REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEK

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 6 Us I-1421/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja I. L., OIB: …, iz V., kojeg zastupa opunomoćenik H. P., odvjetnik u V., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., kojeg zastupa M. P. službena osoba tuženika, radi nepripadne isplate, 20. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/21- 03/03361640091, URBROJ: 341-99-06/2-21-7222 od 27. rujna 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/21- 03/03361640091, URBROJ: 341-99-06/2-21-7222 od 27. rujna 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V., broj: 72024 od 30. srpnja 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke tužitelju je utvrđena nepripadna isplata invalidske mirovine za razdoblje od 2. listopada 2017. do 30. rujna 2019., u svoti od ukupno 184.432,88 kune; a u toč. II. izreke utvrđeno je da je navedenu svotu nepripadne isplaćenih mirovinskih primanja obvezan uplatiti u roku od 15 dana od dana primitka rješenja o nepripadnoj isplati, u korist žiro računa Državnog proračuna. Navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno je u izvršenju rješenja tuženika broj: 742441 od 30. svibnja 2021. (očitom pogreškom je u prvostupanjskom rješenju naveden datum rješenja tuženika 30. svibnja 2020., o čemu je potrebno donijeti rješenje o ispravku u smislu odredbe članka 104. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku – Narodne novine broj 47/09)).

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost osporavane odluke tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila postupka. Ističe da se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da se prvostupanjsko rješenje donosi u izvršenju rješenja HZMO, Središnje službe u Z., broj: 742441 od 30. svibnja 2020. kojim je poništeno rješenje prvostupanjskog tijela od 4. ožujka 2021. što je i kronološki nemoguće. Poziva se na odredbu članka 37. stavka 1. do 9. ZOPHBDR-a u smislu da se hrvatski branitelji iz Domovinskog rata i ratni vojni invalidi korisnici prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koji je u potpunosti ili djelomično nastao zbog uzroka vezanog uz sudjelovanje u Domovinskom ratu, mogu zaposliti, a da im se u tom slučaju invalidska mirovina ne obustavlja. Smatra da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno u skladu s uputom tuženika pribaviti potvrdu inozemnog nositelja osiguranja za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2019. koja bi sadržavala relevantne podatke o razdoblju zaposlenja, radno – pravnom statusu u vrijeme izdavanja potvrde i druge relevantne podatke. Ističe da ugovor o radu koji je dostavljen tijekom postupka predstavlja interni akt ugovornih strana i ne dokazuje da je korisnik mirovine bio u osiguranju te iz istoga ne proizlazi na koliko je radnih sati tužitelj bio prijavljen i je li uopće bio prijavljen. Također smatra da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno prevesti ugovor o radu na hrvatski jezik te je uslijed navedenog propusta zaključeno da se tužitelj zaposlio na 39 sati tjedno, dok iz sadržaja ugovora proizlazi da je tužitelj zaključio ugovor o radu do najviše 39 sati tjedno, pri čemu tužitelj nije radio više od 3,5 sata dnevno. Smatra i da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno postupiti po uputi tuženika i pribaviti obrazac E 205 IRL, što nije učinjeno. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika te da predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 12. travnja 2022. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja Ž. I., prema zamjeničkoj punomoći za zastupanje i službene osobe tuženika, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja zatražila je naknadu troška upravnog spora.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa tuženika razvidno je da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., broj spisa: IN-922184 od 20. svibnja 1997. priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 1. siječnja 1997., prema odredbama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika (Narodne novine, br. 53/91., 73/91., 18/92., 71/92., 26/93 . i 96/93.).

7. Rješenjem Područne službe u V. broj 72024 od 23. travnja 2007. tužitelju je prevedeno to pravo s danom 1. siječnja 2005. na novu svotu invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 174/04, 92/05, 2/07, 107/07 – dalje: ZOPHBDR), ali je određeno da će se kao povoljnija isplaćivati ranije određena svota mirovine.

8. Pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u V. broj 72024 od 15. listopada 2019. obustavljena je isplata invalidske mirovine s danom 2. listopada 2017. jer je u postupku utvrđeno da se tužitelj s danom 2. listopada 2017. zaposlio u Republici Irskoj.

9. Iz priloženog ugovora o radu (Contract of employment) s poslodavcem u Republici Irskoj, K. M., G. C., kojeg je dostavio opunomoćenik tužitelja (primjenom pravila tereta dokazivanja) proizlazi da je tužitelj u Republici Irskoj zaposlen u firmi K. M., G. C. počevši od 2. listopada 2017. („start date“), mjesto rada K. M., G. C. L., s plaćom 9,25 EUR po satu rada, a u toč. 8. 1. ugovora radno vrijeme je definirano od 8.00 do 16.30 od ponedjeljka do četvrtka, kao i petkom ali najviše do 39 radnih sati tjedno, uz mogućnost plaćenog razumnog prekovremenog rada; radni tjedan maksimalno smije iznositi 48 radnih sati tjedno i plan rada usklađuje neposredni poslovođa. Stoga sud ne nalazi osnovanim tužbeni navod da je tužitelj kod navedenog poslodavca radio najviše do 3,5 sati dnevno, što je isti u slučaju istinitosti mogao dokazati, primjenom pravila tereta dokazivanja pribavom postojećih evidencija rada od strane samog poslodavca, što tužitelj nije učinio. Točkom 9. ugovora predviđena je (iznimno) mogućnost smanjenog obujma posla ovisno o nastanku budućih specifičnih okolnosti (uz obavezu pismenog obavještavanja o navedenim okolnostima), dakle smanjeni obujam posla nije primarno ugovoren u odnosu na radno vrijeme tužitelja.

10. Iz potvrde irskog nositelja osiguranja E205 IRL od 23. lipnja 2021. proizlazi da je tužitelj u Republici Irskoj bio zaposlen 14 tjedana u 2017. godini, 52 tjedna u 2018. godini, 52 tjedna u 2019. godini i 50 tjedana u 2020. godini, te je tužitelj i nadalje zaposlen u firmi K. M., G. C.., na radno vrijeme definirano točkom 8. navedenog ugovora (dakle 39 radnih sati tjedno uz mogućnost prekovremenog rada), što prema hrvatskim propisima odgovara punom radnom vremenu.

11. 1. Sukladno odredbi članka 37. stavak 4. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17 i 98/19 - u daljnjem tekstu: ZOHBDR-a), hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata, korisnicima prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti ostvarene temeljem ovoga Zakona kod kojih je potpuni gubitak radne sposobnosti u potpunosti nastao kao posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu, bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske koji se zaposle manje od 3,5 sati dnevno invalidska mirovina se ne obustavlja. Za vrijeme zaposlenja ili obavljanja djelatnosti na temelju koje postoji obveza na osiguranje mirovina se određuje uz primjenu mirovinskog faktora 1,0 ( članak 37. stavak 6. ZOHBDR-u ).

11.2. Prema odredbi članka 203. ZOHBDR-a, pravo iz članka 37. ovoga Zakona ostvaruju i hrvatski branitelji iz Domovinskog rata koji su pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti odnosno invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad ili invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti odnosno zbog opće nesposobnosti za rad ostvarili prema ZOPHBDR-u i propisima koji su prethodili tom propisu ili prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 157/13., 151/14., 33/15 ., 93/15 . i 120/16.) i propisima koji su prethodili tom propisu.

12. Pravilno tuženik zaključuje da je zaposlenje manje od 3,5 sata dnevno uz daljnje korištenje invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti moguće isključivo kada je uzrok gubitka radne sposobnosti u cijelosti ili u dijelu nastao kao posljedica obrane suvereniteta Republike Hrvatske, pri čemu se na tužitelja, obzirom da je zaposlen više od 3,5 sata dnevno, ne mogu primijeniti odredbe članka 37. stavka 4. ZOHBDR-a.

13.1. Iz odredbe članka 144. stavak 1. ZOPHBDR-a i (sadržajno istovjetne) odredbe članka 189. stavak 1. ZOHBDR -a, proizlazi da je osoba koja je ostvarila pravo ili su joj isplaćena novčana primanja po ovom Zakonu na koja nije imala pravo, dužna nadoknaditi štetu za ostvareno ne pripadajuće pravo, odnosno vratiti primljene iznose: 1. ako je na osnovi netočnih podataka za koje je znala ili morala znati da su netočni ili je na drugi protupravni način ostvarila neko pravo ili primanje po ovom Zakonu koje joj ne pripada ili je ostvarila u većem opsegu nego što joj pripada, 2 . ako je ostvarila neko pravo ili primanje zbog toga što nije prijavila nastale promjene koje utječu na gubitak ili opseg nekog prava, a znala je ili morala znati za te promjene, 3. ako je primala novčane isplate u iznosu većem od onog koji joj je određen rješenjem nadležnog tijela uprave.

13.2. Stavkom 3. članka 144. ZOPHBDR-a propisano je da je osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je nadoknaditi štetu za ostvareno ne pripadajuće pravo i vratiti nepravilno isplaćena novčana primanja u iznosu primljenog najviše za posljednje tri godine računajući od posljednje isplate na koju nije imala pravo. Ako to ne učini u roku što ga odredi nadležno upravno tijelo, naknada štete, odnosno povrat nepravilno primljenih iznosa ostvarit će se tužbom pri nadležnom sudu.

13.3. Stavkom 2. članka 189. ZOHBDR-a (dakle, ponovno sadržajno istovjetno) propisano je da je osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna nadoknaditi štetu za ostvareno ne pripadajuće pravo ostvareno temeljem zakonitog rješenja i vratiti nepravilno isplaćena novčana primanja u iznosu primljenog, a najviše za posljednje tri godine računajući od posljednje isplate na koju nije imala pravo. Ako to ne učini u roku što ga odredi nadležno upravno tijelo, naknada štete odnosno povrat nepravilno primljenih iznosa ostvarit će se tužbom pri nadležnom sudu.

14. Iz presude Visokog upravnog suda poslovni broj Usž-3648/2020-2 od 18. siječnja 2022. proizlazi da „nije ništav dio izreke prvostupanjskog rješenja kojim se tužitelj obvezuje ukupni iznos nepripadno isplaćenih davanja iz mirovinskog osiguranja uplatiti u korist računa Državnog proračuna (tako Visoki upravni sud i u Usž-2183/15 od 25. veljače 2016., Usž-729/17 od 13. srpnja 2017., Usž-3068/18 od 5. rujna 2018., Usž-339/19 od 14. veljače 2019., Usž-1878/19 od 5. lipnja 2019.). Navedenim dijelom rješenja ne odlučuje se o imovinskopravnom zahtjevu o kojemu treba odlučivati u sudskom postupku, već se njime samo utvrđuje da postoji obveza vraćanja nepripadnog iznosa mirovine i daje rok za dobrovoljno ispunjenje obveze, po proteku kojega se može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom radi vraćanja stečenog bez osnove. Tim dijelom rješenja javnopravno tijelo je (samo) odgodilo mogućnost podnošenja tužbe sudu radi vraćanja stečenog bez osnove do proteka roka određenog za dobrovoljno ispunjenje obveze“.

15. Slijedom svega navedenoga sud zaključuje da tužitelj pogrešnim tumačenjem odredbi materijalnog prava osporavano kao i prvostupanjsko rješenje tuženika smatra nezakonitim, pri čemu tužitelj ne osporava visinu utvrđene nepripadne isplate, nego isključivo osnovu. Nadalje, sud ne nalazi osnovanim niti tužbeni navod o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju u pogledu radnih sati tužitelja ostvarenih kod poslodavca K. M., G. C., koje činjenice tužitelj nije dokazao niti je predložio izvođenje dokaza kojima bi isto vjerodostojno osporio.

16. Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje, te u valjano provedenom upravnom postupku pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno pravilno je utvrđena nepripadna isplata invalidske mirovine za razdoblje od 2. listopada 2017. do 30. rujna 2019., u svoti od ukupno 184.432,88 kune.

17. Slijedom navedenog, primjenom članka 57. stavak 1. ZUS-a valjalo je odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

18. Naknadu troška u ovom upravnom sporu zatražio je tužitelj u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a) i za trošak zastupanja na raspravi održanoj 12. travnja 2022. (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a), sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

19. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

U Osijeku 20. travnja 2022.

Sutkinja

Blanka Sajter v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.