REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 222/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja banka Z. d.d., Z., ..., OIB ..., kojeg zastupa Z. T., odvjetnik iz Z., protiv tuženika D. M. iz Z., ..., OIB ..., kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. – L. – B. – T. iz Z., radi isplate kunske protuvrijednosti 102.783,57 EUR, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3672/2017-2 od 11. srpnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5846/2016-83 od 28. travnja 2017., u sjednici održanoj 20. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se tužiteljeva revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda koja glasi:
''I. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu broj Ovrvmj-64/2001 kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od DEM 201.027,19 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste P. d.d., Z. na dan plaćanja sa zateznom kamatom tekućom od 27.10.1994. do isplate, troškova protesta od 72,50 kn i troškova ovrhe u roku od 8 dana, u cijelosti.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Nalaže se tuženiku da plati tužitelju s osnova glavnice iznos od EUR 102.783,57 (DEM 201.027,19), u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju iz tečajne liste tužitelja na dan isplate sa zateznim kamatama tekućim na ovaj iznos od 28.10.1994. pa do isplate i to: za razdoblje od 28.10.1994. do 31.12.2001. po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju u valuti DEM, za razdoblje od 1.1.2002. do 31.12.2005. po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju u valuti EUR, za razdoblje od 1.1.2006. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1.1.2008.g. do isplate sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, te trošak protesta u iznosu od 72,50 kn, trošak sudske pristojbe od 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana njihovog plaćanja do isplate i da mu naknadi trošak ovog parničnog postupka."
III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak od 119.785,00 kn u roku od 15 dana.''
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 - dalje ZPP), podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom je naveo da je neosnovan zaključak suda drugog stupnja iz pobijane odluke od 11. srpnja 2017. da bi on 14. ožujka 1995. pokrenuo ovršni postupak protiv treće osobe D. M., a ne protiv ovdje tuženika. Da je to bilo tako ovršni sud bi takav prijedlog za ovrhu odbacio kao nedopušten. Tuženik se pogrešno poziva na čl. 78. st. 2. Zakona o mjenici ("Narodne novine" broj 74/94) jer u konkretnom slučaju nije riječ o mjenici po viđenju. Predložio je preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, ukinuti je i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.
4. Revizija nije osnovana.
5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi isplate utuženog iznosa s osnove izdane bianco mjenice koju je tuženik potpisao u svojstvu indosanta.
7. U provedenom postupku utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da je tuženik kao jamac korisnici kredita sklopljenim s tužiteljem K. J., sukladno čl. 9. Ugovora o kreditu od 26. travnja 1993., potpisao bianco mjenicu na njezinoj poleđini,
- da je mjenica izdana 26. travnja 1993., dospjela 26. listopada 1994., a protestirana 28. listopada 1994.,
- da je tužitelj 14. ožujka 1995. pokrenuo postupak za izvršenje na temelju mjenice kao vjerodostojne isprave protiv D. M.,
- da je sud povodom tog prijedloga izdao rješenje o izvršenju ...,
- da je na ... iskazana klauzula pravomoćnosti 29. travnja 1995., a kasnije je upisana i odluka o obustavi toga postupka od 2. veljače 2001. koja je postala pravomoćna 2. ožujka 2001.,
- da je tužitelj protiv tuženika D. M. podnio prijedlog za izvršenje na temelju mjenice kao vjerodostojne isprave 22. prosinca 2000.,
- da je sud povodom tog prijedloga 3. listopada 2001. izdao rješenje o izvršenju ...,
- da je tuženik protiv tog rješenja podnio prigovor te je spis prenesen na upisnik P i predmet je vođen pod poslovnim brojem P-1444/05 (sada P-5846/16),
- da spisi ... i ... ni na koji način nisu povezani,
- da je tuženik istaknuo prigovor zastare,
pa da je stoga, nakon provjere u nadležnoj sudskoj pisarnici, o čemu se dokazi nalaze uz list 160 spisa, utvrđeno da je tužitelj protiv dvije osobe, D. M. i D. M., pokrenuo dva različita postupka, od kojih je prvi pravomoćno obustavljen, a drugi je upravo predmetni spis u kojem je tužitelj protiv tuženika D. M. pokrenuo ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave – mjenice, tek 22. prosinca 2000., koji je nakon prigovora nastavljen kao ovaj parnični postupak.
8. Iako se tuženik općenito poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka on zapravo u pretežnom dijelu revizije obrazlaže razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji razlog ne može isticati u ovom revizijskom postupku. Pritom utvrđenja nižestupanjskih sudova da je prijedlog od 14 ožujka 1995. podnesen protiv D. M. i da je postupak u povodu tog prijedloga pravomoćno obustavljen, ne proturječe stanju spisa u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer iz tog prijedloga i iz upisnika ... za spis broj ... to tako proizlazi (listovi 146 i 160 spisa).
9. Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava – odredbe čl. 78. st. 2. Zakona o mjenici.
10. ''Indosament ne mora označivati korisnika, a može se sastojati i iz samog potpisa indosanta (bjanko indosament). U ovom posljednjem slučaju indosament, da bi bio pravovaljan, mora biti napisan na poleđini mjenice ili na alonžu.'' (čl. 12. st. 2. Zakona o mjenici).
''Mjeničnopravni zahtjevi imatelja mjenice protiv indosanta i protiv trasanta zastaruju za godinu dana, računajući od dana pravodobno podignutog protesta a ako se u mjenici nalazi odredba "bez troškova" onda od dospjelosti.'' (čl. 78. st. 2. Zakona o mjenici).
11. Slijedom navedenog, pored izloženog utvrđenog činjeničnog stanja, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je osnovan prigovor zastare jer je od listopada 1994. do prosinca 2000. proteklo više od šest godina.
12. Zato je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena.
Zagreb, 20. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
