REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-1402/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja F. Z. iz J., V. B. 152, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik M. Đ., odvjetnik u R., S. K. 84b, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: …, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Kapucinska 21, Osijek, radi odluke o sanaciji – obnovi obiteljske kuće u Gunji, 20. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-361-05/21-23/26, URBROJ: 531-07-01- 02/10-21-1 od 14. listopada 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-361-05/21-23/26, URBROJ: 531-07-01- 02/10-21-1 od 14. listopada 2021. odbio zahtjev tužitelja od 7. srpnja 2016. i zahtjev – prigovor od 11. studenoga 2016.

2. Tužitelj u tužbi navodi da predmetni postupak nije započeo podnošenjem tužiteljevih zahtjeva od dana 7. srpnja 2016. i 11. studenoga 2016. jer se isti pokreće po službenoj dužnosti, a prva radnja službene osobe bila je očevid zbog procjene oštećenja stambenih, pomoćnih i gospodarskih zgrada opasnih po život i zdravlje, koji je izvršen 16. srpnja 2014., o čemu je sastavljen zapisnik o očevidu broj: 041- MČĆ/R. Ističe da je na taj dan majka tužitelja Š. Z. bila živa, a ista je preminula 12. listopada 2014. te je bila prvotna stranka predmetnog upravnog postupka i vlasnica nekretnine k.č.br. …/8 k.o. G. u kojoj je živjela pa tužitelj smatra da je njegova pokojna majka ispunjavala sve uvjete za obnovom predmetne kuće. Trenutkom smrti Š. Z., na njeno mjesto u predmetnom upravnom postupku, odnosno na mjesto stranke stupio je njen sin kao jedini nasljednik i univerzalni pravni sljednik, i to temeljem odredbe članka 39. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku te tuženik pogrešno smatra da je trenutkom smrti Š. Z. predmetni upravni postupak obustavljen. Tužitelj smatra da se radi o pravu koje je imovinske naravi – obnova kuće, a koja radnja nedvojbeno ima određenu imovinsku vrijednost i koja izravno utječe na povećanje, odnosno smanjenje imovine stranaka, dok je pravo na obnovu kuće Š. Z. stekla u trenutku donošenja Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije te je takvo pravo imovinske naravi prenosivo. Nesporno je da bi tužitelj imao pravo na nasljeđivanje imovine u slučaju da je imovina u trenutku smrti Š. Z. bila u obliku obnovljene kuće te nema smisla da tužitelj ne bi imao pravo na nasljeđivanje te iste imovine dok ona postoji u obliku potraživanja na obnovu kuće. Ističe da tuženik nakon smrti Š. Z. nije donio rješenje o obustavi postupka, već je isto nastavio s tužiteljem, i u tom postupku u konačnici donio upravno rješenje koje je predmet pobijanja ovom tužbom, dok upravno tijelo ne može postupak nakon smrti stranke nastaviti s novom strankom te isto riješiti odbijanjem zahtjeva stranke zbog razloga zbog kojeg uopće nije bio ovlašten nastaviti postupak niti donijeti meritorno rješenje. Drugim riječima, razlog meritornog odbijanja zahtjeva stranke ne može biti isti onaj razlog zbog kojeg meritorno rješenje nije niti moglo biti doneseno. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik iznosi navode već iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja te dodatno ističe da je konkretni predmet vođen kao neupravni predmet, odnosno, povodom zahtjeva tužitelja nije vođen upravni postupak koji bi rezultirao donošenjem rješenja na temelju odredbe članka 96. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP). Nadalje tuženik citira relevantne odredbe Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije („Narodne novine“, broj: 77/14., u daljnjem tekstu: Zakon o saniranju) te pojašnjava da očevid od dana 16. srpnja 2014. nije proveden u postupku po zahtjevu tužitelja od 13. srpnja 2016., već je isti provodila Komisija sastavljena od inspektora tadašnje Građevinske inspekcije te članova iTVZ d.o.o. kao službe koordinacije, i to je jedna od radnji kojom su se prikupljale pravno relevantne činjenice vezano za odredbe Zakona o saniranju i zakonske pretpostavke za donošenje odluke o obnovi. Tuženik nadalje opisuje tko su bili vlasnici k.č.br. …/8 k.o. G. te tko je živio i imao prijavljeno prebivalište u predmetnoj nekretnini. Ističe da Š. Z. nije stekla pravo na obnovu jer se to pravo ne može steći po smrti niti se može naslijediti s obzirom da je osobno jer je vezano za ostvarenje pretpostavke iz članka 12. stavka 4. Zakona o saniranju, kao i da tužitelj ne može steći pravo na obnovu jer nije ispunjena zakonska pretpostavka iz članka 12. stavka 4. Zakona jer isti nije stanovao, odnosno živio u stambenoj zgradi za koju je postavio zahtjev za obnovu, a niti je imao prijavljeno prebivalište ili boravište. Stoga tuženik predlaže da Sud službenim putem od MUP-a zatraži podatke o prebivalištu za tužitelja te da se naloži tužitelju da dostavi podatke o potrošnji električne energije i vode za predmetnu zgradu, i to za vremensko razdoblje od početka 2013. do kraja 2014. godine, kao i da zatraži podatke o plaćanju odvoza komunalnog otpada. Ukoliko tužitelj ne dostavi navedene podatke, predlaže da Sud po službenoj dužnosti zatraži od nadležnih tijela podatke o potrošnji električne energije i vode za predmetnu zgradu i podatke o plaćanju odvoza komunalnog otpada. Nadalje, predlaže Sudu da službenim putem od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zatraži ispis staža za tužitelja iz kojih bi proizlazili podaci o zaposlenju u vrijeme proglašenja katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije, kao i da zatraži podatke od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje gdje tužitelj ostvaruje pravo na izabranog doktora. Također, tuženik ukazuje da je tužitelj suvlasnik u ¾ dijela nekretnine upisane u zk. ul. … k.o. G.. Poziva se na sadržaj odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 2940/2016 od 20. siječnja 2021., što se tiče pojma prebivanja u smislu Zakona o saniranju, broj: U-III-20182/2018 od 11. listopada 2018. vezano za pitanje predstavlja li pravo na obnovu kuće imovinsko potraživanje, kao i odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-12050/2006-4 i Us-12052/2006-4, vezano za mogućnost nasljeđivanja prava na obnovu. Zaključuje da, s obzirom da tuženik nije donio odluku o obnovi stambene zgrade izgrađene na k.č.br. …/8 k.o. G. jer je umrla Š. Z., i nije se vodio upravni postupak upravo za tu stambenu zgradu te nije bilo potrebno postupati na temelju odredbe članka 39. ZUP-a, nema nikakvoga utvrđenoga prava na obnovu koje bi bilo izvršivo. Vezano za zahtjev tužitelja od 13. srpnja 2016. tuženik ističe da isti nema pravo na obnovu jer za njega nisu ispunjene pretpostavke iz članka 12. stavka 4. Zakona o saniranju. Slijedom navedenog, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tuženik se u podnesku od 24. veljače 2022., osim već dosada iznesenih navoda, dodatno poziva na odredbu članka 12. stavka 1. Zakona o saniranju te ističe da tužitelj uz zahtjev od 7. srpnja 2016. i zahtjev – prigovor od 11. studenoga 2016. nije dostavio dokaz na pravno relevantnu okolnost da se radi o postojećoj stambenoj zgradi, odnosno zgradi za čije ozakonjenje je podnesen zahtjev u roku propisanom Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., u daljnjem tekstu: Zakon o postupanju), a poziva se i na odredbu članka 3. stavka 1. točku 14. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13.). Tuženik predlaže da tužitelj dostavi odgovarajući akt na temelju koje je izgrađena zgrada za koju traži obnovu ili dokaz da je zgrada ozakonjena, odnosno da je izdano rješenje o izvedenom stanju za stambenu i pomoćnu zgradu ili da je podnio zahtjev za ozakonjenje Vukovarsko-srijemskoj županiji tj. da Sud službenim putem zatraži podatak od Vukovarsko-srijemske županije, Službe za prostorno planiranje, gradnju i zaštitu okoliša vezano za postupak ozakonjenja predmetne stambene zgrade izgrađene na k.č.br. …/8 k.o. G..

5. Tužitelj u podnesku od 8. travnja 2022. ističe da je neosnovan navod iz odgovora na tužbu da bi predmetni upravni postupak tuženik vodio kao neupravni predmet jer je u uvodu rješenja navedeno da je doneseno na temelju članka 96. ZUP-a. Nadalje tužitelj ponavlja navode već iznesene u tužbi, a što se tiče navoda iz podneska tuženika 24. veljače 2022., njima tuženik otvara pitanje je li predmetna nekretnina bila u postupku ozakonjenja propisano Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a smatra da time tuženik samo potvrđuje da je predmetni postupak proveo na nezakoniti način. Naime, ukoliko je za odluku u predmetnom postupku bitno pitanje je li podnesen zahtjev za ozakonjenje, tuženik je morao tu okolnost ispitati u okviru upravnog postupka ili pozvati stranku da se o istome očituje.

6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 13. travnja 2022. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Na raspravu je pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, navoda iz podneska od 8. travnja 2022. i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i opunomoćenica tuženika koja je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu, navoda iz podneska od 24. veljače 2022., obrazloženja osporavanog rješenja i predloženih dokaznih prijedloga. Ujedno je zamjenik opunomoćenika tužitelja zatražio trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, sastava podneska od 8. travnja 2022. u iznosu od 2.500,00 kn te na ime zastupanja na ročištu u iznosu od 2.500,00 kn, odnosno sveukupno 7.500,00 kn, uvećano za iznos sudske pristojbe po odluci Suda.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prvenstveno valja napomenuti da je sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19.), Sud odbio sve dokazne prijedloge tuženika navedene u odgovoru na tužbu i podnesku od 24. veljače 2022. Naime, tužitelj niti ne tvrdi da je on živio i stanovao u stambenoj zgradi za koju je postavio zahtjev za obnovu, već smatra da se radi o pravu koje je imovinske naravi koje je prenosivo iza smrti njegove majke Š. Z. te se u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju u odnosu na koje je ovaj Sud prihvatio i potvrdio stav tuženika te Sud smatra nepotrebnim i nesvrsishovitim izvoditi predložene dokazne prijedloge.

10. Osporavano rješenje tuženika od 14. listopada 2021. doneseno je u izvršenju presude ovoga Suda poslovni broj: 2 Us I-563/2021-15 od 1. rujna 2021. kojom je tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine naređeno da u roku od 30 dana, od dana primitka pravomoćne presude, donese meritornu odluku povodom zahtjeva tužitelja od 7. srpnja 2016. i 11. studenoga 2016. za donošenje odluke o sanaciji – obnovi obiteljske kuće u G., uništene u poplavi 2014. godine, sve sukladno stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenog u Odluci broj: U-III-3900/2018 od 5. svibnja 2021.

11. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 7. srpnja 2016. podnio zahtjev u kojem navodi da je jedini pravni sljednik pokojne majke Š. Z. te se tuženiku obratio radi nastavka postupka sanacije štete prouzročene poplavom 2014. godine na koji je tuženik odgovorio obaviješću, KLASA: 361-07/16-04/38, URBROJ: 531-01-16-3 od 13. listopada 2016. u kojoj se u bitnome navodi da nisu ispunjeni uvjeti za obnovu stambene zgrade te pomoćnih i gospodarskih zgrada koje su u funkciji stambene zgrade izgrađene na k.č.br. …/8 k.o. G. u G., M. Ć. Ć. 41. Naime, uvjeti za obnovu stambene zgrade, odnosno način i opseg provedbe mjera, kao i kriteriji za provedbu mjera obnove zgrada propisano su Zakonom o saniranju i Programom obnove i saniranja posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije – obnova zgrada („Narodne novine“, broj: 82/14. i 140/14.). Tuženik je utvrdio da je u predmetnoj kući za vrijeme poplave živjela jedino Š. Z. koja je u međuvremenu preminula, a u kući s njom nije nitko živio pa je stoga tužitelj obaviješten da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kriteriji za provedbu mjera obnove propisani člankom 12. stavkom 4. Zakona o saniranju.

12. Nadalje, tužitelj je 11. studenoga 2016. podnio prigovor u kojem je istaknuo da je točno kako je u predmetnoj kući živjela njegova manjka Š. Z. te je ista bila stranka predmetnog upravnog postupka i ispunjavala uvjete iz odredbe članka 12. stavka 4. Zakona o saniranju, a nakon njezine smrti, kao njezin nasljednik, u upravni postupak stupio je njezin sin, ovdje tužitelj, te se pozvao na odredbu članka 39. ZUP- a te da se radi o prenosivom i nasljedivom pravu. Predlaže usvajanje zahtjeva tužitelja i dopuštanje sanacije predmetne stambene zgrade.

13. Tuženik je obaviješću, KLASA: 361-07/16-04/38, URBROJ: 531-01-16-5 od 26. travnja 2017. u bitnome odgovorio kao i u prethodnoj obavijesti, s time da je dodatno naglasio kako tužitelj u vrijeme nastanka poplave nije prebivao, odnosno boravio u predmetnoj nekretnini. Također je naveo iz kojih razloga smatra da nije u obvezi donijeti rješenje, kao i da se ne radi o postupanju u smislu odredbi članaka 122. i 156. ZUP-a, a koji navodi se ne iznose posebice obzirom na spomenutu presudu ovoga Suda poslovni broj: 2 Us I-563/2021-15 od 1. rujna 2021. i Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3900/2018 od 5. svibnja 2021.

14. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj upisan kao suvlasnik u ¾ dijela nekretnine upisane u zk. ul. … k.o. G., k.č.br. …/8, u naravi kuća i dvorište ukupne površine 493 m2, a 2/4 dijela stekao je na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj: O- 2210/15 od 16. studenoga 2015. iza pokojne Š. Z. iz G., M.Ć. Ć. 41, rođene 14. travnja 1941., a umrle 12. listopada 2014., dok je kao suvlasnik preostalih ¼ dijela nekretnine upisan O. Z. iz K.

15. Nadalje, razvidno je da je nadležna služba za koordinaciju izvođača i nadzornih inženjera dostavila tuženiku dokumentaciju od 15. svibnja 2015. iz koje proizlazi da su prema podacima iz informacijskog sustava MUP-a na adresi M. Ć. Ć. 41 u G. u vrijeme nastanka poplave Š. Z., O. Z., J. B., J. B. i S. B. imali prijavljeno prebivalište, a prema izjavi J. B., koja živi u Bosni i Hercegovini, B., utvrđeno je da je u kući za vrijeme poplave živjela jedino Š. Z. koja je preminula 12. listopada 2014.

16. Među strankama je sporno da li tužitelj kao zakonski nasljednik pokojne Š. Z. na predmetnoj nekretnini ostvaruje pravo na donošenje odluke o obnovi popravkom ili isplatom novčanih sredstava umjesto popravka.

17. Prema odredbi članka 12. stavka 4. Zakona o saniranju, pod stambenom zgradom podrazumijeva se zgrada u kojoj je u vrijeme nastanka katastrofe iz članka 1. ovoga Zakona stanovao njezin vlasnik, odnosno srodnik vlasnika ili u kojoj je vlasnik, odnosno srodnik vlasnika imao prijavljeno prebivalište ili boravište. Pod pojmom stambene zgrade podrazumijevaju se i pomoćne i gospodarske zgrade koje su u funkciji stambene zgrade.

18. Sukladno odredbi članka 18. stavka 1. Zakona, obnova zgrada provodi se uz suglasnost njihovih vlasnika, odnosno posjednika ako vlasnik nije dostupan ili se ne može utvrditi, osim uklanjanja zgrada i izgradnje novih, koje je dopušteno samo uz suglasnost vlasnika.

19. Odredbom članka 20. Zakona propisano je da se popravku zgrade, isplati novčanih sredstava umjesto popravka, odnosno uklanjanju zgrade i izgradnji nove zgrade, pristupa na temelju odluke o obnovi koju donosi ministar nadležan za graditeljstvo i prostorno uređenje (stavak 1.) Odluka o obnovi iz stavka 1. ovoga članka donosi se u skladu s Programom, s obzirom na činjenično stanje zgrade koje zapisnikom sačinjenim na licu mjesta (u daljnjem tekstu: zapisnik o obnovi) utvrdi ovlašteni inženjer građevinarstva te činjenica koje utvrdi ministarstvo nadležno za poslove graditeljstva i prostornoga uređenja, a nakon dobivanja suglasnosti vlasnika odnosno posjednika zgrade (stavak 2.). Odluka o obnovi iz stavka 1. ovoga članka nije upravni akt (stavak 3.).

20. U dokaznom postupku je nesporno utvrđeno da je prednica tužitelja Š. Z. zaista u vrijeme poplave živjela u nekretnini na adresi M. Ć. Ć. 41 u G. te da su na predmetnoj stambenoj zgradi zapisnički utvrđena oštećenja IV kategorije.

21. U smislu odredbe članka 12. stavka 4. Zakona o saniranju, Š. Z. je za života mogla ostvariti pravo na obnovu sukladno odredbama Zakona o saniranju uz ispunjenje zakonskih uvjeta radi realizacije ovoga prava.

22. U konkretnom slučaju pretpostavke za ostvarenje prava na obnovu su ne samo stanovanje u nekretnini koja je oštećena poplavom, već također davanje izjave o suglasnosti sa nalazom komisije za procjenu šteta o stupnju oštećenja određene nekretnine, te davanje suglasnosti o načinu obnove (popravak, isplata ili izgradnja nove zgrade).

23. Sve ove pretpostavke se utvrđuju u za to predviđenom postupku koje je provodilo nadležno Ministarstvo, te imajući u vidu da Š. Z. nije dala izjavu o suglasnosti sa nalazom komisije za procjenu šteta, a niti sa načinom obnove, ona svoje pravo nije realizirala u potpunosti, te kako se radi o strogo osobnom i nenasljedivom pravu jedino je Š. Z. bila ovlaštena tražiti utvrđenje da ostvaruje pravo na obnovu, dok tužitelj kao pravni sljednik Š. Z., a obzirom na činjenicu da pravo na obnovu ne može niti predmet nasljeđivanja, ne može osnovano tražiti utvrđenje da je pok. Š. Z. stekla pravo na obnovu, a putem toga utvrđenja ostvariti vlastitu pravo na obnovu zgrada na predmetnoj nekretnini.

24. Dakle, nesporno je da u upravnom postupku u odnosu na nekretninu pravne prednice tužitelja nije donesena odluka o obnovi, a obzirom da se radi o osobnom pravu tužitelj kao njezin pravni sljednik ne može osnovano zahtijevati obnovu predmetne nekretnine.

25. Imajući u vidu ovlaštenike odnosno korisnike prava na obnovu tj. svrhu donošenja Zakona o saniranju proklamiranu u odredbi članka 1. (poduzimanje svih mjera i aktivnosti radi normalizacije života na poplavljenom području), kao i odredbu članka 12. stavka 4. istoga Zakona o tome tko ostvaruje pravo na obnovu (vlasnik odnosno srodnik vlasnika koji je stanovao u nekretnini u vrijeme poplave) nespornim proizlazi da je ovo pravo usko vezano za osobu i kao takvo nije predmet nasljeđivanja u smislu članka 129. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.).

26. Prema stajalištu Suda, tužitelj kao pravni sljednik bi mogao nasljediti u konkretnom slučaju samo tražbinu odnosno imovinsko pravo koje je njegova pravna prednica za života realizirala tj. da na temelju konačne i pravomoćne Odluke o obnovi izvrši popravak odnosno isplatu umjesto popravka, što predstavlja ostavinsku imovinu.

27. No, u pravnoj situaciji kada prednica tužitelja nije ostvarila to pravo odnosno isto nije utvrđeno u za to predviđenom postupku, tužitelj kao njezin nasljednik ne može osnovano postaviti zahtjev za popravak predmetne nekretnine odnosno isplatu umjesto popravka jer pravo na obnovu nije nasljedivo.

28. Stoga prigovori tužitelja iznijeti u ovoj upravnoj stvari nemaju utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja tuženika od 14. listopada 2021. te je tuženik osnovano odbio zahtjev tužitelja od 7. srpnja 2016. i zahtjev – prigovor od 11. studenoga 2016. pa je Sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I izreke ove presude.

29. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnog spora te cijeneći da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao u točki II izreke presude.

U Osijeku 20. travnja 2022.

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).