Poslovni broj: Usž-62/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. L. iz Z., koju zastupa opunomoćenica M. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI- 464/2021-9 od 18. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-464/2021-9 od 18. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-112-07/20-01/732, urbroj: 566- 01/1-20-2 od 17. studenoga 2020. i poništenje rješenja Ministarstva poljoprivrede, klasa: UP/I-112-01/13-01/95, urbroj: 525-05/0048-20-12 od 7. kolovoza 2020. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u pobliže navedenom iznosu.

2. Protiv pobijane presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, tj. zbog svih razloga propisanih u odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

3. Nastavno u žalbi tužiteljica iscrpno navodi kronologiju događaja te slijed radnji poduzetih u upravnim postupcima. Posebno navodi da je predmete trebalo spojiti radi zajedničkog odlučivanja, jer se svi odnose na raspored tužiteljice na radno mjesto, zbog čega smatra da su činjenično i pravno povezani. Navodi da predmeti poslovni broj: 25 UsI-23/2021 i 25 UsI-463/2021 kronološki prethode konkretnom upravnom sporu u kojem je predmet ocjene bio treći premještaj tužiteljice na radno mjesto, a da je u prethodnim postupcima prvostupanjski sud pogrešno naveo radno mjesto tužiteljice na koje je premještena i osnovu za premještaj. Dodaje da nisu pravilni ni razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva u prethodnim postupcima, u kojima su donesene presude nejasne, proturječne podacima spisa predmeta, a da procesni propusti utječu i na zakonitost pobijane presude. Dodaje da je u podnesenoj tužbi osporavala zakonitost svih rješenja o rasporedu tužiteljice na radna mjesta, donesenih u tri zasebna upravna postupka, a izričito je tražila da se o svim aktima zajednički odluči, jer smatra da su predmeti činjenično i pravno povezani. Nastavno u žalbi tužiteljica navodi iscrpne razloge zbog kojih smatra da su sva rješenja o premještaju tužiteljice na nova radna mjesta nezakonita, a daje osvrt i na razloge zbog kojih su prvostupanjska rješenja više puta poništena i predmeti vraćeni prvostupanjskom tijelu (poslodavcu) na ponovni postupak. Smatra da bi jedinstvena odluka u svim predmetima dala doprinos ne samo ekonomičnosti postupka, već i razumijevanju svakog pojedinog predmeta u odnosu na njihov činjenični i pravni supstrat.

4. Dalje u žalbi tužiteljica daje osvrt na radno mjesto na koje je ranije bila raspoređena (voditelj odjela), na kojem je radila više od 5 godina i njezin rad je ocijenjen s najvišim ocjenama.

5. Dalje u žalbi tužiteljica iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih je tražila poništenje rješenja javnopravnih tijela donesenih u konkretnom predmetu, tj. rješenja o rasporedu tužiteljice s danom 1. listopada 2013. na radno mjesto viši stručni savjetnik za analizu podataka i procjenu rizika u Odjelu za analizu podataka, izvješćivanje, krizno planiranje i procjenu rizika u Službi za veterinarsku epidemiologiju u Sektoru za zaštitu zdravlja životinja u Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane u Ministarstvu poljoprivrede.

6. Tužiteljica u žalbi posebno upire na nedostatak valjanog obrazloženja pobijane presude, tj. ističe da su razlozi iz obrazloženja u bitnom prepisani iz drugih presuda koje se odnose na prethodne premještaje. Osim procesnih propusta, tužiteljica upire i na suštinske razloge za premještaj na novo radno mjesto u konkretnom slučaju. Dodaje da je u svezi utvrđenja bitnih činjenica odlučnih za zakonito rješenje predmetne stvari, predložila provođenje daljnjeg dokaznog postupka i izvođenje niza konkretno navedenih dokaza. Smatra da je prvostupanjski sud, odbijajući dokazne prijedloge, počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka, a što je dovelo i do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a sve to je utjecalo i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Posebno ističe da u pobijanoj presudi nije obrazloženo u čemu se sastoji reorganizacija koja je dovela do premještaja tužiteljice na novo radno mjesto, a niti je razjašnjen status njezinog ranijeg radnog mjesta, tj. daljnji razlozi zbog kojih je premještaj tužiteljice na novo radno mjesto bio nužan s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja. Tužiteljica ističe i razloge kojima pobija točnost zaključaka upravnih tijela da način vođenja Sektora za zaštitu zdravlja životinja, a osobito upravljanje ljudskim resursima, u prethodnom razdoblju nije bio optimalan, tj. da je posredno doveo do nezadovoljstva i otežanog obavljanja poslova. Smatrajući da su svi predmeti vezani uz premještaj tužiteljice međusobno povezani, tužiteljica nastavno u žalbi navodi kronologiju događaja u svakom pojedinom predmetu. Zbog niza počinjenih pogrešaka u svezi oznake pobijanih rješenja te vremenskog razdoblja rasporeda (premještaja) u ranije provedenim postupcima tužiteljica zaključuje da nije moguće otkloniti prigovore u svezi pravilnosti utvrđenih činjenica i osnovanosti zaključaka upravnih tijela i prvostupanjskog suda u predmetnoj stvari. Dodaje i niz drugih razloga zbog kojih je bilo oportuno odlučiti o svim predmetima istovremeno i donijeti zajedničku odluku.

7. Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, spoji predmete poslovni broj: UsI-23/2021, UsI-463/2021 i UsI-464/2021, otkloni nedostatke i donese odgovarajuću odluku o predmetnoj stvari u skladu s žalbenim navodima, a prethodno provede raspravu i sasluša tužiteljicu i svjedoke. Traži i naknada troškova spora u pobliže navedenom iznosu.

8. Tuženik, iako uredno pozvan da se očituje o žalbenim navodima, nije dostavio odgovor na žalbu.

9. Žalba nije osnovana.

10. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude kao i postupka koji joj je prethodio u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da ti razlozi ne utječu na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari.

11. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude, proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a.

12. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica prvostupanjskim rješenjem od 7. kolovoza 2020., donesenom u ponovnom postupku, s danom 1. listopada 2013. raspoređena na radno mjesto viši stručni savjetnik za analizu podataka i procjenu rizika u Odjelu za analizu podataka, izvješćivanje, krizno planiranje i procjenu rizika u Službi za veterinarsku epidemiologiju u Sektoru za zaštitu zdravlja životinja u Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane u Ministarstvu poljoprivrede (red.br. 10.2.1.1.4. Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva poljoprivrede) (točka 1. izreke). Način utvrđivanja plaće tužiteljice na radnom mjestu na koje je raspoređena utvrđuje se u točkama 2., 3. i 4. izreke tog rješenja. U točki 5. izreke prvostupanjskog rješenja se utvrđuje da je tužiteljica 14. ožujka 1997. položila državni stručni ispit za veterinarskog inspektora, a u smislu točke 6. izreke tog rješenja žalba ne odgađa njegovo izvršenje.

13. Prema odredbi članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj 92/05., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 138/15. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 61/17. – dalje: Zakon), kad se donese pravilnik o unutarnjem redu, na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.

14. U predmetnom slučaju nije sporno da je sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva poljoprivrede (Narodne novine, broj 80/13. – dalje: Uredba) donesen Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva poljoprivrede klasa: 011-01/13- 01/85, urbroj: 525-05/0516-13-1 od 18. rujna 2013., a sukladno tome su donesena nova rješenja o rasporedu. Tužiteljica je prethodno donošenju Uredbe bila raspoređena na radno mjesto načelnice Sektora za zaštitu zdravlja životinja, a na novo radno mjesto je raspoređena kao državni službenik, dipl. veterinar, s ostvarenim radnim stažem i radnim iskustvom na odgovarajućim poslovima od 17 godina i 15 dana.

15. Tužiteljica u ranije provedenim postupcima, a i u predmetnom postupku ustraje na tvrdnji da nisu jasno obrazloženi razlozi rasporeda na novo radno mjesto s danom 1. listopada 2013., tj. razlozi zbog kojih je reorganiziran Sektor zaštite zdravlja životinja, u kojem je obavljala poslove radnog mjesta načelnice. Navedene razloge je bilo nužno navesti u prvostupanjskom rješenju donesenom u ponovnom postupku, sukladno uputama i primjedbama tuženika, koji je poništio ranije prvostupanjsko rješenje.

16. Stoga je, u žalbenom stadiju postupka prije svega valjalo dati osvrt na ocjenu pravilnosti primjene članka 127. Zakona, posebno u odnosu na ocjenu kriterija potreba službe i stručnog znanja tužiteljice kao službenika koji se raspoređuje na predmetno radno mjesto, vezano uz način reorganizacije Sektora za zaštitu zdravlja životinja, u kojem je tužiteljica ranije imala rukovodeće mjesto (načelnica Sektora). U tom pravcu tužiteljica u žalbi izričito prigovara i u bitnom ustraje na istim prigovorima koje je isticala i u tužbi, kao i tijekom upravnog spora.

17. Prvostupanjski sud, kao i javnopravna tijela daju kronologiju događaja i ranije provedene sistematizacije te navode da je tužiteljica s 1. lipnjem 2012. raspoređena na pobliže opisano radno mjesto u Sektoru za zaštitu zdravlja životinja u Upravi veterinarstva u Ministarstvu poljoprivrede, a potom je s danom 6. rujna 2012., premještena na novo radno mjesto, a potom s danom 1. listopada 2013., se raspoređuje na navedeno radno mjesto prema prvostupanjskom rješenju o rasporedu od 7. kolovoza 2020., koje je predmet ocjene zakonitosti u konkretnom slučaju.

18. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio razloge navedene u prvostupanjskom rješenju i rješenju tuženika, ocjenjujući da sadrže sva činjenična utvrđenja bitna za zaključak da je tužiteljica raspoređena na radno mjesto na kojem, s obzirom na stručnu spremu i potrebe službe, može najefikasnije ispunjavati povjerene poslove. Naime, poslodavac kod provedene reorganizacije Sektora za zaštitu zdravlja životinja, nema obvezu službenika rasporediti na isto radno mjesto na kojem je ranije radio, u konkretnom slučaju na rukovodeće radno mjesto. Poslodavac je, u smislu primijenjenih mjerodavnih odredbi, dužan obrazložiti razloge zbog kojih je kod reorganizacije službe, određenog službenika premjestio na konkretno radno mjesto. tj. obrazložiti razloge zbog kojih je ocijenio da je konkretni raspored u skladu s potrebama službe na slobodnom radnom mjestu za kojeg državni službenik ispunjava sve tražene uvjete i ima potrebne stručne kvalifikacije.

19. Rješenje o rasporedu je u konkretnom slučaju doneseno u okviru zakonske ovlasti poslodavca da kod donošenja Pravilnika o unutarnjem redu, vodeći računa o poslovima koji su do tada obavljali, službenike rasporedi na radna mjesta za koja ispunjavaju tražene uvjete, što dalje znači da poslodavac nema obvezu rasporediti službenike na radna mjesta identična prethodnim, već treba voditi računa o poslovima koje su službenici ranije obavljali, a u konkretnom slučaju posebno obrazložiti kriterij potrebe službe.

20. Stoga, okolnost da je tužiteljica prije reorganizacije službe, bila raspoređena na rukovodeće radno mjesto (načelnica Sektora), nije od utjecaja na raspored na novo radno mjesto nakon organizacijskog preustroja, niti je riječ o stečenom pravu službenika kojim bi poslodavac bio vezan kod donošenja novog rješenja o rasporedu. Stoga, osobni stav tužiteljice da je kod raspoređivanja nezakonito raspoređena na radno mjesto nižeg ranga od prethodnog, nije odlučan za donošenje drukčije odluke u predmetnoj stvari niti od utjecaja na ocjenu zakonitosti pobijane presude. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica nije raspoređena na radno mjesto niže složenosti poslova u odnosu na prethodnu sistematizaciju i raspored s danom 6. rujna 2012., a raniji rasporedi na radna mjesta, u odnosu na druga razdoblja, nisu predmet ocjene u ovom žalbenom postupku, već je u odnosu na druge rasporede i presude prvostupanjskog suda tužiteljica izjavila posebne žalbe.

21. Prvostupanjski sud također u obrazloženju pobijane presude pravilno navodi da ranija rješenja o rasporedu tužiteljice na pobliže navedena radna mjesta i u odnosu na navedena razdoblja, nisu predmet ocjene zakonitosti u konkretnom upravnom sporu. U bitnom sud ponavlja razloge koji su doveli do reorganizacije službe, kao i razloge zbog kojih je tužiteljica raspoređena na novo radno mjesto koje odgovara njezinim stručnim kvalifikacijama i na kojem će prema ocjeni čelnika tijela, tužiteljica svojim znanjem doprinijeti uspješnijem funkcioniranju službe u cjelini.

22. Slijedom navedenog, u predmetnom slučaju nije bilo zapreke da se tužiteljica rasporedi na opisano radno mjesto, a za koje ima potrebne stručne kvalifikacije i koji raspored je u skladu s potrebama službe na slobodnom radnom mjestu za koje tužiteljica ispunjava sve tražene uvjete. Dakle, rješenje o rasporedu je u konkretnom slučaju zakonito bez obzira na izraženi osobni interes tužiteljice da bude raspoređena na ranije radno mjesto, jer su kriteriji bitni za raspored na drugo radno mjesto, na koje je predložena tužiteljica, obrazloženi u prvostupanjskom rješenju, koje je tuženik u cijelosti prihvatio.

23. Slijedom navedenog su tuženikovo rješenje kao i prvostupanjsko rješenje, prema ocjeni ovog Suda, dostatno obrazložena i donesena u skladu sa člankom 96. stavkom 5. ZUP-a.

24. Također prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dodaje da je čelnik prvostupanjskog tijela ovlašten službenika rasporediti i na radno mjesto s nižim koeficijentom složenosti poslova za obračun plaće, jer je u ime poslodavca kod unutarnje organizacije rasporeda službenika ovlašten na temelju diskrecijske ocjene, a imajući u vidu potrebe službe, na pojedina radna mjesta rasporediti službenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima.

25. U svezi prijedloga tužiteljice za spajanje konkretne upravne stvari s predmetima koji se odnose na ranije rasporede i drugo vremensko razdoblje, valja reći da nije bilo uporišta u članku 44. stavku 1. ZUP-a, jer se rasporedi tužiteljice temelje na zasebnim aktima o unutarnjem ustrojstvu, a ne na istom aktu, zbog čega se upravne stvari ne temelje na istom činjeničnom stanju i na istoj pravnoj osnovi.

26. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao razloge zbog kojih je u nastavku postupka, bilo potrebno u rješenju o rasporedu utvrditi datum rasporeda u odnosu na ranije razdoblje, zbog čega se na takav slučaj ne primjenjuje načelna zabrana retroaktivnosti, niti je od utjecaja okolnost da je tužiteljici u međuvremenu prestala državna služba.

27. Dakle, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao relevantne razloge na kojima je utemeljio odluku, na koji način je postupio sukladno pravilima propisanim u odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a, a tijekom provedenog postupka nije počinio bilo koju postupovnu povredu u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a, koja bi bila od utjecaja na donošenje zakonite presude.

28. Također, prvostupanjski je sud obrazložio razloge zbog kojih, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, nije našao potrebe za provođenje daljnjeg dokaznog postupka, zbog čega je prijedlog tužiteljice za izvođenje pobliže navedenih dokaza odbio.

29. Slijedom naprijed navedenog je, prema ocjeni ovog Suda, u upravnom sporu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje bitno za donošenje zakonite odluke, a uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava osnovano je odbijen tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a.

30. Tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost pobijane presude, a ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi za postupanje u smislu članka 73. stavka 3. ZUS-a, prethodno donošenju odluke o žalbi, u kojem pravcu tužiteljica u žalbi sugerira.

31. Prvostupanjski sud je dao osvrt na sve prigovore tužiteljice koje je isticala u tužbi i tijekom upravnog spora, ocjenjujući da ti navodi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u predmetnoj stvari. Kako tužiteljica u bitnom u žalbi ponavlja iste prigovore, u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje, to ovaj Sud, prihvaćajući obrazloženje na kojem se temelji pobijana presuda u cijelosti, žalbene razloge također nalazi neosnovanima.

32. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužiteljice odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu. Također je ovaj Sud odbio i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora i žalbenog postupka, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a, jer je tužiteljica upravni spor izgubila.

U Zagrebu 20. travnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ante Galić