REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 523/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. O. iz N. B., Republika Srbija, OIB: ..., i 2. tužitelja S. V. iz N. B., Republika Srbija, OIB: ..., zastupanog po starateljici M. O., a oboje zastupani po punomoćnici J. Č.-Ž., odvjetnici u Z., protiv tuženice I. S. iz R., N. Č., OIB: ..., zastupane po punomoćnici D. B., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1613/2015-2 od 3. svibnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-284/2014 od 28. svibnja 2015., u sjednici održanoj 20. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica isplatiti tužiteljima iznos od 1.995.561,17 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20. listopada 2010. do isplate (točka 1. izreke). Ujedno je tuženica obvezana naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 62.468,75 kn (točka 2. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (točka I. izreke) te su tužitelji obvezani naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 49.975,00 kn (točka II. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji podnose reviziju temeljem odredbe čl. 385. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači, podredno da se ista ukine, uz naknadu troškova revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno tvrdnji revidenata nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.995.561,17 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, s naslova povrata stečenog bez osnove. Obzirom da je vrijednost predmeta spora preko 200.000,00 kn, slijedom navedenog revidenti imaju pravo na podnošenje revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.
9. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:
- da je Općinski sud u Korenici presudom broj P-19/97 od 12. prosinca 1997., koja je postala pravomoćna 18. veljače 1998., tuženicu, u odnosu na tužitelje, utvrdio vlasnicom novčanih sredstava deponiranih na ime O. V. pa je ovlastio ugasiti račun i novčana sredstva i kamate prema Zakonu o javnom dugu upisati kao svoja;
- da je tuženica navedena sredstva predigla 24. veljače 1998. i da je među strankama nesporna visina tužbenog zahtjeva;
- da je povodom prijedloga za ponavljanje postupka rješenjem Općinskog suda u Otočcu broj P-22/05-31 od 9. svibnja 2007., koje je postalo pravomoćno jer je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Gospiću broj Gž-44/08-2 od 10. ožujka 2008., sud dopustio ponavljanje postupka i ukinuo citiranu presudu;
- da je u ponovljenom postupku presudom Općinskog suda u Otočcu broj P-55/08-24 od 31. listopada 2008., koja presuda je postala pravomoćna dana 7. travnja 2009., odbijen tužbeni zahtjev;
- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 14. siječnja 2014.
10. Prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim uz odlučno shvaćanje da je početak tijeka petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 225. u vezi s odredbom čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) od dana 8. travnja 2009. kao prvog sljedećeg dana od dana pravomoćnosti presude Općinskog suda u Otočcu broj P- 55/08-24 od 31. listopada 2008. koja je postala pravomoćna dana 7. travnja 2009.
11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku navodeći da je početak tijeka zastarnog roka od 11. ožujka 2008. odnosno, prvog sljedećeg dana od dana pravomoćnosti rješenja kojim je dopušteno ponavljanje postupka i ukinuta presuda kojom je utvrđeno pravo tuženice na zadržavanje prijepornog novčanog iznosa i koje rješenje je postalo pravomoćno dana 10. ožujka 2008. Pritom, ukazao je na potrebu primjene odredbe čl. 371. u vezi s odredbom čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), a ne odredbi ZOO/05.
12. Revidenti, u odnosu na pitanje početka tijeka zastarnog roka za povrat stečenog bez osnove, u reviziji osporavaju pravilnu primjenu materijalnog prava od strane drugostupanjskog suda.
13. Suprotno navodima tužitelja, pravilno je drugostupanjski sud smatrao da je početak tijeka zastarnog roka od prvog sljedećeg dana od dana pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u Otočcu broj P-22/05-31 od 9. svibnja 2007., koje je postalo pravomoćno 10. ožujka 2008., kojim je dopušteno ponavljanje postupka i ukinuta presuda Općinskog suda u Korenici broj P-19/97 od 12. prosinca 1997.
14. Pritom, treba napomenuti da protivno shvaćanju drugostupanjskog suda za ocjenu o tome kada je nastao obveznopravni odnos stjecanja bez osnove nije relevantan trenutak kada je tuženica podigla predmetni novčani iznos, već je za nastanak obveznopravnog odnosa odlučan trenutak kada su tužitelji mogli tražiti vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (u tom smislu i odluka ovog suda broj Rev 929/2013-2 od 9. svibnja 2017.). U konkretnom slučaju to je trenutak pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u Otočcu broj P-22/05-31 od 9. svibnja 2007., koje je postalo pravomoćno 10. ožujka 2008., a kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Korenici broj P-19/97 od 12. prosinca 1997., čime je otpala osnova za prijelaz imovine tužitelja (tuženika u tom postupku kao nasljednika O. V.) u imovinu tuženice i kada je nastao izvanugovorni odnos stjecanja bez osnove.
15. Unatoč pogrešnom shvaćanju drugostupanjskog suda o trenutku nastanka obveznopravnog odnosa, isti sud pravilno je odlučio o tužbenom zahtjevu primjenom odredaba ZOO/05.
16. Naime, odredba čl. 1111. st. 1. ZOO/05 propisuje da, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a st. 3. da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
17. Slijedi da je imovina tužitelja prešla u imovinu tuženice temeljem presude koja je naknadno ukinuta pa bi tuženica bila dužna tužiteljima tu imovinu vratiti, jer je osnova naknadno otpala što je među strankama i nesporno.
18. Međutim, kako je od dana pravomoćnosti rješenja kojim je ukinuta presuda, a od kada su tužitelji mogli zahtijevati povrat stečenog bez osnove, tj. prvog sljedećeg dana od dana pravomoćnosti 11. ožujka 2008., što je sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO/05, pa do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 14. siječnja 2014., jer zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, a to je ovdje prema odredbi čl. 216. ZOO/05 11. ožujka 2013., protekao petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO/05, to je, prihvaćanjem osnovanim prigovora zastare, drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u ovoj pravnoj stvari.
19. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 20. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
