter je poklonio vjeru nalazima i mišljenjima liječničkih vještaka K. bolničkog centra R. i M. fakulteta u L. jer su isti dati u skladu s pravilima znanosti i struke koja se primjenjuje, pravilno su obrazloženi, a koja obrazloženja prihvaća i ovaj S.. D., ovaj S. je cijenio da doista pri liječenju tužiteljice nije bilo nikakovih propusta te da je liječnik osiguranika tuženika operativni zahvat "slijepog crijeva" morao poduzeti kako bi spriječio nastup pogoršanja zdravlja tužiteljice i da je odabrao laparoskopsku operaciju koja je određena sukladno pravilima struke i da je istu poduzeo sukladno pravilima struke i da nije bilo greške u liječenju tužiteljice, a kako to izričito proizlazi iz nalaza i mišljenja navedenih vještaka te da daljnje komplikacije u zdravstvenom stanju tužiteljice zbog kojih je poduzet operativni zahvat u K. S. D. na Z. za ginekologiju i humanu reprodukciju te evakuacija apscesa i postavljanje drena u K. S. D. 28. listopada 2010. godine nisu posljedica nestručno ili pogrešno poduzete operacije i liječenja tužiteljice u O. županijskog bolnici u P.. N., tijekom postupka iz navedenih nalaza i mišljenja nedvojbeno proizlazi da je liječnik koji je operirao tužiteljicu u O. županijskoj bolnici u P. primjenio odnosno poduzeo operaciju koja je bila primjerena i da je istu obavio sukladno pravilima struke. S. je cijenio tvrdnje svjedoka D.. V. B. da je operacija "slijepog crijeva" tužiteljice izvršena protivno pravilima struke i da je prilikom operacije nepravilno zbrinut bataljak apendiksa, no uvažavajući činjenicu da ovaj svjedok nema neposrednih saznanja o tijeku liječenja tužiteljice i poduzetom operativnom zahvatu te s obzirom na dostavljenu liječničku dokumentaciju i provedeno liječničko vještačenje s vještacima M. fakulteta u Z. i M. fakulteta u O., K. bolničkog centra R. i M. fakulteta u L., a iz kojih nalaza i mišljenja jasno i nedvojbeno proizlazi, a kako je to naprijed obrazloženo da nije došlo do propusta u liječenju, odnosno da nije učinjena greška liječnika pri liječenju tužiteljice u O. županijskoj bolnici u P. i da je laparoskopska apendektomija kao suvremena metoda za operaciju upale crvuljka pravilno izvedena, no da se nakon iste razvila postoperacijska komplikacija koja je kasnije zbrinuta te da do te komplikacije u vidu manje kolekcije u desnom donjem abdomenu nije došlo uslijed greške pri operaciji i u liječenju, ovaj sud smatra da su tvrdnje tog svjedoka neutemeljene i nisu potvrđene provedenim dokazima. N., tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je prilikom poduzete operacije tužiteljice u O. županijskoj bolnici u P., bataljak crvuljka pri toj operaciji bio uredno zbrinut i da je bio vidljiv što je normalno nakon laparoskopske operacije a da iz njega nije izlazio crijevni sadržaj, a kako to nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka D.. R., koji je bio pozvan da kao specijalist kirurg prisustvuje operaciji tužiteljice koju je provela D.. I. M. u K. S. D. te iz iskaza svjedoka D.. I. M. koja je izvršila medijalnu eksporativnu laparotomiju tužiteljice te kako to proizlazi iz iskaza svjedoka D.. B. V. koji je izvršio drenažu kako bi se gnojni sadržaj istisnuo iz tijela tužiteljice, a nastanak gnojnog sadržaja nije neuobičajena pojava nakon operacije slijepog crijeva kako to on izričito navodi. P. je za napomenuti da je prilikom poduzete operacije tužiteljice u K. bolnici S. D. Z. za ginekologiju i humanu reprodukciju, izričito konstatirano da je pregledana ileocekalna regija i da je bataljak apendiksa inocentan te da su liječnici koji su prisustvovali toj operaciji prof. Ž. R. i D.. I. M. izričito naveli da su prilikom te operacije utvrdili da nije bilo nikakve komunikacije između crijeva i jajovoda tužiteljice te da je slijepo crijevo kod tužiteljice prilikom operacije poduzete u O. županijskog bolnici u P. bilo uredno zbrinuto to jest da je bataljak crvuljka bio uredno zbrinut prilikom operacije slijepog crijeva i da iz njega nije izlazio crijevni sadržaj.

28. S. obzirom na sve naprijed obrazloženo po ocjeni ovoga S. tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica za vrijeme liječenja u O. županijskoj bolnici u P. i za vrijeme poduzimanja operativnog zahvata bila adekvatno liječena te da pri istom nije bilo nikakovih propusta, a činjenica da je nakon poduzete operacije došlo do nakupine tekuće kolekcije na mjestu prethodne operacije, a što nije neuobičajeno kao posljedica operacije slijepog crijeva, a što je sanirano drenažom te što je kod tužiteljice kasnije došlo do potrebe medijalne eksporativne laparotomije nije uvjetovana nestručnim liječenjem odnosno nepoduzimanjem potrebnih mjera za vrijeme liječenja i poduzimanja operativnog zahvata u O. županijskoj bolnici P.. N., često se događa da nakon laparoskopske apendektomije dođe do nakupine tekućine te da dođe do određenih infekcija što se međutim smatra komplikacijom, a ne posljedicom koja je nastala zbog greške pri operaciji. N., nedvojbeno je utvrđeno da pojava ciste na jajniku tužiteljice i potreba za poduzimanje operacije hemoragične cistične tvorbe tužiteljice nije u uzročnoj vezi s poduzetom operacijom to jest laparoskopskom apendektomijom koja je tužiteljici učinjena u O. bolnici u P.. D., s obzirom na sve naprijed obrazloženo po ocjeni ovoga S. na strani osiguranika tuženika ne postoji odgovornost za pogoršanje zdravstvenog stanja tužiteljice i podvrgavanju iste kasnijim operativnim zahvatima u K. S. d. Z., to tuženik nije niti dužan naknaditi tužiteljici nastalu štetu.

29. P. ocjeni ovoga S. kao što je to naprijed obrazloženo nastanak upalnog procesa u trbušnoj stijenci tužiteljice što nema veze s trbušnom šupljinom, koji je kasnije saniran, moguća je uobičajena komplikacija slijepog crijeva međutim ne znači da je pri operaciji slijepog crijeva u O. županijskoj bolnici u P. došlo do pogreške i da ista nije izvedena sukladno s pravilima znanosti i struke, a kako to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka M. fakulteta u Z. i M. fakulteta u O. te nalaza I. mišljenja K. bolničkog centra R. I. M. fakulteta u L.. I. tako nastanak cista na jajniku tužiteljice zbog čega je tužiteljica podvrgnuta operativnom zahvatu u K. S. d. u Z., Z. za ginekologiju i humanu reprodukciju, nije bila posljedica poduzete operacije slijepog crijeva jer uslijed operacije slijepog crijeva ne nastaju takve ciste na jajniku, a ciste koje su utvrđene kod tužiteljice ne nastaju zbog infekcija ili upalnih procesa već su posljedica hormonalnih aktivnosti, a kako sve to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja M. fakulteta u Z. i M. fakulteta u O., K. bolničkog centra u R. te M. fakulteta u L.. N., tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je liječnik koji je operirao tužiteljicu u danim okolnostima postupao onako kako je trebao pa ne postoji odgovornost osiguranika tuženika, sukladno odredbi članka 1061. Z. o obveznim odnosima, a isto tako u konkretnom slučaju ne mogu se primijeniti niti odredbe članka 1063. Z. o obveznim odnosima.

30. S. je poklonio vjeru iskazima svjedoka D.. Ž. R., D.. B. V., D.. I. M. jer su njihovi iskazi logični i uvjerljivi te zajedno s ostalim provedenim dokazima predstavljaju jednu logički zaokruženu cjelinu, a radi se o svjedocima koji imaju neposrednih saznanja o zdravstvenom stanju i liječenju tužiteljice te su nezainteresirani za ishod postupka i upozoreni su na posljedice davanja lažnog iskaza. S. je poklonio vjeru iskazu svjedoka V. K. logičan i uvjerljiv te je potvrđen ostalim provedenim dokazima. S. je poklonio vjeru iskazu svjedoka D.. R. Š. T. te je njezin iskaz cijenio u skladu s ostalim provedenim dokazima, liječničkom dokumentacijom tužiteljice te nalazom i mišljenjem M. fakulteta u Z. i nalazom i mišljenjem M. fakulteta u O., te nalazom i mišljenjem K. bolničkog centra R. i nalazom i mišljenjem M. fakulteta u L., a kako je to naprijed obrazloženo. S. je poklonio vjeru iskazu svjedoka D.. V. B. osim u onom dijelu gdje je naveo da je operacija slijepog crijeva tužiteljice poduzeta na način koji je protivan pravilima struke te da crvuljak nije bio pravilno zbrinut i da je zbog toga došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice i daljnjeg liječenja budući da u tom dijelu je njegov iskaz nelogičan i neuvjerljiv, a s obzirom na ostale provedene dokaze i to posebice s obzirom na nalaze i mišljenja M. fakulteta u Z., M. fakulteta u O., K. bolničkog centra R. I. M. fakulteta u L., a iz kojih nedvojbeno i jasno proizlazi da je predmetna operacija poduzeta sukladno s pravilima znanosti i struke te da je bataljak pravilno zbrinut, a kako je sve do naprijed obrazloženo. S. je poklonio vjeru iskazu tužiteljice J. B. ispitane kao stranke osim u onom dijelu gdje je navela da je do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja došlo zbog pogreške u liječenju i nepravilno poduzete operacije u O. županijskog bolnici u P., budući je u tom dijelu njezin iskaz nelogičan i neuvjerljiv, s obzirom na dostavljene nalaze i mišljenja M. fakulteta u Z., M. fakulteta u O., K. bolničkog centra R. I. M. fakulteta u L., a koji su dani sukladno s pravilima znanosti i struke na osnovu liječničke dokumentacije te su valjano obrazloženi, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud kako je to naprijed navedeno.

31. T. je u spis dostavila mišljenje D.. V. B. i D.. J. Š. te je tuženik dostavio mišljenje D.. D. K., no ista mišljenja nisu izrađena i dostavljena na temelju vještačenja koje je odredio S. sukladno odredbama Z. o parničnom postupku te se ne radi o nalazima i mišljenjima vještaka na kojima bi se mogla temeljiti sudska odluka. N., ta su mišljenja izrađena po zahtijevu same stranke izvan ovog parničnog postupka te budući da se ne radi o nalazima i mišljenjima dostavljenim temeljem određenih vještačenja po sudu u tijeku ovog parničnog postupka, S. na istima ne može temeljiti svoju odluku. P. je za istaknuti da istima nisu dovedeni u pitanje nalazi i mišljenja M. fakulteta u Z., M. fakulteta u O., K. bolničkog centra R. I. M. fakulteta u L., a koji su proveli vještačenje određeno u ovome predmetu te iz nalaza i mišljenja M. fakulteta u Z. i M. fakulteta u O., K. bolničkog centra R. I. M. fakulteta u L., nedvojbeno i jasno, a kako je to naprijed obrazloženo proizlazi da pri liječenju tužiteljice i poduzetoj operaciji u O. županijskoj bolnici u P. nije došlo do greške u liječenju i nije došlo do pogrešne pri poduzimanju operacije, a uslijed čega bi došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice i to do potrebe poduzimanja ginekološke operacije, a koja je tužiteljici izvršena u K. S. D..

32. S. je odbio prijedlog tužitelja te odlučio da se neće provesti suočenja iskaza svjedoka D.. V. B. i Ž. R. budući da je isto nepotrebno s obzirom da su svjedoci neposredno saslušani i upozoreni na posljedice davanja lažnog iskaza, a svjedok V. B. nije sudjelovao u liječenju tužiteljice te nema neposrednih saznanja o njenom zdravstvenom stanju i poduzetom liječenju dok je svjedok Ž. R. neposrednim uvidom u zdravstveno stanje tužiteljice isto utvrdio i o tome iskazivao. S. je odlučio da neće provesti dokaz saslušanjem svjedoka D.. G. S. i D.. V. K. budući da je provedenim dokazima činjenično stanje utvrđeno, a provođenjem ovog dokaza bi se nepotrebno odugovlačio postupak. N., iz nalaza D.. K. od 25. listopada 2010. godine jasno i određeno proizlazi da se kod tužiteljice u donjem desnom dijelu abdomena nalazi slobodna tekućina inter – intestinalna, a što znači da je ta tekućina između vijuga crijeva (na radi se u gnojnoj tekućini) dakle, u trbušnoj šupljini, a nikako ne može biti u trbušnoj stijenci dok se u nalazu od 28. prosinca 2010. godine jasno navodi da ascitesa se ne vidi to znači da se ne vidi slobodna tekućina, ali se jasno vidi cistična tvorba na jajniku koja je kasnije operirana pa su dakle navedeni nalazi posve jasni i ne ostavljaju nikakvu dvojbu, a kako to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka M. fakulteta u O. D.. Ž. G.. I. tako iz P. nalaza jajnika koji je potpisan po D.. G. S. nedvojbeno proizlazi da na jajniku tužiteljice postoji nekoliko folikularnih cističnih tvorbi, a koje nemaju nikakve veze s poduzetom operacijom slijepog crijeva tužiteljice te da na jajniku tužiteljice ne postoji upalnih procesa tako da je isti nalaz potpuno jasan i određen i nema potrebe za saslušanjem D.. G. S. u ovome predmetu jer je ista sve što je utvrdila jasno i određeno navela u P. nalazu. S. je odbio prijedlog tužiteljice te odlučio da neće provesti dokaz saslušanjem svjedoka I. V. na okolnosti da je bila prisutna prilikom razgovora tužiteljice sa liječnikom B. V. na okolnosti sadržaja tog razgovora kada je liječnik izrekao svoje osobno mišljenje o načinu zbrinjavanja crvuljka budući da je S. neposredno saslušao svjedoka B. V. te je isti u svom iskazu jasno i određeno naveo što je zatekao kod tužiteljice i kakvo je bilo njezino zdravstveno stanje u trenutku kada je ista bila kod njega na pregledu i kada je poduzeo njeno liječenje. I. tako sud je odbio prijedlog tužiteljice te odlučio da se neće od D.. R. Š. T. zatražiti dokumentacija o liječenju tužiteljice budući da je provedenim dokazima činjenično stanje utvrđeno, a provođenjem ovog dokaza samo bi se nepotrebno odugovlačio postupak s obzirom da je tužiteljica u spis dostavila liječničku dokumentaciju, a i sud je po prijedlogu liječničku dokumentaciju pribavio od ustanova gdje je tužiteljica liječena, a na temelju iste su liječnički vještaci M. fakulteta u Z., M. fakulteta u O., K. bolničkog centra R. i M. fakulteta u L., dali svoje nalaze i mišljenja u kojima izričito navode kako je tekao tijek liječenja tužiteljice te ne navode da im za davanje nalaza i mišljenja nedostaje određena liječnička dokumentacija.

33. B. je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sukladno odredbi članka 154. stavak 1. Z. o parničnom postupku, dužan je tuženiku nadoknaditi troškove postupka koji su bili potrebni i opravdani. S. je kao potrebne troškove postupka tuženika cijenio trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 1.210,00 kn, a koji trošak je tuženik i određeno potraživao, te se potrebni i opravdani troškovi tuženika odnose na troškove zastupanja tuženika po odvjetniku, koji su određeni sukladno odredbama T. o nagradi i naknadama troškova za rad odvjetnika te se odnose na zastupanje tuženika na ročištima održanim 23. studenog 2017., 25. studenog 2019., 08. veljače 2021. i 11. ožujka 2022. godine u iznosu od 2.500,00 kn za svako ročište, na sastav podnesaka od 25. 10. 2021., 06. 05. 2019., 28. ožujka 2018., 15.

12. 2017. u iznosu od 2.500,00 kn za sastav svakog podneska, na sastav podneska od 08. siječnja 2019. godine, 11. siječnja 2019. i 16. studeni 2017. u iznosu od 625,00 kn, za sastav svakog, a koji iznos je određen sukladno odredbama T. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. N., potrebni i opravdani troškovi tužitelja odnose se na troškove poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 5.468,75 kn. D., ukupni, potrebni i opravdani troškovi tuženika iznose 28.553,75 kn i sud je naložio tužiteljici da ih tuženiku plati.

34. S. obzirom na izloženo presuđeno je kao u izreci.

U. Garešnici, 20. travnja 2022. godine.

S u d a c :

Jarmilka Kučera-Slivar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste na Županijski sud u Bjelovar, a putem ovoga Suda. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.