Poslovni broj: Usž-3260/21-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalista Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. M. iz S. B., kojeg zastupa opunomoćenica M. B., odvjetnica u S. B., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-843/20-7 od 16. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-843/20-7 od 16. lipnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 141- 02/20-02/05083507332, urbroj: 341-99-05/3-20-3467 od 15. lipnja 2020. i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., klasa: UP/I 141-02/18-02/05083507332, urbroj: 341-25-05/3-18-121153, broj: 17194 od 7. veljače 2020., kojim je odbijen njegov zahtjev za ponovno određivanje invalidske mirovine.

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog svih razloga iz članka 66. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). U bitnome navodi da je u tijeku upravnog postupka i spora dokazivao svoj status i čin koji je imao u trenutku razvojačenja, a ne pitanje određivanja osobnog čina, te smatra da je tuženiku dostavio vjerodostojni dokaz u obliku potvrde Ministarstva obrane, Oružanih snaga RH, Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva K. od 14. rujna 2017., koje je imalo službenu evidenciju za VP 1111 Z., a koju je sud trebao prihvatiti, jer je iz iste vidljivo da je u vrijeme razvojačenja imao viši čin od čina na temelju kojega mu je izvršen obračun pripadajuće invalidske mirovine. Ističe da ne treba snositi eventualne greške u dostavi podataka između upravnih tijela, te da je pretrpio znatnu štetu zbog pogrešno utvrđene visine mirovine, kao i da treba primijeniti propis koji je za njega povoljniji. Smatra da je tužbeni zahtjev neosnovano odbijen, te da su odlukama tijela tuženika i pobijanom presudom povrijeđena njegova ustavom zajamčena prava i to pravo na jednakost svih građana pred zakonom, jer pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu i moraju se donositi pod istim uvjetima. Navodi da je prvostupanjski sud trebao utvrditi potpuno činjenično stanje uzimajući u obzir da je on tuženiku dostavio dokaz o svom činu, pa smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da istu preinači na način da tužbeni zahtjev usvoji. Potražuje trošak za sastav žalbe u iznosu od 2.500,00 kn.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navode tužitelja smatra neosnovanim iz svih razloga iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, u odgovoru na tužbu, kao i razloga iz obrazloženja presude. Predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema stanju spisa razvidno je da je prvostupanjski sud razmotrio sva činjenična i pravna pitanja koja su u smislu Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda RH, 62/18., 115/18. i 102/19. – dalje: ZOMO) i Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13. - pročišćeni tekst, 33/13., 148/13. i 92/14. – dalje: ZOPHBDR) odlučna za rješavanje zahtjeva tužitelja za ponovno određivanje mirovine prema činu zapovjednik desetine i časnički namjesnik, podnesenom 4. travnja 2016.

8. Suprotno navodima tužitelja sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje uzimajući u obzir podatke i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke i činjenice koje je sam utvrdio uvidom u dokumentaciju priloženu u tijeku spora. U obrazloženju presude izneseni su bitni podaci iz spisa tuženika i činjenice koje proizlaze iz dokaza pribavljenih u ispitnom postupku, te je sud ocijenio svaki od provedenih dokaza, uključujući i potvrdu Ministarstva obrane, Oružanih snaga RH, Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva, Odjel G-1 K. od 14. rujna 2017., na koju se tužitelj poziva i u ovoj žalbi. Nadalje, sud je u obrazloženju presude dostatno ocijenio navode tužbe i dao valjane razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva.

9. I prema ocjeni ovoga Suda osobni čin i ustrojbeno mjesto prema kojem se sukladno članku 20. stavku 1. i 2. ZOPHBDR-a utvrđuje vrijednosni bod za određivanje invalidske mirovine iz članka 16. istog Zakona, pravilno je utvrđen na temelju očitovanja Ministarstva obrane odnosno potvrde Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za djelatno vojno osoblje od 13. siječnja 2020., danog na temelju uvida u službenu evidenciju, kao i očitovanja Službe za financijske i računovodstvene poslove, iz kojeg proizlazi da je tužitelj u godini koja prethodi godini ostvarivanja prava na mirovinu odnosno u trenutku razvojačenja primao plaću prema osobnom činu razvodnika i bio raspoređen na ustrojbeno mjesto razvodnika. Tuženik i prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja osnovano nisu u obzir uzeli kao vjerodostojnu potvrdu Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva, Odjel G-1 K. izdanu 14. rujna 2017., prema kojoj je tužitelj u pričuvnom sastavu ukinute VP 1111 Z. (1. gardijska brigada) u razdoblju od 12. kolovoza 1991. do 31. svibnja 1996. bio raspoređen na ustrojbenu dužnost zapovjednik desetine, ustrojbeni čin desetnik – časnički namjesnik. Podaci iz citirane potvrde ne odgovaraju podacima iz službene evidencije nadležnog tijela Ministarstva obrane RH, te su suprotni i potvrdi Ministarstva obrane, Glavnog stožera HV, 1. gardijske brigade od 21. svibnja 1996. iz koje proizlazi da je tužitelj dužnost zapovjednika desetine obnašao od 2. listopada 1991. do 15. ožujka 1992., sklopni čin desetnik – časnički namjesnik, kao i potvrdi Ministarstva obrane, Oružane snage RH, Hrvatske kopnene vojske VP 1111 od 10. siječnja 2008. prema kojoj je tužitelj, kao pripadnik djelatnog sastava Oružanih snaga RH sa službom u VP 1111 od 12. kolovoza 1991. do 31. svibnja 1996., dužnost zapovjednika desetine obnašao u razdoblju od 2. listopada 1991. do 15. ožujka 1992. Nadalje, kod utvrđivanja pripadajuće osnovice za godinu koja prethodi godini ostvarivanja prava na mirovinu (za 1995. godinu) odnosno plaće u trenutku razvojačenja (1996. godine), a sukladno odredbi članka 16. i članka 20. stavka 1. i 2. ZOPHBDR-a, pravilno su kao relevantni uzeti podaci Službe za financijske i računovodstvene poslove MORH-a (dopis od 7. studenog 2019.) prema kojima je tužitelj primao plaću kao pripadnik djelatnog sastava 1. Gbr od 1. svibnja 1995. do 31. svibnja 1996. prema osobnom činu razvodnika, a na temelju koje je bila određena mirovinska osnovica odnosno iznos mirovine rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Z. od 26. srpnja 1996., kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 1. lipnja 1996., odnosno određena mirovina od 1. veljače 1997. rješenjem Područne službe u Z. od 19. rujna 1997. Navedeno proizlazi i iz potvrde MORH-a, Personalne uprave od 2. srpnja 1996., prema kojoj je tužitelj, kao pripadnik Hrvatske vojske, ostvario pravo na plaću za mjesec prosinac 1995. prema činu razvodnika, s utvrđenim statusom HRVI u iznosu od 4.571,84 kn.

10. S obzirom na navedeno, te kako u službenoj evidenciji nadležnog tijela ne postoje dokazi da je tužitelj u razdoblju relevantnom za utvrđivanje vrijednosnog boda za određivanje invalidske mirovine imao čin desetnik – časnički namjesnik, ustrojbeno mjesto zapovjednik desetine, pravilno je utvrđeno da nema osnove za ponovno određivanje iznosa invalidske mirovine u postupku obnove, na način kako je to tužitelj tražio. Stoga osporenim rješenjem donesenim na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i sukladno mjerodavnim propisima nije povrijeđen zakon na njegovu štetu. Također ovaj Sud nalazi neosnovanim paušalno iznesene prigovore o povredi ustavnih prava tužitelja.

11. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I izreke.

12. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora na ime sastava žalbe odbijen je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a (točka II izreke).

U Zagrebu, 20. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić