REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 51/2020-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. J. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 347. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, optuženog S. J., sina optuženog S. J., dr. sc. Z. J., optuženog V. B., optuženog V. P., optužene M. M., optuženog I. D. i optužene Z. T.-P. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 2019. broj K-Us-43/2015, u sjednici održanoj 20. travnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog S. J., odvjetnika J. J. i odvjetnika dr. sc. L. V., branitelja optuženog V. B., odvjetnika K. V., branitelja optuženog V. P., odvjetnika I. F., braniteljice optužene M. M., odvjetnice M. V. i branitelja optužene Z. T.-P., odvjetnika B. K.,

p r e s u d i o  j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, optuženog S. J., sina optuženog S. J., dr. sc. Z. J., optuženog V. B., optuženog V. P., optužene M. M., optuženog I. D. i optužene Z. T.- P. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženici S. J., V. B., V. P., M. M., I. D. i Z. T.-P. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenih djela protiv službene dužnosti, i to optuženi S. J. zbog kaznenog djela primanja mita iz članka 347. stavka 1. u vezi s člankom 61. KZ/97. opisanog pod točkom 1.a i 1.b izreke za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci; optuženi V. B. zbog kaznenog djela primanja mita iz članka 347. stavka 1. u vezi s člankom 61. KZ/97. opisanog pod točkama 1.c i 1.d izreke za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine; optuženi V. P. zbog kaznenog djela primanja mita iz članka 347. stavka 1. KZ/97. opisanog pod

I Kž-Us 51/2020-12

točkom 1.e izreke za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a optužena M. M., optuženi I. D. i optužena Z. T.-P. zbog kaznenog djela davanja mita iz članka 348. stavka 1. KZ/97. opisanog pod točkom 1.e izreke za koje su osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine, time da je prema svakom od ovih optuženika, na temelju članka 67. KZ/97., primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine.

1.1. Na temelju članka 77. KZ/97. optuženom V. B. i optuženom V. P. izrečena je sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti i dužnosti sveučilišnog profesora u trajanju od pet godina, koji rok se računa od pravomoćnosti presude, time da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja te mjere.

1.2. Na temelju članka 77. (očito KZ/11., a pravilno bi bilo: članka 82. KZ/97.) i članka 560. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), utvrđeno je da novčani iznos od 21.000 kuna iz točke 1.a i novčani iznosi od 6.300,00 kuna i 6.500,00 kuna iz točke 1.b predstavljaju imovinsku korist koju je optuženi S. J. ostvario kaznenim djelom iz članka 347. stavka 1. u vezi s člankom 61. KZ/97., opisanim pod točkom 1.a i 1.b; da je navedeni sveukupni novčani iznos od 33.800,00 kuna imovina Republike Hrvatske te je naloženo optuženom S. J. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 33.800,00 kuna u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Na temelju članka 77. (očito KZ/11., a pravilno bi bilo: članka 82. KZ/97.) i članka 560. ZKP/08. utvrđeno je da novčani iznos od 1.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti od 7.433,95 kuna opisan pod točkom 1.c i novčani iznos od 6.000,00 kuna opisan pod točkom 1.d predstavljaju imovinsku korist koju je optuženi V. B. ostvario kaznenim djelom iz članka 347. stavka 1. u vezi s člankom 61. KZ/97., opisanim pod točkom 1.c i 1.d; da je navedeni sveukupni novčani iznos od 13.433,95 kuna imovina Republike Hrvatske te je naloženo optuženom V. B. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 13.433,95 kuna u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.4. Na temelju članka (očito KZ/11., a pravilno bi bilo: članka 82. KZ/97.) i članka 560. ZKP/08. utvrđeno je da novčani iznos od 4.000,00 kuna opisan pod točkom 1.e predstavlja imovinsku korist koju je optuženi V. P. ostvario kaznenim djelom iz članka 347. stavka 1. KZ/97., opisanim pod točkom 1.e; da je navedeni novčani iznos imovina Republike Hrvatske te je naloženo optuženom V. P. da Republici Hrvatskoj isplati taj novčani iznos u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. optuženom S. J., optuženom V. B. i optuženom V. P. naloženo je snositi trošak kaznenog postupka svakom u paušalnom iznosu od po 5.000,00 kuna, a optuženom S. J. i optuženom V. P. naloženo je snositi i troškove telekomunikacijskog

I Kž-Us 51/2020-12

vještačenja svakom u iznosu od po 7.811,25 kuna, dok je optuženoj M. M., optuženom I. D. i optuženoj Z. T.-P. naloženo snositi troškove kaznenog postupka svakom u paušalnom iznosu od po 1.000,00 kuna.

1.6. Istom je presudom, na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08., protiv optuženog V. P. odbijena optužba zbog kaznenog djela protuzakonitog posredovanja iz članka 343. stavka 2. KZ/97.

2. Protiv te presude, i to u odnosu na osuđujući dio žalbe su podnijeli Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i svi optuženici.

2.1. USKOK se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači „sukladno žalbenim navodima.“

2.2. U korist optuženog S. J. podnesene su tri žalbe – osobna žalba optuženog S. J., ona podnesena po branitelju, odvjetniku J. J. te žalba koju je u korist optuženog S. J. podnio njegov sin, dr. sc. Z. J..

2.2.1. U žalbi optuženog S. J. podnesenoj po branitelju, odvjetniku J. J. kao žalbene osnove naznačene su bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, povreda kaznenog zakona, odluka o kazni, odluka o oduzimanju imovinske koristi te odluka o troškovima postupka, a predloženo je da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

2.2.2. U osobno podnesenoj žalbi optuženog S. J. uvodno je naznačeno da je podnesena zbog "svih žalbenih osnova iz čl. 467 st.1.t. 1, 2 i 3 ZKP-a u svezi s odredbom iz čl. 468 (bitna povreda odredaba kaznenog postupka), čl. 469 (povrede materijalnog kaznenog prava – kaznenog zakona), čl. 470 (pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja) i čl. 471 ZKP (odluke o kazni i o oduzimanju imovinske koristi i o troškovima kaznenog postupka)", a predloženo je da Vrhovni sud Republike Hrvatske "1. prihvati ovu žalbu kao pravovremenu i dopuštenu, 2. donese odluku temeljem koje me se poziva na sjednicu Vijeća, 3. ukine I-st. presudu ili 4. preinači i oslobodi me svake krivnje ili do donošenja odluke, 5. uputi zahtjev Europskom sudu za donošenje presude odnosno za prethodnu odluku o tumačenju sukladnosti hrvatskog Zakona o kaznenom postupku s Europskim pravom, kako je u ovoj žalbi i istaknuto (3x), jer se radi o prethodnim pitanjima, 6. a ako ukine I.-st. presudu i predmet vrati I-st. sudu na ponovno suđenje, zbog brojnih bitnih povreda kaznenog zakona i kaznenog postupovnika uputi predmet na odlučivanje drugom sudskom vijeću."

2.2.3. U žalbi koju je u korist optuženog S. J. podnio njegov sin, dr. sc. Z. J. uvodno je naznačeno da se ona podnosi zbog "bitne povrede kaznenog postupka i povrede prava na pošteno suđenje na štetu I. okrivljenog (čl. 468 st. 1 toč. 11, st. 2 i st. 3 ZKP/08)", a predloženo je da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

I Kž-Us 51/2020-12

2.2.4. Budući da se ove tri žalbe podnesene u korist optuženog S. J. međusobno sadržajno podudaraju i nadopunjavaju, bit će u obrazloženju razmotrene kao jedinstvena žalba optuženog S. J..

2.3. Optuženi V. B. žalbu je podnio po branitelju, odvjetniku K. V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.4. Žalbu protiv prvostupanjske presude optuženi V. P. podnio je po branitelju, odvjetniku I. F. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.5. Optužena M. M. žalbu je podnijela po braniteljici, odvjetnici M. V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.6. Optuženi I. D. žalbu je podnio po branitelju, odvjetniku D. A. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i oslobodi ga se optužbe, podredno da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.7. Optužena Z. T.-P. žalbu je podnijela po branitelju, odvjetniku B. K. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da se preinači i oslobodi je se optužbe.

2.8. USKOK je podnio odgovore na žalbe svih šest optuženika predloživši da se iste odbiju kao neosnovane.

2.9. Odgovore na žalbu USKOK-a podnijeli su optuženi V. P. po branitelju, odvjetniku I. F. te optužena M. M. po braniteljici, odvjetnici M. V.. U oba je odgovora predloženo odbiti žalbu USKOK-a kao neosnovanu.

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

I Kž-Us 51/2020-12

4. Zahtjev da oni i njihovi branitelji budu obaviješteni o sjednici vijeća drugostupanjskog suda u svojim su žalbama podnijeli svi optuženici osim optužene M. M.. Postupajući u skladom odredbi članka 475. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19.), o sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviještene su sve stranke, odnosno državni odvjetnik i svi optuženici i njihovi branitelji. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženog S. J., odvjetnika J. J. i odvjetnika dr. sc. L. V., branitelja optuženog V. B., odvjetnika K. V., branitelja optuženog V. P., odvjetnika I. F., braniteljice optužene M. M., odvjetnice M. V. i branitelja optužene Z. T.-P., odvjetnika B. K., a, u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. ZKP/08.-19., u odsutnosti zamjenika glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, optuženog S. J., optuženog V. B., optuženog V. P., optužene M. M., optuženog I. D., optužene Z. T.-P. te branitelja optuženog I. D., odvjetnika D. A., koji su o sjednici uredno obaviješteni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. U obrazloženju ove odluke najprije su odnosu na svakog od optuženika izneseni njihovi žalbeni navodi i odgovori ovoga suda na te navode, osim onih koji se odnose na odluku o kazni, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi i troškovima kaznenog postupka. Nakon toga je odgovoreno na žalbene navode USKOK-a i svih onih optuženika koji se odnose na potonje navedene žalbene osnove, uključujući i ispitivanje pobijane presude sukladno članku 478. ZKP/08.-19. u pogledu odluka o kazni, sigurnosnoj mjeri i oduzimanju imovinske koristi.

U odnosu na žalbu optuženog S. J.:

7. Protivno žalbenim navodima optuženog S. J. istaknutima u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., prvostupanjski je sud dao jasne i vrlo iscrpne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o postojanju koruptivnog dogovora između njega i Ž. K., i to u odnosu na cjelokupnu inkriminaciju za koju je ovaj žalitelj pobijanom presudom proglašen krivim, pri čemu izreka te presude nije proturječna njezinim razlozima. Druga je stvar što optuženi S. J. nije zadovoljan zaključcima prvostupanjskog suda, čime u biti osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. No, na te žalbene tvrdnje odgovoreno je u dijelu obrazloženja ove odluke koji se odnosi na žalbenu osnovu propisanu odredbom članka 470. ZKP/08.

8. Što se tiče žalbenih tvrdnji optuženog S. J. da nisu ocijenjeni svi izvedeni dokazi pa da je zbog toga pobijana presuda nerazumljiva i bez navođenja razloga o odlučnim činjenicama, treba reći da prvostupanjski sud ni nije bio dužan u obrazloženju pobijane presude navesti razloge za ocjenu baš svakog izvedenog dokaza, već dati ocjenu onih izvedenih dokaza koje je smatrao važnima za utvrđivanje odlučnih činjenica, a to je u potpunosti i učinio.

I Kž-Us 51/2020-12

9. Optuženi S. J. smatra da je točka 1.a izreke pobijane presude nerazumljiva jer je nejasno o kakvim se radovima radi i u čemu se isti sastoje, a da izmještanje plinskog bojlera za centralno grijanje i prokop izvanjskog zemljišta radi polaganja plinovodne cijevi te njezinog spajanja na plinsku mrežu, što se navodi u obrazloženju pobijane presude kao opis tih radova, nemaju veze s adaptacijom poslovnog prostora.

9.1. Prema činjeničnom opisu radnji ovog optuženika u točki 1.a izreke pobijane presude, mito se sastojalo u tome što je Ž. K. u dogovoru s optuženim S. J. osigurao besplatno izvođenje radova u vrijednosti od 21.000,00 kuna na adaptaciji poslovnih prostorija u suvlasništvu optuženog S. J., a to je sasvim dostatan opis za određenje bitnih obilježja kaznenog djela primanja mita iz članka 347. stavka 1. KZ/97. Ti su radovi, koji su pobliže opisani u obrazloženju pobijane presude, protivno žalbenoj tvrdnji optuženog S. J. bili izravno povezani s adaptacijom tog poslovnog prostora. Naime, i iz obrane optuženog S. J. i iz iskaza svjedoka Ž. K. proizlazi da je optuženi S. J. u inkriminirano vrijeme uređivao poslovni prostor za svog sina odvjetnika te da su inkriminirani radovi vršeni upravo u vezi s uređenjem tog prostora.

10. Optuženi S. J. u žalbi navodi i da je izreka točke 1.a pobijane presude nerazumljiva i proturječna obrazloženju. Ovo stoga što se u izreci navodi da je Ž. K. osigurao besplatno izvođenje radova u vrijednosti od 21.000,00 kuna u njegovu korist, a da se ne navodi tko je i kako platio taj iznos, dok se u obrazloženju navodi da je taj iznos plaćen od strane T. T. d.o.o., koje se ne navodi u izreci pobijane presude kao oštećenik niti se ono pozvalo kao oštećenik radi postavljanja imovinskopravnog zahtjeva u postupku. Ovaj žalitelj ističe i da je prvostupanjski sud visinu navodno protupravno ostvarene imovinske koristi utvrđivao samo na temelju izjave jedne osobe koja je nekada bila okrivljenik te bez ikakve materijalne dokumentacije.

10.1. Kao što je već prethodno navedeno, u činjeničnom opisu optuženikovih radnji u točki 1.a izreke pobijane presude sadržani su svi bitni elementi kaznenog djela primanja mita za koje je optuženi S. J. tom presudom i proglašen krivim. S obzirom na suštinu tog kaznenog djela, navod u izreci da je Ž. K. osigurao besplatno izvođenje radova u vrijednosti od 21.000,00 kuna u korist optuženog S. J. (što predstavlja njegov dar ovom optuženiku) dostatan je za određenje ostvarenja obilježja ovog kaznenog djela, dok su u obrazloženju pobijane presude iznesena utvrđenja i detaljni razlozi o tome tko je i na koji način te radove zapravo platio, ali to nije od utjecaja na postojanje koruptivnog dogovora Ž. K. i optuženog S. J. niti za njegovu realizaciju, a navođenje svega toga u činjeničnom opisu samo bi ga nepotrebno opteretilo i tek to bi dovelo do nerazumljivosti izreke pobijane presude.

10.2. Točno je da je T. T. d.o.o. ono koje je, prema razlozima pobijane presude, platilo iznos od 21.000,00 kuna za radove izvršene u korist optuženog S. J.. Međutim, kako to trgovačko društvo nije oštećeno kaznenim djelom opisanim u ovoj točki izreke pobijane presude, već možda nekim drugim djelom koje nije predmet ovog postupka, ovaj žalitelj nije u pravu ni kada tvrdi da ga je (T. T. d.o.o.) trebalo pozvati radi postavljanja imovinskopravnog zahtjeva u ovom postupku.

I Kž-Us 51/2020-12

10.3. Nije prihvatljiva ni tvrdnja optuženog S. J. da je prvostupanjski sud utvrđivao visinu navodno protupravno ostvarene imovinske koristi samo na temelju izjave jedne osobe koja je nekada bila okrivljenik i bez ikakve materijalne dokumentacije. Prije svega, Ž. K., koji je nekada bio okrivljenik u istom predmetu, ovdje je ispitan u svojstvu svjedoka u kontradiktornom postupku, a njegov iskaz nije jedini dokaz na temelju kojega je prvostupanjski sud zaključivao, između ostaloga, o visini protupravno ostvarene imovinske koristi iz ove inkriminacije. Naime, o toj je odlučnoj činjenici iskazivao i svjedok B. Š., čiju vjerodostojnost je obrana također imala mogućnost provjeravati kroz kontradiktorno ispitivanje. Zaključak da je postupanjem opisanim u ovoj točki izreke pobijane presude za optuženog S. J. pribavljena protupravna imovinska korist u iznosu od 21.000,00 kuna prvostupanjski sud je utemeljio na savjesnoj analizi i međusobnom povezivanju ne samo iskaza svjedoka Ž. K. i B. Š., već i nadzirane telefonske komunikacije koja se u inkriminirano vrijeme odvijala na relaciji Ž. K. – optuženi S. J. – B. Š., kao iskaza svjedoka Ž. V. kao kontrolnih dokaza, o čemu će još biti riječi u nastavnom dijelu obrazloženja ove odluke. Prema tome, izreka pobijane presude u odnosu na kazneno djelo opisano u točki 1.a nije nerazumljiva niti je proturječna obrazloženju.

11. U žalbi optuženog S. J. navodi se da u pogledu činjenice tko je i u kojoj mjeri platio sporne radove iz točke 1.a izreke pobijane presude postoji znatno proturječje u izvedenim dokazima. Ovaj žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud stavlja naglasak na iskaze svjedoka koji su suprotni materijalnim dokazima koje je on (optuženi S. J.) predao u spis, pri čemu da su ključni dokaz za to da je on (optuženi S. J.) taj koji je izvršio plaćanje B. Š. snimke nadzirane komunikacije između Ž. K. i B. Š., i to telefonski razgovor od 15. svibnja 2012. u 17,17 sati u kojemu Š. upoznaje K. s premještanjem bojlera i s tim da će to naplatiti od J., s čime ga želi upoznati, kao i da će mu (J.) izvući ponudu iz trgovine da vidi cijenu materijala, te razgovor od 20. lipnja 2012. u 19,05 sati u kojemu K. pita Š. da li mu je J. platio zadnji dio, a ovaj potvrđuje.

11.1. Iako su i ovi žalbeni navodi istaknuti u okviru žalbene osnove iz članka 468. ZKP/08., optuženi S. J. njima zapravo izražava svoje neslaganje sa zaključcima do kojih je došao prvostupanjski sud nakon što je analizirao i ocijenio sve relevantne dokaze koji, prema ocjeni ovoga suda, nisu proturječni, a kamoli ne znatno, nastojeći sugerirati svoje zaključke usmjerene tome da ga se ekskulpira. U tom cilju ovaj optuženik u žalbi izdvaja iz konteksta i dijelove telefonskih razgovora iz nadzirane komunikacije između Ž. K. i B. Š. nastojeći im dati drugačiji smisao od stvarnoga. Tako primjerice u razgovoru od 20. lipnja 2012. u 19,05 sati Ž. K. pita B. Š. "da l´ mu je profesor platio onaj zadnji dio", a B. Š. potvrđuje. Međutim, dalje kaže i to da je "bio kod njega" i "napravio je tamo", na što Ž. K. kaže "da se malo izuo, hvala Bogu", očito misleći na to da je konačno i optuženi S. J. platio nešto od svih onih radova koji su izvršeni. S tim u vezi ovdje još samo valja istaknuti da je i prvostupanjski sud zaključio da je sasvim moguće da je određene radove na objektu u svom suvlasništvu plaćao i sam optuženi S. J., ali da inkriminirane radove sasvim sigurno nije platio (stranica 26., odlomak 2. pobijane presude). Prema tome, žalba optuženog S. J. zbog bitne postupovne povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ni u tom dijelu nije osnovana, dok je na prigovore kojima se zapravo osporava pravilnost činjeničnog stanja u pobijanoj presudi detaljnije odgovoreno u dijelu ove odluke koji se odnosi na žalbenu osnovu iz članka 470. ZKP/08.

I Kž-Us 51/2020-12

12. Točno je da se „besplatno izvođenje radova na adaptaciji poslovnih prostorija“ prema izreci pobijane presude vezuje isključivo uz polaganje ispita studentice M. K. (točka 1.a), dok iz izvedenih dokaza i zaključka prvostupanjskog suda proizlazi da se ono vezuje i uz polaganje ispita iz predmeta Pravo društava za studenta A. Z. (točka 1.b). Međutim, nije točno, kako to nastoji prikazati optuženi S. J. u žalbi, da je zbog toga izreka pobijane presude proturječna njezinim razlozima. Prije svega treba reći da je prvostupanjski sud cjelokupno postupanje za koje je optuženi S. J. bio terećen optužnicom USKOK-a u pobijanoj presudi pravno označio kao jedno produljeno kazneno djelo primanja mita iz članka 347. stavka 1. u vezi s člankom 61. KZ/97., iz čega proizlazi da je ono i razmatrano kao jedna cjelina, pri čemu je i iz izreke i iz obrazloženja pobijane presude jasno vidljivo u čemu se sastojalo mito optuženom S. J. kao predmet njegovog koruptivnog sporazuma sa Ž. K. u odnosu na svaku pojedinu inkriminaciju koja je dio cjeline – osiguranje besplatnog izvođenja radova u vrijednosti od 21.000,00 kuna na adaptaciji poslovnih prostorija u suvlasništvu optuženog S. J. (točka 1.a) te kupovina i ugradnja klima uređaja u vrijednosti od 6.300,00 kuna i izrada ograde oko vikend kuće optuženog S. J. u vrijednosti od 6.500,00 kuna (točka 1.b). Budući da se i vremenski okviri ovih radnji koje, dakle, čine jedinstvenu cjelinu, preklapaju te kako je i svjedok Ž. K. u svom iskazu izvođenje radova navedenih u točki 1.a izreke pobijane presude vezao i uz inkriminaciju opisanu u točki 1.b izreke pobijane presude (a na to osobito upućuje dio njegovog iskaza od 10. rujna 2014. u kojem je naveo: "Ja sam zamolbu D. Z. da kod prof. S. J. interveniram za njegovog sina prihvatio jer sam osiguranjem plaćanja radova koji su izvršeni u njegovom poslovnom prostoru ... kod prof. S. J. stekao podlogu da kod njega mogu intervenirati jer sam s njim uspostavio takav odnos"), prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je opisivao te radove u pojedinim dijelovima obrazloženja pobijane presude koji se odnose na cjelokupnu inkriminaciju (točka 1.a i 1.b).

13. U žalbi optuženog S. J. nadalje se navodi da se proturječnost izreke i obrazloženja pobijane presude u odnosu na inkriminaciju opisanu pod točkom 1.b izreke pobijane presude ogleda i u tome što se u izreci navodi da je Ž. K. novcem koji mu je predao D. Z. kupio klima uređaj vrijedan 6.300,00 kuna te napravio ogradu oko vikend kuće vrijednu 6.500,00 kuna, dok iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da klima uređaj i ograda nisu napravljeni novcem koji je Ž. K. predao D. Z.. Osim toga, ovaj žalitelj tvrdi da pobijana presuda ne sadrži jasne razloge u pogledu vrijednosti klima uređaja i ograde, već se prvostupanjski sud površno i bez posebnog preispitivanja oslonio na vrijednosti koje je na raspravi 5. rujna 2018. paušalno odredio svjedok Ž. K..

13.1. Protivno istaknutim žalbenim navodima, i iz izreke i iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je Ž. K. kupio klima uređaj i napravio ogradu iz točke 1.b izreke pobijane presude novcem koji mu je predao D. Z. za siguran prolazak na ispitima svoga sina, studenta A. Z. iz predmeta Trgovačko ugovorno pravo i Pravo društava kod optuženog S. J.. Druga je stvar što ovaj žalitelj nije zadovoljan takvim, po ocjeni ovoga suda, pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda. Međutim, time nije ostvarena prethodno istaknuta bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju on upire, već je riječ o osporavanju pravilnosti činjeničnog stanja, o čemu je više rečeno u okviru odgovaranja na žalbene tvrdnje optuženog S.

I Kž-Us 51/2020-12

J. iznesene iz osnove propisane odredbom članka 470. ZKP/08., a to vrijedi i za žalbeni prigovor u pogledu utvrđenja vrijednosti klima uređaja i ograde.

14. Optuženi S. J. žalbom osporava i pravilnost načina izmjene optužnice USKOK-a na raspravi 29. listopada 2019. tvrdnjom da ona ne udovoljava svojim sadržajem kogentnoj normi iz članka 342. ZKP/08., a posebno da nedostaje obrazloženje za izmjenu. Osim toga, ističe da se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi na 8. stranici poziva na optužnicu USKOK-a od 19. rujna 2014., umjesto na izmijenjenu optužnicu od 9. svibnja 2017. Naime, u raspravnom zapisniku od 29. listopada 2019. navedeno je: „Optužba navodi da djelomično mijenja činjenični opis izmijenjene optužnice od 9. svibnja 2017…“, tako da je nejasno je li polazna točka za izricanje presude optužnica od 19. rujna 2014. ili izmijenjena optužnica od 9. svibnja 2017. Tvrdi da je prvostupanjski sud izrekao presudu na temelju optužnice koja mu nije dostavljena, a time da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 5. ZKP/08. Smatra da očitovanja optuženika ili „iznuđeno očitovanje I- okrivljenika“ ne potvrđuje da je izmjena optužnice učinjena na zakonit način niti da ona postoji.

14.1. Izmjena optužnice od strane USKOK-a od 29. listopada 2019. izvršena je na raspravi od istoga nadnevka. Na toj je raspravi, a kako to proizlazi iz raspravnog zapisnika, zastupnica optužbe navela da "djelomično mijenja činjenični opis izmijenjene optužnice od 9. svibnja 2017." Iz navedenog izričaja jasno proizlazi da se nadnevak 9. svibnja 2017. odnosi na izmjenu optužnice (one od 19. rujna 2014.). Osim toga, u uvodnom dijelu obrazloženja pobijane presude, na 8. stranici, jasno je navedeno da je riječ o optužnici USKOK-a od 19. rujna 2014. broj K-US-144/13 IS- US-42/13, koja je izmijenjena od strane USKOK-a 6. studenog 2015., 9. svibnja 2017. i 29. listopada 2019. Prema tome, optuženi S. J. nije u pravu kada tvrdi da je nejasno je li osnova za izricanje presude bila optužnica od 19. rujna 2014. ili izmijenjena optužnica od 9. svibnja 2017.

14.2. Nadalje, nakon što je zastupnica optužbe na raspravi 29. listopada 2019. izmijenila optužnicu, obrana je navela da "traži rok za očitovanje na izmjenu činjeničnog opisa", a tome je i udovoljeno jer je nakon takve izjave doneseno rješenje da se rasprava odgađa, a sljedeća određuje za 13. prosinca 2019. Na raspravnom zapisniku od 13. prosinca 2019., stranica 38., konstatirano je da se, s „obzirom na izmjenu činjeničnog opisa I okrivljeni S. J., II okrivljeni V. B., III okrivljeni V. P., IV okrivljena M. M., V okrivljeni I. D. i VI okrivljena Z. T.-P. (…) pozivaju da se očituju o izmijenjenoj optužnici.“ Nakon toga se optuženi S. J. očitovao o izmijenjenoj optužnici navevši da je razumio izmjenu optužnice od 29. listopada 2019. te da ostaje kod svog očitovanja da se ne smatra krivim, s tim da bi htio nadopuniti svoju obranu, a to je u nastavku i učinio.

14.3. Kako je, dakle, prvostupanjski sud u svemu postupio sukladno zakonu, nema govora o tome da bi u bilo kojem segmentu njegovog postupanja bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 5. ZKP/08., kako se to neosnovano ističe u žalbi optuženog S. J..

I Kž-Us 51/2020-12

15. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., optuženi S. J. tvrdi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio izdvojiti iz spisa kao nezakonite dokaze sporazumne presude za Ž. K., D. Z. i A. Z. na kojima je utemeljena pobijana presuda, a da je pri tome irelevantno što se obrana nije protivila čitanju izreka tih presuda. U vezi s tim predlaže i da Vrhovni sud Republike Hrvatske, u skladu s člankom 18. ZKP/08. i članku 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, podnese Sudu Europske unije zahtjev za donošenje presude kojom se utvrđuje da je donošenje presude kojom se potvrđuje sporazum jednog od okrivljenika s državnim odvjetnikom od strane bilo optužnog vijeća koje odlučuje o potvrđivanju optužnice bilo od suca pojedinca ili raspravnog vijeća koje odlučuje o kaznenoj odgovornosti okrivljenika koji nisu sklopili sporazum o priznavanju krivnje u suprotnosti s Direktivom EU 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku, na način da se donošenje odluke o krivnji jednog od optuženika protivi načelu nezavisnosti suca i o nepristranosti suca da odlučuje i o krivnji drugih okrivljenika koji nisu priznali krivnju ili da odlučuju o potvrđivanju optužnice protiv tih drugih okrivljenika. Također predlaže da se Sudu Europske unije podnese i zahtjev za donošenje prethodne odluke o tome treba li tu Direktivu tumačiti na način da joj se protive odredbe nacionalnog zakonodavstva, i to članak 360. stavak 4., članak 363. stavak 1. i članak 455. ZKP/08., te postoji li obveza nacionalnih sudova država članica na temelju te Direktive na izravnu primjenu tumačenja koja Sud Europske unije izražava u svojim presudama, posebno u presudi C-377/18 od 5. rujna 2019.

15.1. Budući da je prvostupanjski sud vrlo detaljno obrazložio zašto je ocijenio neosnovanim prijedlog optuženog S. J. za izdvajanje kao nezakonitih dokaza sporazumnih presuda za Ž. K. i D. Z. (presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kov- Us-25/14 od 27. ožujka 2014.) te A. Z. (presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K- Us-18/17 od 12. lipnja 2017.), a te razloge ovaj sud u cijelosti prihvaća, optuženi S. J. se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na te razloge (stranice 79. do 83. pobijane presude), time da ovdje još treba dodati da optuženi S. J. nije u pravu ni kada tvrdi da je sporazumna presuda za A. Z. nezakonit dokaz i zbog toga što ju je donijela sutkinja R. V. kao sudac pojedinac, umjesto u vijeću. Naime, za razliku od presude na temelju sporazuma stranaka za Ž. K. i D. Z., koja je donesena na sjednici optužnog vijeća (koje čine tri suca), presuda na temelju sporazuma stranaka za A. Z. donesena je na pripremnom ročištu, a ono se, prema članku 371. ZKP/08., provodi pred predsjednikom (raspravnog) vijeća. Prema tome, sutkinja R. V. je kao predsjednica (raspravnog) vijeća bila ovlaštena donijeti presudu na temelju sporazuma stranaka za A. Z. jer takva ovlast predsjednika vijeća jasno proizlazi iz odredbe članka 374. stavka 2. ZKP/08.

15.2. Što se tiče prijedloga optuženog S. J. za postupanje ovoga suda u smislu članka 18. ZKP/08. i članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, treba reći da je, prema članku 267. stavku 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, sud protiv čije odluke nema pravnog lijeka, ako smatra da mu je za donošenje odluke potrebna prethodna odluka o tumačenju prava Europske unije, dužan podnijeti zahtjev Sudu Europske unije za donošenje prethodne odluke, time da je u takvoj situaciji isključivo i jedino nacionalni sud taj koji potpuno samostalno i neovisno

I Kž-Us 51/2020-12

odlučuje je li se u konkretnom predmetu postavilo pitanje potrebe odgovarajućeg tumačenja prava Europske unije te hoće li se, u tom smislu, obratiti nadležnom sudu. Prema tome, prijedlog stranaka za donošenje prethodne odluke nije obvezujući, već je u tom pogledu, prije svega, važan i odlučan stav nacionalnog suda. Budući da je pitanje zakonitosti dokaza u konkretnom kaznenom predmetu (čitanje izreka pravomoćnih presuda na temelju sporazuma stranaka u odnosu na Ž. K., D. Z. i A. Z.) problematika koja se, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, rješava isključivo u domeni nacionalnog zakonodavstva, odnosno nacionalnog suda i kojim pitanjem se sama Direktiva uostalom ni ne bavi, u ovoj pravnoj situaciji nije bilo potrebno Sudu Europske unije podnositi zahtjev za donošenje prethodne odluke u smislu istaknutom u žalbi optuženog S. J..

15.3. Stoga ni Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud u ovom kaznenom predmetu nije postupio po žalbenom prijedlogu optuženog S. J., odnosno nije prije donošenja drugostupanjske odluke Sudu Europske unije podnio zahtjev radi donošenja prethodne odluke, smatrajući da predloženo pitanje nije odlučno za konkretni kazneni predmet i problematiku zakonitosti dokaza.

16. Optuženi S. J. u svojoj žalbi nadalje navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio i njegov prijedlog za izdvajanje kao nezakonitih dokaza naloga sudaca istrage za provođenje posebnih dokaznih radnji i svih dokaza koji su iz njih proizašli, pri čemu ponavlja sve one razloge zbog kojih je takav prijedlog već u više navrata isticao u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom. Osim toga, predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske, sukladno članku 18. ZKP/08. i članku 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, podnese Sudu Europske unije zahtjev za donošenje prethodne odluke o tome treba li članak 47. stavak 1. Povelje o temeljnim pravima i članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. - dalje: Konvencija) tumačiti na način da mu se protivi tumačenje nacionalnog zakonodavstva, odnosno članak 11. stavak 1. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta ("Narodne novine", broj 76/09., 116/10., 145/10. 57/11., 136/12., 148/13. i 70/17. – dalje: ZUSKOK), prema kojemu osoba koja je upućena na rad u USKOK i ne ispunjava uvjete za zamjenika ravnatelja USKOK-a iz članka 8. ZUSKOK-a može voditi kaznene postupke pred sudovima i zastupati optužnicu odnosno USKOK te postoji li obveza nacionalnih sudova država članica Europske unije na temelju članka 47. stavka 1. Povelje i članka 6. Konvencije izravne primjene tumačenja koja Sud Europske unije izražava u presudama o osobi koja ovlašteno može predstavljati javnu optužbu pred sudom u smislu da to može biti samo osoba koja ispunjava zakonom postavljene uvjete i koja je za određeno mjesto imenovana ili raspoređena.

16.1. Budući da je prvostupanjski sud i u tom dijelu iznio vrlo iscrpne i sveobuhvatne razloge koje ovaj sud u potpunosti prihvaća, optuženi S. J. se upućuje na razloge iznesene na stranicama 70. do 79. pobijane presude. Uz to još valja reći da ni u ovom dijelu nije prihvatljiv prijedlog optuženog S. J. za postupanje ovoga suda sukladno članku 18. ZKP/08. i članku 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, i to iz razloga koji su već izloženi u odgovoru na njegovu prethodnu žalbenu tvrdnju.

I Kž-Us 51/2020-12

17. Optuženi S. J. nije u pravu ni kada tvrdi da je i zapisnik o ispitivanju svjedoka Ž. K. od 10. rujna 2014. nezakonit dokaz zbog činjenice da je pribavljen u vrijeme kada za to nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti. Budući da je on isti prigovor i iz istih razloga višekratno isticao i u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom, o čemu se taj sud očitovao i u obrazloženju pobijane presude, davši jasne, vrlo iscrpne i u svemu valjane razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj sud, optuženi S. J. se upućuje na iste (stranice 83. do 84. pobijane presude).

18. Uzevši u obzir sve prethodno izneseno, žalba optuženog S. J., a niti žalba njegovog sina, dr. sc. Z. J., podnesene zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08. nisu osnovane, a ni ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08.-19. nije utvrđeno postojanje neke od takvih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Osporavajući pravilnost u pobijanoj presudi utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi S. J. ponavlja tvrdnje svoje obrane da je radove iz točke 1.a izreke pobijane presude platio on, i to u gotovini, a ne T. T. d.o.o. Navodi da se polazi od teze da postoji troškovnik na iznos od 21.000,00 kuna, ali da njega nitko nikada nije vidio, i to zato što on ni ne postoji, dok materijalnu dokumentaciju koju je on priložio kao dokaz o tome da je te radove platio on prvostupanjski sud nije prihvatio. Smatra da ovu tvrdnju njegove obrane potvrđuje razgovor između Ž. K. i B. Š. od 15. svibnja 2012. u 17,17 sati u kojemu Š. upoznaje K. s premještanjem bojlera i navodi da će to naplatiti od J., kao i njihov razgovor od 20. lipnja 2012. u 19,05 sati u kojemu K. pita Š. da li mu je J. platio zadnji dio, a Š. mu odgovara da je. Nadalje, da tome u prilog ide i dio iskaza svjedoka Ž. K. s rasprave od 30. listopada 2018. kada je on naveo: „Ja ne znam tko je platio radove na prokopima uvođenju plinskih instalacija, ukopima i priključke H.-a i druge povezane radove. Meni nije poznato da bi na izvođenju tih radova prokopavanja sudjelovao još netko osim B. Š. i Č. M.. Ja se ne mogu sjetiti da li je i tko platio utrošeni materijal priključak H.-u.“ Ukazuje i na dio iskaza svjedoka B. Š. s rasprave od 13. studenog 2018. u kojem je ovaj naveo: „Ne znam nakon ovih preslušanih razgovora da li je I okrivljeni S. J. išta platio na ime izvedenih radova. Dakle u ovih 20.0000,00 kuna koliko sam rekao je bila vrijednost izvedenih radova, ulazio bi ovaj rad na plinskom priključku i montiranje bojlera, mislim da je bilo još nekakvih sitnih radova, uglavnom nije ništa u cijeni bilo `napuhano´." Naposljetku, tvrdi da su kontrolni dokazi za to da je on (optuženi J.) vršio plaćanje dijelovi iskaza svjedoka Č. M. i Ž. V. s rasprave od 20. studenog 2018. jer je svjedok Č. M. tada naveo: „Nakon što je to napravljeno, mene je S. J. pitao koliko sam mu ja dužan, s tim da sam mu ja odgovorio da nije ništa dužan.“, a svjedok Ž. V. naveo je: "nisam bio prisutan razgovorima kada su B. Š. i I. okrivljeni S. J. razgovarali o samom poslu. Nije mi poznato da je B. Š. ispostavljao I okrivljenom ponudu za posao. Meni osobno nije poznato da li je B. Š. u ovom konkretnom slučaju svoje radove koji su obavljeni na objektu S. J. od istog naplatio u gotovini.“

19.1. U odnosu na istaknute žalbene navode prije svega treba navesti da ni sam optuženi S. J. ne osporava da su radovi inkriminirani mu pod točkom 1.a izreke pobijane presude izvršeni, kao što ne osporava ni njihovu vrijednost. On samo tvrdi da ih nije platilo T. T. d.o.o., već da je to učinio on. Međutim, materijalna

I Kž-Us 51/2020-12

dokumentacija koju je priložio prvostupanjskom sudu kao potkrjepu za tu svoju tvrdnju ne dokazuje nikakvo plaćanje, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud (stranica 30., odlomak 5. pobijane presude). Točno je da ne postoji ni troškovnik na iznos od 21.000,00 kuna koji bi za te radove bio ispostavljen od strane B. Š., odnosno obrta Z. prema T. T. d.o.o., a o kojemu su u svojim iskazima govorili svjedoci Ž. K. i B. Š.. Međutim, kada se ima u vidu da je upravo T. T. d.o.o. ono putem kojega je Ž. K. "... osigurao besplatno izvođenje radova u vrijednosti od 21.000,00 kuna ...", sasvim je jasno da u tom troškovniku, odnosno računu ni nije moglo biti prikazano da je zapravo riječ o radovima izvedenima na objektu u suvlasništvu optuženog S. J..

19.2. Premda, dakle, nema materijalnog dokaza ni za to da je te radove platilo T. T. d.o.o., prvostupanjski sud je, uzevši u obzir i dovodeći u međusobnu vezu iskaze svjedoka Ž. K., B. Š. i Ž. V., kao i nadziranu telefonsku komunikaciju na relacijama Ž. K. – B. Š. – optuženi S. J., pravilno zaključio da je te radove platilo T. T. d.o.o. Naime, svjedok B. Š. je u svom iskazu na raspravi 13. studenog 2018. izričito rekao da mu je te radove platio Ž. K. preko T. T. d.o.o., dok s optuženim S. J. nikada nije razgovarao o plaćanju tih radova, da misli da je o dinamici izvođenja radova obavještavao Ž. K., a da u opisu usluga na računima koje je ispostavio T. T. d.o.o. nije bilo navedeno da se radi o radovima izvršenima u prostoru optuženog S. J., već misli da je bilo navedeno da je to odrađeno za T. T. d.o.o. Misli da optuženom S. J. nikada nije predočen troškovnik za izvođenje radova, a ako je nešto i napisano na njegovo ime, to je bilo u smislu ponude, no da je sve na sebe preuzeo Ž. K.. Svjedok Ž. V. (koji je u to vrijeme bio radnik kod B. Š.) iskazao je na raspravi 20. studenog 2018. da mu je poznato da je B. Š. za obavljanje tih radova angažirao Ž. K. te da mu je B. Š. rekao da će mu (ovom svjedoku) platiti kad njemu plati Ž. K.. Također je potvrdio da je bio prisutan na kavi na kojoj su bili i optuženi S. J., B. Š. i Ž. K., kada je čuo da će te radove platiti Ž. K.. Iskazima ovih svjedoka je, i po ocjeni ovoga suda, potvrđena vjerodostojnost iskaza svjedoka Ž. K. u dijelu u kojemu je naveo da je on taj koji je za radove kod optuženog S. J. angažirao B. Š., vlasnika obrta Z., kojemu je rekao i da račune za te radove fakturira na T. T. d.o.o., a to je ovaj i učinio te je T. T. d.o.o. u cijelosti platilo te radove. Naposljetku, vjerodostojnost prethodno izloženih suglasnih navoda ovih svjedoka potvrđena je nadziranom telefonskom komunikacijom koja se u vremenu od 26. travnja 2012. do kraja svibnja 2012. odvijala između Ž. K., optuženog S. J. i B. Š., kao kontrolnim dokazom (stranica 30., odlomak 3. pobijane presude).

19.3. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da radove iz točke 1.a izreke pobijane presude nije platio optuženi S. J., već da je njihovo plaćanje osigurao Ž. K. na teret T. T. d.o.o. nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbom optuženog S. J. u kojoj se iz konteksta izdvajaju pojedini dijelovi nadziranih telefonskih razgovora i iskaza pojedinih svjedoka, s očitim nastojanjem da se njihov smisao prikaže drugačijim od stvarnoga. Što se pak tiče svjedoka Č. M., kada se uz navode tog svjedoka imaju u vidu i navodi svjedoka Ž. K. i obrane optuženog S. J., proizlazilo bi da njemu radove nije platio nitko. Prema tome, ti radovi ni nisu uključeni u one radove u vrijednosti od 21.000,00 kuna koji su plaćeni na teret T. T. d.o.o. i koji su kao takvi inkriminirani optuženom S. J..

I Kž-Us 51/2020-12

19.4. Optuženi S. J. smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio o njegovom angažmanu i glede studentice M. K. i glede studenta A. Z.. On, naime, tvrdi da prenošenje podataka s oglasne ploče za studenticu M. K. ne predstavlja puno značajniji angažman niti se to može zaključiti iz činjenice da mu je Ž. K. zahvalio nakon što je ona položila ispit jer ga je položila kada je naučila. U pogledu studenta A. Z. smatra da nije jasno zašto bi Ž. K. okolišao oko njega (optuženog J.) da je već imao zaključen prešutni koruptivni sporazum u odnosu na M. K., time da upravo telefonski razgovor u kojemu Ž. K. govori D. Z. da treba, kada je moguće, izbjeći majmuna, misleći pri tome na optuženog J., upućuje na nepostojanje bilo izričitog bilo prešutnog koruptivnog sporazuma između njega (optuženog J.) i Ž. K.. Tvrdi da to proizlazi i iz telefonskog razgovora u kojemu Ž. K. govori D. Z. da je optuženom J. dao laptop i kotao za centralo grijanje, da se četiri mjeseca druže, ali da ništa nije koristilo, a u odnosu na koji razgovor je svjedok Ž. K. na raspravi 30. listopada 2018. naveo da optuženom J. nije dao ništa od navedenoga, već je to rekao figurativno u smislu da bi sve učinio i dao ako bi prošla njegova ideja.

19.5. Istaknutim žalbenim navodima optuženi S. J. zapravo osporava postojanje prešutnog koruptivnog sporazuma sa Ž. K. na način da iz konteksta izvedenih dokaza izdvaja one dijelove koji ga, po njegovom subjektivnom mišljenju, ekskulpiraju, očito svjesno zanemarujući cjelinu dokaza na temelju čije pomne i sveobuhvatne analize i međusobnog povezivanja je prvostupanjski sud, po ocjeni ovoga suda, pravilno zaključio da su se u postupanju optuženog S. J. ostvarila obilježja kaznenog djela za koje je on pobijanom presudom proglašen krivim.

19.6. Što se tiče studentice M. K., prenošenje podataka s oglasne ploče te zahvala Ž. K. nakon što je ona kod optuženog J. položila ispit, gledani izdvojeno, sami po sebi nisu indikativni. Međutim, kada se uzme u obzir cjelokupna nadzirana komunikacija koja se u inkriminirano vrijeme odvijala na relaciji Ž. K. – optuženi S. J. – B. Š. i kada se ista dovede u vezu s drugim izvedenim dokazima, osobito s iskazima svjedoka Ž. K., B. Š., Ž. V. i Č. M., proizlazi da se postupanje optuženog S. J. nije svelo samo na radnje istaknute u njegovoj žalbi, već se radilo o njegovom prihvaćanju ponude Ž. K. da za izvedene radove koje taj optuženik nije nikada platio K. nećakinji M. K. omogući prolazak na ispitu neovisno o pokazanom znanju. Ponudu Ž. K. – osiguranje besplatnog izvođenja radova u vrijednosti od 21.000,00 kuna na adaptaciji poslovnih prostorija čiji je suvlasnik – optuženi S. J. nije otklonio, već je te radove prihvatio, znajući da ih nije i da ih neće platiti on, već da će njihovo plaćanje osigurati Ž. K., a kao protuuslugu za to je "vodio brigu" o nećakinji Ž. K., studentici M. K.. To "vođenje brige" se u konkretnom slučaju, osim u prenošenju podataka s oglasne ploče (koje i prvostupanjski sud ne smatra značajnim jer je i sama studentica M. K. mogla vidjeti te podatke), sastojalo u tome što je optuženi S. J. o svakom rezultatu ispita M. K. obavještavao Ž. K. i nakon ispita ga tražio da se nađu (a to je utvrđeno iskazom svjedoka Ž. K. potkrijepljenim nadziranom komunikacijom), a u konačnici ju je i pustio na ispitu. U pogledu ovog potonjeg vrlo je indikativna nadzirana telefonska komunikacija između M. K. i Ž. K. neposredno nakon što je M. K. kod optuženog J. položila ispit. Naime, u telefonskom razgovoru od 21. lipnja 2012. u 12,24 sati M. K. obavještava Ž. K. da je položila ispit te mu zahvaljuje, a Ž. K. odmah nakon toga u 12,29 sati upućuje optuženom S. J. SMS poruku sadržaja "SELAM AL EIKUM MERHABA". Uistinu bi, bez postojanja utvrđenog koruptivnog dogovora optuženog J.

I Kž-Us 51/2020-12

i Ž. K., bilo nelogično da K. nećakinja odmah obavještava o polaganju ispita i pri tome mu zahvaljuje – očigledno na tome što je položila ispit – nakon čega on zahvaljuje optuženom J. – opet očigledno na nećakinjinom prolasku ispita.

19.7. I u odnosu na studenta A. Z. žalitelj izdvaja iz konteksta pojedine nadzirane telefonske razgovore dajući im onakvo značenje koje bi ga, po njegovom mišljenju, ekskulpiralo. Što se tiče žalbene tvrdnje optuženog S. J. da nije jasno zašto bi Ž. K. okolišao oko njega kada je već imao zaključen prešutni koruptivni sporazum u odnosu na M. K., prije svega valja reći da je ovdje riječ o dva zasebna koruptivna sporazuma između optuženog S. J. i Ž. K. od kojih se jedan odnosio na M. K., a drugi na A. Z., pri čemu su i mita koja je optuženi S. J. primio kao rezultate tih sporazuma različita. Dakle, već to samo po sebi upućuje na zaključak o zasebnosti svakog pojedinog od tih koruptivnih sporazuma. Da je tome tako, proizlazi i iz iskaza svjedoka Ž. K.. On je, naime, iskazujući 10. rujna 2014. pred USKOK-om, naveo: "Naime, ja sam nakon prvog susreta s D. Z., nakon što sam njemu rekao da pričeka s novcima, vidio da prof. S. J. treba još malo `motivirati´ te sam nakon toga rekao D. Z. da ipak treba dati novce". Zatim: "Prof. S. J. komplicirana je i teška osoba i kod njega ne možete direktno intervenirati za nekog studenta i s njim se izravno i jasno dogovoriti koliko košta ispit".

20. Optuženi S. J. smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaz svjedoka Ž. K. i u dijelu koji se odnosi na klima uređaj i posljedično tome izveo pogrešan zaključak da je on bio dar njemu (optuženom S. J.). Ovaj žalitelj, naime, smatra da iz iskaza svjedoka Ž. K. jasno proizlazi da je on klima uređaj darovao sinu optuženog S. J. nakon što ga je kupio vlastitim novcem, a ne novcem D. Z.. Isto, prema mišljenju optuženog S. J., vrijedi i u odnosu na ocjenu dijela iskaza svjedoka Ž. K. u pogledu postavljanja ograde oko njegove vikend kuće i iz toga izveden zaključak prvostupanjskog suda. Ovaj žalitelj, naime, ističe da zamjena ograde nije ni tražena ni prihvaćena na način kako to sugerira prvostupanjski sud te da je, osim što je utvrđeno da je ograda bila nepotrebna, on jasno izrazio Ž. K. želju da mu to plati iako je od njega ni nije naručio.

20.1. Što se tiče klima uređaja, svjedok Ž. K. je u svom iskazu od 10. rujna 2014. naveo da je student A. Z. položio ispit iz predmeta Pravo društava na ispitnom roku koji je držao optuženi S. J. "i to iz razloga jer sam ja neposredno prije toga prof. S. J. kupio klima uređaj i to od novaca koje mi je dao D. Z. a kako bi njegovom sinu osigurao siguran prolazak na ispitu kod prof. S. J..“ Kada mu je taj dio iskaza predočen na raspravi 5. rujna 2018., svjedok Ž. K. je pojasnio da on povezuje 1.000 eura koje je primio od D. Z. s klimom iako je tih 1.000,00 eura dobio nakon što je dostavio klimu jer si je tih 1.000,00 eura refundirao. U iskazu od 10. rujna 2014. nadalje je naveo da je taj klima uređaj kupio na sajmu automobila i to za 6.300,00 kuna te ga je odmah odnio u poslovni prostor gdje je sin optuženog S. J. imao odvjetnički ured. Na raspravi 5. rujna 2018. dodao je da je klimu nabavio prije nego što mu je D. Z. dao novce, a kada mu je D. Z. dao novac, da je iz istog refundirao klimu koju je nabavio za prostor sina optuženog S. J..

I Kž-Us 51/2020-12

20.1.1. Prema tome, protivno žalbenim navodima optuženog S. J., iz iskaza svjedoka Ž. K. jasno proizlazi da je on klima uređaj koji je donio u poslovni prostor u kojemu je sin optuženog S. J. imao odvjetnički ured kupio svojim novcem, i to iznosom od 6.300,00 kuna, a upravo za to je nakon toga uzeo 1.000,00 eura od D. Z.. Tako je postupio jer je, s obzirom na inicijalni razgovor sa svjedokom D. Z. u kojemu mu je ovaj rekao da je spreman učiniti sve što treba i dati novce kako bi mu sin položio ispit, znao da će taj novac i dobiti od ovoga te je prilikom kupovine klima uređaja upravo na to i računao. Prema tome, potpuno je jasno da je klima uređaj zapravo plaćen novcem koji je – nakon kupnje – svjedok D. Z. dao svjedoku Ž. K. s točno određenom namjerom, a ta je da ovaj učini što je potrebno kako bi A. Z. položio ispite kod optuženog S. J..

20.1.2. Točno je da je svjedok Ž. K. u svom iskazu na raspravi 3. rujna 2018. rekao da je, kada je donio taj klima uređaj u taj poslovni prostor, optuženom S. J., na upit što je to donio, odgovorio da je to donio "da mu dijete ima ugodniji prostor za rad." Međutim, neprihvatljiva je žalbena tvrdnja optuženog S. J. da iz iskaza svjedoka Ž. K. jasno proizlazi da je klima uređaj darovao njegovom sinu jer žalitelj i ovdje izdvaja iz konteksta jedan djelić iskaza ovog svjedoka koji mu odgovora, nastojeći ga prikazati u potpuno drugačijem značenju od onoga koji taj iskaz ima u cjelini, posebno i kada se on sagleda i u vezi sa svim drugim odlučnim dokazima, kako je to pravilno zaključio i valjano obrazložio prvostupanjski sud (stranica 45. pobijane presude).

20.2. Nisu osnovane ni žalbene tvrdnje optuženog S. J. kojima se osporava pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda u pogledu postavljanja ograde oko njegove vikend kuće od strane svjedoka Ž. K.. Naime, taj je svjedok u svom iskazu 10. rujna 2014. naveo da je od drugih 1.000,00 eura koje mu je predao D. Z. kako bi njegovom sinu osigurao prolazak na ispitu iz predmeta Trgovačko ugovorno pravo optuženom S. J. napravio ogradu oko njegove vikend kuće, a za to da je angažirao par radnika te da je sve zajedno s ručkom tim dečkima platio oko 6.500,00 kuna. Pritom je iskazao: "Ja sam prof. J. napravio tu ogradu jer je jednom prilikom kad smo bili na ručku u J. on me vodio pokazati tu vikend kuću i rekao da je ograda loša te sam mu ja rekao da ću mu riješiti tu ogradu podrazumijevajući da će na ime toga pustiti A. Z. jer sam neposredno prije toga pitao zašto A. Z. nije položio taj ispit, a on je rekao da neće biti problema ponavljajući da ogradu treba napraviti." Točno je da je ovaj svjedok na raspravi 5. rujna 2018. naveo da se on, kada mu je optuženi J. pokazao tu ogradu, njemu ponudio da je može sanirati bez da ga je ovaj išta tražio, kao i to da ga je, nakon što je napravio ogradu, optuženi J. pitao koliko to košta na što mu je on odgovorio da ga to zapravo nije ništa koštalo i da je tako to završeno. Međutim, ovaj je svjedok na istoj raspravi nastavno naveo i to da je jedno 100 metara prije vikendice optuženom J. opet spomenuo studenta A. Z. i rekao mu da on opet ima problema s polaganjem ispita, da je zaključio da je optuženi J. znao o kome pričaju i da je taj ispit kod njega te mu je odgovorio da to ne bi trebao biti problem, da bi ga još četiri puta srušio na ispitu. Osim toga, valja imati na umu i vrlo indikativan navod svjedoka Ž. K. iz iskaza od 10. rujna 2014.: "Prof. S. J. znao je otezati s puštanjem studenata za koje sam intervenirao, a kako bi mu izvršio što više radova i držao me u šaci, a osim toga nije želio da se posumnja u njegovo ponašanje i nije želio ispasti prof. koji olako pušta jer je on na glasu strogog profesora.“ Iako je svjedok K. ovaj dio svog iskaza na raspravi 5. rujna 2018. pokušao relativizirati

I Kž-Us 51/2020-12

pravdajući se umorom i iscrpljenošću, naveo je da je on to doista tada rekao i da je ta rečenica vjerodostojno unesena u zapisnik.

20.2.1. S obzirom na odnos kakav je postojao između optuženog S. J. i svjedoka Ž. K. (a koji je, kako to proizlazi i iz obrane optuženog J. i iz iskaza svjedoka K., ali i iz nadzirane telefonske komunikacije, bio interesni i površan), nije logično da bi Ž. K. besplatno promijenio 28 stupića na ogradi optuženog S. J., a da bi ovaj to olako prihvatio. Jedini razuman i životno logičan zaključak je da je optuženi S. J. to (kao uostalom i radove u vrijednosti od 21.000,00 kuna i klima uređaj u vrijednosti od 6.300,00 kuna) prihvatio kao protuuslugu da u okviru svojih ovlasti pusti na ispitu A. Z. bez obzira na njegovo znanje. Pri tome činjenica da A. Z. u inkriminiranom razdoblju nije uspješno položio ispit iz predmeta Trgovačko ugovorno pravo te činjenica rušenja na ispitu nekoliko puta nisu odlučne za postojanje kaznenog djela za koje je optuženi S. J. pobijanom presudom proglašen krivim. To stoga što za opstojnost kaznenog djela primanja mita ni nije potrebno da je došlo do poduzimanja radnje za koju je primljeno mito, već je bitno da je takva radnja bila dogovorena, da se radilo o izvršenju službene radnje odgovorne osobe koju ona u okviru svojih ovlasti ne bi smjela izvršiti i da je na ime izvršenja te radnje mito obećano, odnosno dano i primljeno. Kao što je već prethodno navedeno, optuženi S. J. je u konkretnom slučaju mito primio, čime je njegovo kazneno djelo dovršeno. Pri tome optuženog S. J. ne ekskulpira činjenica da je svjedoka Ž. K. pitao koliko košta izrada te ograde (i to nakon što je ona postavljena, a ne, što bi bilo logično da je optuženi J. stvarno imao namjeru platiti tu ogradu, prije izvođenja radova) jer iz njegovog stvarnog ponašanja sasvim jasno proizlazi da je on mito prihvatio.

21. Optuženi S. J. smatra da je činjenično stanje ostalo nepotpuno, a zapravo pogrešno utvrđeno i zbog odbijanja njegovih dokaznih prijedloga, i to utvrđivanja djelatnosti … galerije u O., pribavljanja od … fakulteta u O. službene potvrde za studente M. K. i A. Z., preslušavanja audio-zapisa od 1. ožujka 2012. OGR-2-/23-Us- 12 po nalogu Kir-Us-55/12 između njega i J. M., preslušavanja audio-zapisa obrane Ž. K. iz vremena kada je on bio okrivljenik u istom predmetu, izvođenja svih materijalnih dokaza iz odgovora na optužnicu od 27. prosinca 2013., pribavljanja spisa ODO Osijek u kojemu je žalitelj podnio kaznenu prijavu protiv Ž. K. i B. Š. te spisa Županijskog suda u Osijeku nakon preuzimanja kaznenog progona protiv tih osoba od strane žalitelja te ispitivanja u svojstvu svjedoka S. M., J. L., I. Č., M. K. i A. Z.. Pri tome se, osim razloga zbog kojih je, prema mišljenju optuženog S. J., trebalo izvesti i ove dokaze, a koji su već isticani u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom, u žalbi ističe i da su razlozi odbijanja njegovog dokaznog prijedloga za ispitivanje u svojstvu svjedoka S. M. u obrazloženju pobijane presude proturječni jer da je taj dokazni prijedlog odbijen raspravnim rješenjem od 4. lipnja 2019., dok je u pobijanoj presudi kao jedan od razloga odbijanja navedeno postojanje odluke o nezakonitim dokazima s rasprave od 15. listopada 2019., na kojoj se uopće nije odlučivalo o nezakonitim dokazima. Nadalje, da je odbijanjem ispitivanja u svojstvu svjedoka A. Z. ostvarena teška povreda prava na pravično suđenje.

21.1. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i vrlo iscrpne razloge za svoju odluku o odbijanju svih prethodno navedenih dokaznih prijedloga obrane optuženog

I Kž-Us 51/2020-12

S. J., koje razloge kao valjane prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, žalitelj se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na njih (stranice 50. do 52. pobijane presude), dok će se ovdje istaknuti samo ono što je posebno problematizirano tek žalbom optuženog S. J..

21.2. Ovaj je žalitelj, naime, u pravu kada navodi da je o dokaznom prijedlogu za ispitivanje u svojstvu svjedoka S. M. odlučeno raspravnim rješenjem od 4. lipnja 2019., no nije u pravu kada navodi da je u pobijanoj presudi kao jedan od razloga odbijanja navedeno postojanje odluke o nezakonitim dokazima s rasprave od 15. listopada 2019. U pobijanoj je presudi, naime, navedeno da je o tom dokaznom prijedlogu odlučeno na raspravama 14. svibnja 2018. i 5. listopada 2019. (stranica 51., odlomak 1. pobijane presude). Međutim, ni to nije točno jer prema stanju spisa predmeta na raspravi 14. svibnja 2018. uopće nije odlučivano o tom dokaznom prijedlogu, a 5. listopada 2019. rasprava nije ni održana. No, kada se ima u vidu bit odbijanja tog dokaznog prijedloga – da je o istome već u više navrata odlučivano – što je jasno vidljivo iz obrazloženja pobijanog rješenja, nije prihvatljiva tvrdnja žalitelja da su razlozi odbijanja tog dokaznog prijedloga u obrazloženju pobijane presude u takvoj mjeri proturječni pa da se zbog toga presuda u tom dijelu ne bi mogla ispitati.

21.3. Optuženi S. J. nije u pravu ni kada tvrdi da mu je zbog odbijanja dokaznog prijedloga za ispitivanjem u svojstvu svjedoka A. Z. teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Naime, što se tiče inkriminacije opisane u točki 1.b izreke pobijane presude, ispitane su sve osobe čija je uloga bila odlučna za utvrđivanje postojanja kaznenog djela primanja mita za koje je optuženi S. J. pobijanom presudom i proglašen krivim, i to optuženi S. J. kao primatelj mita, svjedok D. Z. kao davatelj mita i svjedok Ž. K. kao posrednik između ove dvojice. Pri tome su iskazi svjedoka Ž. K. i D. Z. potkrijepljeni i rezultatima provođenja posebnih dokaznih radnji kao kontrolnim dokazima. S obzirom na to da A. Z. nije imao nikakvu ulogu koja bi bila bitna za utvrđivanje postojanja elemenata kaznenog djela stavljenog na teret optuženom S. J., a eventualna saznanja mogao je crpiti samo posredno, od svog oca D. Z. koji je ispitan i iz čijeg iskaza ne proizlazi da bi A. Z. imao relevantna saznanja o predmetu ovog postupka, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je riječ o nevažnom i odugovlačećem dokaznom prijedlogu jer su činjenice koje bi se imale utvrđivati njegovim izvođenjem utvrđene ispitivanjem u svojstvu svjedoka Ž. K. i D. Z. te rezultatima provođenja posebnih dokaznih radnji. Osim toga, ovdje je, suprotno žalbenim tvrdnjama, neodlučno je li znanje studenta A. Z. na ispitu bilo zadovoljavajuće ili nije.

22. Optuženi S. J. u svojoj žalbi nadalje navodi da nijedan audio-zapis ne svjedoči o sklapanju koruptivnog sporazuma između njega i Ž. K. u inkriminiranom mu smislu, da je teza o prešutnom koruptivnom sporazumu insinuacija protivna materijalnim dokazima jer, ako se koruptivni sporazum ne može sklopiti na izravan način, ne može se sklopiti ni prešutno zato što ta osoba jednostavno odbija koruptivno ponašanje, čemu u prilog govori i audio-zapis u kojemu Ž. K. govori D. Z. da je najbolje "mimoić majmuna" (misleći pri tome na njega, tj. optuženog S. J.).

I Kž-Us 51/2020-12

22.1. Točno je da nema nijednog razgovora pribavljenog provođenjem posebnih dokaznih radnji koji bi upućivao na postojanje izravnog koruptivnog sporazuma između optuženog S. J. i Ž. K.. Uostalom, optuženi S. J. se ni ne tereti za izravni, već za prešutni koruptivni sporazum. Iz nadzirane komunikacije između optuženog S. J. i svjedoka Ž. K. proizlazi tek to da se oni dogovaraju da će se sastati (a sve to u vrijeme u koje se odvija polaganje ispita studenata M. K. i A. Z. na katedri koje je optuženi S. J. predstojnik i profesor), pri čemu se iz samih sadržaja tih razgovora ne može ništa zaključiti o razlozima, odnosno svrsi tih sastanaka. Međutim, ta činjenica – da u tim telefonskim razgovorima nije bilo govora o mitu – sama po sebi ne isključuje da optuženi S. J. nije bio sudionik koruptivnog sporazuma sa Ž. K., i to na jedan vrlo specifičan način. Kada se, naime, komunikacija između optuženog S. J. i Ž. K. dovede u vezu s nadziranom komunikacijom koju je Ž. K. u isto vrijeme ostvarivao s drugim osobama koje su, svaka na svoj način, bile uključene u realizaciju tog koruptivnog sporazuma između njega i optuženog S. J., proizlazi da je iskaz svjedoka Ž. K. o postojanju njegovog prešutnog koruptivnog sporazuma s optuženim S. J. vjerodostojan, kako je to prvostupanjski sud pravilno zaključio i obrazložio detaljnim, logičnim i životno uvjerljivim razlozima.

23. Bitan element kaznenog djela primanja mita za koje je optuženi S. J. pobijanom presudom proglašen krivim je postojanje koruptivnog sporazuma kao takvog, što je sasvim jasno i dostatno opisano u činjeničnom opisu djela u izreci pobijane presude, dok sam način na koji je taj sporazum sklopljen - izričito ili prešutno – protivno stanovištu optuženog S. J. nije bilo potrebno navoditi u činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci pobijane presude. Isti je, međutim, kroz analizu i ocjenu izvedenih dokaza vrlo detaljno opisan u obrazloženju pobijane presude, tako da pobijana presuda u cijelosti u svim svojim dijelovima sadrži sve ono što je potrebno da bi bila pravilna i zakonita.

24. Na žalbene tvrdnje optuženog S. J. da se u prvostupanjskoj presudi tvrdi da korupcijski sporazum postoji, ali da nije konkretiziran, iz čega da je za zaključiti da ga ni nije bilo, treba odgovoriti da ovaj žalitelj izdvaja iz konteksta dio obrazloženja pobijane presude, očito s ciljem da prikaže da je u toj presudi navedeno nešto što zapravo nije rečeno. Naime, navod na stranici 30., pasusu 1. pobijane presude „… na samom početku izvođenja tih radova taj dogovor K. i J. nije bio konkretiziran, o čemu je ranije bilo riječi“ ne znači da, kako to nastoji prikazati ovaj žalitelj, koruptivni sporazum između njega i Ž. K. uopće nije bio konkretiziran, nego da on na početku njihovih razgovora o tome nije bio određen (a u kasnijem tijeku događaja se konkretizirao).

25. Optuženi S. J. smatra pogrešnim i stav prvostupanjskog suda da je za postojanje kaznenog djela primanja mita potpuno nevažno jesu li studenti objektivno znali za prolaznu ocjenu na ispitu jer da tada nije bilo smisleno ni izvoditi dokaz preslušavanjem audio-zapisa s održavanja ispita tih studenata i nalagati pročišćavanje izdvojenih tonskih zapisa iz njegovog kabineta.

25.1. Ni istaknuti žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, bit inkriminacije u konkretnom slučaju je u tome da je mito primljeno radi omogućavanja sigurnog prolaska na ispitu

I Kž-Us 51/2020-12

određenih studenata bez obzira na to bude li njihovo znanje zadovoljavajuće ili ne, a dokaz preslušavanjem audio-zapisa s održavanja ispita tih studenata izveden je upravo radi utvrđivanja činjenice da su ti određeni studenti radi čijeg je sigurnog prolaska na ispitu primljeno mito i pristupili polaganju ispita kod optuženog S. J.. Budući da je upravo obrana tog optuženika prilikom izvođenja tih audio-zapisa prigovarala da su isti nerazumljivi i zatražila njihovo pročišćavanje od pozadinske buke, prvostupanjski sud je postupio posve razumno naloživši provođenje telekomunikacijskog vještačenja radi pročišćavanja tih audio-zapisa.

26. Uzevši, dakle, u obzir sve prethodno izneseno, žalbom optuženog S. J. nije s uspjehom dovedena u pitanje ni pravilnost i potpunost činjeničnog stanja u pobijanoj presudi pa ta žalba podnesena iz osnova navedenih u članku 470. ZKP/08. nije osnovana.

27. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona, optuženi S. J. tvrdi da je kazneno djelo za koje je pobijanom presudom proglašen krivim pogrešno pravno kvalificirano. Smatra da se, ako je neodlučno jesu li studenti M. K. i A. Z. na ispitu pokazali zadovoljavajuće znanje ili nisu, ne bi radilo o kaznenom djelu iz članka 347. stavka 1. KZ/97., već o onom iz članka 347. stavka 2. KZ/97. jer on radnju provođenja ispita nije mogao izbjeći, odnosno morao ju je obaviti te ju je i obavio.

27.1. Ovaj žalitelj potpuno pogrešno tumači odredbe članka 347. KZ/97. u kontekstu inkriminacije za koju je pobijanom presudom proglašen krivim. On je, naime, time što je od Ž. K. prihvatio besplatno izvođenje radova u vrijednosti od 21.000,00 kuna na adaptaciji poslovnih prostorija kojih je suvlasnik kao protuuslugu za siguran prolazak studentice M. K. na ispitu iz predmeta Trgovačko ugovorno pravo bez obzira na pokazano znanje (točka 1.a), kao i klima uređaj vrijedan 6.300.00 kuna te popravak ograde oko svoje vikend kuće vrijedan 6.500.00 kuna kao protuuslugu za siguran prolazak studenta A. Z. na ispitima iz predmeta Trgovačko ugovorno pravo i Pravo društava bez obzira na pokazano znanje (točka 1.b), kao odgovorna osoba primio dar da u granicama svoje ovlasti obavi radnju koju ne bi smio obaviti. Ovdje, dakle, nije riječ o tome da je on primio mito kako bi obavio radnju koju bi morao obaviti (članak 347. stavak 2. KZ/97.), već o tome da je primio dar kako bi obavio radnju koju ne bi smio obaviti – omogućiti studentima prolazak na ispitu bez obzira na njihovo stvarno znanje (članak 347. stavak 1. KZ/97.), a djelo je, kako

27.2. Prema tome, ni žalba optuženog S. J. zbog povrede kaznenog zakona (članak 469. točke 1. i 4. ZKP/08.) nije osnovana, a ni ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08.-19. nije utvrđeno da bi na štetu tog optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

U odnosu na žalbu optuženog V. B.

28. Optuženi V. B. u žalbi ističe da su u pobijanoj presudi ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11., stavaka 2. i 3. ZKP/08. jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su

I Kž-Us 51/2020-12

potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Pored toga da je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje te na raspravi pravo obrane koje je izravno utjecalo na presudu, a to da se očituje u okolnosti da je na raspravi 29. listopada 2019. zastupnica optužbe izmijenila činjenični opis optužnice, time da je prvostupanjski sud propustio i na toj raspravi, kao i na onoj od 13. prosinca 2019., postupiti prema odredbi članka 441. stavka 6. ZKP/08.

28.1. Prvonavedenim žalbenim tvrdnjama samo se parafrazira zakonski tekst odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u kojoj su navedeni pojedini oblici te bitne povrede odredaba kaznenog postupka, no ni na koji način se ne obrazlaže u čemu bi se ta povreda sastojala.

28.2. Optuženi V. B. nije u pravu ni kada tvrdi da su u pobijanoj presudi ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavaka 2. i 3. ZKP/08. Naime, odredbom članka 441. stavka 6. ZKP/08. na koju se poziva ovaj žalitelj propisano je da će se optuženik nakon izmjene ili podnošenja nove optužnice očitovati o njezinoj osnovanosti prema članku 415. stavku 3. ZKP/08. (kojim je propisano da će predsjednik vijeća, nakon što upita optuženika je li razumio optužbu i nakon što se uvjeri da jest, objaviti kakvo je očitovanje o optužbi i imovinskopravnom zahtjevu optuženik ranije iznio). Iz raspravnog zapisnika od 29. listopada 2019. vidljivo je je da je zastupnica optužbe na toj raspravi izmijenila činjenični opis djela iz optužnice, nakon čega je konstatirano da obrana navodi da traži rok za očitovanje na izmjenu činjeničnog opisa. Potom je doneseno rješenje da se, s obzirom na navedeno, rasprava odgađa, a sljedeća određuje za 13. prosinca 2019. Na raspravnom zapisniku od 13. prosinca 2019., stranica 38., konstatirano je da se, s „obzirom na izmjenu činjeničnog opisa I okrivljeni S. J., II okrivljeni V. B., III okrivljeni V. P., IV okrivljena M. M., V okrivljeni I. D. i VI okrivljena Z. T.-P. (…) pozivaju da se očituju o izmijenjenoj optužnici.“ U odnosu na optuženog V. B., na 45. stranici zapisnika konstatirano je da je on izjavio: "Ne smatram se krivim i nemam ništa dodatno navesti nakon ove izmjene činjeničnog opisa, već ostajem kod svega što sam rekao u svojoj obrani. To je sve što imam za iskazati.“ Prema tome, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju u svemu postupio sukladno važećem procesnom zakonu.

29. Optuženi V. B. u svojoj žalbi nadalje navodi da je na raspravi 28. kolovoza 2019. iznio svoju obranu i pri tome jasno iskazao da ne želi odgovarati na pitanja, zbog čega je prvostupanjski sud bio obvezan preslušati, odnosno reproducirati snimke njegove obrane iz stadija istrage, ali da to nije učinio, čime je postupio protivno odredbi članka 435. stavka 2. ZKP/08.

29.1. Odredbom članka 435. stavka 2. ZKP/08. propisano je da će se, kad optuženik pri ispitivanju na raspravi ne želi iskazivati ili odgovarati na pojedino pitanje, reproducirati snimka njegovog iskaza ili dijela iskaza odnosno taj dio njegovog iskaza će se pročitati. Ta se zakonska odredba, dakle, odnosi na slučaj kada je optuženik ranije u tijeku postupka iznio svoju obranu, a na raspravi ne želi iskazivati ili odgovoriti na pojedino pitanje. Međutim, optuženi V. B. je na raspravi 28. kolovoza 2019. iznio svoju obranu, pri čemu nije odstupio od svog prijašnjeg iskaza, a na kraju

I Kž-Us 51/2020-12

je naveo: "To je sve što imam za iskazati, dalje ne želim odgovarati ni na čija pitanja." Uzevši, dakle, u obzir sve prethodno izneseno, žalbeno upiranje optuženog V. B. na povredu odredbe članka 435. stavka 2. ZKP/08. potpuno je promašeno jer ono što je tom odredbom propisano nije primjenjivo na konkretni slučaj.

29.2. Prema tome, žalba optuženog V. B. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. te stavaka 2. i 3. istog članka ZKP/08. nije osnovana, a ni ispitivanjem te presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08.-19. nije utvrđeno da bi u odnosu na tog optuženika bila počinjena neka od tih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

30. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na inkriminaciju iz djelo iz točke 1.c izreke pobijane presude, optuženi V. B. navodi da je prvostupanjski sud o njemu zaključio na temelju iskaza svjedoka Ž. K. i D. Z. te nadziranih telefonskih razgovora, pri čemu odstupanja u iskazima tih svjedoka po mišljenju prvostupanjskog suda ne dovode u pitanje njihovu vjerodostojnost. Ističe da je svjedok Ž. K. na raspravi 3. rujna 2018. naveo da ga je D. Z. tražio pomoć za polaganje ispita njegovog sina kod profesora V. B. te da mu je odmah donio jednu plavu kovertu na kojoj je pisalo ime i predmet kod kojeg sin treba polagati, a on je tu kovertu uzeo ne znajući koliko u njoj ima novaca. Sjeća se da je to bilo dan prije nego što je M. Z. išao na usmeni dio ispita koji je i položio. Ovaj žalitelj ističe da je na raspravi 5. rujna 2018. taj svjedok u bitnome izmijenio i dopunio svoj iskaz navodeći da ne zna za koji ga je predmet D. Z. pitao, a koji se polaže kod profesora B., da mu je D. Z. donio kovertu na kojoj je bilo napisano ime i predmet te je rekao da se u koverti nalazi 1.000,00 eura, time da on taj novac nije vidio niti kovertu otvarao, da bi zatim naveo da je točno da je vidio stavljanje novca u kovertu, s tim da iznos nije vidio, ali je vjerovao ono što D. Z. govori – da mu daje 1.000,00 eura. Na istoj je raspravi naveo da ne zna tko je zatvorio kovertu i da li je zatvorio tu kovertu, a ne zna ni da li je ime studenta i predmet bilo napisano na nekom papiru koji je bio u koverti ili na samoj koverti. Zna da je pisao predmet. Potom je naveo da je moguće da je, nakon što je uzeo tu kovertu, zaboravio ime sina D. Z. pa da ga je zvao da mu to kaže kako bi ga upisao na kovertu. Na raspravi 30. listopada 2018. ovaj svjedok ponovno dopunjuje i negira dijelove svog ranijeg iskaza te ističe da nije gledao koliko je novaca D. Z. stavio u kovertu, ali da mu je rekao da je u koverti 1.000,00 eura te na istoj raspravi ponovno suprotno iskazuje glede sadržaja koverte koju je primio od D. Z.. Žalitelj također ističe da je svjedok D. Z. na raspravi 14. svibnja 2019. naveo da se krajem 2012. obratio Ž. K. kako bi mu on pomogao vezano uz polaganje ispita njegovog sina iz predmeta Građansko pravo te je s njim dogovorio da bi za tu uslugu trebao dati 1.000,00 eura, a to da je i učinio te da je Ž. K. predao taj iznos. Njemu je Ž. K. rekao da treba dati 1.000,00 eura, ali da ne zna tko je odredio taj iznos, a 1.000,00 eura da je u koverti predao Ž. K. u njegovom uredu na tržnici. Na pitanja predsjednice vijeća odgovorio je da mu nije poznato gdje je iznos od 1.000,00 eura, odnosno, kod koga je taj iznos završio. Ovaj žalitelj smatra da svjedok D. Z. u cijelosti demantira istinitost iskaza svjedoka Ž. K. u pogledu određivanja iznosa za polaganje ispita, načina predaje tog novca i drugog te zaključuje da je taj iznos preuzetog novca svjedok K. zadržao isključivo za sebe. Smatra da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti ove razlike i isključiti svjedoka K. kao vjerodostojnog te da se na njegovom iskazu nije mogla u bitnome temeljiti pobijana presuda.

I Kž-Us 51/2020-12

30.1. Svjedok Ž. K. doista jest u svojim pojedinim iskazima različito iskazivao o nekim okolnostima koje se odnose na ovu inkriminaciju. Međutim, kada se njegov iskaz sagleda u cjelini, odnosno kada se uzme u obzir i dovede u međusobnu vezu sve ono što je on u svim svojim iskazima naveo u pogledu odlučne činjenice – predaja mu koverte s iznosom od 1.000,00 eura od strane D. Z. za osiguranje M. Z. sigurnog prolaska na ispitu iz predmeta Građansko pravo II kod profesora V. B., proizlazi da su svi iskazi svjedoka K. o toj bitnoj činjenici dosljedni, kao i da su suglasni iskazu svjedoka D. Z..

30.1.1. Stoga je, protivno žalbenim navodima optuženog V. B., prvostupanjski sud pravilno zaključio da odstupanja u iskazima svjedoka Ž. K. i D. Z. u pogledu okolnosti je li koverta bila otvorena ili zatvorena te je li na njoj pisalo ime predmeta i ostali detalji ne dovode u pitanje njihovu vjerodostojnost. Ovo osobito kada se ima na umu da su ovi svjedoci iskazivali nakon proteka sedam godina od inkriminiranog događaja, kao i to da su njihovi iskazi suglasni i nadziranoj telefonskoj komunikaciji koja se odvijala između njih i optuženog V. B. od 2. do 6. srpnja 2012., dakle u vrijeme odvijanja ispita iz predmeta Građansko pravo II na koje je pristupio student M. Z. (stranice 54. do 55. pobijane presude).

31. Što se tiče inkriminacije opisane pod točkom 1.d izreke pobijane presude, optuženi V. B. smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da su iskazi svjedoka Ž. K., D. Z. i J. M. u potpunom suglasju jer da oni, prema mišljenju ovog žalitelja, jedan drugoga isključuju u svom bitnom sadržaju. Tako optuženi B. u žalbi ističe da je svjedok Ž. K. na raspravi 3. rujna 2018. naveo da mu se obratio J. M. i dao mu kovertu s podacima o studentu i znak rukom koji bi značio „toliko je unutra“, a to je značilo da je 5.000 nečega unutra jer je pokazao rukom broj 5. Isti je svjedok na raspravi 30. listopada 2018. naveo da ga je J. M. zatražio da intervenira kod profesora B., a upitan za ime J. Z., odgovorio je da mu je to ime poznato i to s koverte koju mu je J. M. predao, a na kojoj je pisalo ime J. Z.. On je govorio J. M. da to što ga traži, dakle intervenciju kod V. B., neće ići bez "petaka" pod čime je mislio na 5.000,00 kuna. Kada mu je predočen iskaz iz dokazne radnje da se u koverti nalazilo 6.000,00 kuna i upitan u odnosu na razliku s rasprave, svjedok je odgovorio da se u koverti nalazilo 6.000,00 kuna, a da je ovih "petaka" što je govorio bila priča da toliko iznosi cijena ispita kod profesora B.. Nadalje je istaknuo da je navedenih 6.000,00 kuna J. M. donio samoinicijativno. Svjedokinja D. Z. vrlo je jasno i nedvosmisleno navela da je s J. M. dogovorila da će on pomoći njezinom sinu J. Z. vezano uz polaganje ispita iz Građanskog prava II te je o tome razgovarala jedino s J. M. i ništa joj dalje nije poznato u vezi bilo kakvih nastavnih radnji. J. M. predala je 6.000,00 kuna, a u koje svrhe je on taj novac potrošio ona ne zna. Taj iznos ju je J. M. tražio. Ona mu ga nije nudila. Svjedok J. M. svjedočio je, tvrdi ovaj žalitelj, suprotno ovoj svjedokinji, kao i svjedoku Ž. K.. On je, naime, istaknuo da nije rekao D. Z. da mu dade novac, ali joj je prenio ono što mu je rečeno od strane Ž. K. i da će za polaganje ispita biti potrebno oko 5.000,00 kuna. Međutim, iskazao je da ne zna koliko novca je D. Z. stavila u kovertu, a on je tu kovertu predao K.. Posebno je istaknuo da je novac predao Ž. K. isključivo na njegovo traženje, dok ne zna je li K. taj novac negdje nosio ili predao. Ovaj žalitelj smatra da i svjedokinja D. Z. demantira u bitnome iskaz svjedoka J. M., ali i svjedoka Ž. K., dok svjedok J. M. demantira iskaz svjedoka Ž. K. vezano uz traženje novca, visinu predanog novca, okolnosti

I Kž-Us 51/2020-12

kako je došlo do postizanja dogovora između njih i drugo, time da tvrdi da je logično da su svjedoci K. i M. očito obrtimice iskorištavali roditelje studenata u cilju postizanja osobne koristi.

31.1. Imajući u vidu sve ono što je u svojim pojedinim iskazima naveo svjedok Ž. K. te dovodeći navedeno u vezu s iskazima svjedoka J. M. i D. Z., prvostupanjski sud je, po ocjeni ovoga suda, a protivno žalbenim navodima optuženog V. B., pravilno zaključio da su iskazi ovih troje svjedoka u potpunom suglasju u pogledu bitne činjenice, a ta je da je siguran prolazak studenta J. Z. na ispitu iz predmeta Građansko pravo II kod optuženog V. B. osiguran novcem u iznosu od 6.000,00 kuna. Taj novac je D. Z., majka studenta J. Z. predala J. M., koji ga je predao Ž. K., a ovaj optuženom V. B.. Navedeno proizlazi i iz nadzirane telefonske komunikacije koja se u inkriminiranom razdoblju odvijala između sudionika ovog koruptivnog sporazuma (stranice 58. do 59. pobijane presude).

31.2. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je iskaz svjedoka D. P. za utvrđivanje odlučnih činjenica u pogledu ove inkriminacije nevažan, a za svoju odluku dao je jasne, iscrpne i vrlo logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud (stranica 60., odlomak 1. pobijane presude). Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je iskaz svjedoka J. Z. nevjerodostojan te je i za tu svoju ocjenu iznio vrlo iscrpnu argumentaciju koja je u svemu prihvatljiva i ovome sudu (stranica 60., pasusi 2. i 3. pobijane presude). Stoga su neosnovane i one žalbene tvrdnje optuženog V. B. kojima se osporava pravilnost ocjene ovih dokaza od strane prvostupanjskog suda.

32. Prvostupanjski sud je također pravilno zaključio da je u situaciji dokazanog postojanja prethodnog koruptivnog dogovora, koji se u konkretnom slučaju sastojao u tome što je optuženi V. B. za novčanu nagradu pustio na ispitu studente M. Z. i J. Z., nebitno jesu li ti studenti na ispitu pokazali zadovoljavajuće znanje ili nisu. Ovo stoga što te okolnosti nisu element kaznenog djela primanja mita inkriminiranog optuženom V. B.. Osim toga, prema činjeničnom opisu inkriminacije iz izreke pobijane presude mito je dano i primljeno "radi sigurnog prolaska na ispitu, neovisno o pokazanom znanju“. Stoga optuženi V. B. nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je takav zaključak neprihvatljiv.

33. Optuženi V. B. u žalbi nadalje navodi da je u dokaznom postupku pročitan i zaključak Gradskog vijeća Grada O. s 24. sjednice od 3. srpnja 2012. s obzirom na to da je on u svojoj obrani objasnio razlog telefonskog razgovora od istoga dana sa svjedokom Ž. K., a vezano uz njegovu (B.) zainteresiranost za jednu od točaka dnevnog reda na toj sjednici, ali da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude propustio taj dokaz i spomenuti.

33.1. Činjenica da su optuženi V. B. i svjedok Ž. K. komunicirali i inače, neovisno o ovoj inkriminaciji, nije bila sporna. Naime, i sam optuženi V. B. je u svojoj obrani naveo da je Ž. K. upoznao 1993., kada je bio vijećnik u Gradskom vijeću Grada O., da su ponekad kontaktirali i razgovarali o lokalnoj politici, a da mu je Ž. K. ponekad znao donijeti kvalitetno meso ili povrće. Prema tome, okolnost da su njih dvojica

I Kž-Us 51/2020-12

razgovarali i o drugim temama nije temelj za zaključak da nije dokazano da bi počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, osobito kada se uzmu u obzir i dovedu u međusobnu vezu svi oni dokazi iz kojih je prvostupanjski sud, po ocjeni ovoga suda, pravilno zaključio da je optuženi V. B. počinio radnje opisane u izreci pobijane presude. Naposljetku treba ponovno reći da prvostupanjski sud ni nije bio obvezan u obrazloženju pobijane presude osvrnuti se na svaki izvedeni dokaz, već dati ocjenu onih dokaza koje je smatrao važnima za utvrđivanje odlučnih činjenica.

34. Optuženi V. B. smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za ispitivanje u svojstvu svjedoka M. Z., i to unatoč činjenici što iskazom svjedoka D. Z. nije utvrđen bilo kakav dogovor sa sinom, kao niti sinovljeva spoznaja o očevu dogovoru sa svjedokom K., pri čemu posebno neprihvatljivim smatra to što je u dokaznom postupku pročitana sporazumna presuda u odnosu na D. Z. i M. Z..

34.1. U odnosu na navedeno prije svega treba navesti da nije bilo zapreke da se u ovom postupku kao dokazi pročitaju izreke pravomoćnih presuda na temelju sporazuma stranaka, i to presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-25/14 od 27. ožujka 2014. (kojom je, između ostalih, D. Z. proglašen krivim zbog kaznenog djela davanja mita iz članka 348. stavka 1. KZ/97.) i presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-19/17 od 9. svibnja 2017. (kojom je M. Z. proglašen krivim zbog kaznenog djela davanja mita iz članka 348. stavka 1. KZ/97.). Budući da je već prvostupanjski sud vrlo detaljno obrazložio razloge zbog kojih je odbio prijedlog obrane optuženog S. J. za izdvajanjem kao nezakonitih dokaza presuda na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-25/14 od 27. ožujka 2014. i broj K-Us-18/17 od 12. lipnja 2017., a koje u svemu prihvaća i ovaj sud i koji su u cijelosti primjenjivi i u pogledu optuženog V. B., taj se optuženik, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na iste (stranica 79., posljednji odlomak, do stranice 82., posljednji odlomak pobijane presude).

35. Nadalje, prvostupanjski sud je, protivno žalbenoj tvrdnji optuženog V. B., pravilno odlučio odbiti kao odugovlačeći njegov dokazni prijedlog za ispitivanjem u svojstvu svjedoka M. Z. na okolnost njegovog polaganja ispita iz predmeta Građansko pravo II. Naime, činjenice koje bi se imale utvrđivati tim dokazom utvrđene su čitanjem izreka pravomoćnih presuda na temelju sporazuma stranaka u odnosu na D. Z. i M. Z., nadziranom telefonskom komunikacijom, iskazom svjedoka Ž. K., kao i iskazom svjedoka D. Z. koji je na raspravi 14. svibnja 2019. jasno naveo: "Moj je sin prije ispita bio upoznat s činjenicom da sam ja dao novac za polaganje tog ispita." S obzirom na okolnosti pod kojima je sklopljen koruptivni sporazum vezan uz polaganje ispita studenta M. Z., potpuno je nevažno je li on (M. Z.) imao ikakvih spoznaja o dogovoru svog oca D. Z. sa svjedokom Ž. K..

36. Prema tome, prvostupanjski sud je i u odnosu na optuženog V. B., nakon detaljno provedenog dokaznog postupka i savjesne analize i ocjene izvedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a njihova pravilnost i pouzdanost žalbenim navodima optuženog B. nije dovedena u sumnju pa nije osnovana niti njegova žalba iz osnove navedene u članku 470. ZKP/08. Niti ispitivanjem pobijane

I Kž-Us 51/2020-12

presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08.-19. nije utvrđeno da bi na štetu ovog optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

U odnosu na žalbu optuženog V. P.

37. Iako optuženi V. P. u svojoj žalbi kao žalbene osnove ističe i bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona, iz sadržaja njegove žalbe proizlazi da se svi njegovi žalbeni prigovori sadržajno odnose na osporavanje pravilnosti činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda. Pobijana je presuda ispitana i sukladno članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08.-19., no ni pri tome nije utvrđeno da bi u odnosu na tog optuženika bila ostvarena bilo koja od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

38. Optuženi V. P. u žalbi navodi da, iako je Ž. K. bio pod mjerama, nema njegovog poziva I. D. koji bi uslijedio odmah nakon što mu je optuženi P. navodno predao test. 38.1. U odnosu na navedeno treba reći da su se posebne dokazne radnje prema Ž. K. počele provoditi na temelju naloga suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us-55/2012 od 25. travnja 2012., dakle nakon vremena počinjenja djela opisanog pod točkom 1.e izreke pobijane presude (od 2. travnja do 11. travnja 2012.). Prema tome, takva telefonska komunikacija ni nije mogla biti zabilježena.

39. Nije prihvatljiva ni žalbena tvrdnja optuženog V. P. da su susret svjedoka Ž. K. s optuženim I. D. i navodna predaja testa nakon pismenog ispita potpuno irelevantni.

39.1. Točno je, naime, da je svjedok Ž. K. u svom iskazu na raspravi 30. listopada 2018. naveo da se na dan primopredaje koverte i pisanog testa s optuženim I. D. našao iza 15,00 sati (dakle, nakon što je pismeni dio ispita iz predmeta Međunarodno privatno pravo već završio jer se isti održao 4. travnja 2012. u 11,30 sati). Međutim, taj dio iskaza svjedoka Ž. K. prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio kao vjerodostojan ocijenivši da je on u dijelu u kojem se odnosi na takvo vremensko određenje u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima, uključujući i iskaz istog svjedoka od 10. rujna 2014., koji je prvostupanjski sud u tom dijelu pravilno ocijenio vjerodostojnim. Naime, svjedok Ž. K. je u prvom iskazu od 10. rujna 2014. naveo: V. P. je došao s motorom, stao, meni predao bianco pisani test, a ja sam njemu u sic motora ubacio kovertu u kojoj se nalazilo 4.000,00 kuna i ime studenta. Nakon toga ja sam se čuo s I. D. i s njim se odmah našao u … ulici na autobusnom ugibalištu i predao mu taj bianco test." Premda svjedok Ž. K. u tom iskazu nije naveo u koje se točno vrijeme, odnosno doba dana odvijala ta primopredaja, iz njega jasno proizlazi da se K. susret s optuženim I. D. odvio odmah nakon K. susreta s optuženim V. P., a što se tiče vremena susreta s ovim potonjim, svjedok K. je na raspravi 30. listopada 2018. jasno iskazao da je to bilo u dopodnevnim satima, odmah nakon dvaju mu predočenih razgovora s optuženim V. P., i to jednog od 4. travnja 2012. u 09,17,30 sati i drugog u 09,44,43 sati. Osim toga, iz izvedbenog plana nastave proizlazi da se pismeni dio ispita iz predmeta Međunarodno privatno pravo održavao 4. travnja

I Kž-Us 51/2020-12

2012. u 11,30 sati, a na koji ispitni rok je izašao optuženi I. D., što je razvidno iz prijavnice.

39.2. Uzevši u obzir i međusobno povezujući sve prethodno izneseno te imajući u vidu i sadržaj nadzirane telefonske komunikacije između optuženog V. P. i svjedoka Ž. K. u dane neposredno prije polaganja pisanog dijela ispita iz predmeta Međunarodno privatno pravo 4. travnja 2012. kojemu je pristupio optuženi I. D. te na sam taj dan (stranica 63. pobijane presude), zaključak prvostupanjskog suda da se svjedok Ž. K. na dan polaganja pisanog dijela ispita iz predmeta Međunarodno privatno pravo (4. travnja 2012. u 11,30 sati) u jutarnjim satima, nakon dvaju telefonskih razgovora (u 09,17,30 sati i u 09,44,43 sati) susreo s optuženim V. P., a odmah nakon toga s optuženim I. D. je, i prema ocjeni ovoga suda, potpuno razuman, uvjerljiv i životno logičan.

40. U žalbi optuženog V. P. se navodi i da radnje ostalih optuženika iz točke 1.e izreke pobijane presude nisu međusobno povezane, već su u povezanost dovedene iskazom svjedoka Ž. K.. Smatra da obrazloženje pobijane presude ne sadrži jasne i nedvosmislene razloge za utvrđenje o postojanju koruptivnog sporazuma između Ž. K. i V. P., a da pri tome sve što je u tom smislu u pobijanoj presudi utvrđeno proizlazi iz svjedočenja Ž. K., koje nije potvrđeno kontrolnim dokazima, i slobodnog zaključivanja prvostupanjskog suda, koje nema podlogu u izvedenim dokazima.

40.1. Točno je da su radnje svih optuženika koji su proglašeni krivima za ovu inkriminaciju dovedene u međusobnu povezanost iskazom svjedoka Ž. K.. Međutim, iskaz tog svjedoka je u onim bitnim dijelovima, na temelju kojih je prvostupanjski sud izvodio zaključke o odlučnim činjenicama i ocjenjivao kako vjerodostojnost iskaza svjedoka Ž. K., tako i vjerodostojnost obrana optuženika P., M., D. i T.-P., potkrijepljen i drugim dokazima. To su prije svega iskaz svjedokinje M. Ž. i sadržaj nadzirane telefonske komunikacije između optuženog V. P. i svjedoka Ž. K.. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude izložio sadržaj svih tih dokaza iz kojih je izveo zaključke o odlučnim činjenicama, a sve to je obrazložio jasnim, detaljnim, vrlo logičnim i životno uvjerljivim razlozima (stranice 61. do 70. pobijane presude).

41. Budući da se u vrijeme ove inkriminacije (od 2. do 11. travnja 2012.) ni u odnosu na svjedoka Ž. K. ni u odnosu na optuženike M. M., I. D. i Z. T.-P. nisu provodile posebne dokazne radnje, nije ni mogao biti zabilježen nijedan nadzirani telefonski razgovor između navedenih osoba.

42. Zbog okolnosti da je Ž. K. u ovom predmetu najprije bio okrivljenik, a potom je, nakon pravomoćnosti presude na temelju sporazuma stranaka, ispitan kao svjedok, protivno daljnjoj žalbenoj tvrdnji optuženog V. P., nije dovedena u pitanje vjerodostojnost njegovog svjedočkog iskaza. Naime, ispitivanjem Ž. K., sada u svojstvu svjedoka, optuženom V. P. (jednako kao i ostalim optuženicima) omogućeno je da u kontradiktornom postupku preispita i dovede u sumnju sve one dijelove K. iskaza koje se odnose na inkriminaciju u odnosu na koju ju ovaj postigao sporazum. Pri tome treba istaknuti da je prvostupanjski sud svaki put kada je svjedok Ž. K. na

I Kž-Us 51/2020-12

raspravi u pogledu pojedinih okolnosti iskazivao drugačije naspram onoga što je naveo prilikom svog prvog svjedočkog iskazivanja pred USKOK-om 10. rujna 2014. ovome predočavao dijelove njegovog ranijeg iskaza i tražio pojašnjenja. Potom je vrlo savjesno i pažljivo ocijenio cjelokupni njegov iskaz i, kao što je već ranije navedeno, doveo ga u vezu s drugim izvedenim dokazima, nakon čega je dao konačnu ocjenu njegove vjerodostojnosti. Sve to je vrlo detaljno obrazložio i u pobijanoj presudi, uz posebno naglašavanje onih dijelova iskaza tog svjedoka koje prvostupanjski sud nije prihvatio kao vjerodostojne.

43. Osporavajući okolnost susreta sa Ž. K. i primopredaje koverte s novcem i pisanog testa za ispit za studenta I. D., optuženi V. P. u žalbi, jednako kao i obrani danoj u postupku pred prvostupanjskim sudom, ističe da je tog 4. travnja 2012., odnosno na dan pisanja pisanog dijela ispita, iz svog stana telefonom razgovarao s M. Ž. u 09,48 sati te da je prisustvovao sjednici fakultetskog vijeća koja je počela u 10,00 sati, s tim da je on prvopotpisani na listi, tako da u tih 12 minuta nije još mogao i zastati kod C. i razgovarati sa Ž. K..

43.1. Prije svega treba istaknuti da je svjedok Ž. K., nakon što su mu predočeni razgovori s optuženim V. P. od 4. travnja 2012. u 09,17 sati i u 09,44 sati, potvrdio da su to razgovori koji su prethodili njegovom susretu s optuženim V. P. kod zgrade C., kada je on optuženom P. predao kovertu, a optuženi P. njemu bianco test, a to sve je i detaljno opisao u svjedočkom iskazu. I sam optuženi V. P. je u svojoj obrani potvrdio da je tog 4. travnja 2012. u dva navrata telefonski razgovarao sa Ž. K., pri čemu da je prvi poziv bio K., a drugi njegov te da su ti razgovori završili oko 09,45 sati. Kada se navedeno dovede u vezu s iskazom svjedokinje M. Ž., proizlazi da je optuženi V. P. na tom ispitnom roku na kojemu je optuženi I. D. kod njega položio ispit iz predmeta Međunarodno privatno pravo provodio i pisani i usmeni dio ispita, da su mu bili dostupni primjerci pisanog dijela ispita kao i da se između telefonskih razgovora sa Ž. K. (u 09,17 sati i u 09,44 sati) i M. Ž. (u 09,48 sati) i prisustvovanja sjednici Fakultetskog vijeća s početkom u 10,00 sati našao sa Ž. K. kod zgrade C., gdje se odvila primopredaja koverte s novcem i bianco testa. Naime, svjedokinja M. Ž. je u svom iskazu navela da je, što se tiče ispitnog roka u travnju 2012., dan prije odnosno 3. travnja 2012. sastavila pitanja za pismeni dio ispita i ostavila ih kovertirana za optuženog V. P.; da nije bila prisutna ni u dvorani kada su studenti pisali ispit 4. travnja 2012. te nije ni ispravljala pismene ispite za taj ispitni rok, već da je to učinio optuženi V. P.. Iz takvog njezinog iskaza, dakle, proizlazi da su optuženom V. P. bili dostupni testovi za pisani dio ispita iz predmeta Međunarodno privatno pravo, ali i to da je on na tom ispitnom roku proveo i pisani i usmeni dio ispita. Imajući u vidu da je optuženi V. P. tog 4. travnja 2012., kako je i sam iskazao, na fakultet išao motorom, a da je svjedokinja M. Ž. u svom iskazu navela da su … fakultet u O. i zgrada C. jako blizu, možda oko pet minuta pješice, neprihvatljiva je žalbena tvrdnja optuženog V. P. da se on na putu od kuće do fakulteta nikako nije imao vremena još i zaustaviti i susresti sa svjedokom Ž. K.. Ovo tim više kada se uzme u obzir da je taj susret, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka Ž. K., bio doista kratak – svjedok K. je optuženom P. u prtljažnik mopeda ubacio kovertu, a optuženi P. je njemu predao bianco test, nakon čega se svjedok K. odmah išao naći s optuženim I. D. kako bi mu predao taj bianco test za pisani dio ispita istoga dana u 11,30 sati.

I Kž-Us 51/2020-12

44. Optuženi V. P. u žalbi navodi da, ako je točno da je svjedok Ž. K. istoga dana u svom uredu zatekao zatvorenu kovertu s ispisanim podacima o profesoru i studentu, vremenu i mjestu ispita te da je zaključio da mu je novac dostavljen iz gradskog poglavarstva gdje radi optužena Z. T.-P., nije jasno kako je taj svjedok znao što sadrži zatvorena koverta, sadrži li novac i u kojem iznosu, tko ju je donio i zbog čega bi je poslala upravo optužena Z. T.-P..

44.1. Suprotno ovim tvrdnjama, jasno je da je svjedok Ž. K. takve zaključke (o sadržaju koverte i njenom pošiljatelju) izveo na temelju razgovora koji je imao s optuženom Z. T.-P. neposredno prije nego što ga je u uredu dočekala ta koverta, a sadržaj tog razgovora vrlo je određeno i detaljno opisao u svom iskazu.

45. U žalbi optuženog V. P. navodi se i da on nije pokazao bilo kakvu zainteresiranost za uspjeh studenta I. D., a to da slikovito proizlazi iz izgovorenog „kakav je to problem?“, što isključuje zaključak o bilo kakvom koruptivnom sporazumu sa Ž. K..

45.1. Točno je da je, prema iskazu svjedoka Ž. K., optuženi V. P. u razgovoru u kojemu mu je svjedok Ž. K. rekao da student I. D. ima problema s polaganjem ispita iz njegovog predmeta doista rekao citirano. Međutim, taj je njegov navod u žalbi optuženog V. P. izvučen iz konteksta. Treba, naime, imati na umu vrijeme i mjesto izricanja tih riječi te ih dovesti u vezu s iskazom svjedoka Ž. K. da se znalo koliko košta koji ispit i kod kojeg profesora na … fakultetu u O., kao i na koji je način komunicirao s pojedinima od optuženih profesora.

45.2. Optuženi V. P. u žalbi potpuno promašeno navodi da je zbog koincidencije u tome što se profesor B. i student D. zovu I. prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je u telefonskom razgovoru od 4. travnja 2012. između njega i Ž. K. riječ o studentu I. D.. Naime, i prvostupanjski sud prihvaća da se navod iz tog razgovora "...e, u srijedu je ono I...." odnosi na I. B. (stranica 64., odlomak 3. pobijane presude). Međutim, ovaj žalitelj (očito svjesno) zanemaruje i navod iz istog razgovora koji se očito odnosi na optuženog I. D. "... 4.4. je kod tebe ... da, da, je ...".

46. Ponavljajući navode obrane, optuženi V. P. u žalbi tvrdi da je on bio u obvezi provesti ispit i na istom ocijeniti studenta u skladu s pokazanim znanjem, pri čemu da je nebitno kakav je rezultat student imao na pisanom dijelu ispita jer je, prema pravilima fakulteta, on u svakom slučaju imao pravo izaći na usmeni ispit, dok na usmenom dijelu ispita biva ocijenjen prema slobodnoj ocjeni ispitivača s obzirom na pokazano znanje. Navodi i da iz snimke usmenog ispita u njegovom kabinetu od 11. travnja 2012. na kojemu je bio student I. D. ne proizlazi slika ispita na kojemu profesor pušta studenta.

46.1. I istaknuti žalbeni navodi su potpuno promašeni jer je u situaciji dokazanog postojanja prethodnog koruptivnog sporazuma, koji se u konkretnom slučaju sastojao u tome da optuženi V. P. za novčanu nagradu studentu I. D. omogući siguran prolazak na ispitu iz predmeta Međunarodno privatno pravo neovisno o pokazanom

I Kž-Us 51/2020-12

znanju, kako je već ranije u odnosu na ovakva kaznena djela istaknuto, neodlučno je li student na ispitu pokazao zadovoljavajuće ili nezadovoljavajuće znanje. Osim toga, kao što je također već prethodno navedeno, optuženom studentu I. D. je prije polaganja pismenog dijela ispita Ž. K. dostavio bianco test kojeg mu je neposredno prije toga predao upravo optuženi V. P., tako da je optuženi student I. D., očito zbog tako ostvarenog prolaznog rezultata na pisanom dijelu ispita, i došao do polaganja usmenog dijela ispita, oboje kod optuženog V. P..

47. Uzevši, dakle, u obzir sve prethodno izneseno, prvostupanjski sud je i u odnosu na optuženog V. P. pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a pravilnost i pouzdanost tih činjenica žalbenim navodima optuženog P. nije dovedena u sumnju pa nije osnovana niti njegova žalba iz osnove navedene u članku 470. ZKP/08.

U odnosu na žalbu optužene M. M.

48. Optužena M. M. u uvodnom dijelu žalbe kao žalbene osnove označava i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona. Međutim, njezinom žalbom se sadržajno zapravo prigovara pravilnosti činjeničnih utvrđenja u pobijanoj prvostupanjskoj presudi, a ispitivanjem te presude u skladu s odredbama članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08.-19. nije utvrđeno da bi u odnosu na tu optuženicu bila ostvarena neka od povreda zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

49. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optužena M. M. navodi da zaključak prvostupanjskog suda da se svjedok Ž. K. nije mogao naći s optuženim I. D. 4. travnja 2012. oko 15,00 sati nema uporišta u izvedenim dokazima, tvrdeći da je, i unatoč tome što je svjedok Ž. K. toga dana bio na proslavi rođendana I. B., bilo moguće da se on tada našao s optuženim D.. Pri tome smatra da je za ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka Ž. K. trebalo uzeti u obzir činjenicu da je on prvotno bio jedan od optuženika u ovom predmetu, da bi se potom sporazumio s USKOK-om i onda iskazivao u svojstvu svjedoka.

49.1. Što se tiče žalbenih tvrdnji optužene M. M. kojima se osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka Ž. K., treba istaknuti da sve ono što je u tom pogledu navedeno u dijelu obrazloženja ove odluke koji se odnosi na odgovaranje na žalbene navode optuženog V. P. vrijedi i ovdje.

49.2. Nadalje, nije sporno da je svjedok Ž. K. u popodnevnim satima 4. travnja 2012. bio na proslavi rođendana I. B. u restoranu C.. Međutim, nije prihvatljiva žalbena tvrdnja optužene M. M. da zaključak prvostupanjskog suda da se svjedok Ž. K. nije mogao naći s optuženim I. D. 4. travnja 2012. oko 15,00 sati nema uporišta u izvedenim dokazima, uz istovremeno sugeriranje žaliteljice da je svjedok K. mogao otići s te proslave radi susreta s optuženim I. D. oko 15,00 sati i ponovno se vratiti u navedeni restoran. Prvostupanjski sud je, po ocjeni ovoga suda, pravilno zaključio da se susret svjedoka Ž. K. s optuženim I. D. dogodio 4. travnja 2012. odmah nakon susreta svjedoka Ž. K. i optuženog V. P. (do kojega je došlo oko 10,00 sati), a ne oko

I Kž-Us 51/2020-12

15,00 sati. Budući da su razlozi ovoga suda za prihvaćanje kao pravilnog takvog zaključka prvostupanjskog suda već izneseni u dijelu obrazloženja ove odluke koji se odnosi na žalbu optuženog V. P., ovdje se upućuje na taj dio obrazloženja (odlomci 43. i 43.1.).

50. Optužena M. M. u žalbi nadalje navodi da je svjedok Ž. K. u svom iskazu s dokazne radnje od 10. rujna 2014., opisujući kako je došlo do kontakta između njega i optužene Z. T.-P., naveo da ga je ona nazvala, no takav razgovor, kako to ističe ova žaliteljica, tijekom postupka nije preslušan pa da je upitno je li se on uistinu i dogodio, a isto da vrijedi i za razgovor između svjedoka Ž. K. i optuženog I. D. za koji je svjedok Ž. K. naveo kako se čuo s ovime i predao mu pisani test.

50.1. U odnosu na navedeno ponovno treba istaknuti da takvi telefonski razgovori ni nisu mogli biti zabilježeni provođenjem posebnih dokaznih radnji jer su se posebne dokazne radnje prema Ž. K. počele provoditi na temelju naloga suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us-55/2012 tek od 25. travnja 2012., dakle nakon vremena ove inkriminacije (od 2. travnja do 11. travnja 2012.).

51. U pogledu žalbenih tvrdnji da ne postoji nijedan telefonski razgovor u odnosu na točku 1.e izreke pobijane presude iz kojeg bi se mogla provjeriti vjerodostojnost iskaza svjedoka Ž. K., osim kojega ne postoji nijedan dokaz koji bi upućivao na to da se događaj odvio onako kako je opisano u toj točki, optužena M. M. se upućuje na onaj dio obrazloženja ove odluke u kojemu je odgovoreno na istovjetne žalbene tvrdnje optuženog V. P. (odlomak 40.1.).

52. Optužena M. M. u žalbi ističe da je svjedok Ž. K. naveo da je poznaje i da je znao njezinu osobnu situaciju pa postavlja pitanje zašto se ona, ako je htjela intervenirati za svoga sina, ne bi izravno obratila svjedoku K. i zašto bi u cijelu priču "uvlačila" optuženu Z. T.-P..

52.1. Prije svega treba reći da, kada se ima u vidu cjelokupni iskaz svjedoka Ž. K., doista nije vidljivo da bi na njegovoj strani postojao bilo kakav razlog zbog kojega bi on neistinito iskazivao u pogledu ove okolnosti. Imajući, nadalje, na umu da je on sam u naveo da optuženu Z. T.-P. poznaje godinama jer je ona bila direktorica T. T. d.o.o. u vrijeme kada je on tamo bio savjetnik, a da je osim toga bila i predsjednica nadzornog odbora tog trgovačkog društva (u kojemu je on u inkriminirano vrijeme bio direktor), očito je da je optuženu T.-P. poznavao mnogo bolje i da je s njom bio bliskiji nego što je to bio s optuženom M. M.. Kada se navedeno dovede u vezu s okolnošću da su optuženice T.-P. i M. u inkriminirano vrijeme radile zajedno, odnosno kod istog poslodavca, logično je i životno prihvatljivo, kako je to zaključio i prvostupanjski sud, da se upravo optužena T.-P. na inicijativu optužene M. M. obratila Ž. K. kako bi pomogla svojoj kolegici, optuženoj M. M. u inkriminiranom im smislu.

53. Točno je da nema izravnog dokaza za to da je upravo optužena M. M. dala novac koji je, prema iskazu svjedoka Ž. K., ovoga dočekao u koverti nedugo nakon njegovog razgovora s optuženom Z. T.-P.. Međutim, životno je logično da je taj novac

I Kž-Us 51/2020-12

dala upravo optužena M. M. jer je ona, kao majka studenta koji je imao problema s polaganjem ispita iz predmeta Međunarodno privatno pravo, za to jedina imala interesa. Interes joj je, naime, bio da pomogne svome djetetu da položi još taj posljednji ispit na fakultetu, a u posredovanju oko toga pomogla joj je njezina radna kolegica, optužena Z. T.-P. jer je ona bolje poznavala svjedoka Ž. K. koji je, kako to uostalom proizlazi iz cjelokupnog spisa predmeta, ne samo u tom, već i u mnogim drugim slučajevima, bio glavna poveznica između studenata odnosno njihovih roditelja s jedne strane te pojedinih profesora s … fakulteta u O. s druge strane u tako oblikovanom sustavu polaganja ispita.

54. Kao što je već navedeno u dijelu ove odluke koji se odnosi na žalbu optuženog V. P. (odlomak 45.2.), i prvostupanjski sud prihvaća da se navod „danas je ovo I.“ iz razgovora između svjedoka Ž. K. i optuženog V. P. od 2. travnja 2012. u 09,44 sati odnosi na I. B. (stranica 64., odlomak 3. pobijane presude). Međutim, i optužena M. M. izdvaja ovaj neinkriminirajući dio tog razgovora očito svjesno zanemarujući njegovu cjelinu i vrlo indikativan navod "... 4.4. je kod tebe ... da, da, je ...", iako upravo taj dio tog njihovog razgovora upućuje na zaključak da su svjedok Ž. K. i optuženi V. P., osim svakodnevnih susreta i druženja, dogovarali i inkriminirani im susret prilikom kojega je izvršena primopredaja koverte s novcem i bianco testa za pisani dio ispita iz predmeta Međunarodno privatno pravo.

55. Slijedom svega izloženoga, žalbom optužene M. M. nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost činjeničnog stanja u pobijanoj presudi i na temelju njega donesenog zaključka prvostupanjskog suda da je ta optuženica počinila kazneno djelo davanja mita iz članka 348. stavka 1. KZ/97. upravo na način i pod okolnostima opisanima u točki 1.e izreke pobijane presude pa nije osnovana njena žalba niti iz osnove navedene u članku 470. ZKP/08.

U odnosu na žalbu optuženog I. D.

56. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženi I. D. tvrdi da je izreka pobijane presude, odnosno činjenični opis kaznenog djela nerazumljiv i proturječan razlozima pobijane presude te da o odlučnim činjenicama nisu navedeni jasni razlozi. Smatra da je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka Ž. K. od 10. rujna 2014. iako on tada nije potvrdio da bi se našao s optuženim I. D. prije održavanja pisanog dijela ispita, dok je otklonio vjerodostojnost navoda tog svjedoka s rasprave da se s optuženim I. D. susreo nakon održavanja ispita 4. travnja 2012. iza 15,00 sati, a da se u činjeničnom opisu kaznenog djela navodi da je Ž. K. optuženom D. predao primjerak pisanog testa i da je tako, odnosno zbog toga on prošao pisani dio ispita na ispitnom roku 4. travnja 2012. Smatra da su zaključci prvostupanjskog suda u pogledu ove činjenice nejasni i proturječni sami sebi kao i činjeničnom opisu djela jer nije jasno kako je prvostupanjski sud zaključio da je optuženom I. D. predan primjerak ispita prije održavanja pisanog dijela ispita ako je povjerovao dijelu iskaza svjedoka Ž. K. u kojemu se ovaj uopće nije očitovao na tu okolnost.

I Kž-Us 51/2020-12

56.1. Protivno istaknutim žalbenim navodima optuženog I. D., činjeničnim opisom radnji optuženika u točki 1.e izreke pobijane presude jasno su opisani svi bitni elementi svih kaznenih djela svih optuženika obuhvaćenih tim dijelom presude, pa tako i kaznenog djela davanja mita iz članka 348. stavka 1. KZ/97. za koje je proglašen krivim optuženi I. D.. Takva izreka nije proturječna obrazloženju pobijane presude u kojemu su dani jasni i vrlo detaljni razlozi o svim odlučnim činjenicama, uključujući i one koji se odnose na ocjenu vjerodostojnosti različitih navoda iz pojedinih iskaza svjedoka Ž. K. u pogledu istih okolnosti. Druga je stvar što ovaj žalitelj nije zadovoljan zaključcima prvostupanjskog suda. Međutim, time se, u suštini, osporava pravilnost ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka Ž. K. i na temelju toga utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu je više rečeno u nastavku obrazloženja ove odluke, kod odgovaranja na žalbene tvrdnje iznesene u okviru žalbene osnove iz članka 470. ZKP/08.

56.2. S obzirom na to da je optuženi I. D. imao mogućnost svjedoku Ž. K. prilikom ispitivanja na raspravi postavljati pitanja, koju mogućnost je i iskoristio postavljajući mu pitanja putem svog branitelja, nema govora ni o tome da bi mu bilo povrijeđeno Ustavom i Konvencijom zajamčeno konfrontacijsko pravo pa da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. niti da bi bila nepravilno primijenjena koja odredba tog Zakona ili da je na raspravi povrijeđeno pravo obrane pa da bi time bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

56.3. Pobijana je presuda ispitana i u odnosu na optuženog I. D. u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08.-19., no ni pri tome nije utvrđeno počinjenje neke od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

57. Optuženi I. D. u uvodu svoje žalbe označava da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, ali tu povredu obrazlaže tek tvrdnjom da je ona posljedica pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje (o čemu će tek biti riječi u nastavku obrazloženja ove odluke) pravilno primijenio kazneni zakon kada je postupanje optuženog I. D. opisano u točki 1.e izreke pobijane presude pravno označio kao kazneno djelo davanja mita iz članka 348. stavka 1. KZ/97., nije osnovana ni žalba optuženog I. D. izjavljena zbog povrede kaznenog zakona. Također, ni ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08.-19. nije utvrđeno da bi na štetu tog optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

58. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u pobijanoj presudi, optuženi I. D. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud ta utvrđenja u odnosu na radnje za koje je on proglašen krivim utemeljio na iskazu svjedoka Ž. K. od 10. rujna 2014., koji je pogrešno ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojemu je ovaj opisao susret s optuženim V. P.. Osim toga, da su svi ostali optuženici iz ove inkriminacije decidirano otklonili da bi postupali kako im je inkriminirano, tako da je prvostupanjski sud svoje zaključke pogrešno izveo iz iskaza svjedoka Ž. K., čija je vjerodostojnost upitna s obzirom na to

I Kž-Us 51/2020-12

da je on prvotno bio obuhvaćen optužnicom, a potom se sporazumio s USKOK-om i onda bio ispitan kao svjedok u ovom predmetu.

58.1. Budući da je na istovjetne žalbene tvrdnje optuženog V. P. (kao i optužene M. M.), koje su od strane ovoga suda ocijenjene neosnovanima, već odgovoreno, optuženi I. D. se upućuje na dio obrazloženja ove odluke u kojemu su dani razlozi u pogledu istovjetnih žalbenih tvrdnji optuženog V. P. (odlomci 40.1. i 42.).

59. Ovaj žalitelj smatra da je prvostupanjski sud nekritički otklonio vjerodostojnost navoda njegove obrane u dijelu u kojem je iskazao da je izašao na pisani dio ispita koji je položio, a nakon toga i na usmeni dio ispita koji je također položio, i to na temelju pokazanog znanja, a to da proizlazi i iz snimke razgovora u kabinetu optuženog V. P. na dan održavanja usmenog dijela ispita 11. travnja 2012.

59.1. U odnosu na istaknute žalbene navode prije svega treba navesti da je prvostupanjski sud obranu optuženog I. D. savjesno analizirao i doveo u vezu s drugim izvedenim dokazima te je pravilno zaključio da ona nije prihvatljiva jer je u suprotnosti s tim dokazima, a njihova analiza i ocjena je u pobijanoj presudi i valjano obrazložena. Nadalje, u situaciji dokazanog postojanja prethodnog koruptivnog dogovora (koji se u konkretnom slučaju sastojao u tome da je optuženi V. P. za novčanu nagradu studentu I. D. omogućio siguran prolazak na ispitu iz predmeta Međunarodno privatno pravo neovisno o pokazanom znanju), neodlučno je da li je njegovo znanje bilo zadovoljavajuće ili nije. Osim toga, treba imati na umu i to da je optuženom I. D. prije polaganja pismenog dijela ispita Ž. K. dostavio bianco test koji je ovome neposredno prije toga predao optuženi V. P..

60. Prema tome, pravilnost činjeničnog stanja u pobijanoj presudi nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbom optuženog I. D. pa njegova žalba niti iz osnove navedene u članku 470. ZKP/08. nije osnovana.

U odnosu na žalbu optužene Z. T.-P.

61. Optužena Z. T.-P. nije podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni zbog povrede kaznenog zakona. Međutim, ni ispitivanjem pobijane presude nije utvrđeno da bi u odnosu na tu optuženicu bila ostvarena neka od povreda zakona na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbama članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08.-19., pazi po službenoj dužnosti.

62. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optužena Z. T.-P. navodi da je zaključak o njenoj krivnju prvostupanjski sud utemeljio na iskazu svjedoka Ž. K. koji je neistinit, nevjerodostojan i nekonfrontiran, da nema nadziranih razgovora niti prateće dokumentacije, a da je iskaz svjedokinje M. Ž. potpuno irelevantan. 62.1. Budući da su i ostali optuženici obuhvaćeni ovom inkriminacijom u svojim žalbama isticali istovjetne žalbene navode te da je na iste opširno odgovoreno u

I Kž-Us 51/2020-12

dijelu ove odluke koji se odnosi na žalbu optuženog V. P., optužena Z. T.-P. se upućuje na taj dio obrazloženja ove odluke.

63. Ova žaliteljica tvrdi i da se prvostupanjski sud pozvao na činjenicu koja ne postoji, a sastoji se u navodu da „ima razgovor u kojemu njemu VI okrivljena govori da je 4.000,00 kuna dosta“, postavljajući pitanje gdje je taj razgovor i od kuda sigurnost da novac nije dala žaliteljica.

63.1. Prije svega treba navesti da citirani navod nije zaključak prvostupanjskog suda, već reprodukcija u obrazloženju pobijane presude onoga što je u svom iskazu naveo svjedok Ž. K. (stranica 62., odlomak 1. pobijane presude). Pri tome iz takvog iskaza nije sasvim jasno je li bila riječ o razgovoru uživo ili o telefonskom razgovoru svjedoka K. i optužene Z. T.-P.. U svakom slučaju, takav razgovor ni nije mogao biti zabilježen provođenjem posebnih dokaznih radnji jer je nalog suca istrage na temelju kojega su se počele provoditi posebne dokazne radnje prema Ž. K. izdan tek 25. travnja 2012., dakle nakon vremena ove inkriminacije (od 2. travnja do 11. travnja 2012.), dok u odnosu na optuženu Z. T.-P. posebne dokazne radnje u ovom predmetu ni nisu provođene.

64. Što se tiče žalbene tvrdnje optužene Z. T.-P. da nije jasno na temelju čega je izveden zaključak da je ona primila novac od optužene M. M., već je prethodno, u dijelu ove odluke koji se odnosi na žalbu optužene M. M. (odlomak 53.), obrazloženo zašto je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je novac u koverti u ured svjedoka Ž. K. dostavila optužena Z. T.- P., koja ga je primila od optužene M. M..

65. Prvostupanjski je sud i u odnosu na optuženu Z. T.-P. pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je potom pravilno primijenio kazneni zakon pravno označivši njezinu inkriminiranu djelatnost opisanu pod točkom 1.e izreke pobijane presude kao kazneno djelo davanja mita iz članka 348. stavka 1. KZ/97., što sve je i valjano obrazložio, a navedeno nije s uspjehom dovedeno u sumnju žalbom optužene Z. T.- P. zbog osnove iz članka 470. ZKP/08.

U odnosu na odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi i troškovima kaznenog postupka

66. USKOK smatra da su kazne zatvora na koje su osuđeni optuženici S. J., V. B. i V. P. preblage, kao i da uvjetne osude primijenjene prema optuženicima M. M., I. D. i Z. T.-P. ne korespondiraju sa svim utvrđenim relevantnim okolnostima. U odnosu na optuženike S. J., V. B. i V. P. ističe da utvrđene otegotne okolnosti nisu cijenjene u dovoljnoj mjeri, osobito imajući u vidu da se ovdje radi o korupciji u akademskoj zajednici, i to u onom njezinom dijelu koji stvara buduće graditelje i zaštitnike prava i pravne države te bi kao takva svojim djelovanjem trebala ugrađivati vrijednosti pravde, pravičnosti i poštenja. Mišljenja je da je svoj trojici ovih optuženika životna dob pogrešno cijenjena olakotnom jer da se od njih, upravo s obzirom na životnu dob, očekuje da svoje ponašanje usklade s društvenim i zakonskim normama i budu primjer osobama mlađe životne dobi, dok neosuđivanost ima relativan značaj s

I Kž-Us 51/2020-12

obzirom na to da je riječ o sveučilišnim profesorima za koje bi ta okolnost, ako ne imperativno, onda barem trebala biti očekivana. Smatra da im je otegotnim trebalo cijeniti i činjenicu da tijekom postupka ni u jednom trenutku nisu izrazili žaljenje i kajanje za svoje postupke, iz čega proizlazi da ih smatraju prihvatljivima, pri čemu su optuženici J. i B. kroz brojnost poduzetih radnji iskazali iznimnu upornost u počinjenju inkriminiranih im kaznenih djela protupravnim postupanjem u odnosu na veći broj studenata. Što se tiče optuženka M. M., I. D. i Z. T.-P., USKOK smatra da im je otegotnim trebalo cijeniti sve okolnosti počinjenja kaznenih djela, odnosno da je njihovim protupravnim postupanjem optuženom I. D. omogućen bitno povoljniji položaj od drugih studenata, i to na nezakonit i nedopušten način. Osim toga, ističe da ni oni nisu izrazili kajanje za počinjenje kaznenih djela, što upućuje na zaključak da svoje radnje ne smatraju pogrešnima, a zbog toga da također nije bilo opravdano primijeniti uvjetne osude.

66.1. Optuženi S. J. u uvodu žalbe navodi da se žali i zbog odluke o kazni, ali tu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Međutim, pobijana je presuda u tom dijelu ispitana u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08.-19.

66.2. Optuženi V. B. u žalbi zbog odluke o kazni navodi da su mu prijašnji radni i životni put sasvim pogrešno ocijenjeni otegotnima, da je kazna zatvora na koju je osuđen u izravnoj suprotnosti s praksom drugih županijskih sudova u kojima su profesori fakulteta bili optuženici i kojima su izrečene znatno blaže kazne, da nikada ni prije ni poslije inkriminiranog događaja nije bio ni procesuiran ni osuđivan te da je osoba u ozbiljnoj životnoj dobi.

66.3. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženi V. P. navodi da mu je olakotna okolnost neosuđivanosti vrednovana paušalno i nedovoljno, da uopće nije cijenjena činjenica da ima uzdržavane osobe uključujući maloljetno dijete, dok da mu je činjenica da se upustio u „zlo“ dvostruko vrednovana.

66.4. Optužena M. M. u uvodu žalbe označava da se žali i zbog odluke o kazni, no tu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Međutim, njezina žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP/08.-19.).

66.5. Optuženi I. D. i optužena Z. T.-P. u uvodu svojih žalbi navode da se žale i zbog odluke o kazni, koju smatraju neosnovanom s obzirom da je ista posljedica osuđujuće presude.

66.6. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 56. KZ/97. odlučne za proces individualizacije kazne, kao i da im je dao pravilan značaj.

66.6.1. Tako je uz neosuđivanost, koja je svim optuženicima cijenjena kao olakotna okolnost, optuženicima S. J., V. B. i V. P. takvom okolnošću cijenjena još i zrela životna dob; optuženoj M. M. motiv počinjenja kaznenog djela, a to je pomoć sinu

I Kž-Us 51/2020-12

kod polaganja posljednjeg ispita na fakultetu; optuženom I. D. okolnost da je mlada osoba koja je kazneno djelo počinila uz sudjelovanje majke, koja je moguće bila inicijator i kreator njihova zajedničkog protupravnog postupanja, a optuženoj Z. T.-P. okolnost da joj je očito motiv postupanja bio pomoći kolegici s posla čiji sin u nekoliko navrata nije bio u mogućnosti položiti posljednji ispit na fakultetu.

66.6.2. Otegotnom okolnošću na strani optuženika S. J., V. B. i V. P. cijenjena je činjenica da su kazneno djelo počinili u svojstvu sveučilišnih profesora i ujedno predstojnika katedri na … fakultetu u O., pri čemu se ovdje, protivno žalbenoj tvrdnji optuženog V. P., ne radi o dvostrukom vrednovanju iste okolnosti. Jednako tako, nije u pravu ni optuženi V. B. kada u žalbi tvrdi da mu je prijašnji radni i životni put pogrešno ocijenjen otegotnim. Naime, sva trojica ovih optuženika su kaznena djela primanja mita počinila kao odgovorne osobe – profesori … fakulteta u O., dakle, kao članovi akademske zajednice koji bi se kao takvi, osobito trebali voditi onim temeljnim načelima i vrijednostima kao što su pravednost, povjerenje, poštenje i ravnopravnost. Postupajući na inkriminirani im način, oni su se, naprotiv, vodili svojim osobnim materijalnim interesima. Time su ujedno, što im je također pravilno cijenjeno otegotnim, nanijeli štetu … fakultetu u O. te potencijalno stvorili negativan dojam i o ostalim svojim kolegama koji pošteno i po zakonu obavljaju svoj posao sveučilišnog profesora. Svoj trojici ovih optuženika pravilno je otegotnom cijenjena i visina imovinske koristi koju su stekli svojim protupravnim postupanjem, a optuženicima S. J. i V. B. i okolnost da su kaznena djela počinili s maksimalnim stupnjem krivnje. Na strani optuženika M. M., I. D. i Z. T.-P. otegotne okolnosti, naprotiv, nisu utvrđene.

66.6.3. Uzevši u obzir navedeno, prvostupanjski sud je optuženog S. J. za kazneno djelo primanja mita iz članka 347. stavka 1. u vezi s člankom 61. KZ/97. osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci; optuženog V. B. za kazneno djelo primanja mita iz članka 347. stavka 1. u vezi s člankom 61. KZ/97. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a optuženog V. P. za kazneno djelo primanja mita iz članka 347. stavka 1. KZ/97. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Optuženici M. M., I. D. i Z. T.-P. su svaki za kazneno djelo davanja mita iz članka 348. stavka 1. KZ/97. osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine, time da im je na temelju članka 67. KZ/97. primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine. Upravo takve kazne su, i prema ocjeni ovoga suda, primjerene težini i okolnostima počinjenih kaznenih djela i osobama konkretnih optuženika kao počinitelja te je za očekivati da će se njima ostvariti opća svrha kaznenopravnih sankcija iz članka 6. KZ/97. i svrha kažnjavanja iz članka 50. KZ/97.

66.7. Stoga, a ne umanjujući ni obezvrjeđujući društvenu opasnost i način počinjenja kaznenih djela za koja su ovi optuženici proglašeni krivima, nije prihvaćena žalba USKOK-a koji se zalaže za to da se optuženici S. J., V. B. i V. P. osude na strože kazne zatvora, a da se optuženicima M. M., I. D. i Z. T.-P. izreknu kazne zatvora bez njihove zamjene za uvjetnu osudu, ne navodeći pri tome nijednu novu okolnost koja bi njihovom postupanju davala teži značaj, a koja nije bila poznata prvostupanjskom sudu i ocijenjena od strane toga suda.

I Kž-Us 51/2020-12

66.8. Budući da je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne optuženicima postupao upravo sukladno odredbi članka 56. KZ/97., ne mogu se prihvatiti ni žalbene tvrdnje optuženog V. B. da je kazna zatvora na koju je osuđen u izravnoj suprotnosti s praksom drugih županijskih sudova u kojima su profesori fakulteta bili optuženici i kojima su izrečene znatno blaže kazne.

66.9. Što se tiče tvrdnje žalbe optuženog V. P. da mu uopće nije cijenjena činjenica da ima uzdržavane osobe uključujući mlt. dijete, treba reći da je riječ o okolnosti koja, s obzirom na sve u pobijanoj presudi vrlo iscrpno izložene okolnosti kojima se prvostupanjski sudio vodio prilikom izbora vrste i mjere kazne, prema ocjeni ovoga suda ne bi dovela do blažeg kažnjavanja tog optuženika.

67. Optuženi V. B. nije podnio žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri. Međutim, pobijana je presuda u tom dijelu, u odnosu na tog optuženika, ispitana u smislu članka 478. ZKP/08.-19.

67.1. Žaleći se zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, optuženi V. P. navodi da ona nije osnovana jer je on nekažnjavana osoba, a utvrđene okolnosti upućuju na to da nema pretpostavki ni za kazneni progon. Nadalje, smatra da je postojanje opasnosti od počinjenja novog kaznenog djela nedostatno obrazloženo, osobito s obzirom na to da se on tereti za jedno kazneno djelo, dok životna dob, naprotiv, upućuje na to da bi on uskoro mogao steći uvjete za mirovinu, a to govori protiv postojanja opasnosti. Osim toga, ističe da on čitavo vrijeme trajanja ovog postupka provodi ispite, pri čemu nije bilo pritužbi na njegov rad. Naposljetku, smatra da, ako opasnost proizlazi samo u odnosu na polaganje ispita, nije jasno zašto mu se zabranjuju i ostali poslovi iz djelokruga sveučilišnog profesora.

67.2. Ispitujući pobijanu presudu u ovome dijelu, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da se odluka prvostupanjskog suda o sigurnosnoj mjeri iz članka 77. KZ/97. izrečenoj optuženicima V. B. i V. P., suprotno njihovim žalbama, temelji na pravilno utvrđenim činjenicama i valjanoj primjeni zakona, i to kako u pogledu postojanja pretpostavki za njezino izricanje, tako i u pogledu duljine njezina trajanja. Ovi optuženici kaznena djela su počinili u obavljanju svojih zvanja, a način njihovog počinjenja ukazuje na opasnost da bi njihovo daljnje obavljanje tih poslova moglo poticajno djelovati za počinjenje novoga kaznenog djela.

68. Žaleći se zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, optuženi S. J. navodi da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao visinu imovinske koristi, već se zadovoljio kazivanjem svjedoka Ž. K. i B. Š.. Smatra da imovinska korist nije utvrđena na zakonit način, a zbog toga da nije bilo ni osnova za njezino oduzimanje.

68.1. Optuženici V. B. i V. P. ne žale se zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, ali je pobijana presuda u tom dijelu, u odnosu na te optuženike, ispitana u skladu s člankom 478. ZKP/08.-19.

I Kž-Us 51/2020-12

68.2. Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je odluka o oduzimanju imovinske koristi u odnosu na optuženike S. J., V. B. i V. P. utemeljena na pravilno utvrđenim činjenicama i valjanoj primjeni zakona.

68.3. Stoga žalba optuženog S. J. nije osnovana ni u tom dijelu. Budući da su razlozi neosnovanosti žalbenih tvrdnji tog optuženika u pogledu načina na koji je prvostupanjski sud u odnosu na njega utvrdio iznos imovinske koristi već detaljno obrazloženi u dijelu ove odluke koji se odnosi na njegovu žalbu podnesenu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nema potrebe ovdje ih ponavljati.

69. Odluku o troškovima kaznenog postupka optuženi S. J. osporava tvrdnjom da ona nije obrazložena, a time da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Što se tiče troškova telekomunikacijskog vještačenja koje je provedeno radi pročišćavanja audio-zapisa od pozadinske buke, ističe da ih prvostupanjski sud u odnosu na njega uopće nije koristio kao dokazno sredstvo s obzirom na stanovište da je riječ o dovršenom kaznenom djelu primanja mita koje bi postojalo bez obzira na znanje ili neznanje studenata, tako da je time promašena i „proizvodnja“ tih troškova nastalih izvođenjem dokaza po nalogu suda na njegov teret.

69.1. Optuženi I. D. i optužena Z. T.-P. u uvodu žalbi navode da se žale i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, a tu žalbenu osnovu obrazlažu navodom da je ista neosnovana s obzirom na to da su i neosnovano proglašeni krivima pobijanom presudom.

69.2. Suprotno istaknutim žalbenim navodima optuženika S. J., I. D. i Z. T.-P., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja za odluku o troškovima kaznenog postupka, a istu je obrazložio valjanim razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se na njih, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje i ove optuženike (stranica 88., odlomak 3. pobijane presude).

69.3. Što se tiče odluke o troškovima kaznenog postupka u odnosu na optuženog S. J., treba dodati da iz raspravnih zapisnika od 14. svibnja 2018. i 15. svibnja 2018. proizlazi da su tada preslušavani izdvojeni dijelovi tonskog zapisa iz kabineta optuženog S. J. od 31. svibnja 2012. (kada je ispit polagala M. K. – točka 1.a izreke pobijane presude) te od 6. srpnja 2012. i 12. rujna 2012. (kada je ispit polagao A. Z.

– točka 1.b izreke pobijane presude), kada je obrana tog optuženika stavila primjedbe da sadržaji razgovora nisu razumljivi te da će se tražiti da se po vještaku za telekomunikacije izvrši vještačenje kako bi se mogao utvrditi njihov sadržaj. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je na raspravi 30. listopada 2018. odredio da će se provesti telekomunikacijsko vještačenje radi pročišćavanja spornih audio zapisa s CD-a, tako da je i odluka toga suda da polovicu troškova telekomunikacijskog vještačenja snosi optuženi S. J., a polovicu optuženi V. P. (koji je tijekom rasprave isticao istovjetni prigovor kao i optuženi S. J.) posve logična i opravdana te ni na koji način nije dovedena u pitanje prethodno istaknutim žalbenim prigovorima optuženog S. J..

I Kž-Us 51/2020-12

70. Zbog navedenog, nisu osnovane niti žalbe USKOK-a i optuženika S. J., V. B., V. P., M. M., I. D. i Z. T.-P. podnesene iz osnova navedenih u članku 471. ZKP/08.

71. S obzirom na sve prethodno izneseno, a na temelju članka 482. ZKP/08.-19., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 20. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.