Poslovni broj: Usž-3640/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelj D. H., Z., kojeg zastupa opunomoćenik Ž. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-284/18-27 od 14. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-284/18-27 od 14. srpnja 2021.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-284/18-27 od 14. srpnja 2021. poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA:UP/II-141-02/17-01/03353384221, URBROJ:341-99-05/3-17-8186 od 20. prosinca 2017. (točka I izreke) i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA:UP/I- 141-02/17-01/OB, URBROJ:341-25-05/3-17-112684 od 28. rujna 2017. (točka II izreke presude). Točkom III izreke presude utvrđuje se da je kod tužitelja D. H., rođenog 30. ožujka 1961. nastupio djelomičan gubitak radne sposobnosti, zbog bolesti , s danom 10. kolovoza 2017. Točkom IV izreke presude nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude donese odluku o pravu na invalidsku mirovinu tužitelja. Točkom V izreke presude nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave odluke nadoknadi tužitelj troškove spora u ukupnom iznosu od 14.500,00 kn, dok se u preostalom dijelu, zahtjev za naknadom troškova spora odbija.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja tijela prvog stupnja od 28. rujna 2017. kojim se tužitelju ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
3. Tuženik žalbom osporava presudu prvostupanjskog suda radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede pravila postupka. U žalbi u bitnome navodi da Zakonom o mirovinskom osiguranju nije propisano da se rješenjem utvrđuje postojanje činjenica koja je temelj ostvarivanja navedenog prava odnosno činjenica smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, pa je sud sam trebao riješiti stvar odnosno priznati tužitelju pravo na invalidsku mirovinu. Ističe da je sud propustio utvrditi ispunjava li tužitelj uvjete za priznavanje prava na invalidsku mirovinu sukladno članku 56. Zakona o mirovinskom osiguranju u pogledu jedne trećine radnog vijeka što je uvjet za odlučivanje o pravu na invalidsku mirovinu. Navodi da dokazni postupak u vezi toga nije provodio jer je u upravnom postupku utvrđeno da kod tužitelja nije utvrđeno postojanje smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Ističe da je sud u potpunosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka od 1. travnja 2020. iako nije sastavljen u skladu sa Zakonom o mirovinskom osiguranju i odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ 67/17. i 56/18.), jer nije utvrđen kontrolni pregled, niti su navedeni drugi poslovi koje tužitelj s obzirom na promijenjenu radnu sposobnost uz utvrđene kontraindikacije može obavljati. Smatra da navedeni nalaz sudskog vještaka ne bi mogao poslužiti kao valjana osnova za priznavanje prava na invalidsku mirovinu ni za izračun i isplatu iste. Poziva se na članka 86. Zakona o mirovinskom osiguranju. Predlaže poništiti presudu u cijelosti i odbiti tužbeni zahtjev za poništenje osporavanog rješenja od 20. prosinca 2017. Ističe da osporava dosuđeni trošak upravnog spora jer da je tužitelj već u tužbi predložio provođenje sudskog vještačenja, a sudski vještak u podnesku od 31. svibnja 2021. samo ponavlja već izneseno u nalazu i mišljenju od 1. travnja 2020. pa nije bilo svrsishodno održati tri ročišta. Navodi da je u točki V izreke sud naložio isplatiti trošak upravnog spora tužitelju u roku od 15 dana od dana dostave odluke iako je protiv presude u cijelosti dopuštena žalba koja sukladno članku 66. stavku 5. ZUS-a odgađa izvršenje presude kao što je i navedeno u uputi o pravnom lijeku.
4. Tužitelj, iako uredno pozvan nije sudu dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - ZUS), Sud nije utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tuženik pobija presudu.
7. Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (članak 33. stavak 1. ZUS- a). Upravni sud nije vezan činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, stoga ih može preispitati te ponovo utvrđivati drugim dokaznim sredstvima.
8. U upravnom sporu izveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji V. L. dr. med., spec. medicine rada, koja je u nalazu i mišljenju od 1. travnja 2020. među ostalim navela da je uvidom u medicinsku dokumentaciju vidljivo da se radi o osobi koja je preboljela vrlo opsežan infarkt miokarda. Nakon provedenog kardiokirurškog liječenja i stacionirane rehabilitacije nastavljena je skrb kod kardiologa i mjerodavnih specijalista. Kako se i ranije prije infarkta liječio kod psihijatra stanje se dodatno destabiliziralo. Uz to otkrivena je i šećerna bolest koja negativno utječe na srčano žilni sustav. Sudska vještakinja imala je na umu i radno mjesto, prema opisu poslova tužitelj je radio kao tehnički direktor logistike i centralnih servisa u "S. H." na H., radi se o odgovornom poslu, s terenskim radom, poslu za koji je potrebna brzina, dobra komunikativnost, tolerancija i timski rad te dobra psihofizička kondicija. Uvažavajući objektivno utvrđeno zdravstveno stanje i zahtjeve radnog mjesta sudska vještakinja mišljenja je da postoji djelomični gubitak radne sposobnosti jer je tužiteljeva radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Tužitelj nije sposoban za terenski rad ni za obavljanje poslova koji traže veća fizička i psihička opterećenja, poslove koji zahtijevaju odgovornost i brzinu u radu, pedantnost i gdje se traži dobra komunikativnost . Djelomični gubitak radne sposobnosti nastao je 10. kolovoza 2017.
9. Na navedeni nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, a tuženik je dostavio očitovanje Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda od 8. lipnja 2020. Sudska vještakinja je na to očitovanje i prigovore tuženika odgovorila podneskom od 31. svibnja 2021. u kojem je u cijelosti ostala kod mišljenja danog u nalazu i mišljenju od 1. travnja 2020. Stanje smatra konačnim nakon preboljelog infarkta miokarda, daljnja dijagnostička obrada nije indicirana nego samo redovne kontrole kardiologa. Šećerna bolest je neovisna, liječena i stabilizirana kroz godinu dana od otkrivanja te nije razlog za daljnje bolovanje. Ostale navedene bolesti su dovoljno dugo liječene, terapijski otkrivene i nisu razlog za ocjenu tijela vještačenja da je potrebno dalje liječenje po tom osnovu.
10. Sud je u presudi iznio i obrazložio i nalaze vijeća vještaka Zavoda od 10. kolovoza 2017. (prvi pregled), nalaz vijeća višeg vještaka od 6. prosinca 2017., te očitovanje Sektora za vještaćenja od 8. lipnja 2020.
11. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u sudskom postupku, prvostupanjski sud je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i sam riješio stvar na način detaljno naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je riješio stvar. 12. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje je potpun i uvjerljiv te je dan u skladu s zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju koje je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini, otklanja dvojbe na koje ukazuje tuženik te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.
13. Materijalno pravo, mjerodavna odredba članka 39. stavka 3. i stavka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 157/13., 151/14., 33/15., 93/15. i 120/16., 18/18.,62/18.,115/18.,102/19. dalje: ZOMO.), pravilno je primijenjena.
14. Prvostupanjski sud je u presudi obrazložio da u postupku koji je prethodio ovom sporu, uvjet za priznavanje prava na invalidsku mirovinu koji se odnosi na navršeni mirovinski staž upravna tijela nisu utvrđivala, pa će tuženik utvrditi da li tužitelj ispunjava uvjet navršenog mirovinskog staža, te će donijeti odgovarajuće rješenje o pravu na invalidsku mirovinu.
15. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
16. Troškovi upravnog spora u konkretnom predmetu , sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a , pravilno su utvrđeni. Iako pravilno ukazuje tuženik na točku V izreke presude u vezi roka za nadoknadu troškova spora tužitelju, te na članak 66. stavak 5. ZUS-a prema kojem žalba odgađa izvršenje presude, isto nije od utjecaja na drugačije rješenje imajući na umu da je žalba odbijena.
17. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 20. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Gordana Marušić-Babić
