REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 18 Gž-1066/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Đurđice Trgovčić, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz D. P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku iz O. d. G. & p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 22 Pn-2813/18-20 od 19. veljače 2021., dana 20. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika E. o. d.d. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 22 Pn-2813/18-20 od 19. veljače 2021., u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka I. i II. izreke), i sudi:

"1. Nalaže se tuženiku E. o. d.d. da tužitelju A. P. na ime neimovinske štete isplati iznos od 22.500,00 kuna (dvadesetdvijetisućepetstokuna) sa zateznim kamatama koje na iznos od 17.000,00 kuna teku od 26. srpnja 2017. pa do isplate, a na iznos od 5.500,00 kuna od 1. kolovoza 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka.

2. Nalaže se tuženiku E. o. d.d. da tužitelju A. P. na ime imovinske štete isplati iznos od 1.200,00 kuna (tisućudvjestokuna) sa zateznim kamatama koje teku od 19. veljače 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka.

3. Tužitelj A. P. odbija se sa zahtjevom za naknadu zateznih kamata na iznos od 5.500,00 kuna na ime neimovinske štete koje teku od 26. srpnja 2017. do 31. srpnja 2020."

II. Žalba tuženika E. o. d.d. djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka u pobijanom dijelu preko iznosa od 5.000,00 kuna (točka III. izreke).

III. Nalaže se tužitelju A. P. da naknadi tuženiku E. o. d.d. troškove žalbe u iznosu od 147,20 kuna (stočetrdesetsedamkunadvadesetlipa), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 22 Pn-2813/18- 20 od 19. veljače 2021., suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime neimovinske štete isplati iznos od 23.000,00 kuna sa zakonskom kamatom tekućom od dana 26.07.2017. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime imovinske štete isplati iznos od 1.200,00 kuna sa zakonskom kamatom tekućom od dana 19.02.2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 13.750,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19.02.2021. pa do isplate, po prosječnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve to u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 800,00 kuna."

2. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude preko iznosa od 17.900,00 kn, kao i odluke o troškovima postupka preko iznosa od 5.000,00 kn, žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu ili da istu presudu u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbe u iznosu od 1.471,86 kn.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 4., 11. i 12. ZPP-a iz razloga što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama, te da je svoju odluku temeljio na nedopuštenim raspolaganjima stranaka i da je prekoračio tužbeni zahtjev, kao i da je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190. ZPP-a, zatim da je pogrešno dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka pozivanjem na nove orijentacijske kriterije koji ne predstavljaju nove činjenice zbog kojih bi bila dopuštena preinaka tužbe.

2.2. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da je osnovan njegov prigovor zastare za povećani dio tužbenog zahtjeva temeljem članka 230. ZOO-a jer da je za taj dio tužbenog zahtjeva odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe, kao i da je previsoko dosuđena naknada neimovinske štete jer se kod primjenjivanja novih mjerila visine pravične novčane naknade neimovinske štete i na postupke koji su u tijeku, odnosno i na štete koje su nastale prije donošenja novog pravnog shvaćanja (prije 15. lipnja 2020.) predstavljaju pravu, a ne prividnu retroaktivnost koja je zabranjena.

2.3. Tuženik, također, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to na štetu tuženika, kada je odluku o zateznim kamatama donio primjenom odredbe članka 1103. ZOO-a, te kada je na dosuđenu naknadu neimovinske štete dosudio zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno da pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 1086. i 1103. ZOO-a i članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana donošenja presude kad je medicinskim vještačenjem utvrđen konačan opseg štete, kao i da je previsoko odmjerena satnica za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 20,00 kn smatrajući da mu pripada iznos od 15,00 kn obzirom da mu je ista pružana besplatno, a obzirom na navedene razloge da je nezakonita i odluka o troškovima postupka koja je trebala biti donesena primjenom članka 154. stavka 2. ZPP-a, s tim da mu svakako pripada trošak plaćenog predujma za očitovanje i pristup vještaka na ročište bez obzira na uspjeh u postupku jer je isti bio nužan za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a. Osim toga tuženik ističe da su na troškove parničnog postupka pogrešno dosuđene zatezne kamate od dana objave prvostupanjske presude nego da one mogu teći tek od proteka paricijskog roka za dobrovoljno ispunjenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari tužitelj traži da mu tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju u kojem je bio suvozač u osobnom automobilu na kojeg je naletio osiguranik tuženika.

6. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 4., 11. i 12. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a u obrazloženju navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Osim toga prvostupanjski sud svoju odluku nije utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima stranaka, te nije prekoračio tužbeni zahtjev kada je odlučio o tužbenom zahtjevu koji je tužitelj postavio u podnesku od 31. srpnja 2020.

7. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190. ZPP-a, budući je prvostupanjski sud pravilno primijenio navedenu odredbu ZPP-a kada je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva obzirom da su se promijenili orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, a koji se primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006., tako da je tužitelj mogao prema novim kriterijima zatražiti preinaku visine tužbenog zahtjeva.

8. U odnosu na prigovor zastare tuženika prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u ovoj pravnoj stvari nije nastupila zastara potraživanja, te da taj prigovor nije osnovan, obzirom da je tužitelj povisio tužbeni zahtjev sukladno novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete (15. lipnja 2020.), pri čemu nije mijenjao osnovu samog zahtjeva već je povišenje zahtjeva izvršeno po svim kvalifikatornim okolnostima koje je tužitelj naveo u činjeničnim navodima tužbe i koji su kao takvi bili predmetom zahtjeva, a nije sporno da se štetni događaj dogodio 25. svibnja 2017., te da je tužba podnesena 24. listopada 2018., dakle u roku od 3 godine prema odredbi članka 230. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO).

9. Nije sporno da je dana 26. svibnja 2017. u 16,50 sati u Z., kolnikom AC 3-prometni čvor J., M. F. upravljao osobnim vozilom reg. oznake … i da je bio zaustavljen u koloni vozila kada je na stražnji dio njegovog osobnog vozila svojim prednjim dijelom naletio osobni automobil reg. oznake …, kojim je upravljao Z. M., osiguranik tuženika, te da se tom prilikom tužitelj nalazio kao suvozač u osobnom automobilu reg. oznake … i da je zadobio tjelesne ozljede.

10. Tijekom postupka bila je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, dok je prema žalbenim navodima sporna visina dosuđene naknade neimovinske i imovinske štete, kao i dosuđene zatezne kamate na tu štetu, te neosnovanost istaknutog prigovora zastare i dopuštenost preinake tužbe.

11. Tuženik žalbenim navodima ne osporava utvrđeno činjenično stanje prvostupanjskog suda koji je na temelju nalaza i mišljenja vještaka kirurga dr. J. F. utvrdio da je tužitelj je u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio istegnuće vratne kralješnice i natučenje lijeve potkoljenice, da mu je nakon nesreće pružena pomoć na Klinici za kirurgiju Sveti Duh i da mu je nakon obrade postavljena je imobilizacija Schantzovim ovratnikom, te da se je žalio na glavobolje i bolove u vratu koje kretnje su ograničene i termalno bolne, da je zbog zadobivenih ozljeda trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednje jaki bolovi potrajali su 8 dana, dok su manji kumulativne naravi bili prisutni mjesec dana, da se povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u kategoriju pojačanih napora.

11.1. Nadalje je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužitelj pretrpio kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume, te adaptacije na nastalo stanje, da je u tijeku daljnjeg liječenja bio prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana, a da je kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od mjesec dana bio prisutan radi brige za stanje zdravlja, ishod liječenja i strah od sudjelovanja u prometu radi mogućih novih ozljeda, da je kod tužitelja došlo do smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 5 % trajno, zbog čega će morati ulagati pojačane napore, te da je tužitelju dok se nalazio na liječenju kod kuće bila potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno kroz 30 dana jer je nosio imobilizaciju, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti.

12. Na temelju navedenih utvrđenja, te sukladno članku 1100. stavku 2. ZOO-a i novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio primjerenima iznos od 8.000,00 kn po kriteriju fizičkih bolova, iznos od 7.500,00 kn po kriteriju straha i iznos od 7.000,00 kn po kriteriju smanjenja životne aktivnosti, tako da pravična novčana naknada s tog osnova iznosi ukupno 22.500,00 kn, te je primjerena težini i trajanju posljedica povređivanja.

13. Drugostupanjski sud, također, smatra da je tužitelju pravilno dosuđena i naknada za tuđu pomoć i njegu kao vid imovinske štete sukladno članku 1095. ZOO-a u iznosu od 1.200,00 kuna, a koja je tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 60 sati, te sa zateznim kamatama od dana donošenja presude, kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom. Cijena sata tuđe pomoći u iznosu od 20,00 kn pravilno je utvrđena temeljem odredbe članka 223. ZPP-a, prema mjesnim prilikama i ustaljenoj sudskoj praksi za nekvalificiranu osobu koja pomoć pruža u okviru obiteljskog kućanstva.

14. Iako je tužitelj podneskom od 31. srpnja 2020. preinačio tužbeni zahtjev na način da je za neimovinsku štetu zatražio iznos od 23.000,00 kuna umjesto iznosa od 17.000,00 kuna koji je zatražio tužbenim zahtjevom i podneskom od 4. studenog 2019., prvostupanjski sud je na cjelokupni dosuđeni iznos neimovinske štete dosudio i zatezne kamate koje teku od dana podnošenja zahtjeva za štetu tuženiku (

26. srpnja 2017.) pa do isplate.

15. Navedeno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda nije pravilno jer je pogrešno primijenjena odredba članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151//05, dalje u tekstu: ZOOP), a što osnovano ističe i tuženik u žalbi.

15.1. Naime, obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se i prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa ZOOP-a.

16. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17. Primjenom odredbe članka 12. stavka 4. ZOOP-a tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u iznosu zatraženom podneskom tužitelja od 31. srpnja 2020. iz razloga što je tužitelj tek navedenim podneskom zatražio isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos od 6.000,00 kn, odnosno za iznos koji je veći od onoga zatraženog u tužbi.

18. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud dosudio tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu većem od onoga zatraženog tužbom, i to u iznosu od 5.500,00 kn, tada zatezne kamate na iznos neimovinske štete koji je veći od onoga koji se potraživao tužbom, a obzirom da je tužitelj podneskom preinačio tužbeni zahtjev njegovim povišenjem zatražene naknade neimovinske štete, ne mogu početi teći prije preinake tužbe, odnosno povišenja zahtjeva s traženjem naknade neimovinske štete. Drugačije razmišljanje donijelo bi i pravnu nesigurnost jer bi se dužnicima mogla nametnuti obveza namirenja novčane obveze za koje u trenutku nastanka istih nisu niti znali da postoje, kao i da ih se uz to još obveže na plaćanje zateznih kamata na te iste obveze, zbog čega je valjalo u tom dijelu žalbu tuženika uvažiti i odlučiti kao u točki I. izreke.

19. U odnosu na zatražene zatezne kamate na iznos od 17.000,00 kn na ime neimovinske štete prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je iste dosudio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate temeljem članka 1103. ZOO-a.

20. Iako je ovaj sud djelomično uvažio žalbu tuženika i preinačio pobijanu presudu, valjalo je odluku o troškovima postupka potvrditi temeljem članka 154 stavka 5. ZPP- a, jer tužitelj i nakon preinačenja presude nije uspio u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, imajući pri tome u vidu da je prvostupanjski sud pravilno dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarifa), te sa zateznim kamatama koje su pravilno dosuđene od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

21. Tuženiku su djelomično priznati troškovi sastava žalbe u iznosu od 147,20 kn sukladno Tbr. 10. točka 1. Tarife i prema postignutom uspjehu u žalbenom postupku (10 % od 1.471,86 kn).

22. Zbog iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 20. travnja 2022.

Sudac

Branimir Miljević