REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-410/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) Š. J. iz Z., OIB:..., pod 2) J. J. iz Z., OIB:..., oboje zastupani po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika pod 1) R. P. (upisan kao R. Ć.) iz Z., zastupan po punomoćniku Z. V. B., odvjetniku u O. V. B. & partneri d.o.o. Z., pod 2) Ž. B. iz Z. G., OIB:..., zastupan po punomoćniku Š. T., odvjetniku u O. V. B. & partneri d.o.o. Z., pod 3) A. B. iz Z. G., OIB:..., pod 4) D. B. iz Z. G., OIB: ..., pod 5) D. B. iz Z. G., OIB: ..., tuženici pod 3) do 5) zastupani po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., pod 6) mldb. V. B. iz Z. G., OIB:..., zastupana po zz tuženiku ad.2 Ž. B., a ovaj po punomoćniku Š. T., odvjetniku u O. V. B. & partneri d.o.o. Z., pod 7) B. J. iz Z., zastupana po punomoćniku I. P., odvjetniku u O. V. B. & partneri d.o.o. Z., tuženici pod 1) do 7) svi za sebe i kao nasljednici A. Ć., pod 8) I. K. iz A., O., OIB:..., pod 9) L. K. iz A., O., OIB: ..., pod 10) N. S. iz S., pod 11) D. V. žena E. iz Z., pod 12) S. P. žena M. iz S., pod 13) N. Č. rođena Š. iz S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u presudi na temelju priznanja i presude zbog ogluhe Općinskog suda u Zadru poslovni broj 61 P- 2517/2019 od 30. prosinca 2020., 20. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Djelomično se prihvaća žalba tužitelja, te se preinačava u stavku II. izreke presuda na temelju priznanja i presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Zadru poslovni broj 61 P- 2517/2019 od 30.prosinca 2020., tako da se nalaže tužiteljima da svaki u ½ dijela naknade tuženicima od ad. 1 do ad. 7 parnični trošak i to tuženiku ad. 1 iznos 1.450,00 kuna, tuženicima ad. 2 i ad. 6 1.550,00 kuna, tuženicima od ad. 3 do ad. 5 iznos od 1.400,00 kuna te tuženici ad. 7 iznos od 1.450,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja i presudom zbog ogluhe u stavku I. koji nije pobijan žalbom utvrđeno je da su tužitelji stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva svaki za 1/2 dijela čestice 1068/5 k.o. D. pobliže označenu u tom dijelu prvostupanjske presude te da se tuženici dužni trpjeti da tužitelju upišu svoje suvlasništvo svaki u 1/2 dijela predmetne nekretnine. Stavkom II.koji je pobijan žalbom naloženo je tužiteljima da solidarno tuženicima naknade parnični trošak.

2. Protiv odluke o parničnom trošku tužitelji su podnijeli pravovremenu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi u bitnome navode da su tužitelji uspjeli u sporu pa je prvostupanjski sud protivno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku naložio tužiteljima da tuženicima naknade parnični trošak što je protivno odredbi čl. 155. istog zakona. Troškovi sastava odgovora na tužbu nisu bili tuženicima potrebni za vođenje parnice jer su se isti mogli oglušiti na tužbu, međutim to se punomoćnicima tuženika nije isplatilo, već su dali odgovor na tužbu samo da bi nešto zaradili, pa su tako dali tri identična odgovora na tužbu sa tri različita punomoćnika iz istog odvjetničkog društva. Također tuženici neosnovano navode da nisu dali povoda tužbi te da se spor mogao riješiti na miran način, a što je suprotno svim ranijim ponašanjima tuženika i sporovima koji su isti vodili sa tužiteljima. Dakle, tuženici su ti koji su svojim ponašanjem prouzročili parnične troškove koji su u ovom slučaju sami sebi svrha, pa nije bilo opravdano primijeniti čl. 157. Zakona o parničnom postupku. Također je pogrešno pozivanje tužitelja na solidarnu isplatu parničnih troškova jer tužitelji nisu solidarno odgovorni u glavnoj stvari, odnosno predmet spora nije zahtjev za solidarnu isplatu novčane svote, već utvrđenje prava suvlasništva na dijelu nekretnine. Stoga se predlaže da se pobijano rješenje preinači i odbije zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

3. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

4. Prvostupanjski sud je naložio tužiteljima da tuženicima naknade parnični trošak temeljem čl. 157. Zakona o parničnom postupku jer je utvrdio da tuženici nisu dali povoda za tužbu i prije nego što su se upustili u raspravljanje o glavnoj stvari, priznali su tužbeni zahtjev.

5. Takva odluka prvostupanjskog suda o tome da su u ovoj pravnoj stvari tužitelji dužni tuženicima naknaditi parnični trošak je pravilna i zakonita.

6. Naime, na temelju podataka u spisu vidljivo je da se tužitelji nisu vansudski obratili tuženicima prije podnošenja tužbe kako bi od njih zatražili izdavanje odgovarajuće tabularne isprave radi rješenja vlasništva sporne nekretnine, već su podnijeli protiv tuženika tužbu, a tuženici 1 - 7 su prije upuštanja u raspravljanje pismenim podnescima priznali tužbeni zahtjev te zatražili trošak tih podnesaka koji im je prvostupanjski sud i priznao. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio čl. 157. Zakona o parničnom postupku jer proizlazi da tuženici nisu dali povoda za tužbu te su odmah priznali tužbeni zahtjev pa slijedom navedenoga imaju pravo na trošak za podneske kojim su tužbeni zahtjev priznali, a koji je utvrđen pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Tbr. 8. toč. 1. u iznosu od 1.000,00 kuna sa PDV-om kao i pristojba na odgovore na tužbu svakom u iznosu od 200,00 kuna, a samu visinu dosuđenog troška tužitelji niti posebno ne osporavaju.

7. Tužitelji neosnovano navode da tuženici nisu trebali dati pismeni odgovor na tužbu kojim su priznali tužbeni zahtjev iz razloga što su tuženici iskoristili institut Zakona o parničnom postupku koji je zakonom propisan i imali su tu mogućnost - bilo da priznaju tužbeni zahtjev, bilo da se ogluše na isti u kojem slučaju bi bila donesena presuda zbog ogluhe, međutim sama činjenica da su tuženici dostavili pismeni odgovor na tužbu kojim su priznali tužbeni zahtjev ima za posljedicu da tuženici imaju pravo na trošak tog podneska.

8. Prema tome neosnovano žalitelji navode da su tuženici dali pismeni odgovor na tužbu isključivo iz obijesti i nepošteno jer se navedeno ne može pripisivati onome koji legalno koristi institute propisane zakonom. Niti pozivanje tužitelja na neke ranije sporove i ponašanje tuženika u tim sporovima ne može imati utjecaja na ovaj postupak jer je moguće da se u tom sporu činjenično i pravno radilo o drugoj situaciji, a unatoč toga tužitelji su mogli pozvati tuženike da mirnim putem riješe spor u kojem slučaju ne bi došao u primjenu čl. 157. Zakona o parničnom postupku. Činjenica da su tuženici dali pismeni odgovor na tužbu kojom su priznali tužbeni zahtjev nikako se ne može tumačiti kao zloupotreba procesnih ovlaštenja, već upravo korištenje procesnih ovlaštenja koja su propisana zakonom.

9. Međutim, osnovana žalba tužitelja da oni nisu solidarno odgovorni za isplatu parničnog troška jer nisu solidarno odgovorni niti u glavnoj stvari. Naime, tužitelji su tražili da se utvrdi da su svaki u 1/2 dijela vlasnici predmetne nekretnine pa se u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 161. Zakona o parničnom postupku s obzirom da su tužitelji suparničari pa podmiruju troškove na jednake dijelove. Samo ako postoji znatna razlika u pogledu njihovih udjela u predmetu spora, a što ovdje nije slučaj jer tužitelji traže svaki utvrđenje prava vlasništva u pola dijela, u tom slučaju sud prema razmjeru udjela određuje koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara.

10. Iz navedenog razloga, kako tužitelji nisu solidarno odgovorni za naknadu troškova tuženicima, već su dužni tuženicima naknaditi svaki jednu polovinu troškova koje su tuženici imali, a koje je prvostupanjski sud pravilno u pogledu visine utvrdio, žalba tužitelja je u tom dijelu prihvaćena i prvostupanjsko rješenje preinačeno i riješeno kao izreci ovog rješenja, a temeljem čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku.

U Puli-Pola, 20. travnja 2022.

Sutkinja

Nataša Babić, v.r.