REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2450/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zadra, OIB: ..., Z., kojeg zastupa T. B., dipl. prav., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 5273/15-2 od 6. lipnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru br. P-304/14-8 od 2. lipnja 2015., u sjednici održanoj 20. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik čest. zem. 10728 u naravi kuća površine 684 m2 i čest. zem. 10729/2 u naravi dvorište površine 315 m2, obje k.o. Z., u cijelosti, kao i da je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva na navedenim nekretninama u korist Grada Zadra, uz istovremeno brisanje upisa s imena tuženika (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 10.000,00 kn (toč. II.), dok je s iznosom od 5.000,00 kn tuženica odbijena (toč. III.).
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I., kao i u dijelu pod toč. II. gdje je tužitelj obvezan tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 5.937,50 kn (toč. I.). Odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. III. kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.062,50 kn (toč. II.). Preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II. izreke, kao i u dijelu pod toč. III., te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.062,50 kn (toč. 1.), naloženo je tužitelju tuženiku nadoknadi troškova postupka u iznosu od 937,50 kn (toč. 2.) (toč. III.). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 5.000,00 kn (toč. IV.).
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je pravodobno podnio tužitelj temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Tužitelj u reviziji prije svega ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, odnosno iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP.
8. Suprotno tvrdnjama tužitelja navedene bitne povrede nisu počinjene. To iz razloga što je drugostupanjski sud odlučio o svim relevantnim žalbenim razlozima, a to što tužitelj nije zadovoljan obrazloženjem drugostupanjskog suda, odnosno pravnim shvaćanjima drugostupanjskog suda ne znači da je počinjena bitna povreda na koju se ukazuje u reviziji. Osim toga, pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između sadržaja obrazloženja i provedenih dokaza, odnosno sadržaja zapisnika u spisu.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je rješenjem Skupštine općine Zadar, broj: 07-V-5575/1-19778 od 6. prosinca 1978. pravo korištenja na spornim nekretninama dodijeljeno Savezu socijalističke omladine Hrvatske – Općinskoj konferenciji Zadar,
- da je obzirom na takvo zemljišnoknjižno stanje tuženica izvršila upis prava vlasništva 2011., a sukladno Zakonu o pretvorbi prava na društvenim sredstvima bivših društvenopolitičkih organizacija („Narodne novine“ br. 70/97).
10. Tužitelj u reviziji ponavlja tvrdnju iznesenu tijekom postupka da su nižestupanjski sudovi propustili utvrditi da je ranijem nositelju prava korištenja na spornim nekretninama Savezu socijalističke omladine Hrvatske, to pravo prestalo rješenjem Skupštine općine Zadar od 24. lipnja 1992., a kojim je rješenjem izmijenjeno rješenje iz 1978. na način da se sporne nekretnine, na kojima je izgrađen Omladinski dom, daju na korištenje Općini Zadar. Rješenje iz 1992. je izmijenjeno glede oznake broja čestice rješenjem Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove od 28. ožujka 2014. Tužitelj smatra da kako je pravo korištenja Savezu socijalističke omladine Hrvatske prestalo prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/9, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP), a svakako prije stupanja na snagu Zakona o pretvorbi prava na društvenim sredstvima bivših društveno-političkih organizacija, da sporne nekretnine nisu mogle postati vlasništvo Republike Hrvatske.
11. Navedeno shvaćanje tužitelja ne može se prihvatiti pravilnim. Naime, čl. 36. Zakona o političkim organizacijama („Narodne novine“ br. 19/90) bilo je propisano da političke organizacije imaju pravo i nadalje koristiti sredstva u društvenom vlasništvu kao i do sada, time da nepokretnu imovinu ne mogu otuđiti iz društvenog vlasništva.
12. U konkretnom slučaju nije sporno da je bivša društveno-politička organizacija – Savez socijalističke omladine Hrvatske imao pravo korištenja na spornim nekretninama i da je na spornoj nekretnini sagrađen objekt. Treba istaći da je rješenje iz 1978. doneseno na temelju čl. 125. Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta („Narodne novine“ br. 14/73, 15/79 i 54/80). Tom odredbom je bilo propisano da o uzimanju neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika, kao i o davanju tog zemljišta na korištenje u smislu tog zakona, odlučuje općinska skupština odlukom donesenom na sjednici, a nakon provedenih radnji određenih ovim zakonom i prethodnog saslušanja prijašnjeg vlasnika odnosno korisnika. Navedeni Zakon je prestao važiti 8. siječnja 1981., a kojeg dana je stupio na snagu Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ br. 54/80, 42/86, 16/90, 53/90, 44/92 i 91/96 - dalje ZGZ).
13. Valja istaći da prednik tužitelja u rješenju iz 1992. nije naveo temeljem kojeg je propisa navedeno rješenje doneseno, budući da ZGZ jasno propisuje postupak korištenja i raspolaganja građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu. Međutim, odredbama čl. 23. i dr. ZGZ jasno je propisuje postupanje s neizgrađenim građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu, odnosno sa zemljištem koje nije privedeno svrsi. Iz sadržaja rješenja može se zaključiti da je na spornim nekretninama sagrađen Omladinski dom, pa se prema odredbi čl. 34. ZGZ nositelju prava korištenja građevinskog zemljišta na kojem je izgrađena zgrada u skladu s provedbenim planom ne može oduzeti pravo korištenja na zemljištu pod tom zgradom i onom zemljištu koje služi za redovitu uporabu zgrade, dok na zemljištu postoji takva zgrada. Treba istaći da iz rješenja prednika tuženika iz 1992. nije vidljivo da bi bio proveden postupak oduzimanja građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg korisnika, a niti ZGZ predviđa mogućnost da bi pravo korištenja prestalo zbog toga što bio prestala postojati društveno-politička organizacija koja je bila nositelj prava korištenja.
14. Stoga prema shvaćanju revizijskog suda rješenjem prednika tužitelja iz 1992., prednik tužitelja nije mogao izvršiti oduzimanje prava korištenja ranijem nositelju Savezu socijalističke omladine Hrvatske, a niti prednik tužitelja više nije mogao steći pravo korištenja, budući je Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90) ukinuto društveno vlasništvo.
15. Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je čl. 1. Zakona o pretvorbi prava na društvenim sredstvima bivših društveno-političkih organizacija uređena pretvorba na društvenim sredstvima, između ostalih i Saveza socijalističke omladine Hrvatske, te da su prema odredbi čl. 2. tog Zakona nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima su bivše društveno-političke organizacije imale pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja postale vlasništvo Republike Hrvatske.
16. Kako prednik tužitelja nije mogao steći pravo korištenja na spornim nekretninama, to se tužitelj neosnovano poziva na odredbe čl. 67. i 87. Zakona o lokalnoj upravi samoupravi („Narodne novine“ br. 90/92, 94/93 i 117/93), jer tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na nekretninama na kojima nije imao prava iz društvenog vlasništva.
17. Budući revizijski razlozi nisu osnovani, valjalo je reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 20. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
