Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 20 Gž-182/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Težak-Škrbina predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. S., OIB: …, Z., zastupane po punomoćnici Lj. R.-F., odvjetnici u Z., protiv 1. tuženice J. V. iz K., OIB: …, 2. tuženice S. A. iz K., OIB: … i 3. tuženice C. K. iz K., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., radi nedopustivosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-67/2021-28 od 30. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice O. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-67/2021-28 od 30. rujna 2021.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijena je tužiteljica sa zahtjevom na utvrđenje da je nedopuštena ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovr-772/17 od 7. travnja 2017. temeljem presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1043/13-2 od 25. rujna 2013. kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj P-187/12-35 od 4. veljače 2013. radi razvrgnuća suvlasništva nekretnina civilnom diobom sudskom prodajom na javnoj dražbi na dvoiposobnom stanu broj 100 na V. katu površine 54,45 m2 u stambenoj zgradi u Z., sagrađenoj na kčbr. 4363/2 upisanoj u poduložak 1874, k. o. Z., zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i uručenjem postignutog iznosa ostvarenog njezinom prodajom ovrhovoditeljicama i ovršenici, svakoj u ¼ dijela (stavak I. izreke), te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženicama trošak parničnog postupka u iznosu od 37.249,00 kn sa zateznom kamatom od 30. rujna 2021. do isplate (stavak II. izreke).

2. Navedenu presudu, pobija žalbom tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

3. Prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tužiteljica u žalbi, jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a to su činjenice radi utvrđenja kojih je tužiteljica rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj Ovr-772/17 od 10. srpnja 2017. upućena u parnicu, koje su obuhvaćene predmetnom tužbom. Naime, pobijana presuda sadrži samo razloge koji se odnose na prigovor tužiteljice o povredi prava na dom iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, dalje: Konvencija), dok o ostalim činjenicama koje su odlučne u ovom postupku ne sadrži nikakve razloge.

4. Predmet ovog postupka je utvrđivanje nedopuštenosti ovrhe koja se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu Stalna služba u Zaprešiću, pod poslovnim brojem Ovr-772/17, iz razloga jer isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava u smislu čl. 23. st. 1., u vezi s čl. 25. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12 i 80/12, dalje: OZ), niti je stekla svojstvo ovršnosti te na temelju nje ovrhovoditelji nisu ovlašteni tražiti ovrhu protiv ovršenice, a to stoga što je ovrha određena po ovršnom prijedlogu ovrhovoditeljica temeljem presude Županijskog suda u Velikog Gorici poslovni broj Gž-1043/13, umjesto na temelju presude Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-187/12, koja je po pravnoj prirodi odluka koja može stjecati svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, iz razloga jer je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, budući da se radi o stanu u kojem ovršenica stanuje kao jedinoj nekretnini podobnoj za njezino stanovanje, iz razloga jer je ispunjenje tražbine izmijenjeno, odnosno odgođeno zbog činjenice da je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha podnesen izvanredni pravni lijek, te iz razloga jer je ovrha određena protivno čl. 81. st. 2., u vezi s čl. 273. OZ, kojima je propisano da u slučaju ako prema ovršnoj ispravi zajedničku stvar radi diobe treba prodati da će se ovrha obaviti prema propisima OZ za ovrhu na nekretnini, a da kada je na nekretnini uspostavljeno idealno suvlasništvo, idealni suvlasnički dio može biti samostalan predmet ovrhe (čl. 81. st. 2. OZ).

5. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da se u ovom slučaju tužiteljica ne može pozivati na čl. 8. Konvencije, na zaštitu prava na dom, jer je za vrijeme života sada pok. supruga A. S. znala i morala znati da postoje osim nje i zakonske nasljednice, kćeri pokojnog, koje će ga po zakonu naslijediti te da se slijedom toga njezino pravo na dom protivi legitimnom cilju tuženica, kao zakonskih nasljednica, kojima pripada kao njegovim nasljednicama pravo suvlasništva predmetne nekretnine.

6. Ovaj je sud na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP, a kako bi u tome dijelu otklonio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, utvrdio da sud može u parnicu uputiti ovršenika samo ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ, a ne i ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ.

7. Prije svega valja reći da su predmetnim prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelji predložili da sud donese rješenje o ovrsi temeljem pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1043/13-2 od 25. rujna 2013., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-187/12-24 od 4. veljače 2013., radi razvrgnuća suvlasništva nekretnina civilnom diobom sudskom prodajom na javnoj dražbi, tako da predmetno rješenje o ovrsi nije doneseno na temelju pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1043/13-2 od 25. rujna 2013., već na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-187/12- 24 od 4. veljače 2013., koja je potvrđena i preinačena navedenom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom pod poslovnim brojem Rev-1410/14-2 od 28. prosinca 2017. prihvatio reviziju i ukinuo presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1043/13-2 od 25. rujna 2013., ali o pravnim posljedicama takve odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske na predmetni ovršni postupak ne odlučuje se u parničnom postupku koji se vodi povodom tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, već prvostupanjski ovršni sud po službenoj dužnosti odlučuje jesu li se zbog toga što je ukinuta ovršna isprava ispunile procesne pretpostavke iz čl. 72. st. 1. OZ za obustavom ovrhe.

9. Osim toga, Županijski sud u Velikoj Gorici, je presudom poslovni broj Gž-85/2018- 2 od 27. lipnja 2018. potvrdio i preinačio ovršnu ispravu u ovom postupku, presudu Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-187/12 od 4. veljače 2013. na način koji je u skladu sa ranije podnijetim prijedlogom za ovrhu i izdanim rješenjem o ovrsi.

10. Neosnovano tužiteljica smatra i da je ovrha nedopuštena, jer da prema čl. 81. st. 2. OZ, suvlasnički dio nekretnine može biti samostalan predmet ovrhe glede kojega se na odgovarajući način primjenjuju pravila toga Zakona o ovrsi na nekretninama. Ovo stoga, jer predmet ovršnog postupka nije naplata novčane tražbine na nekretnini tužiteljice, već prije svega civilna dioba suvlasničke zajednice, koje je određena ovršnom ispravom, koja se provodi prodajom na javnoj dražbi temeljem čl. 273. OZ, te naplata parničnog troška iz dobivenog iznosa od prodaje nekretnine.

11. U odnosu na podneseni prigovor tužiteljice o povredi prava na dom, iz čl. 8. Konvencije, prvostupanjski je sud utvrdio da nije povrijeđeno njezino pravo na dom, jer da je legitimno pravo svakog suvlasnika zahtijevati razvrgnuće suvlasničke zajednice.

12. Na temelju iskaza tužiteljice, ovaj je sud primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, utvrdio da tužiteljica u predmetnom stanu živi 30 godina, tako da je sa tim stanom ostvarila dovoljno jaku, stvarnu i trajna povezanost, da bi se mogao nazivati njezinim domom.

13. Miješanje u pravo na dom tužiteljice utemeljeno je na zakonu, na odredbi čl. 273. OZ.

14. Miješanje u pravo na dom tužiteljice utemeljeno je na legitimnom cilju, jer tuženice imaju pravo ostvariti pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom u ovršnom postupku, kako je to određeno ovršnom ispravom, a temeljem čl. 273. OZ.

15. Svoje pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice tuženice ne mogu ostvariti na drugi način, osim prodajom predmetne nekretnine, a kako je to utvrđeno ovršnom ispravom, tako da se opravdani, legitimni cilj miješanja u pravo na dom tužiteljice, ne može ostvariti blažom mjerom.

16. Stoga je, nakon što je proveden test razmjernosti od strane ovog suda, i niti na jedno od eliminacijskih pitanja nije dobiven negativan odgovor, utvrđeno da prodaja predmetne nekretnine u ovršnom postupku nije protivna čl. 8. Konvencije.

17. Pravo osobne služnosti uporabe i stanovanja osniva se na temelju pravnog posla uknjižbom u zemljišnu knjigu, kako je to propisano čl. 219. i 220. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP), dok se dosjelošću ne može steći pravo osobne služnosti, već se dosjelošću stječe samo stvarna služnost (čl. 229. st. 1. ZVDSP).

18. Kako je iz priložene tužbe (list 90 spisa) razvidno da tužiteljica ne raspolaže pravnim poslom u pisanom obliku, zaključenim sa vlasnikom predmetne nekretnine kojim je u njezinu korist osnovano pravo osobne služnosti, a pravo osobne služnosti stječe se upisom u zemljišnu knjigu, pravni posao kojim bi bila osnovana takva služnost, da bi bio valjan, morao bi biti zaključen u pisanom obliku (čl. 219. st. 4. ZVDSP).

19. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada nije prihvatio prijedlog tužiteljice za prekidom postupka, dok se pravomoćno ne dovrši postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P-1107/19 pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu Stalna služba u Zaprešiću, radi utvrđenja prava osobne služnosti, jer je s obzirom na izneseno u tužbi kojom je pokrenut taj postupak, koju je tužiteljica priložila, i u ovom postupku moguće utvrditi (čl. 12. st. 1. ZPP) da tužiteljica nije stekla pravo osobne služnosti na idealnim dijelovima predmetne nekretnine u suvlasništvu tuženica, tako da nema potrebe da se ovaj postupak prekida dok se pravomoćno ne odluči o prethodnom pitanju (čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP).

20. Sukladno svemu navedenom, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer niti jedan od razloga na koje ukazuje tužiteljica ne predstavljaju razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ, zbog kojih se ovrha može proglasiti nedopuštenom (čl. 52. OZ).

21. Odluka o troškovima postupka valjana je, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini odmjerenih troškova postupanja (čl. 155. st. 2. ZPP).

22. Slijedom izloženog, valjalo je temeljem čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti.

23. Tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, pa je njezin zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 20. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Vesna Težak-Škrbina, v.r.