REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 2 Us I-52/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja G. B. d.o.o., V., OIB: …, zastupan po direktoru M. G., koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ž., B. & A. d.o.o. Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, radi poreznoga nadzora, 20. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/20-01/395, URBROJ: 513-04-21-2 od 8. prosinca 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

Obrazloženje

1.Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-471-02/20-01/395, URBROJ: 513-04-21- 2 od 8. prosinca 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv poreznoga rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda V. KLASA: UP/I-471-02/20-01/98, URBROJ: 513-07-16-02-01/15-20-01 od 13. kolovoza 2020., kojim je tužitelju, za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018., utvrđen manje obračunati porez na dobit za 2018. godinu u iznosu od 344.290,36 kn s pripadajućom zateznom kamatom u iznosu od 20.904,72 kn, kao i provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama nakon izvršenih uplata, koja se odnose na novoutvrđenu obvezu.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako tužbu podnosi zbog pogrešne primjene zakona i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je izveden nepravilan zaključak u pogledu nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Osporava stajalište tuženika iz pobijane odluke kako nije predočio odgovarajuću, urednu i vjerodostojnu dokumentaciju o proknjiženoj isporuci katalizatora nabavljenog od dobavljača G. T., Č. R., u vrijednosti isporuke 2.891.700,00 kn, odnosno da nije dokumentirao kako je predmetna isporuka izvršena kupcu E. S., SR Njemačke. Ukazuje kako je ugovor koji je sklopljen s navedenim dobavljačem tzv. tripartitni ugovor, u kojem je kao treća strana automatski bio uključen i kupac pa je račun broj: 011-0012 od 7. prosinca 2018. vjerodostojni dokument, a okolnost da je tužitelj zaprimio robu dokazana je i transportnom ispravom broj: CMR ŠT:7376891 od 11. prosinca 2020., a što je sve uredno predočeno prilikom poreznog nadzora. Ističe i kako je robu u ime tužitelja, iz skladišta dobavljača, preuzeo prijevoznik i to društvo B. d.o.o., sa sjedištem u R. S., o čemu je priložena i izjava vozača društva. Isto tako, u pogledu izdanog računa broj: 19-01-1 od 10. prosinca 2018. kupcu, tužitelj ističe kako je isti izdan temeljem odgovarajućih dokumenata i proknjižen u poslovnim knjigama. Posebno naglašava kako je tijekom poreznog nadzora pojasnio i dokazima potkrijepio činjenicu da je račun broj: 68/12/2018 od 10. prosinca 2020., a na temelju kojeg je rashod proknjižen, vjerodostojan dokument i to sve iz razloga što je iz transportne izjave CMR ŠT:7376891, list 1, primjerak za pošiljatelja i list 3A, vidljivo da je E. S. SR Njemačke primio robu dana 12. prosinca 2018., a što je jasno iz potpisa kupčevog zastupnika na desnoj donjoj strani lista 3A. Stoga je stajališta da je raspolagao urednom i vjerodostojnom dokumentacijom u smislu odredbe članka 89. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/06., 106/18., 121/19., 32/20 i 42/20, nastavno: OPZ), kao što citira odredbe članka 65. stavka 1. i 66. stavka 1. OPZ, u svezi činjenice da je sve svoje obveze potkrijepio odgovarajućom materijalnom dokumentacijom. Mišljenja je kako tuženik u pobijanom rješenju samo paušalno utvrđuje kako tužitelj ne raspolaže s urednom i vjerodostojnom dokumentacijom, jer je sva relevantna dokumentacija priložena uz prigovor i žalbu. Na te okolnosti predlaže saslušanja svjedoka D. Č. Pojašnjava kako je priložena dokumentacija vjerodostojna i da se putem iste može dokazati istinitost i točnost činjenice da su ugovorni odnosi s navedenim tvrtkama i da je posao realiziran. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje osporavane odluke tuženika, uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Dana 12. travnja 2022. pred ovim sudom je održana rasprava na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana bez njegove prisutnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS).

5. Tijekom rasprave, zamjenički opunomoćenik tužitelja ostao je kod navoda tužbe i predložio je sudu odgodu rasprave iz razloga što je u tijeku postupak mirnog rješenja spora između tužitelja i tuženika. U prilog tih tvrdnji predao je u spis pismo namjere upućeno prvostupanjskom tijelu tuženika, a u svezi prodaje nekretnine u vlasništvu tužitelja, na kojoj je uknjižen zalog u pogledu iznosa koji je utvrđen u provedenom postupku, a putem rješenja koja se u konkretnom slučaju osporavaju. Nastavno na navedeno predložio je da se od strane prvostupanjskog tijela pribavi porezni spis u pogledu navedenog pisma namjere te da se od ODO u V. zatraži spis koji se vodi pod brojem O-DO 1927/2019. Predlaže poništavanje osporavane odluke uz naknadu troškova upravnog spora.

6. Sud je odbio prijedlog tužitelja za odgodom rasprave iz razloga što razlozi za odgodu rasprave nisu osnovani. Naime, činjenica da je u tijeku postupak kupoprodaje nekretnine gdje se nalazi sjedište tuženika nema nikakvog utjecaja na predmetnu upravnu stvar, a podnošenje pisma namjere prema tuženiku u svezi navedene kupoprodaje i nastojanja tužitelja da namiri sporni dug iz kupoprodajne cijene, također ne predstavlja razlog za odgodu rasprave. Ovo iz razloga što je iz priloženog zk uloška broj: … k.o. V. vidljivo da je na toj nekretnini uknjižen zalog radi osiguranja tražbine tuženika, dok nije vidljivo da je pokrenut postupak prisilne naplate pa stoga eventualna promjena vlasnika nekretnine nema nikakav utjecaj na postojanje predmetne tražbine koja je uknjižena zalogom. Činjenice u svezi eventualnog mirnog rješenja spora između tužitelja i tuženika trebaju biti konkretizirane odgovarajućim dokazima, dok upućeno pismo namjere, unazad šest mjeseci, a bez bilo kakvog vidljivog dogovora, nemaju utjecaja za ovaj upravni spor.

7. Stoga je na navedenoj raspravi sud sukladno članku 33. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19.), odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavom poreznog spisa u svezi pisma namjere tužitelja kao i za pribavom spisa ODO u V. poslovni broj: O-DO-1927/2019, a koji broj se odnosi na prijedlog za uknjižbu prava zaloga, budući isti dokazni prijedlozi nemaju nikakav utjecaj za pravilno rješenje ove upravne stvari. Nastavno na navedeno, sud je odbio i dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka D. Č. na okolnosti tužbe, jer izvođenje tog dokaza ne bi utjecalo na drukčije rješavanje ove upravne stvari, iz razloga što se relevantne činjenice u predmetnoj upravnoj stvari utvrđuju prvenstveno uvidom u materijalnu dokumentaciju, koja nesporno prileži spisu tuženika.

8. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te sve isprave koje prileže istome.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. i članka 31. ZUS, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 10. Člankom 5. stavkom 1. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj: 177/04 do 115/16., nastavno: Zakon) propisano je da je porezna osnovica dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona.

11. Člankom 32. stavkom 1. Zakona određeno je da se porez na dobit utvrđuje za porezno razdoblje, prema poreznoj osnovici utvrđenoj za porezno razdoblje i propisanoj stopi u skladu s odredbama ovoga Zakona, dok je stavkom 2. istog članka određeno kako je porezni obveznik dužan utvrditi poreznu obvezu i platiti porez s danom podnošenja porezne prijave.

12. U skladu s odredbom članka 89. OPZ određeno je da se oporezivanje temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s člancima 62. do 67. ovoga Zakona, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost.

13. Člankom 66. OPZ propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.). Poslovne knjige i druge evidencije moraju se voditi u skladu s načinom oporezivanja poreznog obveznika i prema temeljnim načelima urednog knjigovodstva. Obveznici poreza na dohodak vode jednostavno knjigovodstvo, a obveznici poreza na dobit dvojno knjigovodstvo (stavak 8.).

14. Člankom 5. Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj: 109/07. i 54/13.) propisano je da je knjigovodstvena isprava pisani dokument ili elektronički zapis o nastalom poslovnom događaju (stavak 1.). Knjigovodstvena isprava mora se sastaviti na mjestu i u vrijeme nastanka poslovnog događaja, osim onih isprava koji se sastavljaju u knjigovodstvu poduzetnika (stavak 2.). Knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju (stavak 3.).

15. Prema odredbi članka 6. Zakona o računovodstvu knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je prenesena ovlast jamči potpisom na knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna (stavak

1.). Knjigovodstvena isprava mora biti takva da stručna osoba može iz nje spoznati poslovni događaj (stavak 3.).

16. Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured V. obavio porezni nadzor kod tužitelja, o čemu je sastavio zapisnik KLASA: 471-02/1901/345, URBROJ: 513- 07-16-02-01/15-20-11 od 24. lipnja 2020.

17. Predmet nadzora bio je porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018., a u predanoj prijavi poreza na dobit tužitelj je iskazao ukupne prihode u iznosu od 2.891.700,00 kn, ukupne rashode u iznosu od 2.869.852,68 kn, dobit u iznosu od 21.847,32 kn, koji iznos predstavlja i dobit nakon povećanja i smanjenja, odnosno poreznu osnovicu te iskazana porezna obveza u iznosu od 2.621,68 kn. 18. Navedeni podaci odnose se na poslovni događaj u svezi poslovanja na zajedničkom tržištu Europske unije u pogledu nabavke otpadnih katalizatora od češkog poreznog obveznika G. T., prijevoznika iste robe B. d.o.o. iz Republike Slovenije te kupca navedene robe E. S. iz SR Njemačke.

19. Izvršenim uvidom u službene podatke utvrđeno je da tužitelj kao porezni obveznik nije upisan u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost i da nema dodijeljen PDV identifikacijski broj. Isti je kao takav za razdoblje nadzora evidentirao primljene isporuke iz Europske unije i to iz Češke u vrijednosti od 2.865.309,34 kn i iz Slovenije u vrijednosti 3.777,04 kn, odnosno evidentirao je isporuku u Njemačku u vrijednosti od 2.891.700,00 kn.

20. Dakle, izvršenim nadzorom je utvrđeno da tužitelj, iako nije u sustavu poreza na dodanu vrijednost i nije mu dodijeljen PDV identifikacijski broj, u svojim poslovnim knjigama ima evidentiran primitak isporuka iz Europske unije u ukupnoj vrijednosti

2.869.086,38 kn i isporuku dobara u Europsku uniju u ukupnoj vrijednosti 2.891.700,00 kn, a da za to nisu evidentirani podaci u propisanim evidencijama porezne uprave.

21. U svezi navedenog tijekom nadzora izvršen je uvid u poslovne knjige tužitelja te su upućeni zahtjevi službama za međunarodnu razmjenu informacija od Slovenije, Češke i Njemačke.

22. Iz odgovora zaprimljenog od porezne službe SR Njemačke, proizlazi da je E. S. E. trenutno u vlasništvu D. J. te da se isti nikada nije prijavio njemačkim poreznim službama niti je dobio porezni broj ili PDV identifikacijski broj, a isti nije dostupan njemačkim poreznim službama. Navedeni posao je odjavljen 19. studenog 2018. Češka porezna služba u svojem odgovoru je navela kako je tvrtka G. T. S. svoje sjedište premjestila u Veliku Britaniju, a da je u Češkoj imala virtualni ured u kojem se nisu nalazili uredski ili skladišni prostori te da je uključenost te tvrtke u lančane prijevare vrlo vjerojatna, obzirom da učestalo mijenja lokacije i direktore, a ne surađuje s poreznim službama. Ista tvrtka u svojoj prijavi PDV za prosinac 2018. nije prijavila isporuku robe prema tužitelju, već je istu prijavila u zbirnoj prijavi, ali to stjecanje nije prijavljeno u prijavi PDV, kao što ista tvrtka nije podnijela ni jednu prijavu od siječnja 2019., dok na njenom bankovnom računu nema kretanja novca od 31. srpnja 2018. Porezne službe Slovenije dostavile su podatke u svezi B. d.o.o. iz kojih proizlazi da su izvršili prijevoz robe za tužitelja i to na relaciji od Ljubljane do Rattenkirchena u SR Njemačkoj, gdje je robu preuzeo direktor E. S. E., kao što su vidljivi i podaci o vozilima u vlasništvu te tvrtke, a račun je izdan tužitelju.

23. Nadalje tijekom nadzora tužitelj je dostavio ulazni račun broj: 011-0012 od 7. prosinca 2018. u ukupnom iznosu od 10.034.739,00 Kč, koji račun je prvenstveno dostavljen u preslici bez ovjere i pečata dobavljača, da bi isti naknadno bio dostavljen ovjeren pečatom i potpisom tvrtke dobavljača G. T. S. Dostavljen je i ulazni račun broj 68/12/2018 od 10. prosinca 2018. izdanog od tvrtke B. d.o.o., u ukupnom iznosu od 511 EUR te je priložen i međunarodni tovarni list. U priloženom tovarnom listu vidljivo je da se prijevoz robe vrši između tužitelja kao pošiljatelja i tvrtke E. S. kao primatelja, da je lokacija odredišta Rattenkirchen u SR Njemačkoj, a da je lokacija polazišta Prag i da su vrsta roba otpadni katalizatori. Iz navedenog obrasca vidljiv je pečat i potpis tužitelja kao pošiljatelja i tvrtke B. d.o.o. kao prijevoznika robe, međutim nije vidljivo tko je preuzeo pošiljku, budući je upisano samo Rattenkirchen i datum 12. prosinca 2018. te nečitak potpis. Uvidom u izlazni račun broj 19-01-1 od 10. prosinca 2018. vidljivo je da je u istome naveden ukupni iznos od 2.891.700,00 kn u svezi isporuke dobara – otpadnih katalizatora, bez navođenja pojedinačne cijene 1 kg te je isti račun prvenstveno dostavljen u preslici, a nakon toga je dostavljen na način da sadrži ovjeru pečatom i potpisom od tužitelja kao izdavatelja.

24. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje to je iz dokumentacije koja prileži u spisu prvenstveno utvrđeno kako je iz podataka njemačkih poreznih službi vidljivo da je predmetni posao odjavljen 19. studenog 2018., dok iz poslovne dokumentacije tužitelja proizlazi kako je njemačkoj tvrtki E. S. račun za isporuku katalizatora izdao 10. prosinca 2018. broj: 19-01-1, dakle proizlazi da je račun izdan nakon što je posao izvršen, odnosno da se isporuka dogodila poslije datuma kada je posao završen. U pogledu prijevoza robe, poreznim nadzorom je utvrđeno kako u međunarodnom tovarnom listu nije na jasan i nedvosmislen način utvrđeno tko je bio primatelj isporuke, jer u istome ne postoji odgovarajući pečat, već samo mjesto isporuke i nečitak potpis niti je vidljivo da je isporuka uopće obavljena jer iz odgovora prijevoznika upućenog slovenskim poreznim vlastima proizlazi da je prijevoz izvršen od Ljubljane do Rattenkirchena, dok je račun izdan u svezi relacije Prag – Rattenkirchen. Zatim je vidljivo da tijekom nadzora nisu predočeni dokazi o plaćanju prethodno izvršenih obveza odnosno o naplati potraživanja, budući o istome tužitelj tijekom nadzora nije dostavio nikakve podatke niti su isti vidljivi iz poslovnih knjiga.

25. U poslovnim knjigama tužitelja za nadzirano razdoblje evidentiran je predmetni poslovni događaj u vidu nabave katalizatora od dobavljača G. T. iz Češke i isporuke istih kupcu E. S. iz Njemačke, kao što je evidentirana i usluga prijevoza po B. d.o.o. iz Slovenije, međutim iz dokumentacije koja prileži spisu nije dokazana vjerodostojnost kako samog potraživanja, tako i same isporuke te je sud stajališta da je u provedenom nadzoru pravilno utvrđeno kako tužitelj dokazima u spisu nije dokazao da je isporuka izvršena kupcu, kao što nije dokazano da je do isporuke uopće došlo. Zbog toga je i sud stajališta da navedena isporuka katalizatora, koja se u poslovnim knjigama tužitelja vodi na način da su isti nabavljeni od G. T. iz Češke, u vrijednosti od 2.891.700,00 kn, nije odgovarajuće dokumentirana da bi se moglo utvrditi kako je isporuka katalizatora izvršena kupcu E. S. iz Njemačke pa je stoga u provedenom nadzoru pravilno utvrđeno da se rashodi u iznosu od 2.869.086,38 kn, a kako je to iskazano u poslovnim knjigama tužitelja, ne mogu priznati na način kako to propisuju citirane odredbe Zakona i OPZ te je pravilno izvršena korekcija prijave poreza na dobit za 2018. godinu i tužitelju utvrđena predmetna porezna obveza.

26. S obzirom na navedeno, sud je primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

27. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnoga spora te cijeneći da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao u točki II izreke presude.

U Osijeku 20. travnja 2022.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).