REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEK

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 6 Us I-1464/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja M. K. iz S. L., N. K., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., kojeg zastupa Lj. S.-N., službena osoba tuženika, radi isplate mirovine, 20. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/21- 01/03938187297 URBROJ: 341-99-05/3-21-6420 od 11. studenoga 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 140-02/21- 01/03938187297 URBROJ: 341-99-05/3-21-6420 od 11. studenoga 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. B., KLASA: UP/I 140-02/21-01/03938187297, URBROJ: 341-16-05/3-21-14224, od 11. kolovoza 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je kao hrvatskom branitelju - dragovoljcu iz Domovinskog rata određena starosna mirovina od 1. lipnja 2021. u svoti od 367,74 kn mjesečno; umjesto ove mirovine, određena je najniža mirovina u svoti od 2.968,06 kn mjesečno; isplata navedene mirovine tužitelju pripada počevši od 1. lipnja 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem izmijenjeno je rješenje Područnog ureda u S. B., broj 79622 od 12. travnja 2019.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost osporavane odluke tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava u smislu određivanja datuma isplate mirovine. Ističe da je zahtjev za određivanje najniže mirovine podnio 17. travnja 2019., a navedeni zahtjev je odbijen rješenjem Područnog ureda u S. B., broj 79622 od 18. srpnja 2019., te je u povodu žalbe tužitelja tuženik donio rješenje broj 738434 od 18. prosinca 2019. kojim je žalba odbijena. Tužitelj navodi da je protiv predmetnog rješenja tuženika od 18. prosinca 2019. podnio tužbu Upravnom sudu u Osijeku (o čemu ne dostavlja dokaz), ali mu do danas nije dostavljena presuda. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo jer nije primijenilo odredbe članka 52.a st. 2., članka 52.b st.2., odnosno članka 52.c st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19 i 84/21) te odredilo da mu isplata mirovine pripada od prvog dana slijedećeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva 17. travnja 2019., odnosno od 1. svibnja 2019. Smatra da je tuženik trebao, primjenom članka 7. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09), upozoriti tužitelja na činjenicu da priložena preslika tužbe protiv rješenja tuženika od 18. prosinca 2019. ne sadržava prijamni pečat suda. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika te da predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Primjenom članka 36. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14, 96/16, 29/17 i 110/21 – dalje: ZUS) sud može presudom riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, te je sud ovaj spor riješio bez održavanja rasprave. Radi omogućavanja izjašnjavanja u smislu članka 6. ZUS-a sud je tužitelju dostavio odgovor na tužbu na očitovanje, te je tužitelj 28. siječnja 2022. dostavio očitovanje u kojemu je predložio da sud poništi osporavano rješenje tuženika te tužitelju prizna pravo na najnižu mirovinu primjenom odredbe članka 49. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, počevši od prvog dana slijedećeg mjeseca nakon podnošenja urednog zahtjeva (17. travnja 2019.), odnosno od 1. svibnja 2019.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelju prethodno pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u S. B., broj 24931 od 18. svibnja 2011. priznato pravo na starosnu mirovinu, počevši od 17. svibnja 2011., na temelju ukupnog mirovinskog staža od 15 godina, 2 mjeseca i 17 dana.

7. Pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u S. B., broj 79622 od 12. travnja 2019. tužitelju je određena starosna mirovina, počevši od 1. travnja 2018. na temelju ukupnog mirovinskog staža od 15 godina, 7 mjeseci i 3 dana, nakon naknadne uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje.

8. U povodu postupka pokrenutog po zahtjevu tužitelja od 17. travnja 2019. valja istaknuti da je isti dovršen (sada pravomoćnim) rješenjem Područnog ureda u S. B., broj 79622 od 18. srpnja 2019. kojim je odbijen zahtjev za ponovnim određivanjem mirovine, protiv kojega je tužitelj izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika, broj 738434 od 18. prosinca 2019.

9. Tuženik navodi da je uvidom u banku podataka uredskog poslovanja Zavoda utvrđeno da nije evidentirana tužba žalitelja izjavljena protiv citiranog rješenja tuženika od 18. prosinca 2019.

10. Iako je tužitelj uz žalbu protiv prvostupanjskog rješenje u ovoj upravnoj stvari priložio i presliku tužbe protiv predmetnog rješenja tuženika od 18. prosinca 2019., navodno sastavljenu 7. siječnja 2020., valja istaknuti da ista ne sadržava prijamni pečat Upravnog suda u Osijeku (ili drugog javnopravnog tijela kojemu je eventualno pogrešno dostavljena), a službenom provjerom izvršenom 20. travnja 2022. upisnika Us I ovoga suda, putem aplikacije e-Spis, utvrđeno je da tužitelj od siječnja 2020. do 19. travnja 2022. nije podnio tužbu ovome sudu radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II 140-02/19-01/03938187297 od 18. prosinca 2019.

11. Stoga je pravilan stav tuženika da u ovoj upravnoj stvari nije postojala mogućnost za određivanjem isplate mirovine od prvog dana slijedećeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva u prethodnom postupku (dakle 17. travnja 2019.), odnosno počevši od 1. svibnja 2019., jer je rješenje Područnog ureda u S. B., broj 79622 od 18. srpnja 2019., kojim je odbijen zahtjev za određivanjem mirovine, steklo svojstvo pravomoćnosti.

12. Slijedom navedenog tužitelj pogrešno tumači načelo iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku, na način kako je to navedeno u navodima tužbe, te isti nije dokazao da je protiv predmetnog rješenja tuženika KLASA: UP/II 140-02/19- 01/03938187297 od 18. prosinca 2019. doista podnio tužbu ovome sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom, a sukladno uputi o pravnom lijeku sadržanoj u navedenom rješenju tuženika.

13. Iz spisa tuženika razvidno je da je tužitelj u ovoj upravnoj stvari 14. svibnja 2021. podnio zahtjev za ponovno određivanje mirovine prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17 i 98/19 - dalje: ZOHBDR) kao hrvatskom branitelju - dragovoljcu iz Domovinskog rata, te je priložio potvrdu Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Područnog odsjeka za poslove obrane S. B., KLASA: 034-04/19-01/02, URBROJ: 512M2-80-19-645 od 10. travnja 2019. iz koje je razvidno da je sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te je stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata - dragovoljca prema odredbama članka 3. stavka 1. i članka 5. stavka 1. ZOHBDR-a. Prvostupanjsko je tijelo stoga utvrdilo da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u borbenom sektoru u ukupnom trajanju od 155 dana pa je tužitelju određena nova svota mirovine na temelju ukupnog mirovinskog staža od 16 godina, 00 mjeseci i 4 dana uz primjenu članka 27. ZOHBDR-a prema kojem su izračunati povećani osobni bodovi od 5,2677. Svota starosne mirovine izračunata je prema članku 79. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019), dalje: ZOMO), na način da su povećani osobni bodovi 5,2677 pomnoženi s mirovinskim faktorom 1,0 i aktualnom vrijednošću mirovine 69,81 kn prema Odluci o aktualnoj vrijednosti mirovine (Narodne novine, broj 24/2021) što iznosi 367,74 kn mjesečno. Umjesto ove svote starosne mirovine, određena je prema članku 49. ZOHBDR-a, najniža mirovina u iznosu od 2.968,06 kn mjesečno, izračunata na način kako je to specificirano u obrazloženju prvostupanjskog rješenja.

14.1. Odredba članka 139. stavak 2. ZOMO-a, propisuje da će se novo rješenje donijeti i kada se saznaju nove činjenice koje utječu na pravo osiguranika, osigurane osobe, odnosno korisnika mirovine koje su nastale nakon donošenja pravomoćnog rješenja ili u slučaju kada je upravni sud zauzeo za stranke povoljnije pravno stajalište.

14.2. Odredbom članka 139. stavak 3. ZOMO-a propisano je da prava utvrđena novim rješenjem donesenim prema stavcima 1. i 2. ovoga članka pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, odnosno od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine.

15. Dakle tužitelju je pravilno određena nova svota mirovine, počevši od 1. lipnja 2021. odnosno od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva u ovoj upravnoj stvari, sukladno članku 139. stavku 3. ZOMO-a.

16. Pravilna je i uputa tuženika da nije bilo mjesta primjeni odredbi članka 52.a st. 2., članka 52.b st.2., odnosno članka 52.c st. 2. ZOHBDR-a jer je tužitelj zahtjev podnio 14. svibnja 2021., dakle prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 84/21), a navedene odredbe stupile su na snagu 31. srpnja 2021., dakle nakon podnošenja zahtjeva, te stoga nisu mogle biti primijenjene u ovoj upravnoj stvari.

17. Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje, te u valjano provedenom upravnom postupku pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno pravilno je utvrdio da tužitelju isplata mirovine pripada od 1. lipnja 2021., kao prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva u ovoj upravnoj stvari

18. Slijedom navedenog, primjenom članka 57. stavak 1. ZUS-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Osijeku 20. travnja 2022.

Sutkinja

Blanka Sajter v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.