REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1130/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz R., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnice A. V. i I. V., odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu A.
V. i I. V. u R., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-890/2021-2 od 24. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-861/2019-24 od 11. svibnja 2021., u sjednici održanoj 20. travnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-890/2021-2 od 24. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-861/2019-24 od 11. svibnja 2021..
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (Revt-249/14 od 9. travna 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019.), a nije riječ o pitanjima glede kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Posebice treba dodati u odnosu na prvo postavljeno pitanje u kojem se problematizira promjenjivost kamatne stope, treba još odgovoriti da nije riječ o tome da ne bi bila dopuštena načelna mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, ali pod pretpostavkom da je ugovaranje jasno određeno i razumljivo potrošačima.
6. Drugo postavljeno pitanje odnosi se na okolnost konkretnog slučaja glede načina obračuna visine kreditne obveze s nedopuštenom valutnom klauzulom u CHF, osim toga niti nema istaknute razloge važnosti.
7. Treće postavljeno pitanje, kojim se nastojalo problematizirati granice pravomoćnosti kolektivnog spora u odnosu na predmetnu individualnu parnicu, je suviše uopćeno i neodređeno postavljeno.
8. U odnosu na četvrto pitanje, vezano uz nastupanje zastare, treba odgovoriti da je tužba u ovom predmetu podnesena 17. svibnja 2019., pa petogodišnji zastari rok nije istekao. Naime, ovdje je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, a pravomoćnost glede promjenjive kamatne stope nastupila je 13. lipnja 2014., dok je u dijelu ništetnosti valutne klauzule nastupila tek 14. lipnja 2018.
9. Posljednje pitanje je činjenične naravi i odnosi se na početak tijeka zatezne kamate kod stjecanja bez osnove vezano uz savjesnost, odnosno nesavjesnost stjecatelja pa nije pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, niti su nižestupanjski sudovi o tome zauzeli pravno shvaćanje suprotno zakonskom uređenju i s tim u vezi pravnim shvaćanjem zauzetom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
10. Na osnovu izloženog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 20. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
