Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-188/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Vesne Britvec kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika B. B., OIB …, B. n. M., zastupana po punomoćniku D. D., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protutužitelja D. A., OIB …, S., zastupanog po punomoćnici V. P.-P., odvjetnici u Z., radi povrata zajma i isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3921/15-70 od 14. prosinca 2021., u sjednici vijeća 20. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se usvaja žalba tuženika-protutužitelja te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3921/15-70 od 14. prosinca 2021. preinačava u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim je na dosuđenu glavnicu od 46.270,00 EUR priznata zakonska zatezna kamata za vrijeme od 11. listopada 2010. pa do 22. studenoga 2013. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za tri postotna poena, na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija,

dok se u ostalom dijelu žalba tuženika-protutužitelja odbija kao neosnovana te se presuda potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I izreke (za platež glavnice od 46.270,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od 23. studenoga 2013. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena) te u dijelu pod točkom II izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja te se potvrđuje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3921/15-70 od 14. prosinca 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke (odluka o troškovima postupka).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 3921/15-70 od 14. prosinca 2021. pod točkom I izreke tuženik-protutužitelj obvezan je isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 46.270,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počam od 11. listopada 2011., u roku od 15 dana. Pod točkom II izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja kojim traži da mu tužitelj-protutuženik isplati iznos od 282.975,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počam od 15. siječnja 2015. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

1.1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 3921/15-70 od 14. prosinca 2021. pod točkom I izreke utvrđeno je da je tužba u toj pravnoj stvari povučena u dijelu kojim tužitelj-protutuženik zahtjeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 46.270.00 EUR počam od 11. listopada 2009. do 10. listopada 2010. Pod točkom II izreke tuženik-protutužitelj obvezan je nadoknaditi tužitelju-protutuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 57.640,00 kn, dok je u dijelu pod točkom III izreke tužitelj-protutuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog trošak u iznosu od 1.484,50 kn.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu i rješenje (u dijelu pod točkom II izreke) pobija tuženi-protutužitelj. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku. U žalbi navodi da je pobijana odluka donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, da je izostala primjena odredbe iz članka 8. tog propisa. Ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i materijalno pravo je pogrešno primijenjeno. Smatra da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe Zakona o deviznom poslovanju iz kojih proizlazi da je Ugovor o zajmu ništetan, te je propustio primijeniti i odredbu iz članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Smatra da sud nije mogao na temelju potvrde te prepiske e- pošte između stranaka, te na temelju nedosljednog iskaza tuženika zaključiti da je između stranaka postojao odnos iz Ugovora o zajmu, te upućuje i na nedosljednost iskaza tužitelja u odnosu na vrijeme pozajmice. Smatra da tužitelj nije niti tvrdio niti dokazivao da mu je platio sve radove izvršene u objektu u B. n. M. slijedom čega je nelogično da nakon izvršenih i neplaćenih radova dug ostaje isti. Predlaže pobijanu odluku preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupka i odlučivanje. Osporava i pravilnost odluke o troškovima postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika-protutužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet spora (po tužbi) je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 46.270,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, koji iznos je tužitelj prema navodima tužba pozajmio tuženiku.

6. Predmet spora (po protutužbi) je zahtjev tuženika-protutužitelja za platež iznosa od 282.975,00 kn zajedno sa pripadajućom kamatom tekućom od 15. siječnja 2015., koji iznos tuženik-protutužitelj potražuje sa osnova izvedenih i neplaćenih stolarskih radova.

7. U predmetu nema spora da je tuženik-protutužitelj sačinio potvrdu kojim utvrđuje da je od tužitelja-protutuženika posudio iznos od 46.270,00 EUR a koji se obvezuje vratiti do 10. listopada 2009.

7.1. Nema spora da je tuženik-protutužitelj izvodio niz stolarskih radova na objektima tužitelja (tri stana u Z., vikendica u B., te kuća u B. n. M.).

8. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi obzirom na žalbene navode tuženika-protutužitelja prijeporno je jesu li stranke bile u odnosu zajmodavca i zajmoprimca, te je li tužitelj-protutuženik u cijelosti podmirio cijenu izvršenih stolarskih radova po tuženiku-protutužitelju.

9. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika-protutužitelja i po službenoj dužnosti na temeljem odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine2 broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena, odnosno, da postupak nije vođen uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika-protutužitelja pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

11. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza svakog zasebno i svih u zajedništvu (čime je ujedno udovoljeno zahtjevu iz članka 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje zakonite odluke u predmetu.

12. U postupku je pored ranije navedenih nespornih činjenica još utvrđeno, te iz stanja spisa proizlazi:

- da je tuženik-protutužitelj stolarske radove za tužitelja-protutuženika obavljao u vremenu od 2002. do 2010., te još i 2013. (radovi na kući u B. n. M.),

- da je avansno plaćanje bilo uobičajeno u poslovanju obrta tuženika- protutužitelja (avans od 50% do 70-80%) te da je tužitelj-protutuženik avansno i plaćao za radove,

- da je tužitelj-protutuženik, tuženiku-protutužitelja novac za nabavu materijala te za izvođenje stolarskih radova davao "na ruke",

- da je dio novca primljenog od tužitelja-protutuženika tijekom 2008. tuženik- protutužitelj knjižio na računa obrta kao "pozajmica" (ukupno iznos od 135.000,00 kn),

- da se tuženik-protutužitelj 6. kolovoza 2013. obvezao izraditi vrata tužitelju (po cijeni 3.400,00 kn montaža po komadu) do početka rujna uz napomenu "probijamo dug",

- da je tužitelj-protutuženik 14. listopada 2013. zatražio ponudi i za izradu ostalog namještaja po nacrtima, a tuženik-protutužitelj je za izradu namještaja po nacrtima potraživao iznos od 20.000,00 EUR uz napomenu "rok Božić knap",

- da je tužitelj-protutuženik opisani poslovni odnos sa tuženikom raskinuo 12. studenoga 2013. zbog nepoštovanja rokova, a tuženik-protutužitelj je naveo da do isporuke nije došlo zbog neplaćenih računa za montažu grilja i drugo.

13. Ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tuženika-protutužitelja, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. U situaciji kada su iskazi parničnih stranaka suprotstavljeni glede sporne činjenice isplate izvršenih stolarskih radova te kada saslušani svjedoci nemaju neposrednih saznanja o tim činjenicama prvostupanjski sud je pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja, kada je odbio tuženika-protutužitelja sa protutužbenim zahtjevom.

15. Tuženik-protutužitelj je u konkretnom pravnoj situaciji bio dužan dokazati činjenice koje su osnova njegove protutužbe, te kako to nije s uspjehom učinio, primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu prvostupanjskog suda da navedene činjenice nisu dokazane. Naime, u situaciji kada je tuženik-protutužitelj nesporno izvodio radove za tužitelja-protutuženika upravo je na njemu bio teret dokaza činjenica koje su osnov tužbe odnosno, trebao je dokazati koji mu izvedeni radovi nisu plaćeni te visinu cijene izvedenih radova.

16. Pri tome nije od utjecaja na pravilnost odluke prvostupanjskog suda ni žalbeni navod tuženika-potutužitelja prema kojem tužitelj-protutužitelj izradom vrata (za vrijednost od 3.400,00 kn) probija dug, jer iz ove tvrdnje tuženika samo proizlazi postojanje duga, ali ne i zaključak o njegovoj visini.

17. Slijedom navedenog žalba tuženika-protutužitelja u dijelu kojim osporava pravilnost presude pod točkom II izreke nije osnovana.

18. Neosnovano tuženik-protutužitelj osporava pravilnost odluke u dijelu pod točkom I izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za povrat zajma.

19. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda u situaciji kada je tuženik- protutužitelj sastavio i potpisao potvrdu u kojoj navodi da je pozajmio upravo utuženi iznos, te kada tuženik-protutužitelj nije u postupku dokazao da se iznos iz potvrde odnosi na kupnju materijala i izvršene stolarske radove, da se radi o "pranju novca" a potvrda o zajmu je fiktivna i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda valjalo je tužbeni zahtjev za povrat zajma usvojiti.

20. Međutim, tuženik-protutužitelj se osnovano poziva na odredbe Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj 140/05., 132/06., 150/18., 92/09., 133/09., 153/09. – u daljnjem tekstu ZODP).

21. Neovisno o vremenu kada je izvršena pozajmica između stranaka ZODP, u vremenu od 14.2.2006. pa do 30. studenoga 2009. nije predviđao sklapanja zajma u stranim sredstvima plaćanja između rezidenata, niti je bilo dopušteno sklapanje takovih poslova prema Odluci o plaćanju i naplati u stranim sredstvima plaćanja u zemlji ("Narodne novine" broj 111/05. i 16/15.) pa tuženik-protutužitelj pravilno navodi da je Ugovor o zajmu ništetan u smislu odredbe iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – u daljnjem tekstu ZOO)

22. Prema odredbi iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je platiti drugoj ono što je primila na temelju takovog ugovora, a prema odredbi iz članka 327. stavak 1. istog Zakona na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti.

23. Nadalje, prema odredbi iz članak 22. stavak 3. ZOO-a ako novčana obveza protivno Zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti, njeno se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju kojeg objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika na dan plaćanja.

24. Obzirom na ništetnost ugovora o zajmu tuženik-protutužitelj je stekao pozajmljeni iznos bez osnove u smislu odredbe iz članka 1111. ZOO-a. Kamata na pozajmljeni iznos u smislu odredbe iz članak 1115. ZOO-a teče od idućeg dana od podnošenja tužbe a ne od 11. listopada 2010. kako je to tužitelj-protutuženik utužio. 25. Stoga je valjalo djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika-protutužitelja pobijanu odluku preinačiti u dijelu u kojem je na dosuđenu glavnicu priznata zakonska zatezna kamata za vrijeme od 11. listopada 2010. pa do 22. studenoga 2013., te tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti, dok je u ostalom dijelu žalba tuženika- protutužitelja odbijena kao neosnovana.

26. Uslijed djelomičnog preinačenja prvostupanjske odluke nije došlo do uspjeha stranaka u postupku, tako da odluka o troškovima postupka (točka II izreke pobijanog rješenja) ostaje neizmijenjena odnosno ista se potvrđuje na temelju odredbe iz članka 380. stavak 2. ZPP-a.

27. Obzirom na sve izneseno u skladu sa odredbom iz članka 368. stavak 1., članka 373. točka 3. ZPP-a, te članka 380. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Karlovcu 20. travnja 2022.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo, v.r.