Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 42 Gž R-1224/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika poliklinike "C.", S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik J. M. odvjetnik u S., protiv tužene-protutužiteljice L. B. iz S., OIB …, koju zastupa Odvjetničko društvu Lj. i V., u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-557/13 od 20. siječnja 2017., u sjednici vijeća dana 20. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužene-protutužiteljice, te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-557/13 od 20. siječnja 2017. u dijelu pod toč. I izreke, za iznos glavnice od 433.018,34 kn sa zateznom kamatom i u dijelu pod toč. III izreke za iznos parničnog troška od 80.830,75 kn i sudi:

1. Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u dijelu od ukupno 433.018,34 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

-na iznos od 7.986,25 kn od 13.01.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 19.02.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 05.03.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 07.04.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.05.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.06.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.07.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.08.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.09.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 10.10.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 07.11.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.12.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.01.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.02.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.03.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.04.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.05.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.06.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.07.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.08.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 04.09.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 09.10.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.11.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.12.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.01.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.02.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.03.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.04.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.05.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.06.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.07.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.08.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.09.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.10.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.11.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.12.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.01.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.02.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 06.03.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 06.04.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 05.05.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 07.06.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 07.07.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 09.08.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 08.09.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 11.10.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 09.11.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 11.12.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 09.01.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 11.02.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 16.03.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 11.04.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 16.05.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 11.06.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 3.532,48 kn od 16.07.2013. g. pa do isplate,

2. Odbija se zahtjev tužitelja za dosuđenja troškova postupka u dijelu od 80.830,75 kn.

II U preostalome dijelu pod toč. I izreke, za iznos glavnice od 45.800,87 kn sa zateznom kamatom i u dijelu pod toč. III izreke za iznos parničnog troška od 20.544,25 kn žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-557/13 od 20. siječnja 2017. djelomično potvrđuje za iznos glavnice od 45.800,87 kn sa zateznom kamatom tekućom

-na iznos od 18.450,00 kn od 23.07.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 2.000,00 kn od 07.07.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 3.075,00 kn od 18.02.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 12.000,00 kn od 22.03.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 8.275,87 kn od 25.12.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 2.000,00 kn od 16.05.2013. g. pa do isplate,

kao i u dijelu pod toč. III kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici parnični trošak od 20.544,25.

III Nalaže se tuženoj da tužitelju u roku od petnaest dana isplati i trošak žalbe od 746,87 kn odnosno trošak revizije od 896,25 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prihvaćen je pod toč. I izreke tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 478.819,21 sa zateznom kamatom.

2. Pod toč. II izreke odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika na isplatu iznosa od 260.000,00 kn sa zateznom kamatom.

3. Pod toč. III izreke naloženo je tuženoj da tužitelju isplati parnični trošak u iznosu od 101.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. siječnja 2017. god. pa do isplate.

4. Protiv navedene odluke žali se u cijelosti tužena-protutužiteljica iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači u smislu žalbenih navoda te odbije tužbeni zahtjev, a usvoji protutužbeni zahtjeva, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ovaj sud nije utvrdio da bi u pobijanoj odluci ili postupku koji joj je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Ranijom odlukom ovog suda Gž R-570/17-2 od 6. ožujka 2018. prihvaćena je kao djelomično osnovana žalba tužene-protutužiteljice, te je preinačena pobijana presuda i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u cijelosti na iznos od 478.819,21 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. Ujedno je odbijena kao neosnovana žalba tužene-protutužiteljice u preostalome dijelu, te je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-557/13 od 20. siječnja 2017. u dijelu pod toč. II izreke kojom je odbijen protutužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 260.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 13. prosinca 2013. do isplate.

8. Odlukom Vrhovnog suda RH Rev 2356/2018-4 od 15. veljače 2022. odbijena je revizija tužene kao neosnovana u odnosu na točku II. drugostupanjske presude, te je ukinuta točka I. presude ovog suda broj Gž R-570/17-2 od 6. ožujka 2018. i predmet je u tom dijelu vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da će se o troškovima postupka povodom revizije odlučiti u konačnoj odluci. Dakle, u ovoj fazi postupka valjalo je odlučiti o žalbi tužene u pogledu tužbenog zahtjeva i odluke o troškovima postupka.

9. U tijeku postupka sud prvog stupnja pravilno je utvrdio kako su stranke dana 24. studenog 2008., zaključile ugovor o radu na neodređeno vrijeme prema kojem je tužena kod tužitelja trebala obavljati poslove "specijalizanta medicine rada i sporta" od 28.11.2008. g. a potom su potpisale i ovjerile kod Javnog bilježnika I. R. u S. dana 25.11.2008. g. pod br. Ov 16959/09 Ugovor o specijalizaciji, kojim je u čl. 1. određeno da tužitelj prima u radni odnos na neodređeno vrijeme specijalizanta u svrhu stručnog osposobljavanja i usavršavanja radi provođenja specijalističkog staža iz medicine rada i sporta i da će tužena provoditi specijalistički staž iz medicine rada i športa prema planu i programu propisanom Pravilnikom o spec. usavršavanju zdravstvenih djelatnika uz stručnu pomoć i pod nadzorom mentora temeljem Rješenja Ministarstva zdravstva o odobrenju specijalizacije iz medicine rada i športa, dok je u čl. 4. određeno kako je tužena dužna poslije polaganja specijalističkog ispita ostati u radnom odnosu kod tužitelja u ordinaciji medicine rada i športa na radnom mjestu liječnika specijaliste medicine rada i športa najmanje deset godina, a ukoliko nakon polaganja specijalističkog ispita prekine stalni radni odnos sa Poliklinikom da je dužna tužitelju nadoknaditi sve troškove nastale za vrijeme specijalizacije (specijalizantsku plaću za cijelo vrijeme specijalizantskog staža, sve ostale naknade i troškove koji su isplaćeni u svezi sa specijalističkim stažem, kao i troškove polaganja specijalističkog ispita i to u bruto iznosu).

10. Također je pravilno utvrđeno i to kako je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi dana 16. prosinca 2008. god. pod brojem Klasa: UP/I-131-02/08-01/393 i Ur. br. 534- 07-2-2/3-08-2 donijelo rješenje kojim se tuženoj kao radnici kod tužitelja odobrava specijalizacija iz medicine rada i sporta za potrebe i o trošku tužitelja i da se tuženoj za glavnog mentora imenuje Dr. D. A., specijalist medicine rada u Domu zdravlja S.- d. ž. te je tužena – što nijeniti sporno-provela specijalizaciju u skladu sa Planom specijalizacije i da je dana 13. lipnja 2013. god. položila specijalistički ispit i stekla zvanje "specijalist medicine rada i sporta", da bi od 14. lipnja 2013. g. do 28. lipnja 2013. g. koristila godišnji odmor, te stranke nisu potpisale novi ugovor o radu ili aneks postojećem za obavljanje radnog mjesta "specijalist medicine rada i sporta".

11. Pravilno nadalje utvrđuje sud prvog stupnja kako je tužitelj dana 11. srpnja 2013. god. uputio tuženoj "pisano upozorenje na obvezu iz radnog odnosa" u kojoj se upozorava tužena na ispunjavanje obveza iz radnog odnosa sa mogućnošću otkaza ugovora o radu, dok je tužena putem punomoćnika dopisom od 10. srpnja 2013. god. upozorila tužitelja na njegove obveze u skladu sa zaključenim Ugovorom o specijalizacije, istakla da nije voljna sa bilo kim osim sa tužiteljem zaključiti ugovor o radu, obavijestila tužitelja da je tužena spremna ostati u radnom odnosu kod tužitelja na radnom mjestu liječnika specijaliste medicine rada i sporta, te pozvala tužitelja da se u tom smislu zaključi ugovor o radu, jer će u suprotnom biti isključena bilo kakva financijska obveza tužene prema tužitelju obzirom da bi radni odnos tužene prestao zbog neispunjavanja ugovorne obveze tužitelja, a ne krivnjom odnosno neispunjenjem ugovornih obveza tužene.

12. Tužena je potom dana 12. srpnja 2013. g. dala izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojeg je imala zaključenog sa tužiteljem iz razloga što joj tužitelj nije oformio ordinaciju za njen rad, da joj je ponudio na potpis Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa Ustanovom za zdravstvenu skrb u medicini rada B. i Ugovor o poslovnoj suradnji sa navedenom ustanovom, iz čega da je razvidno da tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze iz Ugovora o specijalizaciji od 25.11.2008. godine.

13. Tužitelj je potom dopisom od 17. srpnja 2013. pozvao tuženu da potpiše aneks ugovora o radu za radno mjesto specijalist medicine rada i sporta upravo sa tužiteljem, a ne Ustanovom B., te upozorio tuženu da ukoliko ista ustraje u svom otkazu da će tužitelj zatražiti naknadu svih troškova u skladu sa Ugovorom o specijalizaciji, da bi potom tužena dana 19.09.2013. g. uputila tužitelju dopis u kojem ga poziva da joj oformi ordinaciju medicine rada i sporta i da joj uruči Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu specijaliste medicine rada i sporta, kako bi ista mogla započeti sa radom za kojeg se obvezala Ugovorom o specijalizaciji dana 01. prosinca 2008. godine.

14. Tužitelj stoga u ovoj parnici traži isplatu svih troškova za koje tvrdi kako ih je imao na temelju zaključenog ugovora o specijalizaciji od 25. studenog 2008. god. jer da tužena nakon položenog specijalističkog ispita i stečenog zvanja specijalista medicine rada i sporta, nije nastavila raditi kod tuženika 10 godina kako je to bilo određeno navedenim ugovorom, prema čl. 4 ugovora o specijalizaciji od 25. studenoga 2008. dok tužena ustaje predmetnom protutužbom jer smatra da je tužitelj isključivi krivac što tužena nije nastavila raditi jer nije registriran za obavljanje djelatnosti medicine rada i sporta, te nije oformio ambulantu u kojoj bi tužena mogla raditi i što tuženoj nije ponudio na zaključenje ugovor o radu za radno mjesto "specijalist medicine rada i sporta", pa traži pretrpljenu štetu zbog neispunjenja u iznosu od 260.000,00 kuna.

15. Sud prvog stupnja temeljem provedenih dokaza utvrđuje kako je otkaz kojeg je dala tužena neopravdan, jer da odredba čl. 4. zaključenog ugovora o specijalizaciji između stranaka nije ništetna u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) budući da ista nije u suprotnosti niti sa ustavom, niti sa prisilnim propisima, niti moralom, a kako je tužitelj privatna zdravstvena ustanova, sam odlučuje o organizaciji svog rada u skladu sa zakonskim propisima, pa je tužena program specijalizacije provodila izvan tužitelja, kod tužitelja nije radila dok joj je tužitelj u skladu sa zaključenim ugovorom o radu za cijelo vrijeme specijalizacije plaćao plaću specijalizanta.

16. Međutim, Vrhovni sud RH poziva se na odluku Ustavnog suda RH U-III-3526/19 od 15. prosinca 2020. prema kojoj bruto plaća predstavlja novčanu protuvrijednost rada, te stoga ne može predstavljati trošak specijalizacije koji bi liječnik specijalist bio obvezan vratiti u slučaju kada raskida ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji, a iz postupka koji je prethodio po sudskom vještaku V. K. utvrđeno je da utuženi iznos od 478.819,21 kn predstavlja troškove tužitelja koji uključuju kako troškove po osnovi isplaćene plaće tako i materijalne troškove specijalizacije, troškove školarine, mentorstva i ispita, pa dakle da tužitelj ima pravo zahtijevati da mu tužena vrati isplaćene troškove specijalizacije koji ne uključuju isplaćenu plaću, a prema ugovoru koji su sklopile. Prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka kojeg prihvaća i ovaj sud, kao i sud prvog stupnja u ranijem tijeku postupka, tužitelj je po osnovi materijalnih troškova specijalizacije, troškova školarine, mentorstva i ispita tijekom trajanja specijalizacije tužene imao ukupni trošak od 45.800,87 kn od čega po pojedinim stavkama kako slijedi:

-18.450,00 kn od 23.07.2010. g. trošak školarine KBC S.

-2.000,00 kn od 07.07.2011. g. trošak ispita – državni proračun

-3.075,00 kn od 18.02.2011. g. materijalni troškovi specijalizacije KBC S.

-12.000,00 kn od 22.03.2012. g. trošak školarine fakultet u Z.

-8.275,87 kn od 25.12.2012. g. – mentorstvo dr. A.

-2.000,00 kn od 16.05.2013. g. trošak ispita – državni proračun,

dok ostatak od 433.018,34 kn čini trošak isplaćenih plaća.

17. Stoga je u smislu čl. 373. točka 3. ZPP, obzirom na to da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ali je na isto pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo pobijanu odluku preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti za isplaćenu plaću, dok je u preostalome dijelu valjalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP pobijanu odluku potvrditi i odbiti njome pobijanu odluku – za ostale troškove specijalizacije.

18. U smislu čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je obzirom na promjenu uspjeha stranaka u sporu u vezi sa čl. 154. st. 2. ZPP preinačiti i odluku o troškovima postupka, te tužitelju dosuditi razmjeran dio troška, obzirom na to da je tužena u cijelosti odbijena sa protutužbenim zahtjevom, a tužitelj je sa tužbenim zahtjevom uspio u dijelu od 9,56%. Trošak tužitelja kako je pravilno dosuđen pobijano odlukom suda prvog stupnja odnosi se na sastav tužbe 5.000,00 kuna, zastupanje na ročištima 03.09.2014. g., 17.02.2015. g., 20.03.2015. g., 15.05.2015. g., 06.04.2016. g., 06.07.2016. g., 14.09.2016. g., 12.10.2016. g. i 16.01.2017. g. svako po 5.000,00 kuna, pristup na ročište 27.10.2014. g., 11.12.2014. g., 18.05.2016. g. svako po 500,00 kuna, sastav četiri obrazložena podneska tijekom prvostupanjskog postupka (22.01.2014. g., 03.09.2014. g., 30.03.2015. g., 06.04.2016. g.) svaki po 5.000,00 kuna što uvećano za 25% PDV-a jest 89.375,00 kn, od čega je tužitelju valjalo dosuditi 9,56% ili 8.544,25 kn, a uvećano za trošak vještačenja od 2.000,00 kuna i trošak sudske pristojbe tužbe 5.000,00 kuna i presude 5,000,00 kuna (koji trošak je u cijelosti bio potreban za vođenje parnice) jest svega 20.544,25. Kako je tužitelj djelomično uspio sa žalbom, odnosno revizijom, valjalo mu je dosuditi i razmjeran dio trošak u pogledu ovih pravnih lijekova te odlučiti kao pod III izreke.

U Zagrebu 20. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Darija Horvat, v.r.