REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj:  Kž-92/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Sršena predsjednika vijeća, Saše Cvijetića i Srebrenke Šantić članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Jadranke Đaković, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. L., zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), rješavajući žalbu oštećenika kao tužitelja A. R. d.o.o. izjavljenu po punomoćniku odvjetniku R. K. iz R., protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-158/2019 od 9. listopada 2019., u sjednici održanoj 20. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja A. R. d.o.o. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-158/2019 od 9. listopada 2019., okrivljenik R. L. je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje ZKP/08) oslobođen kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavka 1. i 2. KZ/97.

1.1. Na temelju članka 158. stavka. 3. ZKP/08 oštećenik kao tužitelj A. R. d.o.o. R. kao pravni slijednik "R-D" d.d. R., imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 oštećenik kao tužitelj A. R. d.o.o. R. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 3.000,00 kn (tritisućekuna), trošak za vještaka u iznosu od 4.320,00 kn (četiritisućetristodvadesetkuna), trošak za svjedoka u iznosu od 156,00 kn (stopedesetšestkuna), nužne izdatke okrivljenika, te nagradu i nužne izdatke branitelja okrivljenika, o visini kojih troškova će sud donijeti posebno rješenje sukladno članku 148. stavku 4. ZKP/08.

2. Protiv te presude žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj A. R. d.o.o. R. po punomoćniku odvjetniku R. K. iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, sudskoj opomeni, zamjeni radom za opće dobro, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu te javnom objavljivanju presude, s prijedlogom da županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu oštećenik kao tužitelj kada presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, Naime, time što žalitelj smatra da se presuda kojom je optuženik oslobođen optužbe neosnovano temelji na obrani optuženika koja da nije potkrijepljena drugim dokazima, te na provedenom financijskom vještačenju u odnosu na koje da je trebalo provesti „nadvještačenje“, kao i ispitati u svojstvu svjedoka javnog bilježnika V. P., ne predstavlja navedenu postupovnu povredu već se optuženik u stvari žali zbog pogrešno i nepotpuno činjeničnog stanja, ali po stajalištu ovog drugostupanjskog suda neosnovano.

5.1. Nadalje, oštećenik kao tužitelj žali se i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. jer da u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno oni koji jesu navedeni su potpuno nejasni. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, pri čemu i ovdje iz sadržaja žalbe proizlazi da se oštećenik kao tužitelj žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na koji zakonski osnov se također žali.

6. Povredu Kaznenog zakona žalitelj vidi u tome što sud nije mogao pravilno primijeniti odredbe materijalnog prava, jer je pogrešno utvrdio činjenično stanje, čime se u stvari žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Međutim, suprotno navodima u žalbi oštećenika kao tužitelja prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te za svoja utvrđenja dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.1. Prvenstveno, u pravu je prvostupanjski sud kada je prihvatio obranu optuženog R. L. da je otvorio trgovinu u T. c. u dobroj namjeri, ali promet da je bio loš, kupaca da nije bilo, oštećeniku da je rekao da ne može plaćati zakupninu, a oni su ga uvjeravali da će biti bolji promet do kraja godine, utržak da je polagao na račun, a zakupninu da nije podmirio jer je prvo platio radnike.

7.2. Naime, takva obrana je dijelom potkrijepljena iskazom svjedokinje R. J., prodavačica u zakupljenom poslovnom prostoru “L.1” d.o.o. u T. c. R., koja je navela da je prodaja bila slaba i dnevni utržak da nije bio značajan, cca 1.000,00 kn, a ponekad niti toliko, ali i dijelom iskaza predstavnika oštećenika D. R., koji je naveo da su zbog uhodavanja u posao tolerirali neplaćanje zakupnine u početku i da su očekivali da će krajem godine kada se radi o udarnim mjesecima za prodaju doći do plaćanja.

7.3. S druge strane, suprotno mišljenju predstavnika oštećenika D. R., a s obzirom da je optuženik imao svoje prodajne dućane po centrima i drugdje, da su postojale firme “L.” i “L.1”, pa da se očito inkasiralo na drugu firmu, obrana optuženika potkrijepljena je i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku K. P. čiji nalaz i mišljenje je prvostupanjski sud i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda prihvatio kao stručan i objektivan jer se temeljio na materijalnoj dokumentaciji, pa nije bilo potrebe za dodatnim vještačenjem. Pri tome iz tog nalaza i mišljenja doista proizlazi da je TD “L.1” d.o.o. u poslovnom prostoru u T. c. R. u 2009. ostvarilo ukupan promet u iznosu od 163.669,60 kn, što nije dovoljno za podmirivanje svih preuzetih obveza, pa tako i zakupnine. Ukupan promet koji je TD “L.1” d.o.o. ostvarilo u maloprodajnom objektu u T. c. R. i S. H. tijekom 2009. u iznosu od 333.440,28 kn da je položen na žiro račun društva, a iz tog utrška da su isplaćene plaće zaposlenicima u iznosu od 196.769,72 kn i plaćeni dobavljači u iznosu od 128.429,66 kn, te da okrivljenik nije poduzimao radnje koje bi bile usmjerene na sprečavanje naplate zadužnice, a u trenutku izdavanja iste da se nije moglo znati da se zadužnica neće moći naplatiti. Iz raspoložive dokumentacije u spisu da ne proizlazi da bi TD “L.1” d.o.o. poduzimalo radnje usmjerene na sprječavanje naplate zadužnice (nepolaganje utrška, dnevno pražnjenje računa prijenosom na druge račune ili isplatom gotovine i sl.), te da ne postoji mogućnost da je TD “L.1” d.o.o. vršilo prodaju vlastite robe putem naplatnog uređaja drugog TD. Gotovinski utržak da je gotovo u cijelosti položen na žiro račun, pri čemu razlika od nekih 3.000,00 kn da može biti položena nakon razdoblja za koje je vještačenje izvršeno, tako da se može konstatirati da je gotovinski utržak od prometa robe u cijelosti polagan na žiro račun. Iznos položene gotovine i naplaćenih kartica da odgovara vrijednosti prodane robe, pa prema trgovačkim knjigama TD sav ostvareni promet da je položen na žiro račun ili naplaćen od strane kartičnih kuća. Instrument osiguranja je bila zadužnica od 100.000,00 kn koja u trenutku izdavanja nije bila naplativa, ali to nije bila niti njegova svrha jer taj instrument osiguranja je izdan kada je trgovačko društvo otvoreno i kada je počelo s poslovanjem.

7.4. Dakle, iz dokumentacije o poslovanju TD „L.1“ d.o.o. K. i na toj dokumentaciji utemeljenog vještačenja proizlazi da je optuženik ostvario nedovoljan promet, ničime nije opstruirao naplatu najamnine, platio je radnike i dobavljače što se i ovome sudu ukazuje logičnim ukoliko bi se željelo nastaviti s poslovanjem, te suprotno navodima u žalbi naplata nije vršena putem druge tvrtke niti se novac polagao na račun druge tvrtke. Pored toga, iz iskaza predstavnika oštećenika D. R. proizlazi da su optuženiku poslali raskid ugovora na što je on pristao, pa su oni s javnim bilježnikom ušli u prostor i robu stavili u skladište oštećenika. Pored tako utvrđenog činjeničnog stanja u pravu je prvostupanjski sud kada nije provodio dodatno vještačenje, a i nije bilo potrebe za ispitivanje u svojstvu svjedoka javnog bilježnika V. P.

8. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je TD “L.1” d.o.o. zapalo u poteškoće u poslovanju, zbog čega nije platilo zakupninu oštećeniku, nije ostvarilo dovoljan promet iz kojeg bi bilo moguće podmirivati sve preuzete obveze, ostvareni promet je bio ispod očekivanja koje je društvo moglo imati u trenutku pokretanja poslovanja, u trenutku izdavanja zadužnice žiro račun TD “L.1” d.o.o. nije bilo u blokadi do koje je došlo 06. studenog 2009., pri čemu je na dan dospijeća zakupnina za srpanj, kolovoz i rujan 2009. bilo dovoljno novčanih sredstava na računu za plaćanje istih, ali oštećenik nije zadužnicu predao na naplatu kada su se stekli ugovoreni uvjeti, već je istu predao 17. veljače 2010. kada je dugovanje iznosilo 211.542,29 kn. Kada se pored toga ima u vidu da je oštećenik prilikom preuzimanja ključeva poslovnog prostora 15. ožujka 2010. preuzeo i robu iz poslovnog prostora dok optuženik ne izvrši plaćanje dugovanja, isto u ukupnosti i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ukazuje da nema dokaza da bi optuženik zaključio ugovor o zakupu s ciljem da ne plati zakupnine, odnosno kao odgovorna osoba u pravnoj osobi prilikom sklapanja ugovora o zakupu s oštećenikom postupao s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu uporabom nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja i na drugi način lažnim prikazivanjem činjenica doveo oštećenika u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu tuđe imovine što učini, odnosno nema dokaza da bi ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavka 1. i 2. KZ/97, već se radi o građanskopravnom odnosu.

8.1. Slijedom navedenog je prvostupanjski sud pravilno u nedostatku dokaza optuženika oslobodio optužbe po članku 453. točki 3. ZKP/08.

9. Konačno, optuženik u uvodu žalbe navodi da se žali i zbog odluke o kazni, sudskoj opomeni, zamjeni radom za opće dobro, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu te javnom objavljivanju presude, ali taj žalbeni osnov posebno ne obrazlaže, niti se taj osnov sukladno čl. 476. st. 1. toč.

2. ZKP/08. ne ispituje po službenoj dužnosti, pa taj dio žalbe ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao.

10. Iz tih razloga, te s obzirom da pobijana presuda ne trpi postupovnih povreda kao ni povrede kaznenog zakona na koje ovaj sud po članku 476. stavku 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu oštećenika kao tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu sukladno članku 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Rijeka, 20. travnja 2022.

Predsjednik vijeća

Zoran Sršen v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Jadranka Đaković

OPĆINSKOM SUDU U RIJECI

Vraćamo spis poslovnog broja K-158/2019 sa 6 (šest) primjeraka presude ovoga suda.