REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 399/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. S., OIB … iz S., S. R. 42, zastupanog po punomoćniku I. D., odvjetniku u S., protiv tuženika M-P.B. d.o.o., OIB … iz S., D. F. B. 209, zastupanog po punomoćniku Lj. G., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3262/2019-3 od 28. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-586/2017-13 od 26. ožujka 2019., u sjednici održanoj 20. travnja 2022.,

r i j e š i o j e :

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3262/2019-3 od 28. travnja 2021. i presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-586/2017-13 od 26. ožujka 2019. u dijelu pod stavkom I. izreke i u dijelu pod stavkom II. izreke gdje je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužiteljev zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 124.196,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate."

II. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kuna, a odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.777,00 kuna.".

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-586/2017-13 od 26. ožujka 2019. u točki I. njezine izreke i dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn."

3. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd 4085/2021-2 od 28. rujna 2021 dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

"Računa li se rok iz članka 606. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima od trenutka prve obavijesti naručitelja o materijalnom nedostatku koji je nakon te obavijesti izvođač neadekvatno otklonio ili od trenutka nove obavijesti naručitelja o ponovnom pojavljivanju identičnog materijalnog nedostatka?"

4. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) naznačivši pravno pitanje radi kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije.

5. Tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja osporava osnovanost te revizije. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

6. Revizija tužitelja je osnovana.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 124.196,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade troška uklanjanja nedostataka na građevini koju je po narudžbi tužitelja gradio tuženik.

9. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je tuženika o nedostatku gradnje prvi puta obavijestio 3. prosinca 2014., da je nakon toga tuženik u više navrata pokušao, ali bezuspješno, otkloniti nedostatke, o kojima ga je tužitelj obavještavao nakon neuspješnih otklanjanja (posljednji put 5. listopada 2016.), te da tuženik u konačnici nedostatke nije otklonio, radi čega je tužitelj morao angažirati treću osobu koja je otklonila te nedostatke.

10. Uz utvrđenje da je tužitelj tuženika prvi puta obavijestio o nedostatcima 3. prosinca 2014., a da je predmetna tužba podnesena 1. rujna 2017., nižestupanjski sudovi odbijaju predmetni tužbeni zahtjev tužitelja uz primjenu odredbe čl. 606. st. 1. u vezi čl. 631. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) jer da je u konkretnom slučaju istekao dvogodišnji prekluzivni rok. Nižestupanjski sudovi smatraju da dvogodišnji prekluzivni rok iz odredbe čl. 606. st. 1. ZOO počinje teči od dana kada naručitelj prvi puta obavijesti izvođača na nedostatke građenja.

11. Takovo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

12. Prema odredbi čl. 606. st. 1. ZOO naručitelj, koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostatcima izvršenog dijela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje.

13. Rok od dvije godine iz odredbe čl. 606. st. 1. ZOO, u kojem naručitelj može sudskim putem ostvariti svoje pravo na uklanjanje nedostataka primjenjuje se kada, nakon pravodobne obavijesti naručitelja, nema aktivnosti izvođača na uklanjanju nedostataka. Ako je pak izvođač, nakon pravodobne obavijesti naručitelja, pokušao otkloniti nedostatak ali u tome nije uspio (što je u konkretnom slučaju riječ), onda dvogodišnji prekluzivni rok iz odredbe čl. 606. st. 1. ZOO ponovno počinje teći od trenutka pravodobne obavijesti naručitelja upućena izvođaču da i nadalje postoje identičan nedostatak.

14. Dakle, nižestupanjski sudovi pogrešno su primijenili materijalno pravo.

15. Uslijed pogrešne primjene materijalnog prava nižestupanjski sudovi su propustili raspraviti ostale prigovore tuženika, radi čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

16. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, riješiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud otklonit će nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužitelja i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.

18. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 20. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.