REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 84/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. J. iz L. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. H., odvjetniku u Z., protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: ... zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1110/2020-2 od 24. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2593/2019-11 od 28. rujna 2020., u sjednici održanoj 20. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1110/2020-2 od 24. studenoga 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2593/2019-11 od 28. rujna 2020., osim u nepobijanom dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu troška postupka u visini 625,00 kuna te se sudi:

1.) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB- ... da tužitelju Z. J. iz L. S., OIB- ... u roku od 15 dana isplati iznos od 15.450,93 kn neto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 3.179,97 kn od 01. siječnja 2015. godine do isplate, - na iznos od 3.179,97 kn od 01. siječnja 2016. godine do isplate, - na iznos od 3.030,33 kn od 01. siječnja 2017. godine do isplate, - na iznos od 3.030,33 kn od 01. siječnja 2018. godine do isplate, - na iznos od 3.030,33 kn od 01. siječnja 2019. godine do isplate.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB- ... da tužitelju Z. J. iz L. S., OIB- ... u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2020. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 625,00 kuna odbija kao neosnovan.“.

2.) Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu 3.500,00 kn, u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 15.450,93 kn i naknadu troška postupka u iznosu od 5.000,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama, dok je odbijen zahtjev za naknadu troška postupka u daljnjem iznosu 625,00 kuna.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-308/2021 od 16. studenoga 2021., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Da li je tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine broj: 76/09, 92/14) koji propisuje što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu MUP-a u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja.

2. Da li tužitelj može ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji (Narodne novine broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16) koji propisuje da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisat ministar pravilnikom i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo (Narodne novine broj: 64/11) koji propisuje način i uvjete za navedeno.“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica protiv navedene presude podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predložila je da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju tužitelj nije podnio.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade radi nabavke građanskog odijela u razdoblju od 2014. do 2018. godine te su utvrđenja nižestupanjskih sudova:

- da je tužitelj zaposlen kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova, na radnom mjestu Voditelj Odjela prometne i policijske tehnike, Samostalni policijski inspektor;

- da u spornom razdoblju tuženik nije tužitelju isplatio naknade za nabavu građanskih odjela, a niti je tužitelj u utuženom razdoblju zadužio službenu odoru;

- da tužitelj obavlja poslove svog radnog mjesta s primjenom policijskih ovlasti u smislu čl. 13. st. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/09, 92/14):

- da se tužitelj ne nalazi na popisu policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a koji popis se sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja.

8. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da je tuženica dužna tužitelju isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. Zakona o policiji („Narodne novine” broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega su prihvatili tužbeni zahtjev, jer smatraju da je pravilno utvrđeno da je tužitelj kao policijski službenik (čl. 2. st. 1. toč. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima „Narodne novine“ broj 76/2009 i 92/2014 - dalje: ZPPO) obavljao policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

9. Pritom, drugostupanjski sud smatra da tužitelj radi ostvarivanja spornog prava ne mora biti na popisu policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a koji popis se sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, sve u smislu odredbe čl. 3. Pravilnika.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu za nabavu građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja i s obzirom na činjenicu da nadležni rukovoditelj nije tužitelja uvrstio u popis policijskih službenika koji imaju pravo na građanskog odijelo.

13. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ovaj sud ne može prihvatiti.

14. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-a propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

15. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

16. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

17. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

18. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-a način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-a – dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti i isključivo u građanskom odjelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP-a. Pogrešno je shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužitelj ima pravo na građansko odijelo na temelju samog zakona i da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj, s obzirom na to da ono, suprotno tvrdnji tužitelja, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

19. Utvrđenje je nižestupanjskih sudova da nadležni rukovoditelj nije tužitelja uvrstio u popis policijskih službenika koji imaju prvo na građansko odijelo u smislu odredbe čl. 3. Pravilnika.

20. Stoga je sud u pobijanoj odluci pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev u pogledu spornoga prava, ne uzimajući pri tom pravno shvaćanje gore izraženo.

21. Budući da su slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su, unatoč činjenici da o pravu tužitelja na troškove nabave građanskog odijela nije odlučeno u upravnom postupku, ovom dosudili te troškove, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti, kao neosnovan.

22. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 142/2012, 103/14, 118/14 i 37/22), prema vrijednosti predmeta spora i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, trošak žalbe u visini 1.250,00 kuna, kao i trošak revizije u iznosu 1.250,00 kn, dakle, ukupno 3.500,00 kn.

Zagreb, 20. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.