REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 29/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. A. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Metkoviću od 22. listopada 2021. broj K- 201/2021-8 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 8. prosinca 2021. broj Kž- 559/2021-4, u sjednici održanoj 20. travnja 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog J. A. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Metkoviću od 22. listopada 2021. broj K- 201/2021-8, preinačenom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 8. prosinca 2021. broj Kž-559/2021-4, J. A. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj iz članka 326. stavka 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca pa mu je, na temelju članka 57. KZ/11., izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti sedam mjeseci, a da se dio kazne u trajanju šest mjeseci neće izvršiti ako osuđenik u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Osuđeni J. A. (dalje: podnositelj) je po branitelju, odvjetniku N. J., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude (dalje: zahtjev), s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu "preinači na
III Kr 29/2022-3
način da okrivljeniku bude izrečena uvjetna osuda umjesto djelomične uvjetne osude".
3. Zahtjev sa spisom je, u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republiku Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbijanje, a taj odgovor dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Podnositelj u zahtjevu tvrdi da "je osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom i zakonom" te da mu "je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu prava i temeljnih sloboda". Ovo obrazlaže usporedbom pobijane presude s drugim odlukama Županijskog suda u Varaždinu i Županijskog suda u Splitu koje se odnose na druge osobe osuđene za isto kazneno djelo pa zaključuje da on "nije imao pravično suđenje i da je u postupku diskriminiran i da nije imao jednak tretman pred sudom i zakonom kao druge osobe u usporedivim situacijama" i smatra da je "dokazao postojanje neujednačene sudske prakse, odnosno postojanje oprečnih odluka koje je donio isti sud u usporedivim postupcima, i to u takvoj mjeri koja predstavlja očitu arbitrarnost". Ističe i da "činjenica da se radi o stranom državljaninu koji živi u inozemstvu ne može predstavljati otegotnu okolnost (…) jer se radi o očiglednoj diskriminaciji i stavljanju stranca u nepovoljniji položaj u odnosu na hrvatskog državljanina".
6. Citiranim tvrdnjama podnositelj, u suštini, pobija odluku o kaznenoj sankciji čime, mimo zakonskih uvjeta, pokušava ishoditi odluku ovog suda u trećem stupnju, zanemarujući pritom da odluka o kazni predstavlja individualiziranu društvenu osudu koja se izriče konkretnom počinitelju određenog kaznenog djela. Uloga suda se pritom ne svodi na mehaničko zbrajanje i oduzimanje pojedinih okolnosti jer zakonodavac, propisujući kazne u određenom rasponu za svako kazneno djelo i određujući svrhu kažnjavanja nastoji unaprijed obuhvatiti neodređeni broj slučajeva, propisujući opća pravila koja će biti primjenjiva za sve njih. Sud, u svakom pojedinom slučaju, konkretizira ta opća pravila i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za odluku o vrsti i mjeri kazne.
6.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu, vodeći računa o tome da visina kazne ne prekorači stupanj krivnje (članak 47. KZ/11.).
III Kr 29/2022-3
6.2. Sve ove okolnosti razlikuju se od slučaja do slučaja, jednako kao i one okolnosti na temelju kojih se ocjenjuje je li uopće potrebno izvršiti cijelu kaznu kako bi se utjecalo na počinitelja na buduće ne čini kaznena djela (a to su, prema odredbi stavka 2. članka 56. KZ/11. koji se odnosi na uvjetnu osudu, ličnost počinitelja, njegov prijašnji život, osobito je li ranije osuđivan, obiteljske prilike, okolnosti počinjenja samog kaznenog djela te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, osobito odnos počinitelja prema žrtvi i nastojanje da oštećeniku popravi štetu) ili je za ostvarenje tog cilja potrebno izvršiti samo njen dio (članak 57. – djelomična uvjetna osuda).
6.3. Sve ove okolnosti drugostupanjski je sud pomno ocijenio i valjano obrazložio (odlomci 11. do 14.1. drugostupanjske presude), zbog čega nema govora o njegovom arbitrarnom postupanju ni o povredama prava na obrazloženu odluku, načelu vladavine prava i načelu pravne sigurnosti.
7. Slijedom iznesenog, podnositelj nije osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom (članak 515. stavak 1. ZKP/08.), niti je teško povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) zbog čega njegov zahtjev nije osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 20. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v. r.
