Poslovni broj: Usž-787/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. Č., T., Bosna i Hercegovina, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. sc. E. K. i A. K., P., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi svojstva osiguranika , odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-1203/2021-6 od 20. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-1203/2021-6 od 20. siječnja 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA:UP/II 140-10/21-03/03592330463, URBROJ:341-99-11/2-21-4218 od 5. srpnja 2021. i radi poništavanja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u P.-P., KLASA:140-10/21-03/03592330463, URBROJ:341-13-11/2-21-9450 od 16. travnja 2021., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Područnog ureda u P.-P. od 16. travnja 2021., kojim se tužitelju s danom 16. travnja 2021. priznaje svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje u svojstvu direktora trgovačkog društva V. H. d.o.o. P.
3. Tužitelj žalbom osporava presudu upravnog suda radi povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud riješio ovaj spor na temelju članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima, čime mu nije dana mogućnost pristupa sudu, te sud nije u obrazloženju presude naveo dodatnu dokumentaciju koja mu je dostavljena, a kojom se osporavaju navodi tuženika. Navodi da je redovno zaposlen još od 2013. godine u Bosni i Hercegovini, da uredno podmiruje doprinose, a sud je to zanemario, nije utvrđivao ni status zaposlenja, ni njegova primanja u RH. Ističe da sud nije utvrdio kada je stupio na mjesto člana uprave i koji je njegov status u navedenom trgovačkom društvu. Ponavlja da je od 1. lipnja 2013. zaposlen u tvrtki D.-E. d.o.o. J.-T., da doprinos za obvezno mirovinsko osiguranje uplaćuje Federaciji, o čemu je dostavio dokaz - presliku potvrde poslodavca od 22. travnja 2021., uvjerenje o zaposlenju i osiguranju, te uvjerenje o uplaćenim doprinosima sve od 5. svibnja 2021., te da je dostavio i prijavu osiguranja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 4. travnja 2016. Ističe da sud nije izvršio uvid u navedenu dokumentaciju, kao ni u izvadak iz Sudskog registra. Navodi da tuženik i sud pogrešno tumače odredbe Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Smatra da kako je strani državljanin (državljanin Bosne i Hercegovine) ne postoji obveza osiguranja u RH. Poziva se na tumačenja i mišljenja prema kojima za članove uprave iz zemalja s kojim RH ima sklopljene Ugovore o socijalnom osiguranju , kada donesu potvrde propisane Ugovornom, ne postoji obveza obračuna doprinosa jer su već osigurani po drugoj osnovi. Predlaže poništiti presudu prvostupanjskog suda i rješenja javnopravnih tijela i dosuditi troškove ovog upravnog spora, kao i trošak za sastav žalbe ili predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da žalba nije osnovana jer je prvostupanjski sud nakon izvršenog uvida u dokumentaciju priloženu spisu, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, na temelju razmatranja odlučnih pravnih i činjeničnih pitanja pravilno ocijenio da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon. Smatra da je presuda sačinjena sukladno članku 60. stavku 6. Zakona o upravnim sporovima i dostatno obrazložena, sadrži očitovanje u bitnim razlozima na kojima sud temelji odluku pozivajući se na mjerodavne propise iz mirovinskog osiguranja citirane u obrazloženju presude. Ističe da svaka ekonomska aktivnost osobe na području rada ili obavljanja samostalne djelatnosti podliježe primjeni propisa osiguranja u državi gdje se obavlja, ako se na osobu ne primjenjuju iznimke, te ako nije proteklo razdoblje u kojem je dopuštena suspenzija primjene propisa države u kojoj obavlja ekonomsku aktivnost osiguranika. Navodi da opće pravilo iz članka Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine ne daje pravo izbora osobi, koja obavlja različite djelatnosti u dvije države ugovornice, na izbor države zakonodavstva kojim želi biti obuhvaćena. Ističe, da kako se prema pravilima međunarodnog ugovora , (članak 8. stavak 1. i stavak 2. Ugovora) na osobu koja obavlja ekonomsku aktivnost u jednoj od država ugovornica ne primjenju navedene iznimke, Ugovor ne sadrži odredbe kojima bi se u navedenom slučaju isključivala obveza osiguranja u obje države ugovornice. Poziva se na članak 7. i članak 17. Ugovora. Navodi da kako tužitelj nije izričito zahtijevao održavanje rasprave, to je sud presudu donio na temelju članka 36. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - ZUS), Sud žalbene razloge smatra neosnovanim.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, te imajući na umu relevantne propise u ovoj upravnoj stvari, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev . Presuda je detaljno obrazložena sukladno članku 60. stavku 4. ZUS-a.
8. Naime, prvostupanjskim rješenjem Područnog ureda u P.-P. od 16. travnja 2021. tužitelju je priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje, s danom 16. travnja 2021., u svojstvu direktora društva V. H. d.o.o. P. Postupak utvrđivanja svojstva osiguranika pokrenut je po službenoj dužnosti . U postupku je utvrđeno da je tužitelj upisan u Sudski registar Trgovačkog suda u Pazinu s danom 3. kolovoza 2011. , u svojstvu člana uprave i direktora društva V. H. d.o.o. P. (izvod iz registra prileži spisu predmeta).
9. Prema podacima spisa tužitelj nije podnio prijavu na osiguranje sukladno članku 117. stavku 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13.,151/14., 33/15. , 93/15. , 120/16. , 18/18., 62/18.,115/18., 102/19. –ZOMO).
10. Člankom 12. ZOMO-a propisano je da su obvezno osigurani članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društava i upravitelji zadruge ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi i ako posebnim propisom nije drukčije određeno.
11. Prema članku 119. stavku 2. ZOMO-a , ako osiguranik iz članka 12. Zakona u roku od 30 dana od dana nastanka obveze na osiguranje ne podnese prijavu na osiguranje, Zavod će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o priznanju svojstva osiguranika. Stavkom 3. članka 119. ZOMO-a propisano je da ako Zavod u roku od 12 mjeseci od dana nastanka obveze na osiguranje ne donese rješenje o priznanju svojstva osiguranika, svojstvo osiguranika priznaje se s datumom donošenja rješenja Zavoda.
12. Iz obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da je tuženik izvršio uvid u sudski registar Trgovačkog suda u Pazinu i dostavljenu dokumentaciju (potvrde poslodavca D.–E. d.o.o. T., preslike uvjerenja o osiguranja u uplaćenim doprinosima Federalnog ministarstva financija Bosne i Hercegovine, te obrazac JS3100- prijava osiguranja Federalnom ministarstvu financija Bosne i Hercegovine, sve temeljem radnog odnosa kod poslodavca D.-E. d.o.o. T.). Tuženik je detaljno obrazložio zašto ta dokumentacija nije od utjecaja na donošenje odluke imajući na umu članke 8. i 9. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine („Narodne novine“-Međunarodni ugovori 3/01.-Ugovor), koji izuzeci propisani navedenim člancima se ne odnose na tužitelja.
13. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude odgovorio na tužbene navode (koji se ponavljaju i u žalbi) u vezi zaposlenja tužitelja u Bosni i Hercegovini i primjeni Ugovora ,članaka 7. , 8. i 9., te pravilno zaključio da nije bilo pravne osnove za primjenu iznimaka iz članka 8. stavka 1. i stavka 2. Ugovora, dok članak 8. stavci 3. do 7. i članak 9. Ugovora nisu primjenjivi u konkretnom predmetu , te da ni jedan drugi dio Ugovora ne utječe na primjenu članka 12. ZOMO-a. U obrazloženju presude sud je naveo i naknadno dostavljen podnesak tužitelja (u vezi osiguranja - mirovinsko osiguranje u Bosni i Hercegovini i primjena Ugovora).
14. Imajući na umu predmet spora i sve podatke spisa predmeta , prvostupanjski sud je pravilno koristio ovlasti iz članka 36. stavka 1. točke 4. ZUS-a.
15. Tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
16. Kako je žalba odbijena to tužitelj nema pravo na trošak za sastav žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a).
17. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 20. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Gordana Marušić-Babić
