REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 611/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. H. iz Z., OIB: ..., protiv tuženika J. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 1213/16-2 od 7. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-346/13-13 od 14. prosinca 2015., u sjednici održanoj 20. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je ista tražila od tuženika isplatu, s osnova rente zbog izgubljene zarade, iznosa od 12.377,75 kn mjesečno s tim da dospjeli iznos od 346.577,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom isplati odjednom a preostale mjesečne iznose od po 12.377,75 kn, a do 25. siječnja 2015., s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom uz naknadu parničnog troška (točka I. izreke). Ujedno je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku na ime parničnog troška iznos od 38.412,00 kn. Rješenjem je utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.089.242,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka u cijelosti.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 385. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP (koji razlog je isticala i u žalbi) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i obje nižestupanjske odluke ukinu, uz naknadu troškova revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidentice, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revidentica ukazuje.

8. Nadalje, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom mjesečnih novčanih iznosa s naslova naknade štete u vidu rente zbog izgubljene zarade, koja se sastoji u razlici između iznosa plaće koju bi tužiteljica primala da je radila i iznosa starosne mirovine koju je primala, sve u razdoblju od umirovljenja 30. rujna 2010. pa do njene 65. godine života. Obzirom da je vrijednost predmeta spora preko 200.000,00 kn, slijedom navedenog revidentica ima pravo na podnošenje revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP.

10. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nesreći dana 22. ožujka 2006. te je nesporna pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak iste;

- da je tužiteljica s poslodavcem Hrvatske vode Z. sklopila Sporazum o prestanku ugovora o radu dana 16. rujna 2010.;

- da poslodavac tužiteljicu nije prisiljavao na odlazak u mirovinu već da je svim zaposlenicima starijim od 60 godina ponudio odlazak u starosnu mirovinu uz otpremninu;

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: UP/I-140-02/10- 01/03294902544, koje je pravomoćno 10. studenog 2010., tužiteljica otišla u starosnu mirovinu počevši od 30. rujna 2010.

11. Prvostupanjski sud je zahtjev tužiteljice ocijenio neosnovanim uz odlučno shvaćanje da tužiteljica nije dokazala postojanje uzročnoposljedične veze između ozljeđivanja tužiteljice u prometnoj nesreći i njenog umirovljenja pri čemu je odbio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku specijalistu medicine rada iz razloga jer je tužiteljica, po ispunjenju zakonskih uvjeta, otišla u starosnu mirovinu.

12. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku dodatno navodeći da za provođenjem dokaza medicinskim vještačenjem nije postojala potreba jer je tužiteljica svojevoljno prihvatila ponudu poslodavca za odlazak u starosnu mirovinu.

13. Suprotno navodima tužiteljice, pravilno su nižestupanjski sudovi smatrali da nije bilo potrebe provoditi dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost postojanja uzročnoposljedične veze između ozljeđivanja tužiteljice u prometnoj nesreći i odlaska u starosnu mirovinu za što su dali jasne i dostatne razloge.

14. Naime, pravno relevantna okolnost nepostojanja uzročnoposljedične veze između štetne radnje i štetne posljedice, u konkretnom slučaju između ozljeđivanja tužiteljice u prometnoj nesreći i gubitka u zaradi zbog odlaska u mirovinu, razvidna je kako iz iskaza same tužiteljice koja je upravo i iskazivala o okolnostima svojevoljnog odlaska u starosnu mirovinu sa 60 godina i 8 mjeseci života, tako i iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, što su sudovi pravilno cijenili, tako da okolnost da bi ona mogla raditi do 65. godine života rezultat je izbora same tužiteljice koja je to pravo izbora, odlaska u starosnu mirovinu ili ostanka na radu, i iskoristila. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi smatrali nepotrebnim i neekonomičnim provesti dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku specijalistu medicine rada o čemu su dali jasne razloge.

15. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 20. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.