Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 13 Gž-3873/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari 1. tužitelja S. S. iz B., OIB … te 2. tužitelja A. S. iz B., OIB …, oboje zastupani po punomoćniku M. K., odvjetniku iz N. V., protiv tuženika Lovačko društvo V. iz B., OIB …, zastupanog po punomoćniku G. L., odvjetniku iz Odvjetničkog društva L. i R. iz R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Pn-219/2019 od 29. srpnja 2021., dana 20. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Pn-219/2019 od 29. srpnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljima na ravne dijelove na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 30.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate kao i da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 12.550,00 kn.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete počinjene na košnicama sa pčelinjim "zajednicama" na obiteljskom imanju 2. tužitelja koje su uništene od strane smeđeg medvjeda.

5. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, koji ističe žalitelj.

6. Isto tako, ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su tužitelji dokazali da su imali ukupno 28 košnica sa pčelinjim zajednicama i to na obiteljskom imanju 2.tužitelja, sa pčelinjim društvima, a košnice su bile postavljene na željeznoj konstrukciji –na prikolici, a uokolo iste prikolice udaljen od iste bio je postavljen električni pastir kojeg je postavio B. B. koji je po zanimanju elektrotehničar koji pastire postavlja godinama i pastir je bio ispravan te je radio;

- da je dana 5. ili 6. listopada 2014. tužiteljima nastupila šteta na pčelinjaku, smještenom u obiteljskom posjedu, te 06. 10. 2014. kada su tužitelji došli kod košnica su zatekli da je sve porazbacano u krugu od 50 metara, da je pastir razvučen, polomljeni kolci, a od 28 košnica tada su uspjeli spasiti 8., ali od tih 8 košnica preživjelo je 4 pčelinja društva jer pčele ne prežive ako za pojedino društvo nema matice te su o tome obavijestili tuženika 6. listopada 2014.;

- da iz iskaza z.z. tuženika proizlazi da ga je 6. 10. 2014. oko 18 sati zvao D. B. član LD V. i ujedno djed 2. tužitelja da mu kaže što se dogodilo, a isto tako je iskazao da su ustrijelili 6 medvjeda, a da prate još 4 te da su tražili dozvolu za odstrjel;

- da iz iskaza B. B. proizlazi da je oko košnica bio postavljen električni pastir, a štetni događaj se dogodio prošle godine na način da je kroz pastir ušao medvjed, porazbacao je košnice te je napravio štetu, a oštećene su tužiteljima 24 košnice dok su 4 uspjeli spasiti što je osobno vidio. Osim toga, proizlazi da je tužiteljima pomagao oko postavljanja pastira, a isti da je bio postavljen u krug oko pčelinjaka, pastir je bio ispravan te je radio i bio je postavljen onako kako ga svi postavljaju i nigdje da ne postoji definirano kako se on zapravo mora postavljati te pastire postavlja samostalno već 10 godina;

- da iz iskaza A. S. proizlazi da su košnice bile postavljene na njegovom zemljištu 40 –50 koraka od njegove vikendice, te je prvi vidio da su košnice razbijene, dok je drugu noć nakon događaja vidio tri medvjeda kako su došli na ove razbijene košnice;

- da iz iskaza svjedoka V. C. proizlazi da je sa tužiteljima svakodnevno odlazio i pomagao oko održavanja njihovih košnica, a imali su 28 košnica koje su bile postavljene 50-100 metara od vikendice oca 2. tužitelja na području prije L., a oko košnica bio je postavljen električni pastir koji je bio ispravan i zna sigurno da je radio. Također je utvrđeno da su ga jedno jutro tužitelji zvali da im dođe pomoći i kada je došao vidio je da su košnice porazbacane oko prikolice gdje su bile, pastir je bio pokidan te su također bili našli otisak medvjeda;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka V. S. proizlazi da ugradnja električnih pastira nije propisana podzakonskim aktima, odnosno, ista se provodi preporukama proizvođača i primjenom dobre prakse, te da tužitelj nije pogriješio kod montaže ukoliko kod ugradnje nije bilo dobro izvedeno uzemljenje, a što vještak ne može utvrditi samo iz stanja spisa (prema izjavama tužitelja, nakon štetnog događaja, pastir je uklonjen ). Što se tiče utvrđenja vještaka, isti nije dao izričit odgovor da li je ili nije pastir bio postavljen prema pravilima struke, s obzirom da ga nije osobno pregledao, te se vještak ograničio jedino na davanje teorijskih varijanti s time da je na kraju naveo da je važno napomenuti, a i temeljem iskaza svjedoka ne postoji 100% zaštita košnica od medvjeda;

- da iz dopunskog očitovanja vještaka na ročištu 29. lipnja 2021. proizlazi da je svjedok B. B. iskazivao da je montirao „pastira“ i da je radio, a po njegovom mišljenju električar bi trebao biti sposoban montirati „pastira“. Isto tako, nije mu poznato da bi postojao zakon koji regulira način postavljanja električnog pastira, niti tijelo koje mora odobriti rad pastira, a ne može reći da li se radilo o jednom medvjedu ili njih više jer je dovoljno da jedan pokida „pastira“ i nema više zaštite.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da odgovornost tuženika za naknadu štete proizlazi iz odredbe čl. 83 st. 1. Zakona o lovstvu (140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16, dalje ZL) kojim člankom je propisano da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovog zakona bio dužan poduzeti dok u smislu odredbe čl. 2 i 3 Zakona o lovstvu smeđi medvjed jest divljač te nije sporno da je tuženik ovlaštenik lova na području gdje je počinjena šteta. Zatim je prvostupanjski sud utvrdi da su tužitelji poduzeli moguće radnje zaštite svojih košnica sa pčelinjim zajednicama, a nije sporno da je štetu počinio smeđi medvjed te da medvjed obitava na području gdje je tuženik lovoovlaštenik, sud utvrđuje iz iskaza z.z. tuženika koji je u svojem iskazu iskazao da je tuženik kao lovačko društvo ustrijelio 6 medvjeda, a da se prate još 4 za koje je zatražena dozvola za odstrel, pa navod tuženika da tuženik ne odgovara za štetu prouzrokovanu od strane smeđeg medvjeda jer isti da stalno ne živi u lovištu gdje je tuženik lovoovlaštenik prvostupanjski sud nije prihvatio. Stoga prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, ne može se tvrditi da električni pastir nije bio ispravan, odnosno, prema tvrdnjama svjedoka isti je radio te su tužitelji poduzeli moguće radnje kako bi košnice zaštitili od medvjeda. Osim toga, i ne postoji zakonski propis koji bi obvezivao tužitelje da postave upravo električnog pastira, umjesto njega tužitelji su mogli postaviti i običnu čvršću ogradu, međutim, očito su tužitelji poduzeli sve moguće radnje kako bi zaštitili svoje košnice s time da su košnice tužitelja bile postavljene na obiteljskom imanju jednog od tužitelja, a tuženik je taj koji je dužan spriječiti dolazak medvjeda u blizinu obiteljskih imanja.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tuženik niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspio dovesti u sumnju, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 83 st. 1. ZL.

12. Naime, odredbom čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu, propisano je da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti, dok je st. 2. propisano da se ne nadoknađuje šteta koju medvjed počini stoci na površinama na kojima je posebnim propisom zabranjen pristup i ispaša stoke. Također, odredbom čl. 77. st. 1. istog zakona propisano je da je lovoovlaštenik obvezatan poduzimati određene mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište.

13. Tužitelji su tijekom postupka dokazali da su imali ukupno 28 košnica sa pčelinjim zajednicama i to na obiteljskom imanju 2.tužitelja, kao i da je 24 košnica sa pčelinjim zajednicama uništeno od strane jednog ili više smeđeg medvjeda, a što proizlazi iz iskaza svjedoka B. B., A. S. i V. C., koji su potvrdili da su tužitelji imali ukupno 28 košnica sa pčelinjim zajednicama, koje košnice da su držali kraj vikendice oca 2.tužitelja i da je 24 košnice uništio jedan ili više medvjeda, a isto tako je utvrđeno da su tužitelji kao vlasnici košnica poduzeli sve što je potrebno da bi iste zaštitili od divljih životinja, postavljanjem električnog pastira, oko samih košnica, odnosno, točnije oko konstrukcije na kojoj su se nalazile košnice, što proizlazi iz iskaza svjedoka B. B. te V. C. koji su potvrdili da je oko košnica bio postavljen električni pastir koji je bio u funkciji.

14. Na prihvatljivost relevantnih utvrđenja i na prihvatljivost primjene čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu ukazuju rezultati provedenog dokaznog postupka prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi da tuženik kao lovoovlaštenik nije poduzeo odgovarajuće mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište jer dokazi koje je predložio tuženik, a koje je prvostupanjski sud proveo, ne potvrđuju navedeno. S druge strane iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su tužitelji, koji su bili dužni poduzimati propisane mjere za sprječavanje štete od divljači (čl. 77. st. 2. ZL), poduzeli mjeru za sprječavanje štete (postavljanje električnog pastira), koja utvrđenja potvrđuju pravilnost primjene čl. 83. st. 1. ZL.

15. Tuženik je radi dokazivanja svojih tvrdnji odnosno da električni pastir nije bio pravilno postavljen da bi mogao adekvatno i ispravno vršiti svoju funkciju, predložio izvođenje dokaza vještačenjem na okolnost ispravnosti funkcioniranja i modusa postavljanja električnog pastira.

16. Iz provedenog vještačenja proizlazi da proizlazi da ugradnja električnih pastira nije propisana podzakonskim aktima, odnosno, ista se provodi preporukama proizvođača i primjenom dobre prakse, te da tužitelj nije pogriješio kod montaže ukoliko kod ugradnje nije bilo dobro izvedeno uzemljenje, a što da vještak ne može utvrditi samo iz stanja spisa (prema izjavama tužitelja, nakon štetnog događaja, pastir je uklonjen ). Što se tiče utvrđenja vještaka, isti nije dao izričit odgovor da li je ili nije pastir bio postavljen prema pravilima struke, s obzirom da ga nije osobno pregledao, te se vještak ograničio jedino na davanje teorijskih varijanti s time da je na kraju naveo da je važno napomenuti, a i temeljem iskaza svjedoka ne postoji 100% zaštita košnica od medvjeda.

17. Slijedom navedenog, kako iz iskaza saslušanih svjedoka B. B. te V. C. te iskaza tužitelja proizlazi da je oko košnica bio postavljen električni pastir koji je bio u funkciji, kao i vještaka koji je naveo da tužitelj nije pogriješio kod montaže ukoliko kod ugradnje nije bilo dobro izvedeno uzemljenje, a istog je postavljao B. koji je električar po struci, pri čemu je i sam vještak naveo da ne postoji 100% zaštita košnica od medvjeda, to je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su tužitelji poduzeli moguće radnje zaštite svojih košnica sa pčelinjim zajednicama, a tuženik takva utvrđenja žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

18. U odnosu na žalbene navode tuženika da tužitelji nisu pravovremeno obavijestili tuženika o nastaloj šteti, valja reći da je 1. tužitelj u svom iskazu naveo da je 6. listopada 2014. došao, a isto tako iz zapisnika o štetama od divljači proizlazi da je šteta prijavljena 6. listopada 2014. dok je tuženik na mjesto nastanka štete pristupio tek 7. listopada 2014. tako da su navodi tuženika neosnovani.

19. Isto tako, iz Zapisnika o štetama od divljači od 7. listopada 2014. sastavljenog od tuženika, jasno proizlazi da je šteta nastala od smeđeg medvjeda, a da su oštećenici poduzeli mjere na način da je postavljena zaštita električnim pastirom na konstrukciji prikolice na kojoj su smještena pčelinja društva.

20. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika u kojima preocjenjuje izvedene dokaze valja reći da na isto nije ovlašten jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost, pa je tako i ocijenio kao neistinit iskaz svjedoka Z. L. da smatra da je pastir bio neispravno postavljen budući da prema tvrdnjama navedenih svjedoka je isti radio, a i vještak je utvrdio da tužitelj nije pogriješio kod montaže ukoliko kod ugradnje nije bilo dobro izvedeno uzemljenje Dakle, prema stajalištu ovog tužitelji su dokazali da su poduzeli sve moguće radnje kako bi košnice zaštitili od medvjeda.

21. U odnosu na žalbene navode da tužitelji nisu ishodili suglasnost za postavljanje za smještaj pčelinjih zajednica, valja reći da iz iskaza zz tuženika proizlazi da i drugi pčelari npr. A. F. nisu pismeno obavijestili tuženika da ima i gdje je pčelinjak dok iz Zapisnika Ministarstva poljoprivrede od 14. listopada 2014. jasno proizlazi da je seleći pčelinjak registriran u PU „K.“ G. i upisan u Evidenciju pčelara i pčelinjaka pod brojem …, a smješten je na lokaciji „P. B.“ nedaleko ceste B. – L., udaljeno oko 5 km od B. gdje se nalazi vikendica S. A., slijedom čega proizlazi da su tužitelji registrirani pčelari te žalbenim navodima nije dovedena u sumnju odgovornost tuženika za nastalu štetu.

22. Isto tako, žalbeni navodi tuženika da tuženik ne lovogospodari medvjedom i da nije pod njegovim neposrednim nadzorom te da su odredbe čl. 83. st. 3. i 4. ZL prestale po sili zakona, ocijenjeni su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

23. Naime, u smislu odredbe čl. 2 i 3 Zakona o lovstvu smeđi medvjed jest divljač dok tuženik tijekom postupka nije osporavao da je tuženik ovlaštenik lova na području gdje je počinjena šteta. Isto tako, da medvjed obitava na području gdje je tuženik lovoovlaštenik sud prvog stupnja utvrdio je iz iskaza z.z. tuženika koji je u svojem iskazu iskazao da je tuženik kao lovačko društvo ustrijelio 6 medvjeda, a da se prate još 4 za koje je zatražena dozvola za odstrel, a isto tako je naveo da na prostorima gdje je pčelinjak organiziraju lov na štetočine pa tako i tjeraju medvjede, s time da u razdoblju od 1.listopada do 28. veljače smiju koristiti i pse, slijedom čega navod tuženika da tuženik ne odgovara za štetu prouzrokovanu od strane smeđeg medvjeda jer isti da stalno ne živi u lovištu gdje je tuženik lovoovlaštenik, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio.

24. Prema tome, tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da je štetu prouzročio medvjed na području lovišta tuženika dok tuženik nije dokazao da medvjed u tom lovištu ne živi stalno, a što jasno potvrđuje iskaz zz tuženika koji je iskazivao da su oni kao lovačko društvo ustrilili 6 medvjeda i to u blizini, a još prate 4 medvjeda te je isto tako vidio da su se oko pčelinjaka A. F. kretali medvjedica s dva mlada te su medvjedi pobjegli tako da su žalbeni navodi tuženika neosnovani.

25. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo tako da je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao zakonitu i pravilnu pa odlučiti kao u izreci pod točkom I.

26. U pogledu odluke o parničnom trošku, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tuženiku naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tužiteljima za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 91/04., 37/05., 59/07. i 148/09., 142/12., 103/14., 118/14.), a sukladno uspjehu u sporu (čl. 154. st. 1. ZPP).

27. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) (točka II. izreke).

U Zagrebu 20. travnja 2022.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić, v.r.