REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1240/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. B. iz P., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ž. S. iz P., OIB: … , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva K., V. & P. iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2488/14-2 od 19. prosinca 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-311/13 od 15. srpnja 2014., u sjednici održanoj 20. travnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2488/14-2 od 19. prosinca 2017. i predmet vraća tom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom preinačena presuda suda prvoga stupnja tako da je prihvaćen tužbeni zahtjev koji je sud prvoga stupnja odbio kao neosnovan te je presuđeno:
„I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Pagu, poslovni broj P-311/13 od 15. srpnja 2014., i sudi:
1. Utvrđuje se da je tužitelj F. B., P., OIB: … , vlasnik nekretnina oznake kat.čest 50/2 (katastarska izmjera 12612/3) u naravi dvorište površine 22 m2 k.o. Pag, kat.čest. 50/3 (katastarska izmjera 12612/4) u naravi dvorište 1 m2 k.o. P., i kat.čest. 50/4 (katastarska izmjera 12612/5) u naravi dvorište 30 m2, k.o. P., te je tuženik dužan trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti ishodi u zemljišnim knjigama ovog suda uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed dio nekretnine od 18 m2 oznake kat.čest. 50/4 (katastarska izmjera 12612/5) u naravi dvorište 30 m2, k.o. P., te mu nadoknadi parnični trošak, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Tuženik Ž. S. je dužan tužitelju F. B., na ime troškova parničnog postupka, platiti 8.0054,00 kn.“
2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju u kojoj je naveo da je podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toga Zakona, naznačujući u njoj pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je predložio ovom revizijskom sudu da pobijanu presudu preinači ili da je ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj na reviziju nije odgovorio.
4. Osnovano tuženik u reviziji navodi kako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP, a ne prema odredbi čl. 373. t. 3. toga Zakona na koju se sud drugoga stupnja pozvao, jer je drugostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na temelju isprava u spisu koje prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uopće nije uzeo u obzir. Stoga je tuženik drugostupanjsku presudu ovlašten pobijati revizijom iz čl. 382. t. 1. ZPP, a na temelju njene t. 3., neovisno o tome što vrijednost predmeta spora pobijane presude ne prelazi 200.000,00 kn.
5. Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, jer je u tom opsegu tuženik revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnina opisanih u t. 1. obrazloženja ovoga rješenja. Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev odbio obrazloživši da tužitelj nije dokazao pretpostavke za stjecanje predmetnih nekretnina na temelju dosjelosti (čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12). Drugostupanjski sud je, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv prvostupanjske presude, zaključio kako je „prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev za stjecanje prava vlasništva na temelju navedenog pravnog osnova, za koji sud nije vezan temeljem čl. 186. st. 3. ZPP“, ali je ustvrdio da je „s druge strane, tužitelj u spis priložio uvjerenje o uvjetima uređenja prostora od 19. prosinca 1990. (l.s. 14-17) temeljem kojeg je stekao pravo rekonstruirati „postojeći stambeni objekt“ iz čega proizlazi da je prije toga objekt bio izgrađen, a nije sporno da tužitelj tijekom izgradnje kuće ni na koji način nije bio ometan kako od tuženika tako ni od njegovih pravnih prednika, pa imajući u vidu ranije navedene činjenice utvrđene tijekom očevida po ocjeni ovog suda tužitelj je stekao pravo vlasništva spornih nekretnina građenjem temeljem čl. 24. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., posebno imajući u vidu ukupnu površinu dvorišta, koje je odvojeno od nekretnine tuženika, i dijela koji je „pod objektom tužitelja“, pa je očigledno riječ o površini koja služi za redovnu uporabu zgrade.“.
8. Tuženik u reviziji, pa i pitanjem koje je postavio za slučaj da ovaj sud njegovu reviziju razmotri samo kao onu izvanrednu iz čl. 382. t. 2. ZPP, ukazuje na to da je utvrđenjem tužbenoga zahtjeva osnovanim prema pravilima o građenju na tuđem zemljištu sud drugoga stupnja postupio protivno pravilu prema kojem „ne može niti po službenoj dužnosti mijenjati činjeničnu osnovu u drugostupanjskoj presudi od one koja je bila predmet prvostupanjskog postupka“. Tako, iako ovakvo postupanje drugostupanjskoga suda zbog nerazumljivosti razloga takvog postupanja drugostupanjskoga suda tuženik podvodi pod bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, on zapravo ukazuje na prekoračenje tužbenog zahtjeva čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP. Naime, za činjeničnu osnovu tužbe sud je vezan na temelju odredbe čl. 2. ZPP, prema kojoj sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odlučivanje u granicama zahtjeva podrazumijeva ne samo donošenje meritorne odluke upravo o postavljenom zahtjevu, kako on glasi, već i utemeljenje presude kojom se tužbeni zahtjev prihvaća na upravo onoj činjeničnoj osnovi na kojoj sam tužitelj temelji taj zahtjev. Povredom takvog postupanja sud tužbeni zahtjev prekoračuje.
9. Osnovano tuženik ukazuje na to da se tužitelj nije tijekom postupka pozivao na pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu kao na činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva, niti je radi utvrđenja činjenica odlučnih za stjecanje vlasništva na tom temelju predlagao izvođenje dokaza. To što je tužitelj, kako to obrazlaže drugostupanjski sud „u spis priložio uvjerenje o uvjetima uređenja prostora ... temeljem kojeg je stekao pravo rekonstruirati „postojeći stambeni objekt““ nije, za razliku od shvaćanja drugostupanjskoga suda, dostatno za zaključak da on sam smatra da je pravo vlasništva stekao građenjem na tuđem zemljištu niti da tužbeni zahtjev drži osnovanim na temelju činjenica koje su odlučne za utvrđenje prava vlasništva po toj osnovi. Da je tako, razvidno je i iz sadržaja tužiteljeve žalbe podnesene protiv predmetne prvostupanjske presude, u kojoj je tužitelj, pa i podcrtavanjem dijela teksta žalbe, istaknuo upravo dio koji glasi: „Tužitelj je pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekao usmenom pogodbom, no osnov za utvrđenje vlasništva je dosjelost ...“. Osnovano tuženik u reviziji ističe i te da se tijekom prvostupanjskoga postupka o činjenicama odlučnim za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu nije ni raspravljalo, zbog čega izloženo postupanje drugostupanjskoga suda „otvara mogućnost pravne nepredvidivosti“. Konačno, osnovano se ukazuje i na to da nije razumljivo otkud osnova za zaključak da je, kad se radi o dijelu predmetnih čestica, „očigledno riječ o površini koja služi za redovnu uporabu zgrade“.
10. Stoga je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP počinjene pred drugostupanjskim sudom, koja uvijek postoji ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev.
11. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti presudu suda drugoga stupnja u pobijanom dijelu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje u kojem će ponovno odlučiti o tužiteljevoj žalbi.
12. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (t. II. izreke)
Zagreb, 20. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
