REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 228/2018-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. L. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici B. C. C., odvjetnici u Z., protiv tuženika I. - I. n. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva I., O. & P. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-357/17 od 23. studenog 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2392/16-37 od 19. siječnja 2017. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-2392/16-42 od 7. veljače 2017., u sjednici održanoj 20. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I izreke utvrđena je nedopuštenom odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju od dana 15. prosinca 2014. broj 210-342127-10095/14, a u točki II izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na prijašnje radno mjesto prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, odnosno u slučaju nemogućnosti povratka na navedeno radno mjesto prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, na drugo odgovarajuće radno mjesto. U točki III izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku platiti tužitelju na ime neisplaćenih plaća za razdoblje od siječnja 2015. pa do studenog 2016. iznos od 489.927,26 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na pojedinačne iznose, od dospijeća pa do isplate i u visini kako je to pobliže navedeno pod točkom III izreke prvostupanjske presude, a u točki IV izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 32.875,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tužitelj je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.
5. Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148//11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, a predmet spora slijedom toga je i zahtjev za vraćanje na prijašnje radno mjesto ili drugo odgovarajuće radno mjesto te zahtjev za isplatu plaća za razdoblje od siječnja 2015. do studenog 2016.
7. Tuženik u reviziji između ostalog, ističe i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 264. i čl. 265. ZPP. Tako tuženik ističe da obje nižestupanjske presude ne sadrže dostatne razloge u vezi istaknutog prigovora prekluzije podnošenja tužbe tužitelja u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 – dalje: ZR), a isto tako da nižestupanjske presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na razloge za poslovno uvjetovani otkaz tužitelju od strane tuženika i da je to rezultat reorganizacije poslovanja provedene kod tuženika. Pored navedenog, tuženik u reviziji ističe da je u postupku saslušan zakonski zastupnik tuženika kao stranka unatoč protivljenju tuženika i odricanju od prava na saslušanje svog zakonskog zastupnika, a što je drugostupanjski sud posve zanemario u svom obrazloženju.
8. Suprotno navodima tuženika u reviziji nižestupanjski sudovi nisu počinili bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženik u reviziji. Nižestupanjske presude sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama iz kojih se može sa sigurnošću zaključiti na temelju čega nižestupanjski sudovi smatraju da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. U odnosu na prigovor prekluzije podnošenja tužbe tužitelja, nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je tužba tužitelja dostavljena sudu u roku iz čl. 133. ZR-a obzirom da se sukladno pravnom shvaćanju ovog suda zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 16. studenoga 2015. (broj Su-IV-19/2015-15 i rješenju broj Revr 688/13-2 od 6. studenoga 2013. i dr.) u slučaju kada radnik bez ikakve sumnje zna kada je poslodavac primio njegov zahtjev za zaštitu prava, bilo da o tome postoji potvrda pošte, ili stoga jer je zahtjev predao na zapisnik kod poslodavca ili na bilo koji drugi način ima dokaz o tome kada je poslodavac njegov zahtjev zaprimio, rok od 15 dana u kojem poslodavac ima pravo donijeti odluku o zahtjevu za zaštitu prava za poslodavca ne može početi teći prije nego što je takav zahtjev zaprimljen. Dakle, u takvom slučaju nije od značaja dan predaje zahtjeva za zaštitu prava pošti, već dan kada je poslodavac zaprimio zahtjev. Slijedom navedenog, bez obzira na eventualnu manjkavost obrazloženja prije svega prvostupanjskog suda u odnosu na razloge zbog čega je pravovremena tužba tužitelja, istaknuti razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka prekluzije tužbe nije osnovan.
9. Nadalje, nije osnovan niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koje se odnosi na to da obje nižestupanjske presude ne sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama slijedom čega se ne mogu ispitati jer da nižestupanjski sudovi nisu obrazložili zbog čega smatraju da tuženik nije proveo svoju reorganizaciju poslovanja i da je došlo do smanjenja obujma poslova koje je radio tužitelj. Suprotno tome, obje nižestupanjske presude sadrže u cijelosti dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na to da tuženik nije dokazao pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz tužitelju, pa ni u tom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
10. U odnosu na činjenicu da je prvostupanjski sud, unatoč protivljenju tuženika, saslušao člana uprave tuženika i ujedno zakonskog zastupnika D. M., također nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 264. i čl. 265. ZPP. Naime, tužitelj je u podnesku od 10. lipnja 2015. predložio navedenog člana uprave tuženika kao svjedoka te je u suštini član uprave tuženika saslušan kao svjedok na prijedlog samog tužitelja, slijedom čega protivljenje tuženika nije od značaja i na taj način nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tuženik u reviziji. Obzirom na navedeno, nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
11. U odnosu na ostale navode revizije koji se odnose na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud upućuje na razloge drugostupanjske presude koju u cijelosti prihvaća temeljem odredbe čl. 396.a ZPP-a.
12. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-357/2017 od 23. studenog 2017.
13. Obzirom na navedeno, valjalo je presuditi kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. u vezi čl. 396.a ZPP-a.
14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a te tužitelju nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.
Zagreb, 20. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
