Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 13 Gž R-172/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. R. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika Turističke zajednice grada T. iz T., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. K. Č., odvjetnici u T., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-530/2018 od 21. studenog 2019., na sjednici vijeća dana 20. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-530/2018 od 21. studenog 2019.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Ukida se u cijelosti kao nezakonita tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu broj 08/18 od 03. travnja 2018.g. kojom je tužiteljici izvanredno otkazan Ugovor or adu na neodređeno vrijeme broj : 57/17 od 31. listopada 2017.g. koji je stupio na snagu dana 03. studenog 2017.g. temeljem kojeg je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu direktorice Turističkog ureda tuženika.

Utvrđuje se da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme i to na radnom mjestu direktorice Turističkog ureda Turističke zajednice Grada T., te da joj radni odnos nije prestao.

Dužan je tuženik vratiti tužiteljicu na rad te istoj isplatiti naknadu bruto plaće u mjesečnom iznosu od 15.600,00 kuna za razdoblje od travnja 2018.g. pa unaprijed sa dospijećem svakog 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, a sve do povratka tužiteljice na rad, s time da dospjele , a neisplaćene iznose plaće isplati odjednom, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3, (slovima: tri) postotna poena, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa plaće , pa sve do isplate.

Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljici parbeni trošak zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 ( slovima : tri) postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe".

2. Pod točkom II. izreke dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

3. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za ukidanjem kao nezakonite Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu kojom je tužiteljici izvanredno otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. listopada 2017.

6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Suprotno navodima tužiteljice, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je za svoju odluku dao jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju uporište u dokazima izvedenim u postupku pa se presuda povodom žalbe može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

7. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je tako utvrdio:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 57/17 sklopljenog 31. listopada 2017., te da je započela s radom dana 03. studenog 2017. na radnom mjestu direktora Turističkog ureda Turističke zajednice grada T.;

- da je čl. 11 navedenog Ugovora o radu ugovoreno da se ugovor može redovito ili izvanredno otkazati pod uvjetima propisanim zakonom, s tim da su stranke složno utvrdile i ugovorile da je Odluka vijeća Turističke zajednice o razrješenju dužnosti i smjenjivanju tužiteljice TZ GT, sa radnog mjesta direktora Turističkog ureda TZ GT predstavlja valjani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a navedena Odluka Vijeća Turističke zajednice o razrješenju dužnosti i smjenjivanju direktorice Turističkog ureda TZ GT, valjana je dok se njena nevaljanost ne utvrdi sudskom odlukom;

- da je na 25. sjednici vijeća Turističke zajednice grada T. održane dana 27. veljače 2018. tužiteljica iznijela prijedlog godišnjeg Izvješća Turističke zajednice grada T. za 2017. s financijskim Izvješćem o radu Turističke zajednice i Izvješće o radu direktora te Vijeće Turističke zajednice grada T. na toj sjednici nije usvojilo Izvješće o radu direktora, slijedom čega su sukladno odredbi čl. 51.Statuta Turističke zajednice grada T. nastupili uvjeti za razrješenje direktora Turističkog ureda;

- da je Odlukom Vijeća Turističke zajednice grada T. od 21. ožujka 2018. tužiteljica razriješena dužnosti direktora Turističkog ureda Turističke zajednice grada T., a temeljem koje Odluke je donijeta Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu 03. travnja 2018.g.;

- da nakon neusvajanja njenih izvješća nije ni bilo opravdano očekivati iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 110 st. ZR-a, jer davanje obrane nakon glasovanja nije niti moglo utjecati na odluku o otkazu pa stoga u konkretnom slučaju nije ni bilo opravdano očekivati iznošenje obrane tužiteljice nakon glasovanja o izvješćima o radu, te da isto samo po sebi ne dovodi do nezakonitosti predmetnog otkaza;

- da tužiteljica u ovom postupku nije pobijala Odluku vijeća Turističke zajednice o razrješenju i smjenjivanju tužiteljice sa radnog mjesta direktorice Turističkog ureda Turističke zajednice grada T. sukladno čl. 11 Ugovora o radu, već samo sada pobija nezakonitost Odluke o otkazu Ugovora o radu;

8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da obzirom da na 25. sjednici vijeća TZ GT održane dana 27. veljače 2018. kada je tužiteljica iznijela prijedlog godišnjeg Izvješća TZ GT za 2017. s financijskim Izvješćem o radu Turističke zajednice grada T. i Izvješće o radu direktora, Vijeće Turističke zajednice grada T. nije usvojilo Izvješće o radu direktora te su sukladno odredbi čl. 51.Statuta TZ GT nastupili uvjeti za razrješenje direktora Turističkog ureda, a što su stranke ugovorile i u čl. 11. Ugovora o radu kojeg je tužiteljica potpisala sa tuženikom. Stoga kako je Odluka o otkazu Ugovora o radu donijeta sukladno čl. 51. Statuta TZ GT, te sukladno čl. 11. Ugovora o radu koji su stranke zaključile dana 31. listopada 2017. , prvostupanjski sud zaključuje kako je odluka o otkazu donesena sukladno zakonu odnosno čl. 116. ZR-a. Naime, razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu nije samo teška povreda radne obveze nego i postojanje neke druge osobito važne činjenice zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć kao što je u konkretnom slučaju opoziv tužiteljice sa radnog mjesta direktorice Turističkog ureda TZ GT. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da iz Zapisnika sa 25. sjednice vijeća TZ GT na kojoj je bila prisutna i tužiteljica kao direktorica ureda proizlazi da je na toj sjednici tužiteljica izložila prijedlog godišnjeg izvješća za 2017.g., te da je odgovarala na sva pitanja vijećnika TZ, a na istoj sjednici je izvršeno i glasovanje, iz kojeg je bilo razvidno da financijsko izvješće i izvješće o radu direktora nije bilo usvojeno, slijedom čega je tužiteljica bila upoznata s činjenicom da je sukladno Statutu TZ GT i zaključenom ugovoru bio ostvaren uvjet za njeno razrješenje sa mjesta direktora Turističkog ureda. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljici upravo na 25. sjednici kada je tužiteljica na jedan način obrazlagala izvješće o radu ureda za 2017.g. i izvješće o njenom radu kao direktora, te bila nazočna glasovanju, dana mogućnost tužiteljici prije glasovanja da se izjasni o priloženim izvješćima samim time i o mogućim razlozima za razrješenje. Nakon neusvajanja njenih izvješća nije ni bilo opravdano očekivati iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 110 st. ZR-a, jer davanje obrane nakon glasovanja nije niti moglo utjecati na odluku o otkazu, slijedom čega po stavu prvostupanjskog suda nije ni bilo opravdano očekivati iznošenje obrane tužiteljice nakon glasovanja o izvješćima o radu, te da isto samo po sebi ne dovodi do nezakonitosti predmetnog otkaza dok što se tiče neopravdanosti razloga za razrješenje tužiteljice sa radnog mjesta direktorice Turističkog ureda Turističke zajednice grada T., prvostupanjski sud smatra da u ovom postupku sud ne odlučuje o opravdanosti razloga za razrješenje tužiteljice jer to nije predmet ovog postupka, već je predmet ovog postupka zakonitost Odluke o otkazu Ugovora o radu.

9. Takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime, tuženik je dokazao postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i to zbog pravomoćne odluke o razrješenju tužiteljice s radnog mjesta direktorice turistička zajednice čija zakonitost nije osporena.

10. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14 i 127/17), poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

11. Stoga u situaciji kada je tužiteljica Odlukom Vijeća Turističke zajednice grada T. od 21. ožujka 2018. razriješena dužnosti direktora Turističkog ureda Turističke zajednice grada T., kada je tužiteljica sa tuženikom sklopila Ugovor o radu upravo za obavljanje poslova direktora turističkog ureda Turističke zajednice Grada T. te kada je tuženik predmetni ugovor o radu tužiteljici otkazao upravo iz razloga što je tužiteljica razriješena funkcije direktora turističkog ureda Turističke zajednice Grada T., a što su stranke i izričito ugovorile odredbom čl. 11. Ugovora o radu, da se ugovor može redovito ili izvanredno otkazati pod uvjetima propisanim zakonom, s tim da su stranke složno utvrdile i ugovorile da je Odluka vijeća Turističke zajednice o razrješenju dužnosti i smjenjivanju tužiteljice TZ GT, sa radnog mjesta direktora Turističkog ureda TZ GT predstavlja valjani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a navedena Odluka Vijeća Turističke zajednice o razrješenju dužnosti i smjenjivanju direktorice Turističkog ureda TZ GT, valjana je dok se njena nevaljanost ne utvrdi sudskom odlukom, onda je kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

12. Dakle, nadležno tijelo tuženika, na 25. sjednici vijeća Turističke zajednice grada T. održane dana 27. veljače 2018. nije usvojilo Izvješće o radu direktora, te je tuženik sukladno odredbi čl. 51. Statuta Turističke zajednice grada T., donio odluku o razrješenju direktora Turističkog ureda, što predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, a što su stranke ugovorile i u čl. 11. Ugovora o radu kojeg je tužiteljica potpisala sa tuženikom.

13. Nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude žalbeni navodi u pogledu prigovora da bi odluka bila nezakonita jer tužiteljici nije omogućeno pravo na obranu kako prije donošenja odluke o razrješenju tako i prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu (a u čemu se žalbeni prigovori pretežito i iscrpljuju). U odnosu na prigovor da tužiteljici nije omogućena obrana prije donošenja odluke o razrješenju – potrebno je reći da se taj prigovor odnosi na zakonitost odluke o razrješenju koju zakonitost sud u ovom postupku kao prethodno pitanje nema ovlast preispitivati. Tužiteljica je mogla pokrenuti postupak protiv odluke o razrješenju i u tom postupku to isticati. Međutim, tužiteljica zakonitost odluke o razrješenju nije osporavala, odnosno nije pobijala i ona je na snazi.

14. U odnosu na prigovor tužiteljice da joj nije omogućeno pravo na obranu prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu za istaknuti je da je tuženik imao opravdan razlog za to. Naime, u situaciji kad je tužiteljica pravomoćnom odlukom razriješena s mjesta direktorice TZ, a koje pravomoćno razrješenje predstavlja razlog za izvanredan otkaz, tad je zato što se ispunio ugovorom predviđen razlog za izvanredan otkaz, tuženik imao opravdan razlog zašto nije morao posebno tužiteljici omogućiti pravo na obranu prije donošenja odluke jer samo iznošenje obrane u tom smislu ne bi ništa promijenilo, slijedom čega su žalbeni navodi tužiteljice neosnovani.

15. Žalbeni navod da nisu postojali razlozi za razrješenje tužiteljice s mjesta direktora TZ također nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude jer, kao što je već istaknuto, zakonitost te odluke sud u ovom postupku kao prethodno pitanje nema ovlast preispitivati te je tužiteljica, ako je smatrala da je odluka nezakonita, mogla pokrenuti postupak protiv odluke o razrješenju i u tom postupku to isticati.

16. U odnosu na žalbene navode da predmetna Odluka o otkazu ne sadrži meritorno obrazloženje i da nije obrazložena u smislu odredbe čl. 120. st. 2. Zakona o radu, valja reći da su neosnovani.

17. Naime, iz uvida u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. travnja 2018. jasno proizlazi da ima obrazloženje i da je detaljno navedeno da kako Odluka vijeća Turističke zajednice o razrješenju dužnosti i smjenjivanju radnika kao direktora Turističkog ureda Turističke zajednice odnosno Odluka vijeća turističke zajednice o razrješenju i smjenjivanju radnika sa radnog mjesta direktora Turističkog ureda, predstavlja valjani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, pa sukladno odredbi čl. 11. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme te odredbi čl. 116. ZR, proizlazi da su nastupili valjani i zakonski razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu.

18. Stoga ta odluka o razrješenju je ona „druga osobito važna činjenica“ iz čl. 116. st. 1. ZR zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a koja se okolnost u obrazloženju osporene odluke spominje u obrazloženju kao razlog izvanrednog otkaza ugovora o radu, a i po stavu ovog suda, ta odluka Turističkog ureda je doista osobito važna činjenica zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Iz ovog razloga nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za ukidanjem odluke o otkazu, a posljedično i zahtjevi za utvrđenjem kako radni odnos nije prestao te naknada bruto plaće.

19. U odnosu na žalbene navode tužiteljice u kojima preocjenjuje izvedene dokaze valja reći da na isto nije ovlaštena jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost.

20. Slijedom navedenog, tuženik je dokazao opravdani razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te su žalbeni navodi tužiteljice bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

21. U pogledu odluke o parničnom trošku, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tuženiku naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tužiteljici za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 91/04., 37/05., 59/07. i 148/09., 142/12., 103/14., 118/14.), a sukladno uspjehu u sporu (čl. 154. st. 1. ZPP), slijedom čega tužiteljici ne pripada parnični trošak.

22. Stoga je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo tako da je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao zakonitu i pravilnu pa odlučiti kao u izreci pod točkom I.

23. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) (točka II. izreke).

U Zagrebu 20. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.