Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-2211/2019-4

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Č. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. & B. d.o.o. iz Z., protiv tuženice J. V. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici V. A., odvjetnici iz Z., radi ispravka informacije, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj 7 Pn-535/2019-17 od 25. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj 7 Pn-535/2019-17 od 25. srpnja 2019.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojom je tražio da se tuženici naloži objava ispravka informacija objavljenih o

u članku autora tužitelju 2. veljače 2018. u elektroničkoj publikaciji www.telegram.hr

J. M. pod naslovom "Izgleda da blizak B. suradnik, profesor etike A. Č. nije bio baš etičan (kaže povjerenstvo F. faksa)", a koji ispravak glasi:

"1. Nije točno da je A. Č. više puta napredovao na temelju istih znanstvenih radova.

2. Nije točno da je većina znanstvenih radova na temelju kojih je A. Č. imenovan redovnim profesorom 2005. već bila uzeta u obzir šest godina prije toga kad je imenovan izvanrednim profesorom.

3. Nije točno da se u slučaju A. Č. već objavljenim i vrednovanim radovima, ponovnim objavljivanjem dodatno ulazi u vrednovanje znanstvenikove produkcije pa time i ostvaruje napredovanje mimo uobičajenih kriterija kao što nije točno niti to da je u slučaju A. Č. došlo do ozbiljnog napuštanja dobre prakse.

4. Nije točno da kandidat dr. A. Č. ima vrlo oskudnu bibliografiju (objavljene radove), tako da je osporavan već njegov izbor u zvanje znanstvenog savjetnika i redovnog profesora, a potom i izbor u trajno zvanje redovnog profesora.

Slijedom navedenog, prof. dr. sc. A. Č. odlučno odbacuje kao netočne i neistinite sve navode kojima se insinuira da bi isti na bilo koji način kršio etička načela i običaje dobre prakse u humanističkim znanostima odnosno da bi isti dvostruko napredovao na temelju istih radova."

2. Odbijen je i zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška, dok je u točki II. izreke naloženo tužitelju nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 5.937,50 kn, u roku od 15 dana.

3. Protiv presude je žalbu podnio tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP).

4. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da izreka presude proturječi razlozima, razlozi koji su navedeni da su nejasni i proturječni, zbog čega da se presuda ne može ispitati. Ističe da je izostalo obrazloženje pa da nije razvidno temeljem čega je sud zaključio da tužbeni zahtjev i zahtjev za ispravak koji je upućen tuženici nisu istovjetni. Naglašava da iz teksta samog zahtjeva jasno proizlazi da se u prvom odlomku obrazlaže tko podnosi zahtjev, odnosno da se legitimira punomoćnik za podnošenje zahtjeva u ime tužitelja, te se navodi članak na koji se ispravak odnosi, u drugom odlomku da se obrazlaže pravna podloga za podnošenje zahtjeva, pod točkama 1. – 4. zahtjeva da se negiraju činjenične tvrdnje objavljene u spornom članku čiji se ispravak traži, dok se u zadnjem odlomku obrazlažu razlozi zbog kojih bi urednica morala objaviti predmetni ispravak (jer se radi o malicioznim, klevetničkim i neistinitim navodima čija je objava protivna pravilima novinarske struke te šteti ugledu tužitelja). Zaključno da se formulira zahtjev da se objavi ispravak u skladu s odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13 – dalje ZM). Smatra da nije bio dužan u tužbi citirati dijelove zahtjeva za objavu ispravka koji predstavljaju obrazloženje zahtjeva te navodi da tužbom ne traži od tuženice da objavi ispravak, već zahtijeva od suda da to naloži tuženici, u skladu s odredbom čl. 46. st. 1. ZM-a. Stoga da po logici stvari zahtjev za objavu ispravka i tužbeni zahtjev ne mogu biti u cijelosti identični, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, pa da je promašen i proturječan sadržaju isprava zaključak suda da se ne radi o identičnom tekstu zahtjeva u dijelu navođenja činjeničnih tvrdnji koje se negiraju i čiji se ispravak traži. Naglašava da iz navedenog teksta jasno proizlazi da je u zadnjem odlomku sadržan izričit zahtjev punomoćnika tužitelja da tuženica objavi tekst ispravka koji je prethodno naveden, da se zadnji odlomak nalazi na drugoj stranici teksta te je na taj način jasno odvojen od samog teksta ispravka pa da je pogrešno stajalište suda da i posljednji odlomak teksta predstavlja ispravak informacije. Ukazuje na više odluka sudova u kojima su izražena stajališta u sličnim pravnim situacijama pa zaključuje da se u postupcima radi objave ispravka mora voditi računa o zakonskim odredbama, pri čemu da nema prostora minucioznim usporedbama teksta zahtjeva i tužbenog zahtjeva. Osim toga, tvrdi da je tuženica kao glavna urednica mogla objaviti zahtijevani ispravak bez zadnjeg odlomka i da se to ne bi smatralo promjenom, odnosno dopunom u smislu odredbe čl. 41. st. 1. ZM-a.

5. Smatra da je pogrešno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, konkretno odredbe čl. 40 i čl. 48. ZM-a, pri čemu da se sud općenito pozvao na ovu potonju odredbu, ali da nije razjasnio zašto bi u okvirima rasprave koja mora biti provedena zaključio da tužitelju ne pripada pravo na objavu ispravka. Osim toga, da sud nije uzeo u obzir svrhu objave ispravka, već je analizirao položaj navodnika, odnosno zadnjeg odlomka teksta, umjesto da sagleda zahtjev imajući u vidu svrhu objave ispravka. Tvrdi da su objavom predmetnog teksta povrijeđena njegova prava i interesi, odnosno pravo na ugled i čast, da je tuženica bez valjanog razloga odbila objaviti ispravak te da bi na taj način svaki glavni urednik mogao pozivom na beznačajne formalnosti odbiti objaviti ispravak, čime bi se to pravo pretvorilo u vlastitu suprotnost, budući da je svrha propisivanja tih odredbi zaštita prava tužitelja, a ne glavnog urednika.

6. Predlaže stoga presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.

7. Tuženica u odgovoru na žalbu ističe da zadnji odlomak tužiteljeva zahtjeva za ispravak sadržava vrijednosne sudove, odnosno komentar tužitelja pa da se tužbeni zahtjev i zahtjev podnesen glavnoj urednici bitno razlikuju, te da tužitelj neosnovano smatra da je glavna urednica mogla objaviti ispravak bez zadnjeg odlomka, s obzirom na izričitu odredbu čl. 41. ZM-a. Pored toga navodi da je tužitelja obavijestila o razlozima neobjavljivanja ispravka pa da je tužitelj mogao nakon primitka obavijestiti izmijeniti zahtjev, nakon čega da bi takav ispravak bio objavljen. Predlaže stoga žalbu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi, uz nadoknadu troška sastava tog podneska.

8. Žalba tužitelja nije osnovana.

9. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Mjerodavno materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Na temelju provedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

-da je tuženica glavna urednica portala www.telegram.hr na kojemu je 2. veljače 2018. objavljen članak autora J. M. pod naslovom "Izgleda da blizak B. suradnik, profesor etike A. Č. nije bio baš etičan (kaže povjerenstvo F. faksa)",

-da je tužitelj od tuženice kao glavne urednice zatražio objavu ispravka netočnih informacija te do dana podnošenja tužbe nije objavljen ispravak,

-da je tuženica 8. veljače 2018. uputila obavijest tužitelju o razlozima neobjavljivanja ispravka, pozivajući se na sadržaj zadnjeg odlomka u zahtjevu tužitelja koji, prema mišljenju tuženice, predstavlja komentiranje i vrijeđanje te bi objava tih navoda bila u suprotnosti sa zakonima i dobrim običajima te bi mogla dovesti do eventualne odgovornosti nakladnika za štetu,

-da je u istoj obavijesti tužitelj pozvan svoj zahtjev za ispravak uskladiti sa zakonskim propisima kako bi bio objavljen, što tužitelj nije učinio.

11. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja ocjenjuje da je u zahtjevu za ispravak, u uvodu pojašnjeno na što se zahtjev odnosi te se na kraju drugog odlomka traži od tuženice da objavi ispravak bez promjena i dopuna, s tim što taj dio teksta završava dvotočkom, bez navodnih znakova. Upravo stoga, kako nakon dvotočke nisu postavljeni navodni znaci, prema stajalištu suda prvog stupnja, tekst tužitelja do samog kraja predstavlja tekst zahtjeva za objavu ispravka, što, dakle, uključuje i posljednji odlomak koji glasi: "Budući predmetni članak sadrži maliciozne, klevetničke i neistinite navode, to je i objavljivanjem takvog članka postupljeno protivno svim pravilima novinarske struke i na štetu ugleda naše stranke. Stoga ovim putem zahtijevamo objavljivanje ovog ispravka netočne informacije u cijelosti, na način propisan u čl. 41. st. 1. Zakona o medijima."

12. Kako tužbeni zahtjev tužitelja ne sadrži narečeni posljednji odlomak koji je sastavni dio zahtjeva za ispravak upućen tuženici, sud prvog stupnja ocjenjuje da već iz ovog razloga tužbeni zahtjev ne može biti prihvaćen pa se stoga sud nije ni upustio u ocjenu opravdanosti razloga za odbijanje objave ispravka informacije. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te je tuženici priznat trošak zastupanja odvjetnika, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa).

13. U pravu je tužitelj kada tvrdi da je sud prvog stupnja pretjerano formalistički, bez ulaženja u smisao i sadržaj, ocijenio da posljednji odlomak u tekstu zahtjeva tužitelja upućenog tuženici radi ispravka informacije, također predstavlja ispravak kojeg je trebalo objaviti.

14. Naime, sagledavajući tekst zahtjeva tužitelja u cjelini, proizlazi da je u uvodu odvjetnik tužitelja pojasnio svoju legitimaciju za podnošenje zahtjeva, zatim je naveo podatke o informaciji na koju se ispravak odnosi i datum njezine objave. Potom je pod točkama 1. – 4. za svaku pojedinu tvrdnju osporeno da bi bila točna i na kraju je zatraženo objavljivanje ispravka na način propisan čl. 41. st. 1. ZM-a, s tim što je u istom odlomku naveden razlog za podnošenje takvog zahtjeva (jer članak sadrži maliciozne, klevetničke i neistinite navode te da je objavljivanjem članka postupljeno protivno pravilima novinarske struke i na štetu ugleda njihove stranke).

15. Iako je točno da tužitelj nije koristio navodnike kako bi odvojio dio teksta koji bi predstavljao tekst ispravka, iz sadržaja zahtjeva je jasno koji dio predstavlja zahtjev za ispravak, a koji dio obraćanje punomoćnika tužitelja glavnoj urednici, pa okolnost što se u posljednjem odlomku doista navode vrijednosni sudovi, nije bila zapreka za objavu ispravka bez tog dijela.

16. Međutim, unatoč tome, pravilno je stajalište suda prvog stupnja da u nazočnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja.

17. Naime, prema odredbi čl. 40. ZM-a svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi. Pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela, ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi. Svrha ispravaka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije (stavak 1.). Pod pojmom ispravak ne misli se samo na ispravak u užem smislu, odnosno ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji, već i na iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu (stavak 4.).

18. Dakle, temeljna pretpostavka za zahtijevanje ispravka objavljene informacije, jest da je objavljena informacija netočna ili nepotpuna. Tužitelj je stoga u ovom postupku bio dužan dokazati da informacije koje sadrži prijeporni članak nisu točne, odnosno da su nepotpune.

19. Kako bi to proizlazilo iz sadržaja članka koji je objavljen na portalu čija je glavna urednica tuženica, u članku se navodi kako je tužitelj prijavljen da je više puta napredovao na temelju istih znanstvenih radova, da je prijava podnesena još 2011. te se zasniva na tvrdnji da je većina znanstvenih radova tužitelja već bila uzeta u obzir kada je imenovan izvanrednim profesorom, zatim se navodi da je u svezi s prijavom postupalo Etičko povjerenstvo F. fakulteta koje je prethodno zatražilo mišljenje od dvoje umirovljenih profesora tog fakulteta, N. Č. i H. B. te se u nastavku komentiraju izjave tih profesora i to N. Č. o tome da se na takav način ostvaruje napredovanje mimo uobičajenih kriterija, dok je profesor H. B. ukazao na sadržaj svoje ranije izjave koju je dao 2014. o tome da tužitelj ima vrlo oskudnu bibliografiju pa da je osporavan već i njegov izbor u zvanje znanstvenog savjetnika i redovnog profesora, a potom i izbor u trajno zvanje redovnog profesora.

20. Stoga valja zaključiti da se u narečenom tekstu prenosi sadržaj mišljenja Etičkog povjerenstva F. fakulteta u Z., a ne iznose se tvrdnje koje bi izlazile izvan sadržaja tog mišljenja. Konačno, valja ukazati i na iskaz tužitelja u ovom postupku, koji je naglasio da su točni navodi o postojanju prijave protiv njega Etičkom povjerenstvu F. fakulteta u Z. iz 2011., s tim što je dodatno istaknuo da je to pitanje riješeno donošenjem mišljenja ad hoc Etičkog povjerenstva.

21. S obzirom na izneseno, tužitelj je u ovom postupku bio dužan dokazati da je informacija koju je tuženik objavio netočna ili nepotpuna, jer bi to bila temeljna pretpostavka propisana odredbom čl. 40. st. 1. ZM-a da bi se tuženici kao glavnoj urednici mogla naložiti objava takvog ispravka u smislu odredbe čl. 46. ZM-a.

22. Tužitelj, i u zahtjevu za objavu ispravka glavnom uredniku, i u tužbenom zahtjevu, tvrdi da nije točno da bi napredovao na temelju istih znanstvenih radova, da nije točno da je većina znanstvenih radova već uzeta u obzir kada je imenovan izvanrednim profesorom, da nije točno da se u njegovom slučaju ostvaruje napredovanje mimo uobičajenih kriterija te da nije točno da ima vrlo oskudnu bibliografiju (objavljene radove). Međutim, u tekstu prijeporne informacije se ove tvrdnje ne iznose kao tvrdnje autora članka, već se prenose zaključci iz nalaza Etičkog povjerenstva F. fakulteta u Z. pa je radi demantiranja takvih tvrdnji, tužitelj trebao dokazati da u mišljenju Etičkog povjerenstva takve tvrdnje nisu iznesene, odnosno da su pogrešno prenesene. Tužitelj, međutim, u tom smislu nije niti postavio svoj zahtjev za ispravak upućen glavnom uredniku, jednako kao ni tužbeni zahtjev, pa valja zaključiti da je pravilno pravno stajalište suda prvog stupnja da u ovom postupku tužitelj nije dokazao ispunjenost pretpostavki za primjenu odredbi čl. 46. ZM-a.

23. Pravilna je i odluka o parničnom trošku. Tuženica je uspjela u parnici pa joj primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na nadoknadu parničnog troška od tužitelja, s tim što je trošak pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife.

24. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

25. Tuženici nije priznat trošak nagrade odvjetnika za sastav odgovora na žalbu, jer je primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice.

U Rijeci 20. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara